|
|
Moja priča |
|
|||||||
|
Ovo je moja priča, a vaša može da bude mnogo lepša
Pročitajte još priča koje učestvuju u konkursu: Dojenje - Moj najveći uspeh >>> Naoružajte se dobrom voljom i strpljenjem! >>> Teško jeste, ali ne odustajte >>>
Nažalost posle nepuna četiri meseca mleka mi nestaje i nastavljamo adaptiranim. Zbog takvog iskustva čvrsto sam rešila da drugo dete dojim što duženaoružala sam se svim informacijama o povećanju laktacije, kupila najbolju pumpicu za izmlazanje i čekala. Konačno, pre tri meseca sam rodila svog drugog anđela, prvi mesec je bio divan, porođaj lak, mleka dovoljno, čak i previše, on napredovao 1200 grama. Počinje drugi mesec i prva poteškoća, moj mališa odbija dojku, ali samo prepodne! Kada ga stavljam da siki on vrišti,zbog toga sam se užasno osećala. Počela sam da koristim preparate za laktaciju, jer sam bila ubeđena da nema dovoljno mleka, jer nakon pokušaja dojenja, on pojede oko 60 mililitara adaptiranog mleka. Piskavica, komorač, anis, boza, dosta testenine, crni luk sve je to postala moja svakodnevica, a što se više trudim, moja beba me sve više odbija i počinje da siku samo noću. Po savetu pedijatra počinjem da se izmlazam, pa reko dana ručka moje mleko na flašicu, a noću siki. Prvo razočarenje je bilo na kraju drugog meseca, kada shvatam da mu moram dati jedan obrok adaptiranog mleka, jer mog nema dosta. Tuga, razočarenje, poraz. Krećem odlučnije, dupliram sve što poboljšava laktaciju, ali jedino uspevam da povećam sopstvenu kilažu, a mleka ni mililitar više. Evo još uvek se trudim, sada smo pali na samo dva obroka mog mleka i tri adaptiranog, dojke i dalje ne želi da prihvati. Hranićemo se tako sve dok mi mleka potpuno ne nestane, makar nek ima taj jedan zdrav obrok. Drage moje želim vam svima sve najlepše, budite uporne i istrajte. Ovo je moja priča, a vaša može da bude mnogo lepša.
|