Komentari za tekst "Moja priča - "Kada se svet sruši za jedan tren...""

Komentara
137
Ostavite komentar
Moja prica je bila jos mnogo gora, al necu sad o tom. Ono sto zvuci kao klise al ja proverila na svojoj kozi je da vreme zaista leci sve! Dete je malo i navici ce se na situaciju bolje nego kasnije. Budi jaka i tebi ce zasijati sunce!
i ja bih njega izbrisala i okrenula se detetu..... kod mame i treba da ide, a Vi ste mama mnogo boljoj osobi :) Jednostavno, neke stvari ne mogu da se uporede, a njemu ste vec dosta dali.
...ocigledno ste opet Sanela procitali i razumjeli samo ono sto zelite da cujete kao i vecina ljudi...ja nisam rekla da je bitnije usreciti muza od ocuvanja jedne porodice nego sam rekla da je po meni mnogo zalosnije gledati nesretnog muza pored sebe koji je samo tu da bih zadovolljio moje i potrebe mog djeteta...ja sam djete nesretnog braka i znam sta pricam a to za mene nisu gluposti...vrlo je tesko objasniti djeci i jednu i drugu situaciju ali je vazno da oni odrastaju u zdravom okruzenju sa ili bez tate...i na ovu temu mogu da pricam iz licnog iskustva zato nesudite o ljudima iz nekavih portala i komentara...svako ima pravo na svoje misljenje a jeli to glupost zadrzite za sebe...pozdrav i toliko od mene...i nezelim vise da komenatrisem na ovu temu...svako dobro!
Vas Jasmina niko nije vređao, već Vam je stavljeno do znanja da ne pišete gluposti kako je mnogo bitnije usrećiti jednog muškarca nego očuvati porodicu i srećno detinjstvo djeci. Ako se nekada nađete u sličnoj situaciji, a nikad se ne zna šta nosi dan, zapitaćete se već i sami, tek da znate, muškarci obožavaju da zavrću žene koje se trude da ih usreće, a djeca na kraju budu kolateralna šteta... Prvi put kada budete ugledali svoje djete kako Vas suznih očiju pita "pa gde je tata" ili "što svi imaju tatu osim njega/nje" a Vi ne znate šta da mu/joj odgovorite, setite se ovog svog pametovanja i progutajte svoje reči... ako ste dovoljno hrabri!
Hvala vam Sanela na "toplim"preporukama ali me ta tema uopste neinteresuje,ipak cu je prepustiti vama jer se ocigledno vi bojite da vam neka druga ne usreci muza dok hladnokrvno vrijedjate osobe koje i nepoznajte...
U pravu ste Jasmina potpuno. Preporučujem Vam da i sami dobro proučite savete sa tih stranica, ali proverite s'vremena na vreme da još neko možda ne usrećuje Vašeg muža. Srdačan pozdrav!
...posto administratori nisu "pustitli" moj prvikomentar,neznam iz kojih razloga, zelim samo da kazem da vi Sanela ocigledno nemate cime da razmisljate cim sudite na taj nacin imali neko djece ili ne...i bilo bih vam mnogo pametnije i korisnije da citate komentare na stranicama poput kako usreciti sopstvenog muza...ali vjerujem da ce i to biti uzalud poput osoba kao sto ste vi jer takvi citaju samo ono sto zele da cuju...
Vi Jasmina očigledno nemate dijete ili ste jedna od onih što se ne libe "da usreće" tuđe muževe pa pišete ovakve gluposti....
slicno sam i ja prosla,samo moja beba je imala 2 meseca ...celu trudnocu me je varao i odlazio kao sa brato imaju neke poslovne razgovore...da,da..seca pa sam to okoncala na vrema.moja elena ima 2 godine a on se brze bolje ozenio tom nekom i imaju dete! a imali smo sve,ali nije mu dovoljno bilo tako i sutra moze nju da ostavi ili vara! vuk dlaku menja ali cud nikada
...to se svakome moze desiti...nazalost...ljubav se jednostavno desava!Ali zar nije gora solucija gledati nesretnog muza pored sebe koji je tu samo zato da bih vas i djete "usrecio" i porodicu sacuvao...meni se to cini jos tuznija prica od ove....
Draga, stvarno sam ostala bez teksta citajuci pricu.. Saosecam sa tvojim bolom, i sama imam dete, i ne mogu ni da zamislim kako ti je.. Ali ono sto ja vidim kroz ovaj tekst, to je jedna jaka i hrabra zena, jedna majka.. I nisi izgubila apsolutno NISTA!! Jer, kako vidim, doticni gospodin je samo jedno veliko NISTA.. A bez toga moze da se zivi.. Puno srece tebi i malenom andjelu..
Citam vase price i neznam da li je gora ova moja ili te vase. Mada kazu svakom je svoja muka najgora.
Ja sam u braku godinu i po.Imam cerkicu od 7 meseci. Zivim sa svekrvom koja je zivo zlo i zbog koje bih se razvela ali ne mogu zbog deteta. Nego svaku drugu noc sedim i placem i nadam se da ce joj se moje suze vratiti.Pola da joj se vrati pa bice joj dovoljno. Dok ja placem onje dole sa njom sedi i pije kafu.
Nego pocela sam da pisem zbog toga sto je mene bivsi decko koji je bio moja prva ljubav posle pet godina molio da se pomirimo iako je bio u vezi
sa tadasnjom devojkom, a sad vec suprugom. Koja je zbog njega napustila svoj grad i njeni joj kupili stan. U njenom stanu je ziveo 4 godine dok nije kupio svoj,za koji je inace pozajmio pare od njenog oca. I bio je spreman da je ostavi bez imalo grize savesti samo da sam ja htela da se pomirimo. Mada je i pre nje imao mnogo dobru devojku koju je ostavio zbog ove sadasnje... Eto, ja sam izabrala sadasnjeg muza koji je inace
divan, ali ima mnogo pakosnu i zlu majku i koju ja moram da trpim jer imam mog andjela i necu dozvoliti da odrasta bez oca ili majke.
Svako imaneki problem i neku tugu...Samo treba smoci snage i ici dalje...
Draga moja,
Tvoja prica me je stvarno dotakla, posebno imajuci u vidu da trenutno, u 12 nedelji trudnoce, prezivljavam sopstvenu dramu i preispitavanja otici ili ostati. Naime, ona nasa poznata zenska intuicija me je jednog dana naterala da uzmem njegov telefon u ruke i tada sam videla poruke sa osobom za koju nikada ranije nisam cula. Ona je ta koja je slala lascivne komentare i pitanja kada ce ga ponovo videti, da je proslo dugo vremena i da svaka zena koja ima nekog kao sto je on treba biti srecna posto je blagoslovena..... Sva ona isprazna velicanja koja njima i njihovom egu tako trebaju. Iskreno, njegovi odgovori na to su bili vrlo povrsni i uopsteni.
Inace, mi zivimo godinu zajedno, beba je zajednicka zelja i on je divan prema meni. Pokazuje ogromnu kolicinu ljubavi i podrske kako pre trudnoce, tako i sada i to u mnogo vecoj meri. Kada sam ga saterala u cosak i trazila objasnjenje, rekao je da je to nebitna osoba, da je to njegovo "svodjenje racuna"i brisanje nekih nebitnih ljudi iz proslosti koji mu nisu potrebni u sadasnjem zivotu koji planira samnom i bebom. Napominjem da se pre par dana, kada smo bili u njegovom rodnom gradu, video sa tom osobom kod nje u stanu. Uverava me da se nista nije desilo, da je popio pice i otisao.
Ne znam u sta da verujem, povredjena sam neverovatno a znam da se ne smem prepustiti bolu zato sto sada nisam sama- imam i odgovornost prema mom andjelu kojeg nosim i zbog kojeg moram biti pribrana i jaka. Da li me mozete posavetovati sta mi je ciniti? Da li poverovati i probati osloboditi se ove gorcine ili staviti tacku na sve i probati sama? Hvala vam unapred
"Dugo je i trajao"...
Duso, da on nije otisao, nebi ti drugi, bolji covek, nikad dosao!
Budi srecna zbog toga, i spremna!
Ako nije valjalo, ružno je reći ali bolje je tako i bolje je dok je dete malo. Slično iskustvo, jako slično, samo što sam JA ta koja je otišla, a još bila i žrtva nasilja. Sada je moje dete srednjoškolka, reprezentativka, divna devojčica(kažu devojka ali meni je na još uvek dete) zahvaljujući svojoj mami i babi i dedi, njega ne želi da vidi, on je dobio još jedno dete, neka je živo i zdravo ali žena sa kojom je, tražila je da upozna moje dete i došla do mene. Naravno, to nisam zabranila, kao ni viđanje sa ocem li je on izgubio iteresovanje posle godinu dana, e, a , sada se setio ali ni jedna uplaćena alimentacija, po sudskoj odluci mu ne dozvoljava viđanje, dakle 10 godina ni onu mizeriju od 5.000 din nije davao, a ja nisam tražila a ni ona ne želi, jednostavno neće, a ja da je prisiljavam, ne pada mi na pamet. Jesam, preudala sam se za čoveka koji je primer u društvu i prihvatio je moje dete i ako svoje nema. Tako da, ne očajavajte, nikada ne znate, gde Vas čeka ona prava srodna duša, ja sam moju našla slučajno i živim u skladnom braku, dete mi već 8 godina im figuru dobrog oca, jedini problem, ako je to danas problem, je što nemamo zajedničko dete ali i na tome ćemo poraditi. Čuvajte dete i zdravlje, moji stresovi su me doveli do teške bolesti, kada je saniram, idem na vantelesnu ali sada sa 34 gledam drugačije na život u odnosu na 20, kada sam rodila dete, a sa 24 postala samohrana majka. Vi i Vaše dete ste najpreči, a on, da, ostane praznina neko vreme u srcu ali se popuni, samo treba imati vere...
O draga.. Šaljem ti čvrst zagrljaj...
Razumem te u potpunosti,od prve do poslednje recenice,verovala si u njega,a prevashodno si verovala u ljubav na koju mnogi zaboravljaju i potcenjuju.Ali eto,desilo se sta se desilo i nisi ti ta koja je izgubila,tesko je u pocetku,srce boli,dizes sebe od nule,ali on je taj koji je izgubio iako ne vidi.Deviza da se sve u zivotu vraca i placa je jedna od najtacnijih,s tim da on i nece biti svestan da mu se vratilo,a ti sa cistom savescu i ispravnim zivotom i tim malim zlatom imas sve predispozicije za jedan srecan zivot.A sve ovo pricam jer sam mlada,imam dete od 4 meseca,a on zivi decacki san da se provodi nocu,nije bio spreman za porodican zivot iako ima i vise nego dovoljno godina,ali jednostavno nije mogao da podnese pritisak da je on suprug i muz koji treba da se nadje kao muska figura u porodici,ali sta reci za osobu koja se krije iza mamine suknje i koja mu i dalje odredjuje zivot.I posle maltretiranja od njega kojih on ne smatra maltretiranjem,posle mog neizlazenja iz kuce i pretvaranja u sluskinju,vise ni pishicki ni fizicki nisam mogla da izdrzim da sama podizem dete jer on nije ni bio kuci,a kad je bio to je postajao pakao.I posle njegovih milion isterivanja i psovanja i vredjanja kada sam otisla nije mu bilo zao nijednog trena vec je samo skinuo burmu,a onda se spetljao sa doticnom,mada po drugim informacijama izgleda da je to pocelo jos mnogo ranije,pa je zato i izrazavao toliku netrpeljivost prema meni.Duga je to prica,ali sam je zavrsila u svojoj glavi,idemo dalje,treba snage stati na noge i podici ovog malog andjela kako treba.
ja sam se udala u 33. godini, i rodila djevojcicu u 34. godini.Dosadasnje iskustvo sa predhodnim momcima me potaklo da prokomentarisem:primjera radi sve predhodne veze su trajale godinu godinu i pol. jedan muskarac je bio ambiciozan, ali crv sumnje da voli zene, me je odbilo od braka, jer bih strasno patile i odbila am ga, Drugi je bio perfekcionist, ali uvijek je slusao majku, odbila sam brak jer je i u meni na neki nacin trazio majku. Treci je bio poprilicno mog karaktera, samouvjeren, samostalan i hrabar, i najvise me privlacio, ali je bio previse skeptican i ljubomoran, bojala sam se braka sa njim, itd... A onda sam pala u depresiju i mislila da necu naci ljubav. Cak je i moja mama govorila "bilo bi mi zao da ostanes sama". A onda se sasvim slucajno pojavio on. Jednostavan muskarqc, porodican, stariji od mene 10 godina, stariji momak rekli bi, ubrzo nam se rodila kcer, koju volimo najvise na svijetu, muskarac koji voli i zivi za svoju porodicu. Ponovo sam trudna i ocekujumo drugu prinovu.
Draga moja, kroz isto sam prosla sa dva andjela. Nije onvredan tebe i deteta, nastavi svoj zivot i otkrij nove horizonte. I nikad vise ne dozvoli da muskarca guras kroz zivot.
Postovana gospodjo,
Procitavsi Vasu pricu u jednom dahu kao da sam se vratila u najteze dane svog zivota.....
Mozda cu Vam djelovati grubo,ali vjerujte trebali ste da ga ostavite onaj dan kada ste posumnjali u njegovu prevaru.
Zivot ide dalje,svaki dan ce biti laksi od prethodnig...dijete ce porasti i bez oca,ali ce i ono otici svojim putem jedan dan...zato pamet u glavu,pravite svoju zivotnu otstupnicu na vrijeme....zivot nije prestao prevarom jednog loseg covjeka.,
Svako dobro u zivotu Vam zelim.
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Fundalna masaža smanjuje krvarenje za 60% »
Pročitajte kada se jagode uvode u ishranu i na šta treba da obratite pažnju... »
Da bi se boja bolje primila najbolje predlažemo da izbelite jaja »