Vaspitanje dece

odgovora

Objavljeno

Kolumna

Uradite li vi katkad ovo, ja da... :)

Da, mislim da je to sasvim prihvatljivo, sve dok ne zapostavis i ne ugrozis dete, sve je to razumljivo. Nije ni malo lako sve to izvesti, a da ne posizis...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da, dođu dani kada se svakoj iskrenoj majci plače, viče, lupa vratima, psuje...I to je normalno, ma koliko mi šutjeli o tome. I to nema ama baš nikakve veze s ljubavi.

Tako dobro napisano!

Ne lupam vratima, ali se desi da se izvicem i (na zalost) ispsujem za sve pare! Vicem bez psovki, toliko sam kulturna :lol: , ali one ruzne rijeci koje procijedim kroz zube me nekako vise smire. :P

Nisam nikada takva bila, to mi se desava unazad nekih 4-5 mjeseci... Ali zato, dok pridjem Mihailu, bijes polako pocinje da jenjava, i ja u ruke lagano uzimam dijete smirena (koliko god mogu) i sa osmijehom na licu. Zato sam sebi priustila ovakav vid "praznjenja", da ne bih skupljajuci i cuteci pukla jednom za svagda.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dragi prijatelji evo malog podsetnika vasih roditeljskih obecanja i zakletvi. Predlazemo vam da ga odstampate, potpisete i ispunjavate svakodnevno, ali dozivotno, na radost i vas i vaseg deteta.

RODITELJSKA ZAKLETVA

Svečano obećavam da ću :

· Misliti o sebi kao roditelju. Ja nisam samo nečiji prija...telj, nečiji radnik, nečije dete. Ja sam i roditelj. To je možda i najvažnija uloga koju imam.

· Pokušavaću da svoje dete razumem i podržim. Ono nema nikoga osim mene. Tek kasnije će vršnjaci biti značajni u njegovom životu, ali čak i tada, ja ću uvek biti njegov roditelj. Drugog tatu ili mamu nikada neće naći.

· Kontrolisaću svoje ambicije i negovati njegove. Moje dete ne mora i ne treba da bude isto kao ja. Ono treba da ima sopstvene snove i želje.

· Razgovaraćemo, dogovoraćemo se, pregovaraćemo. Komunikacija će uvek biti način našeg razumevanja i osnova poverenja.

· Kažnjavažu ga (kad god moram) samo rečima i tako da ga nikada ne ponizim.

· Izvršavaću obećanja koja mu dajem. Zato ću biti oprezan sa onim što obećavam.

· Dozvoljavaću mu pravo na grešku. Često zaboravim da je moje dete samo dete. Ono se tek razvija i uči na svojim greškama. Neophodno je da toga budem svestan.

· Negovaću njegoveo samopouzdanje. Pohvaliću ga kad god mogu, ne samo za postignute rezultate već i za uloženi trud.

· Poštovaću njegovo mišljenje. I meni je u mom detinjstvu bilo veoma važno da me roditelji saslušaju i uvaže ono što imam da kažem. To je važno i mom detetu.

· Upoznaću svoje dete sa njegovim pravima. Biću prva osoba koja će ta prava u njegovom životu i poštovati. Moje dete ima pavo na život pun prava.

· U svakom uzrastu, moje dete će osim prava imati i svoje obaveze. One će ga usmeravati i podsticati dalji razvoj.

· Stalno ću podsećati svoje dete koliko ga volim. Iako verujem da ono to zna, važno je da mu to govorim i pokazujem. Tako ću dodatno negovati naš odnos a ono će odrastati sa uverenjem da u meni ima podršku.

· Pokušaću svom detetu da omogućim i koren (osećanje doma, sigurnosti, porodice...) i krila (slobodu da istražuje u spoljašnjem svetu, kako bi naučilo da se bori, gubi i pobeđuje... jer ima gde da se vrati, u sigurnost svog doma i porodice).

Datum: Roditelj:

nisam znala gde da stavim, mozda je OT ali stavarno je super!!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kolumna

Uradite li vi katkad ovo, ja da... :)

Hahaha jako dobar je tekst...ali ja se stvarno pitam kako je mamama sa blizancima,trojkama...ili,ajde meni,pošto sam bila u tom 'sosu',gde sam imala u jdnom trenutku 3 bebe različitog uzrsta...o da dolazilo mi je da vičem i 'lomim' kada su bili mali,naravno.....ma da,stvarno mislim da svi prolaze te faze...ali reći da je roditeljstvo zbog toga teško,e to već mislim da nikada izistinski nisam pomislila....uvek sam govorila mala deca-mala briga...velika deca...e...tada počinje avantura-avanture.....koliko god ih lepo i dobro vaspitali počinju da delaju razni spoljaši uticaji...pa sama pomisao da samo HODA ulicom mi izaziva 'jezu'...kad znam da oko njega šište automobili ali je jednostavno došlo vreme kad ono mora SAMO preći ulicu..i dalje...pubertet,ja počinjem da se krčkam u tom sosu...tek sada počinje da bude 'teško'....a ogu i ovde da piskaram o vaspitanju,to jest o plodovima našeg DOSADAŠNJEG vaspitanja naše dečice...imam potrebu da podelim neke savete jer vidim da smo dobro činili...do sad ;) ...nastaviću.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dragi prijatelji evo malog podsetnika vasih roditeljskih obecanja i zakletvi. Predlazemo vam da ga odstampate, potpisete i ispunjavate svakodnevno, ali dozivotno, na radost i vas i vaseg deteta.

RODITELJSKA ZAKLETVA

Svečano obećavam da ću :

· Misliti o sebi kao roditelju. Ja nisam samo nečiji prija...telj, nečiji radnik, nečije dete. Ja sam i roditelj. To je možda i najvažnija uloga koju imam.

· Pokušavaću da svoje dete razumem i podržim. Ono nema nikoga osim mene. Tek kasnije će vršnjaci biti značajni u njegovom životu, ali čak i tada, ja ću uvek biti njegov roditelj. Drugog tatu ili mamu nikada neće naći.

· Kontrolisaću svoje ambicije i negovati njegove. Moje dete ne mora i ne treba da bude isto kao ja. Ono treba da ima sopstvene snove i želje.

· Razgovaraćemo, dogovoraćemo se, pregovaraćemo. Komunikacija će uvek biti način našeg razumevanja i osnova poverenja.

· Kažnjavažu ga (kad god moram) samo rečima i tako da ga nikada ne ponizim.

· Izvršavaću obećanja koja mu dajem. Zato ću biti oprezan sa onim što obećavam.

· Dozvoljavaću mu pravo na grešku. Često zaboravim da je moje dete samo dete. Ono se tek razvija i uči na svojim greškama. Neophodno je da toga budem svestan.

· Negovaću njegoveo samopouzdanje. Pohvaliću ga kad god mogu, ne samo za postignute rezultate već i za uloženi trud.

· Poštovaću njegovo mišljenje. I meni je u mom detinjstvu bilo veoma važno da me roditelji saslušaju i uvaže ono što imam da kažem. To je važno i mom detetu.

· Upoznaću svoje dete sa njegovim pravima. Biću prva osoba koja će ta prava u njegovom životu i poštovati. Moje dete ima pavo na život pun prava.

· U svakom uzrastu, moje dete će osim prava imati i svoje obaveze. One će ga usmeravati i podsticati dalji razvoj.

· Stalno ću podsećati svoje dete koliko ga volim. Iako verujem da ono to zna, važno je da mu to govorim i pokazujem. Tako ću dodatno negovati naš odnos a ono će odrastati sa uverenjem da u meni ima podršku.

· Pokušaću svom detetu da omogućim i koren (osećanje doma, sigurnosti, porodice...) i krila (slobodu da istražuje u spoljašnjem svetu, kako bi naučilo da se bori, gubi i pobeđuje... jer ima gde da se vrati, u sigurnost svog doma i porodice).

Datum: Roditelj:

nisam znala gde da stavim, mozda je OT ali stavarno je super!!!!

Ovo je baš lepo! :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

...ima negde tema,ili grešim,(nešto mi ne idu pretrage od ruke) o tome zašto smo ponosni na svoju decu...je bih sad rkla ovde i nadam se da neće zvučati prepotentno kako sam jako ponosna na svoju decu i ponosna na mene i mm na to što smo ipak mi 'malo' zaslužni za to....sve ovoe godine priče....'delanja'..dolaze na 'videlo'...tek smo počeli...tek sda im predstoje razna iskušenja...i ovde bi se osvrnula na pisanje na temi o 'vaspitavanju' negde na forumu gde se polemiše koliko mala deca moguda 'slušaju'....moje iskustvo mi govori da do 2-2,5 godine nema ni taga 'vaspitanja' u našem slučaju..sve je to bilo ISTRAŽIVANJE...moja deca su sva kao loptice-skočice...živahni,razigrani,do besvesti nemirni,svugde ih je bilo...uvek smo se ja i mm trudili da ih 'ukrotimo' pričom,kojom pljuskicom po guzi...ma kakvi,oni bi nastavljali po svome....odmah se videlo da imaju svršene motoričke sposobnosti....polako sa njihovim' rastom' tanje se i moj glasne žice..rsli su a moja svakodnevna priča se sastojila u tome,to jest SASTOJI SE u tome da krećemo od najbanalnijih sitnica kao što je DOBAR DAN komšiji/ci...Dobar dan u obližnjoj prodavnici gde kupujeo svaki dan...svakdnevno kroz svakodnevne aktivnosti učiti decu najosnovnijim stvarima....ishod je taj da sada moja deca važe za JAKO LEPO VASPITANU DECU....a puno smo obraćali pažnju na 'sitnice'...od sitnica sve počinje.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

...svakodnevna priča i skretanje pažnje na 'sitnice' su osnov...to je moj zaključak...na pr. važno mi je da se moja deca starijima od sebe (a da nam nije famillja) obraćaju sa vi.....oni znaju da sa odraslima nema rasprave..što ne znači da su odrasli uvek u pravu....meni ječudno da se skoro sve Anastasijine drugarice meni obraćaju sa TI,ja nemam ništa od toga ali ne vidim da se će ikada poštovati starije...a tu neke osnove moraju da postoje ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mna, svaki tvoj savjet je zlata vrijedan!

Svaka cast na divnoj djecici, i na strpljenju koji je potreban za vaspitanje i usmjeravanje!

I da, cesto mi padnes na pamet (i ostale mame koje znam, a imaju vise od dvoje djece), kada mi dodje ona "zuta minuta", i kada mi je toliko tesko da ukrotim ovog svog malog lava... Tada se samo sjetim tebe, i pomislim kako bi to bilo sa 2, 3, 4-oro djece! :o

Divim ti se!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

MNA nastaviiiii

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

O da Tigi...baco....vi slušate na času :wub: ...večeras nastavljam :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slusam i ja,uciteljice!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

...svakodnevna priča i skretanje pažnje na 'sitnice' su osnov...to je moj zaključak...na pr. važno mi je da se moja deca starijima od sebe (a da nam nije famillja) obraćaju sa vi.....oni znaju da sa odraslima nema rasprave..što ne znači da su odrasli uvek u pravu....meni ječudno da se skoro sve Anastasijine drugarice meni obraćaju sa TI,ja nemam ništa od toga ali ne vidim da se će ikada poštovati starije...a tu neke osnove moraju da postoje ;)

Stariji svojim godinama zasluzuju postovanje, to niko ne moze da ospori. Ali sve je to divno dok djecu cuvaju mama i tata, ali doci ce vrijeme kada se mora raspraviti i sa starijim od sebe. Svi citamo dnevnu stampu koja je prepuna svega i svacega, svo to zlo djeci nanose stariji. Bitno je da dijete ima izgradjen svoj stav, koji ce biti ispravan pa neka ga glasno i jasno brani pa makar se suprostavilo i nekom starijem. Sve znam, da je lako reci, tesko primjeniti, ali vremenasu su zla. Treba nekako naci pravu mjeru, usaditi djetetu i uzorno ponasanje, ali i odredjenu dozu odvaznosti da nekad pokaze zube u borbi za svoj integritet.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Stariji svojim godinama zasluzuju postovanje, to niko ne moze da ospori. Ali sve je to divno dok djecu cuvaju mama i tata, ali doci ce vrijeme kada se mora raspraviti i sa starijim od sebe. Svi citamo dnevnu stampu koja je prepuna svega i svacega, svo to zlo djeci nanose stariji. Bitno je da dijete ima izgradjen svoj stav, koji ce biti ispravan pa neka ga glasno i jasno brani pa makar se suprostavilo i nekom starijem. Sve znam, da je lako reci, tesko primjeniti, ali vremenasu su zla. Treba nekako naci pravu mjeru, usaditi djetetu i uzorno ponasanje, ali i odredjenu dozu odvaznosti da nekad pokaze zube u borbi za svoj integritet.

Puslice u pravu si...a sada ću dati primere koje su mi prvo pali na pamet.moje devojčice treniraju odbojku u školi u poslepodevnim časovima,trener im je nastavnik fizičkog koji je ujedno i trener odbojkašica kadetkinja Cr,vezde...dobar nastavnik-pedagog-trener...i Anastasija i najbolja joj drugarica treniraju zajedni i kada dođe trenutak da se 'uparuju' onda on nekad kaže da biraju para,ove dve su naravno zajedno..ondaiz njemu poznatih razloga dođe i kaže na pr. anastasija ti ćeš sa onom devojčicom tamo...u tom se ova drugarica počne buniti i raspravljati kako to nij fer,kako su one birale bla,bla,...dakle raspravlja se ...a njena mama kaže da ona ima stav :blink: ...e to mene nervira...trener ZNA zašto je to uradio,ima valjane razloge...dete nema šta da se raspravlja,u redu je pitati,ali tu staje dalja diskusija..ja kažem anastasiji da one tu nema šta dalje da priča...jednostavno MORA da posluša i gotovo....isto tako sa učiteljicom,nastavnikom...druga priča je da li je on skroz u pravu...kući kad dođe popričaćemo...ali raspravljati u nedogled sa nastavnikom je meni nedopustivo....

Nervira me strašno što i deca pozdravljaju nastavnike sa zdravo...po meni treba uvek DOBAR DAN...to su neke sitice...od kojih se gradi celina....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Posmatram preključe situaciju i još ne mogu doći sebi... :) Filip i ja kod mojih, i odvela ga ja na ljulje kod komšinice...majke 4-ro djece(7,4,3 i 1 godinu)...ostala djeca su vani, osim najmanje Atine...izlazi komšinica...ostavlja najmanju od godine dana napolju, ona ulazi u kuću i kaže meni: eto me za 15 minuta....

Ona nijednog momenta ostaloj djeci nije rekla pazite na seku...ali djeca su odmah prišla bebi koja jedva hoda i pazili ju...ja sam se oduševila...nevjerovatno.

I izađe mama...stojimo nas dvije i pričamo..i moj nećak se potuče sa njenom najstarijom ćerkom...ali baš onako momački...kaže ona meni...nemoj slučajno da reaguješ, to oni moraju rješiti.... :)

Svaka joj čast...

Svaka joj cast!

Moja mama ima nas 4 i sve smo se uvek drzale zajedno i nije imala potrebe da nam objasnjava sta koja treba da radi. Imam sestru bliznakinju i dve starije sestre i uvek nas je najstarija nadgledala, a mi smo se trudile da joj zadajemo sto manje problema jer smo znale da ce ona izvuci deblji kraj ako nas ne spreci u pravljenju gluposti...

Kada vidim da moje sestre imaju po dvoje dece i da im je previse dozvoljeno bas mi je krivo.

Najveci je problem u sinu moje sestre bliznakinje. Oa i njena porodica sada zive sa nasim roditeljima. Sve ono sto nismo nas cetiri ni smele da pomislimo da uradimo njen sin sada radi i niko ne sme da ga spreci u tome jer "ce se naljutiti". Cim mu se neko suprotstavi baca se po podu i histerise, namerno razbacuje stvari po kuci da bi dokazao neku silu, pa cak dolazi i do lupanja tanjira/casa i sl. Na kraju ipak bude po njegovom samo da bi bio miran, makar to znacilo da viri do pola kroz prozor ili obuven stoji na sred trpezarijskog stola.

Ja kada vidim sve to nije mi dobro, pocela sam sve redje da idem kod roditelja i kada zelim da ih vidim zovem ih da dodju kod mene, jer prosto ne mogu da gledam kako ih decak od dve i po godine vrti oko malog prsta. Oni sve to pripisuju roditeljima njegovog oca koji mu dopustaju da se popne na glavu, tako da su ga "drugi baba i deda raspustili" pa oni ne mogu da ga dovedu u red. Samo znam da im nije lako...

Svaki put kad vidim te ispade i histerije dece mojih sestara pomisim kako moje dete to nece smeti da radi. Vec sada mislim da sam previse rigorozna prema njemu, ne udovoljavam mu bas previse u mnogim stvarima na pr:

-ne dozvoljavam mu da se igra sa flasicom i da je gricka, vec je sklonim da je ne vidi i posle max 10tak minuta se totalno uozbilji i prestane da se igra i pocinje da place, onda kada mu dam flasicu popije sve iz cuga i ne pokusava da se igra. Posle dobije cuclu ili glodalice da se sa njima igra i gricka do mile volje, ali sa flasicom nema igranja.

-kada ga malo nosim i vratim ga da lezi pocinje pobuna, odmah pocinje da kmeci i da se bacaka jer nece da lezi, ali ja ga IPAK spustim da lezi i odmah mu gurnem cuclu u usta da bi prestao da place, onda mu masem i pokazujem razne igracke i pevam pesmice, ljuljuskam ga i pokusavam sve samo da mu skrenem paznju i onda se zainteresuje za sve i prestane da se buni zato sto lezi. Na kraju totalno zaboravi da nije zeleo da lezi i zaigra se bas lepo.

-ako mu vadim ruke u usta i guram cuclu, a on je nenormalno uporan u sisanju palca, nudim mu da jede i vodu, stavljam cuclu, rukavice na ruke i ako bas pretera upasem mu ruke u pantalone na kratko. Sve glodalice i cucle dolaze u obzir, ali ruke ipak ne. U stanju sam po dva sata da ga zabavljam cuclama i glodalicama, samo da zaboravi da je hteo da sisa palac. Onada se ili zaigra sa glodalicama ili zaspi, ali poenta je da palac ne zavrsi u ustima.

Ne znam da li preterujem i previse rano zavodim neku diktaturu, ali samo zelim od starta da vidi da NE MOZE da bude po njegovom kad god pozeli i da ako nesto necu da mu dozvolim necu mu dozvoliti koliko god bio uporan. Za sada mi je lako da to i ispunim, ali predpostavljam da kako raste i kako mu raste interesovanje nece biti bas toliko jednostavno...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Puslice u pravu si...a sada ću dati primere koje su mi prvo pali na pamet.moje devojčice treniraju odbojku u školi u poslepodevnim časovima,trener im je nastavnik fizičkog koji je ujedno i trener odbojkašica kadetkinja Cr,vezde...dobar nastavnik-pedagog-trener...i Anastasija i najbolja joj drugarica treniraju zajedni i kada dođe trenutak da se 'uparuju' onda on nekad kaže da biraju para,ove dve su naravno zajedno..ondaiz njemu poznatih razloga dođe i kaže na pr. anastasija ti ćeš sa onom devojčicom tamo...u tom se ova drugarica počne buniti i raspravljati kako to nij fer,kako su one birale bla,bla,...dakle raspravlja se ...a njena mama kaže da ona ima stav :blink: ...e to mene nervira...trener ZNA zašto je to uradio,ima valjane razloge...dete nema šta da se raspravlja,u redu je pitati,ali tu staje dalja diskusija..ja kažem anastasiji da one tu nema šta dalje da priča...jednostavno MORA da posluša i gotovo....isto tako sa učiteljicom,nastavnikom...druga priča je da li je on skroz u pravu...kući kad dođe popričaćemo...ali raspravljati u nedogled sa nastavnikom je meni nedopustivo....

Nervira me strašno što i deca pozdravljaju nastavnike sa zdravo...po meni treba uvek DOBAR DAN...to su neke sitice...od kojih se gradi celina....

Ovo totalno podrzavam. Mislim da dete mora da ima svoj stav u smislu da izrazi svoju zelju ili da pita zasto ne moze da bude onako kako je ono zelelo vec drugacije. Ali to sve moze na fin nacin da se pita, a ne da se stvara neki bunt i rasprava. Prvo zbog postovanja prema toj starijoj osobi, a drugo zato sto je taj ucitelj ili trener ipak "za nijansu" stariji od njih i mozda ipak zna sta je bolje makar se to detetu i ne svidjalo...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

KOLUMNA Klik

Slažete li se?

Da, i biti strog, zahtevan roditelj, ali isto tako se maziti i šaliti sa svojom decom, tj. biti umeren roditelj.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Posmatram preključe situaciju i još ne mogu doći sebi... :) Filip i ja kod mojih, i odvela ga ja na ljulje kod komšinice...majke 4-ro djece(7,4,3 i 1 godinu)...ostala djeca su vani, osim najmanje Atine...izlazi komšinica...ostavlja najmanju od godine dana napolju, ona ulazi u kuću i kaže meni: eto me za 15 minuta....

Ona nijednog momenta ostaloj djeci nije rekla pazite na seku...ali djeca su odmah prišla bebi koja jedva hoda i pazili ju...ja sam se oduševila...nevjerovatno.

I izađe mama...stojimo nas dvije i pričamo..i moj nećak se potuče sa njenom najstarijom ćerkom...ali baš onako momački...kaže ona meni...nemoj slučajno da reaguješ, to oni moraju rješiti.... :)

Svaka joj čast...

Dragi prijatelji evo malog podsetnika vasih roditeljskih obecanja i zakletvi. Predlazemo vam da ga odstampate, potpisete i ispunjavate svakodnevno, ali dozivotno, na radost i vas i vaseg deteta.

RODITELJSKA ZAKLETVA

Svečano obećavam da ću :

· Misliti o sebi kao roditelju. Ja nisam samo nečiji prija...telj, nečiji radnik, nečije dete. Ja sam i roditelj. To je možda i najvažnija uloga koju imam.

· Pokušavaću da svoje dete razumem i podržim. Ono nema nikoga osim mene. Tek kasnije će vršnjaci biti značajni u njegovom životu, ali čak i tada, ja ću uvek biti njegov roditelj. Drugog tatu ili mamu nikada neće naći.

· Kontrolisaću svoje ambicije i negovati njegove. Moje dete ne mora i ne treba da bude isto kao ja. Ono treba da ima sopstvene snove i želje.

· Razgovaraćemo, dogovoraćemo se, pregovaraćemo. Komunikacija će uvek biti način našeg razumevanja i osnova poverenja.

· Kažnjavažu ga (kad god moram) samo rečima i tako da ga nikada ne ponizim.

· Izvršavaću obećanja koja mu dajem. Zato ću biti oprezan sa onim što obećavam.

· Dozvoljavaću mu pravo na grešku. Često zaboravim da je moje dete samo dete. Ono se tek razvija i uči na svojim greškama. Neophodno je da toga budem svestan.

· Negovaću njegoveo samopouzdanje. Pohvaliću ga kad god mogu, ne samo za postignute rezultate već i za uloženi trud.

· Poštovaću njegovo mišljenje. I meni je u mom detinjstvu bilo veoma važno da me roditelji saslušaju i uvaže ono što imam da kažem. To je važno i mom detetu.

· Upoznaću svoje dete sa njegovim pravima. Biću prva osoba koja će ta prava u njegovom životu i poštovati. Moje dete ima pavo na život pun prava.

· U svakom uzrastu, moje dete će osim prava imati i svoje obaveze. One će ga usmeravati i podsticati dalji razvoj.

· Stalno ću podsećati svoje dete koliko ga volim. Iako verujem da ono to zna, važno je da mu to govorim i pokazujem. Tako ću dodatno negovati naš odnos a ono će odrastati sa uverenjem da u meni ima podršku.

· Pokušaću svom detetu da omogućim i koren (osećanje doma, sigurnosti, porodice...) i krila (slobodu da istražuje u spoljašnjem svetu, kako bi naučilo da se bori, gubi i pobeđuje... jer ima gde da se vrati, u sigurnost svog doma i porodice).

Datum: Roditelj:

nisam znala gde da stavim, mozda je OT ali stavarno je super!!!!

BRAVO!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Posmatram preključe situaciju i još ne mogu doći sebi... :) Filip i ja kod mojih, i odvela ga ja na ljulje kod komšinice...majke 4-ro djece(7,4,3 i 1 godinu)...ostala djeca su vani, osim najmanje Atine...izlazi komšinica...ostavlja najmanju od godine dana napolju, ona ulazi u kuću i kaže meni: eto me za 15 minuta....

Ona nijednog momenta ostaloj djeci nije rekla pazite na seku...ali djeca su odmah prišla bebi koja jedva hoda i pazili ju...ja sam se oduševila...nevjerovatno.

I izađe mama...stojimo nas dvije i pričamo..i moj nećak se potuče sa njenom najstarijom ćerkom...ali baš onako momački...kaže ona meni...nemoj slučajno da reaguješ, to oni moraju rješiti.... :)

Svaka joj čast...

Dragi prijatelji evo malog podsetnika vasih roditeljskih obecanja i zakletvi. Predlazemo vam da ga odstampate, potpisete i ispunjavate svakodnevno, ali dozivotno, na radost i vas i vaseg deteta.

RODITELJSKA ZAKLETVA

Svečano obećavam da ću :

· Misliti o sebi kao roditelju. Ja nisam samo nečiji prija...telj, nečiji radnik, nečije dete. Ja sam i roditelj. To je možda i najvažnija uloga koju imam.

· Pokušavaću da svoje dete razumem i podržim. Ono nema nikoga osim mene. Tek kasnije će vršnjaci biti značajni u njegovom životu, ali čak i tada, ja ću uvek biti njegov roditelj. Drugog tatu ili mamu nikada neće naći.

· Kontrolisaću svoje ambicije i negovati njegove. Moje dete ne mora i ne treba da bude isto kao ja. Ono treba da ima sopstvene snove i želje.

· Razgovaraćemo, dogovoraćemo se, pregovaraćemo. Komunikacija će uvek biti način našeg razumevanja i osnova poverenja.

· Kažnjavažu ga (kad god moram) samo rečima i tako da ga nikada ne ponizim.

· Izvršavaću obećanja koja mu dajem. Zato ću biti oprezan sa onim što obećavam.

· Dozvoljavaću mu pravo na grešku. Često zaboravim da je moje dete samo dete. Ono se tek razvija i uči na svojim greškama. Neophodno je da toga budem svestan.

· Negovaću njegoveo samopouzdanje. Pohvaliću ga kad god mogu, ne samo za postignute rezultate već i za uloženi trud.

· Poštovaću njegovo mišljenje. I meni je u mom detinjstvu bilo veoma važno da me roditelji saslušaju i uvaže ono što imam da kažem. To je važno i mom detetu.

· Upoznaću svoje dete sa njegovim pravima. Biću prva osoba koja će ta prava u njegovom životu i poštovati. Moje dete ima pavo na život pun prava.

· U svakom uzrastu, moje dete će osim prava imati i svoje obaveze. One će ga usmeravati i podsticati dalji razvoj.

· Stalno ću podsećati svoje dete koliko ga volim. Iako verujem da ono to zna, važno je da mu to govorim i pokazujem. Tako ću dodatno negovati naš odnos a ono će odrastati sa uverenjem da u meni ima podršku.

· Pokušaću svom detetu da omogućim i koren (osećanje doma, sigurnosti, porodice...) i krila (slobodu da istražuje u spoljašnjem svetu, kako bi naučilo da se bori, gubi i pobeđuje... jer ima gde da se vrati, u sigurnost svog doma i porodice).

Datum: Roditelj:

nisam znala gde da stavim, mozda je OT ali stavarno je super!!!!

BRAVO!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dugacak snimak, ali sve je tako lepo objasnjeno...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dugacak snimak, ali sve je tako lepo objasnjeno...

Bravo za snimak! Fenomenalan je,obavezno pogledajte

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bravo za snimak! Fenomenalan je,obavezno pogledajte

:) Ja sam se odusevila kad sam ga pogledala, i srecna sam sto sad imam dozvolu da pustam dete da se razbija koliko hoce :P:lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bravo maybe.

Ovaj tip dece je danas prisutan. Vidim ih svuda oko sebe.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Upravo to. Nimalo mi se ne svidja takav tip vaspitanja. Roditelji tada robuju svojoj deci. Treba naci zlatnu sredinu, ako ikako ona moze da se nadje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Maša je kažnjena pre dva dana tako što nema 7 dana sladoleda.Upalilo.Pitala danas još koliko dana i poslušna milina....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.