Komentari za tekst "Disciplinujte decu metodom gumica za tegle"
Predivan tekst! Veoma poucan!! :)
Znam puno slicnih majki. Od kako se porode samo kukaju. Kako dete odrasta izigravaju policajce,a ne vide da je u stvari u njima kao majkama problem. Uopste nemaju komunikaciju sa sopstvenom decom. I na kraju su ta jadna deca kriva za to. Ustvari je u njima problem ! Deca su nas odraz. Normalno sa svojim karakternim osobinama koje na kraju ipak roditelji oblikuju ! Zato mame posvetite se svojoj deci. Mozda taj nemirko zudi za tvojom paznjom koju ima samo kad nesto slomi...u suprotnom ga i ne primecujes :( ...
Ovaj tekst kao da je skinut sa "blic žena" ili "b92 život". Potpuno isprazno i površno. Za moderne "domaćice".
Naravno da je roditelj koji ne podržava i hvali svoje dete loš roditelj. Ne trebaju nikakve gumice da bi se to roditelju objasnilo. A tek naslov. Prvo sam pomislio da će da vezuju detetu ruke gumicama ili tako neka glupost kada sam ga pročitao.
Ja svoju ćerku bar 20 puta dnevno pohvalim i poljubim kada uradi nešto novo, dobro ili jednostavno posluša kada mu nešto tražim. Ne trebaju mi gumice da bih se toga setio.
Naravno da je roditelj koji ne podržava i hvali svoje dete loš roditelj. Ne trebaju nikakve gumice da bi se to roditelju objasnilo. A tek naslov. Prvo sam pomislio da će da vezuju detetu ruke gumicama ili tako neka glupost kada sam ga pročitao.
Ja svoju ćerku bar 20 puta dnevno pohvalim i poljubim kada uradi nešto novo, dobro ili jednostavno posluša kada mu nešto tražim. Ne trebaju mi gumice da bih se toga setio.
Interesantan tekst, mislim da su gumice nepotrebne ali svakako treba uvijek pohvaliti dijete za dobre stvari koje uradi..i dijete treba poštovati i uvažavati i ono će to uzvratititi,nekad ne,ali ćemo ga lijepim načinom navesti da bar pomisli da je trebalo učiniti drugačije...zamislim samo kako sam se ružno osjećala kada moji roditelji nisu prepoznali razlog zašto sam učinila nešto što ih je razljutilo,mnogo puta sam samo željela da usmjerim njihovu pažnju na sebe, nažalost na pogrešan način..pa bih dobila" po turu" i osjećale se veoma,veoma poniženo i loše...
Sada kada sam majka, gledam svoju djecu često iz njihove perspektive i saradnja je uvijek odlična.
Ne treba zaboraviti da i dijete ima osjećaje i da nije samo prazna ploča na koju uklesujemo vrijednosti koje želimo da posjeduje...
Svaki roditelj će se naći u situaciji da ga vlastito dijete "izbaci iz cipela" pa posegnuti za zloupotrebom vlastitog autoriteta, nerazmišljajući o posljedicama, jer mu savremeni tempo života ne dozvoljava baš da "hladne glave"razmisli kako postupiti u nekim problemskim situacijama...
Meni u tim sitacijama bljesne jedna rečenica:
" PA TO JE SAMO DIJETE, I JA SAM NEKAD BILA TO DIJETE"
Sada kada sam majka, gledam svoju djecu često iz njihove perspektive i saradnja je uvijek odlična.
Ne treba zaboraviti da i dijete ima osjećaje i da nije samo prazna ploča na koju uklesujemo vrijednosti koje želimo da posjeduje...
Svaki roditelj će se naći u situaciji da ga vlastito dijete "izbaci iz cipela" pa posegnuti za zloupotrebom vlastitog autoriteta, nerazmišljajući o posljedicama, jer mu savremeni tempo života ne dozvoljava baš da "hladne glave"razmisli kako postupiti u nekim problemskim situacijama...
Meni u tim sitacijama bljesne jedna rečenica:
" PA TO JE SAMO DIJETE, I JA SAM NEKAD BILA TO DIJETE"
glupog li teksta. kako prebacivanje gumica utice na to da se dete transformise od nemirnog deteta u malog anđela
zasto citate glupe tekstove?
Tako sto je ona kao roditelj bila fokisirana na negative stvari koju njeno dete cini, izigravala policiju koja konstantno treba da kaznjava, a nije izdvajala vremena da ga pogledala kao dete, a ne gomilu problema. Njen zadatak je bio da se fokisira malo i na tu stranu njenog deteta. Gumice su bile njen podsetnik. Ako bi ona na kraju dana ostala sa 2 gumice na pogresnoj ruci, onda bi bilo vreme da se posveti malo vise svom detetu. Tada bi ona radila obicne stvari sa njim i videla koliko je njen sin zapravo neobican, jedinstven, da mu je potrebna i rec hvale a ne samo cvrsta ruka. Ostvarivala bi poseban odnos koji bi joj omogucio da sina vidi u boljem svetlu, da vidi da on ipak nije monstrum vec i mali andjeo. A ljudima je potrebna da neko veruje u njih. Ako vi verujete detetu i to mu i pokazete, onda on zna da nesto vredi, da ima sta da izgubi. Ako vi u coveka ne verujete, samo ga kritikujete, onda on pocne da veruje kako nije dovoljno dobar, kao ne vredi ni cemu, i kako nema sta da izgubi. Ishodi mogu da budu kao nebo i zemlja razliciti...
Hahahahahahahahaha Saltko se nasmejah na ovaj komentar!! Samo ako pritom izgovoriš i čarobne reči ;)))))
Divan tekst. :-)
Svaki porođaj je priča za sebe i predstavlja posebno iskustvo za svaku majku »
Bolne bradavice, grebkanje, nespavanje, napadi gladi, konstanta žeđ su samo neki... »
