Ovo je moja priča, a vaša može da bude mnogo lepša



Sve je počelo pre skoro šest godina, tada je rođen moj prvi anđeo. Međutim imala sam izuzetno težak porođaj i primanje terapije nakon riđenja deteta onemogućuli su me da svom čedu dajem da siki tih sedam dana.

Pročitajte još priča koje učestvuju u konkursu:
Rešila sam da budem uporna >>>
Priča jedne mamice >>>
Naš trenutak >>>
Ljubav je jača od bola >>>
Dojenje i nova trudnoća >>>

Dojenje - Moj najveći uspeh >>>
Dojenje - prva NAŠA priča >>>
Moja priča o dojenju >>>
Nešto najdivnije na svetu >>>
Zadovoljne smo i beba i ja >>>
Dojila sam prva tri meseca >>>
Nema mleka >>>
Imala sam veliku želju da dojim bebu >>>
Neprocenjiva bliskost >>>
Borba sa sobom i okolinom o dojenju >>>
Dojenje sa kolena na koleno >>>
Majčino mleko je belo zlato >>>
Priča o Vuku, Maši i dojenju >>>
Težak zadatak, ali divan osećaj >>>
Priča o dojenju: Moj princ i ja >>>
Bila sam odlučna da ću dojiti svoje ćerke >>>
Dojenje je najbolji početak za bebu >>>
Dojenje je najlepša stvar na svetu >>>

Naoružajte se dobrom voljom i strpljenjem! >>>

Teško jeste, ali ne odustajte >>>

Budite strpljive i uporne >>>


Ali on je bio divan, jeo je adaptirano mleko, a ja sam se veoma trudila da podstaknem laktaciju, pa kada terapija prođe da nastavim da dojim bebu. I nastavili smo, verovali ili ne. Tada počinju i prve muke, ragade. Stavljam silikonske bradavice, a beba ih prihvata. Tada niko nije bio srećniji od mene. Ali količina mleka nije bila dovoljna. Zato dojim i dohranjujem, ali ne odustajem. 


Nažalost posle nepuna četiri meseca mleka mi nestaje i nastavljamo adaptiranim. Zbog takvog iskustva čvrsto sam rešila da drugo dete dojim što duženaoružala sam se svim informacijama o povećanju laktacije, kupila najbolju pumpicu za izmlazanje i čekala. 

Konačno, pre tri meseca sam rodila svog drugog anđela, prvi mesec je bio divan, porođaj lak, mleka dovoljno, čak i previše, on napredovao 1200 grama.

Počinje drugi mesec i prva poteškoća, moj mališa odbija dojku, ali samo prepodne! Kada ga stavljam da siki on vrišti,zbog toga sam se užasno osećala. Počela sam da koristim preparate za laktaciju, jer sam bila ubeđena da nema dovoljno mleka, jer nakon pokušaja dojenja, on pojede oko 60 mililitara adaptiranog mleka. 

Piskavica, komorač, anis, boza, dosta testenine, crni luk sve je to postala moja svakodnevica, a što se više trudim, moja beba me sve više odbija i počinje da siku samo noću. 

Po savetu pedijatra počinjem da se izmlazam, pa reko dana ručka moje mleko na flašicu, a noću siki. Prvo razočarenje je bilo na kraju drugog meseca, kada shvatam da mu moram dati jedan obrok adaptiranog mleka, jer mog nema dosta. 

Tuga, razočarenje, poraz. Krećem odlučnije, dupliram sve što poboljšava laktaciju, ali jedino uspevam da povećam sopstvenu kilažu, a mleka ni mililitar više. 

Evo još uvek se trudim, sada smo pali na samo dva obroka mog mleka i tri adaptiranog, dojke i dalje ne želi da prihvati. Hranićemo se tako sve dok mi mleka potpuno ne nestane, makar nek ima taj jedan zdrav obrok. 
Drage moje želim vam svima sve najlepše, budite uporne i istrajte. Ovo je moja priča, a vaša može da bude mnogo lepša.

Andrijana

Ova priča je deo konkursa Moja priča o dojenju. 
Saznajte više o konkursu i nagradama >>>
 
Napomena: Rubrika MOJA PRIČA predstavlja mesto za iznošenje ličnih iskustava roditelja i nijednog trenutka ne predstavlja zvaničan stav Bebac.com portala.
Objavi ovaj tekst na 
Ostavite komentar


Da li nositi trudničke farmerke ili ne? »
Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Pročitajte kada se jagode uvode u ishranu i na šta treba da obratite pažnju... »
Da bi se boja bolje primila najbolje predlažemo da izbelite jaja »