Milana je mama živahnog dečaka koji, kao i gotovo svako dete, iz znatiželje svaki predmet koji mu padne u ruke, vrlo često gurne i u usta. Njegovi roditelji zbog toga pomišljaju da sednu i pročitaju deklaracije na igračkama koje njihov dečak koristi i tako eventualno saznaju sa kakvim je sve materijalima dete svakodnevno u kontaktu i ima li među njima onih štetnih. Briga je posebno veća otkako je u decembru prošle godine Evropska agencija za hemikalije (ECHA) objavila da jedna od četiri igračke, kao što su lutke, kostimi, prostirke za igru i plastične figure, krše zakone Evropske unije o opasnim hemikalijama.
Foto: Canva
BiH nije jedina zemlja u kojoj s vremena na vreme dođe do ovakvih problematičnih slučajeva. Obaveštavanje javnosti koji proizvodi se povlače sa tržišta Srbije obavlja se preko Sistema za uzbunjivanje o nebezbednim proizvodima -
NEPRO, koji funkcioniše pri Ministarstvu unutrašnje i spoljne trgovine. Poslednja igračka koja je dospela na tu listu jeste pčela na daljinsko upravljanje koja je povučena iz jednog lanca prodavnica i to zbog rizika od izazivanja požara i opekotina zbog pregrevanja.
Iako u ovom slučaju nije bilo reči o opasnim hemikalijama, mnogo je češći upravo taj problem.
Istraživanje Alternative za bezbednije hemikalije (ALHem) iz 2019. godine pokazalo je da je čak 7 od 15 testiranih plastičnih igračaka i predmeta za negu dece sadržalo opasne supstance. Ta kampanja "Igračka plačka" imala je za cilj podizanje svesti potrošača o mogućem prisustvu opasnih hemikalija u igračkama, važnosti čitanja deklaracija i insistiranje na hemijskoj bezbednosti igračaka koje im se nude na tržištu.
Da li je plastika najveći problem?
Pomenuto istraživanje ALHem-a sprovedeno je od novembra 2018. do januara 2019. i obuhvatilo je analizu 15 uzoraka dečijih igračaka i predmeta za negu dece kupljenih po metodi slučajnog uzorka u prodavnicama azijske robe široke potrošnje, kao i u specijalizovanim prodavnicama za prodaju igračaka u Beogradu. Rezultati su tada pokazali da sedam od 15 testiranih igračaka sadrži ftalate.
Foto: Canva
Na sajtu ALHem-a piše da se ftalati mogu naći u plastičnim delovima različitih proizvoda namenjenih za opštu upotrebu, ali u PVC podovima, kablovima, cevima i obloženim tkaninama, pa i na koricama knjiga. Naime, ftalati se dodaju plastici na bazi polivinil hlorida (PVC) kao aditivi za omekšavanje i smanjivanje lomljivosti, ali se ne vezuju za polimer i postepeno se ispuštaju iz proizvoda od PVC materijala, te u kontaktu sa proizvodima koji ih sadrže može doći do izlaganja korisnika štetnim dejstvima ovih supstanci.
Ftlati mogu imati toksičan učinak na jetru, bubrege i reproduktivni sistem, te mogu da deluju kao endokrini disruptori.
Govoreći o ovome, toksikolog Radomir Kovačević kaže za Euronews Srbija da su drvo i metal odavno odbačeni kada je nastupila era plastike, a da u tim masama ima mnogo komponenti koje su veoma toksične.
"Ovo što se odnosi na igračke, sve je moguće da se ispita. To ni u kom slučaju ne treba ignorisati, svaku igračku koja je sazdana od plastičnih masa treba staviti na ispitivanje i napraviti identifikaciju svih tih materija. Nije sve toliko opasno, sve je pitanje doze i koncentracije, vremena i stanja organizma u koji se ubacuje, ali najrizičnija populacija su nam deca i stara lica", rekao je on, te dodao da je ovo problem koji ne treba ignorisati, ali da isto tako ne možemo decu da lišimo igračaka.
Inače, Komitet za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača Evropskog parlamenta usvojio je u februaru ove godine nova pravila kako bi se osigurala sigurnost i zaštitila deca od štetnih hemikalija prisutnih u igračkama.
"Opasnosti" koje vrebaju iz kupatila
Federalni švajcarski institut za nauku i tehnologiju je u saradnji sa američkim Univerzitetom Ilinois ispitao 19 različitih vrsta igračaka koje se najčešće nalaze u kupatilu. Utvrdili su da se u 58 odsto slučajeva na igračkama nalaze gljivice. Istraživanje je pokazalo da ne treba prskati vodu iz gumenih patkica deci na lice jer to može da izazove infekcije oka ili uva, pisao je
BBC.