Australijski sudija je nedavno zabranio jednoj ženi iz Sidneja da doji svoje jedanaestomesečno dete jer ima tetovažu na prstu i stopalu. Iako pristalice tetoviranja tvrde da je rizik da dete dobiju bilo kakvu infekciju minimalan, sudija je presudio da je žena preuzela veliki rizik.
Iako je majka uradila testove na hepatitis i HIV, koji su bili negativni, sudija Metju Mejers se pozvao na izveštaj Australijskog udruženja dojilja u kome piše da "neočekivani rizik" uvek postoji. Međutim, u istom tom izveštaju piše da je "rizik od infekcije zbog tetoviranja izuzetno nizak, naročito ako je tetovaža urađena u salonu u kome su higijenski uslovi na zadovoljavajućem nivou."
Međutim, Sydney Morning Herald piše da majka nije pomenula tatu umetniku da doji, a on je na sudu izjavio da inače ne tetovira trudne žene i dojilje.
Još uvek je neizvesno da li će zabrana suda stupiti na snagu – majka se odmah žalila Porodičnom sudu Australije. Ali, prema mišljenju stručnjaka koji prate slučaj, odluka sudije da zabrani dojenje je poput alarma upozorenja koji može da definiše koliko će ljudi rizikovati u budućnosti. VICE je razgovarao sa Margaret Tornton, profesorkom prava na Australijskom državnom univerzitetu. Pitali su da li će presuda sudije Mejersa imati uticaja na ljude spremne da rizikuju.
Prihvatljivo ili ne?
VICE: Da li postoji presedan u australijskom zakonu da je sud presudio zbog toga što je neko rizikovao?
Margaret Tornton: Pa, ja ne znam ni za jedan slučaj koji bi mogao da se poredi sa ovim. Ovaj slučaj se tiče intimne veze između majke i deteta i mislim da je vrlo neobično za sud da interveniše u ovom slučaju.
Po onome što do sada znate o slučaju, da li ova presuda previše interveniše u intimnost?
Definivno izgleda paternalistički i nezavisno od toga da li je sudija obezbedio dalje informacije i dalje je veoma čudna. Sudija bi obično trebalo da bude istrajan u prikupljanju odgovarajućih dokaza koji bi pokazali da je određena akcija bila štetna po dete. Po dosadašnjim pisanjima medija o ovom slučaju, i imajući u vidu da su testovi majke bili negativni, odluka sudije je vrlo diskutabilna.
Da bismo razumeli ovu odluku, trebalo bi da budemo deo sudskog procesa. Ovako, odluka deluje vrlo klimavo.
Kakve mogu da budu posledice ovakve intervenističke presude na širu zajednicu?
Prvo, znači da je slobodan izbor odraslih ljudi ograničen. Možda se ne slažemo svi oko tetoviranja, međutim u određenim kulturama tetoviranje je veoma prihavćeno. Ono što moramo da prihvatimo je da kao slobodno društvo – moramo da razmišljamo.
Da li Australija inače sklona ovakvom nametanju stavova kada se radi o smanjenju rizika?
Ne naročito, zbog toga i mislim da su se svi ovoliko zainteresovali za ovaj slučaj. Bizarno je da se desila intervencija ovog tipa. Sa jedne strane, možemo da tvrdimo da majka ima prava da rizikuje, a sa druge, da beba ima prava da bude zašttćena od rizika. Ali svi mi svakoga dana rizikujemo, i to smatramo najnormalnijim delom života.
Kada donose odluke koje će uticati na veliki broj ljudi, da li su sudije zaista svesne uticaja koji će te odluke imati?
Naravno. Ova presuda može da preraste u presedan koji se kasnije može koristiti u parnicama oko roditeljskog staranja i razvoda.
U nekim kulturama tetoviranje je društveno prihvatljivo
Da li mislite da smo manje više sposobni da odlučimo kada i koliko želimo da rizikujemo?
Da. Želimo da nas tretiraju kao individue sa integritetom koje su sposobne da donose odluke o onom što muslimo da će biti najbolje za nas i našu decu.
Slučaj je trenutno na Porodičnom sudu Australija, kolike su šanse od ovog slučaju zapravo dobijemo presedan?
Pa, po dokazima koje smo u javnosti do sada videli, neće biti teško. Nadamo se da će zdrav razum pobediti i da će sud odbaciti odluku sudije.