Hiperaktivnost

odgovora

Objavljeno

Sve vise cujem od roditelja da kazu za svoje dete (koje je zdravo i normalno dete) da je hiperaktivno i na to se zaista zgrozavam. Nisam ni znala koliko su roditelji neupuceni u ovu bolest i sve se utrkuju cije je dete vise hiperaktivno. Koliko vi znate o tome ? Ja se trudim da roditeljima koji kazu da im je dete hiperaktivno ( a pri tome je njihovo dete samo normalno aktivno i radoznalo ) objasnim kakvu i koliku gresku prave kada govore tako nesto.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Sve vise cujem od roditelja da kazu za svoje dete (koje je zdravo i normalno dete) da je hiperaktivno i na to se zaista zgrozavam. Nisam ni znala koliko su roditelji neupuceni u ovu bolest i sve se utrkuju cije je dete vise hiperaktivno. Koliko vi znate o tome ? Ja se trudim da roditeljima koji kazu da im je dete hiperaktivno ( a pri tome je njihovo dete samo normalno aktivno i radoznalo ) objasnim kakvu i koliku gresku prave kada govore tako nesto.

Ja bih da mi se to malo objasni. To sam i ja primetila, prosto je postala uzrecica za aktivno i radoznalo dete. E sad, ja sam cula da je to bolest, ali nisam se raspitivala. Ako mozes ukratko, samo izvoli.............

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

evo par stranica na kojima cete mozda naici na objasnjenje adhd sindroma

http://www.poslovnazena.biz/porodica/hiper...vna-deca-27-209

http://www.b92.net/zivot/komentari.php?nav_id=325576

do sada sam imala samo jednog ucenika kod koga je zvanicno utvrdjen adhd sindrom tj hiperaktivnost,tako da samo na osnovu tog primera mogu da govorim.takvo dete se odlikuju slabom mogucnoscu koncentracije ,zbogtoga zaostaje u skoli i ne ispunjava iscekivanja u skladu sa svojim mogucnostima,fizicki je jako aktivno,sve svoje ideje i zamisli pokusava da sprovede u delo ne razmisljajuci o posledicama,njegovo ponasanje nema veze sa zapustenoscu ili neangazovanoscu roditelja(naprotiv u ovom slucaju za koji ja znam,majka je bila vrlo otvorena za saradnju ),ume da bude fizicki agresivno i vrlo je ekstrovertno.

naglasavam ovo sam zakljucila posmatrajuci tog jednog ucenika,to ne mora biti pravilo.volelal bih da mama bojana malo bolje pojasni ovu temu,bliza je njenoj struci :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mnogi su roditelji skloni da svoje živahno, puno energije, u pokretu, brbljivo, znatiželjno dete nazovu hiperaktivnim. Međutim, ovaj poremećaj je nešto drugo. Sastoji se u nedostatku pažnje, hiperaktivnosti i impulsivnosti dece .Često se označava kao ADHD, što je skraćenica nastala od izraza: attention deficit hyperactivity disorder. Veruje se da je ovaj poremećaj ima svako dvadeseto dete školskog uzrasta i to češće devojčice nego kod dečaci.

Dete koje ima ADHD je impulsivno, vrlo aktivno, ne prestaje da se vrpolji i kraće uspeva da zadrži pažnju na nečemu od većine dece njegovog uzrasta. Pažnja je izrazito kratkog trajanja. Dete neprestano započinje i prekida još nezavršenu aktivnost, da bi započelo i prekinulo sledeću. Pažnja je isto tako neselektivna, što znači da su detetu svi događaji, prisutni u datom momentu u okolini, jednako važni (npr. predavanje učitelja i dešavanja u dvorištu škole). Reaguje na sve događaje, svakom "pokloni pažnju", što dovodi do brzog zamora. Paralelno s rasipanjem i slabljenjem pažnje, pojačava se motorički nemir, što povratno uzrokuje još veći zamor deteta. Pažnja, pored toga, izrazito oscilira, i to tokom jednog dana, od jutra do večeri, pri čemu je koncentracija bolja ujutru, a varira i po danima, pa dete ima "dobre i loše" dane.

Osim poremećaja pažnje u ponašanju deteta dominira nemir, neustrašiva potreba za aktivnošću i kretanjem. Roditelji obično ističu da je dete od kako je prohodalo neprekidno u pokretu, trči, penje se, ne može da bude mirno čak i dok jede. Dete nema ni trunke opreza, ničeg se ne boji, pa se često dešava da se povredi. Zbog svoje nepredvidivosti i impulsivnosti, dete dolazi u situaciju da može i da ugrozi svoj život, pa se roditelji trude da ga stalno imaju na oku, što ih iscrpljuje. Hiperaktivno dete često može da ima poremećaj spavanja – spava kratko i isprekidano. Roditelji hiperaktivnog deteta su obično jako iscrpljeni, jer danju paze na njega, a noću slabo spavaju.

Procenjuje se da 40% ove dece ima teškoće sa učenjem. U rešavanju školskih zadataka prave greške zbog nemara, brzine i neobraćanja pažnje na detalje. Teško im je da organizuju zadatke i aktivnosti. Zadaci im ostaju obično nedovršeni. Često odgovaraju i pre nego što su čuli celo pitanje. Gube stvari koje su im potrebne za rešavanje zadataka. Slabo slušaju učitelja, jer im odvlače pažnju spoljašnje draži, koje drugu decu ne ometaju. Hiperaktivna deca imaju problematično ponašanje svuda, a posebno u školi i sličnim mestima gde se od njih traži da budu usredsređena i poštuju pravila.

Hiperaktivno dete često ima malo prijatelja. Deca ga izbegavaju jer ne prihvata pravila njihove igre. Njegova impulsivnost i naglost mogu odbijati decu ali i odrasle. Zbog toga se često dogodi da odrasli takvo dete ne razumeju pa mu ne pružaju potrebnu pomoć i podršku.

Danas se mnoga deca opisuju kao “hiperaktivna” i čini se da je ovaj izraz postao jako popularan. Međutim, veoma je teško utvrditi da li je dete samo malo više aktivno, preterano aktivno zbog anksioznosti ili stresa ili pati od ADHD. Ako sumnjate da vaše dete ima ADHD trebate da se obratite stručnjaku psihologu ili psihijatru koji će proceniti da li je to u pitanju. Trebate biti spremni da ako se obratite većem broju stručnjaka možda dobijete više različitih mišljenja jer je teško postaviti dijagnozu. Ne postoje nikakvi testovi kojima se može potvrditi ADHD pa se dijagnoza postavlja na osnovu mišljenja o ponašanju deteta.

Hiperaktivnom detetu je teško da stekne samopoštovanje, što nije krivica ni njega ni njegovih roditelja, jer je dete rođeno različito. Dete obično ima teškoće sa sticanjem prijatelja, upada stalno u neke nevolje, a uz to se i odrasli iz različitih razloga često ljute na njega, pa njemu nije teško da poveruje da nije naročito dobra ni sposobna osoba. Nekada i roditelji podstiču detetovu negativnu predstavu o samom sebi, usredsređujući se na njegovo loše ponašanje, a zanemaruju dobre osobine. Umesto toga treba pomoći tetetu da nađe u čemu može da iskoristi visok nivo energije.

U lečenju hiperaktivnosti mogu da se koriste lekovi koji stimulišu delove mozga koji su odgovorni za kontrolu pažnje i sposobnost obuzdavanja impulsa (nisu lekovi za smirenje) u kombinaciji sa tehnikama modifikovanja ponašanja i psihoterapijom zbog smanjenog samopoštovanja. Prevazilaženjem problema u učenju i usredsređivanjem na akademski uspeh, deca mogu da napreduju jako dobro. Iako ovaj poremećaj traje do kraja života, sazrevanjem i uz pomoć stručnjaka, većina nauči da prevazilazi problematično usredsređivanje pažnje i impulsivnost i obično pronalazi zanimanje koje podvlači njihove pozitivne strane. Odrasli kojima ovaj poremećaj ometa život uglavnom su oni koji su kao deca bili agresivni i kojima manjka samopoštovanje.

evo ovo sam nasla na jednom sajtu. Nadam se da ce ovo i sajtovi sto je postavila Bokicina Mikica pomoci mnogim roditeljima.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

hiperaktivnost nije isto sto i hiperaktivni poremecaj izazvan deficitom paznje (ADHD).

Bez obzira na to, slazem se sa vama da je bolje koristiti reci kao sto su zivahnost, radoznalost i sl. upravo zbog implikacija pojma hiperaktovnost.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

hiperaktivnost nije isto sto i hiperaktivni poremecaj izazvan deficitom paznje (ADHD).

Bez obzira na to, slazem se sa vama da je bolje koristiti reci kao sto su zivahnost, radoznalost i sl. upravo zbog implikacija pojma hiperaktovnost.

\nama su to u skoli slozili kao jedno te isto...HVALA !

moze li jos malo pojasnjenja ? :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hiperaktivnos moze ali ne mora da bude bolest. Ako je hiperaktivnost bazirana na poremecaju metabolizma u delu velikog mozga deteta (ciji je osnovni simptom poremecaj paznje) onda govorimo o bolesti tj, o sindromu deficita panje sa hiperaktivnim poremecajem (ADHD)

Dakle, kod ADHD kljucna stvar je u stvari poremecaj paznje. Ta deca imaju takav mozak da jednostavno ne mogu da zadrze paznju na jednoj aktivnosti dovoljno dugo.

To naravno ne znaci da roditelji to treba da prihvate - eto, moje dete jednostavno tako funkcionise i ja tu ne mogu nista. Netacno. Poremecaj paznje samo predstavlja sklonost, predispoziciju da se ispolji onio sto mi nazivamo hiperaktivno ponasanje. Okruzenje u kome dete raste moze da podstakne ili ublazi hiperaktivnost. U osnovi, stetno je sve sto odvlacni panju, izaziva stres ili izlaze dete snaznim utiscima. Preporucuje se mir, redovne aktivnosti (rutine - mnogo bitno), telesni kontakt sa majkom i sport.

Sta je to poremecaj paznje?

paznja ima dve karakteristike: 1 - vigilnost (pokretljivost) i 2 - tenacitet (zadrzljivost). kod dece sa ADHD sindromom paznja je hipervigilna, tj. sve zivo iz okoline im skrece paznju sa aktivnosti koju pokusavaju da odrade, svaki zvuk, svako dogadjanje... s druge strane, ta deca mogu da pokazuju i preterani tenacitet kad je u pitanju gledanjje TVa ili igranja neke kompjuterske igrice. Obzirom da su roditelji hiperaktivne dece preumorni (od svog deteta :( ) oni jedva cekaju da se dete zakci za comp ili TV, ali time samo pospesuju problem kod deteta.

Kako se prepoznaje hiperaktivno dete?

1- to dete ne moze da sekoncentrise na jednu stvar i nema strpljenja - hoce odmah sve da zna ili odmah da uradi

2- nizak prag tolerancije na frustraciju - zbog nedostatka strpljenja (tj. povecane impuslivnoti) se lako naljute kad im se nesto uskrati ili kad nesto ne mogu sami da urade. Na zabrane reaguju destruktivnim besom (cuveni temper tantrum);

3- lako odustaju (ako skontaju da nesto sto im se cinilo lako i nije bas tako lako) - otuda problemi sa ucenjem

4-slabo jedu, nisu u stanju da sede za stolom ni par minuta, tvrde da nisu gladni, nista ne jedu, a onda posle rucka potrebne kalorije nadoknadjuju slatkisima (mnogo vole slatkise)

5 - rano prohodaju ali slabije im ide "od ruke" ona fina motorika - nespretniji su kad treba da se nauci oblacenje, svlacenje, vezivanje pertli, samostalno hranjenje, ... kompletna finija motorika (zato sto sve ove radnje zahtevaju strpljivo uvezbavanje i ponavljanje, a oni za to nemaju "zivaca")

6- ne vole da se maze, odbijaju telesni kontakt

7 - stalno su u pokretu, mnog trce

8 - rade po vise stvari istovremeno, dok su mali npr, u vrticu retko koju aktivnost obavljaju duze od 30sec. do 1 minuta. Stalno menjaju svoje aktivnosti. Nista im ne zaokuplja paznju

9-agresivni su prema igrackama, zacas se naljute na njih i slome ih

10 tesko pronalaze drugove za igru, zbog impulsivnosti druga deca ih nerado pozivaju u zajednicku igru

...

Eto, mozda je malo nabacano, ali to su ti simptomi. Ako nekoga zanimaju preporuke za postupanje roditelja, tu sam

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mama Bojana citam ove simptome i...mislim da sam ja imala neke kada sam bila klinka...a neke i sada... :P

Pre par godina sam gledala emisiju o ADHD i istog trenutka prestala da upotrebljavam izraz "hiprektivno dete" za nemirnu decu.Cesto mi za Leu kazu da je hiperaktivna, i momentalno im skrenem paznju da je ona samo JAKO nemirna

Mada sam se u nekom trenutku i uplasila da nema pocetne simptome adhd...ali onda verovatno ne bi mogla toliko dugo da cita knjige (obozava ih) i crta...zar ne?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

evo par stranica na kojima cete mozda naici na objasnjenje adhd sindroma

http://www.poslovnazena.biz/porodica/hiper...vna-deca-27-209

http://www.b92.net/zivot/komentari.php?nav_id=325576

do sada sam imala samo jednog ucenika kod koga je zvanicno utvrdjen adhd sindrom tj hiperaktivnost,tako da samo na osnovu tog primera mogu da govorim.takvo dete se odlikuju slabom mogucnoscu koncentracije ,zbogtoga zaostaje u skoli i ne ispunjava iscekivanja u skladu sa svojim mogucnostima,fizicki je jako aktivno,sve svoje ideje i zamisli pokusava da sprovede u delo ne razmisljajuci o posledicama,njegovo ponasanje nema veze sa zapustenoscu ili neangazovanoscu roditelja(naprotiv u ovom slucaju za koji ja znam,majka je bila vrlo otvorena za saradnju ),ume da bude fizicki agresivno i vrlo je ekstrovertno.

naglasavam ovo sam zakljucila posmatrajuci tog jednog ucenika,to ne mora biti pravilo.volelal bih da mama bojana malo bolje pojasni ovu temu,bliza je njenoj struci :)

sve sto si navela o tom uceniku jeste pravilo. Ako uporedis sa mojim prethodnim postom videces da je to to.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mama Bojana citam ove simptome i...mislim da sam ja imala neke kada sam bila klinka...a neke i sada... :P

Pre par godina sam gledala emisiju o ADHD i istog trenutka prestala da upotrebljavam izraz "hiprektivno dete" za nemirnu decu.Cesto mi za Leu kazu da je hiperaktivna, i momentalno im skrenem paznju da je ona samo JAKO nemirna

Mada sam se u nekom trenutku i uplasila da nema pocetne simptome adhd...ali onda verovatno ne bi mogla toliko dugo da cita knjige (obozava ih) i crta...zar ne?

Ukoliko je hiperaktivni poremecaj ne bi mogla da cita knjige ni da crta, jer ne bi bila u stanju da zadrzi paznju tako dugo... Ne brini...

Je l' tvoja Lea ona devojcica u galeriji sto sakce na trambolini?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

lakse mi je kad neko strucan potvrdi :wub:

da,da,ona je...mamin skocko...da moze spavala bi na trampolini :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hiperaktivnos moze ali ne mora da bude bolest. Ako je hiperaktivnost bazirana na poremecaju metabolizma u delu velikog mozga deteta (ciji je osnovni simptom poremecaj paznje) onda govorimo o bolesti tj, o sindromu deficita panje sa hiperaktivnim poremecajem (ADHD)

Dakle, kod ADHD kljucna stvar je u stvari poremecaj paznje. Ta deca imaju takav mozak da jednostavno ne mogu da zadrze paznju na jednoj aktivnosti dovoljno dugo.

To naravno ne znaci da roditelji to treba da prihvate - eto, moje dete jednostavno tako funkcionise i ja tu ne mogu nista. Netacno. Poremecaj paznje samo predstavlja sklonost, predispoziciju da se ispolji onio sto mi nazivamo hiperaktivno ponasanje. Okruzenje u kome dete raste moze da podstakne ili ublazi hiperaktivnost. U osnovi, stetno je sve sto odvlacni panju, izaziva stres ili izlaze dete snaznim utiscima. Preporucuje se mir, redovne aktivnosti (rutine - mnogo bitno), telesni kontakt sa majkom i sport.

Sta je to poremecaj paznje?

paznja ima dve karakteristike: 1 - vigilnost (pokretljivost) i 2 - tenacitet (zadrzljivost). kod dece sa ADHD sindromom paznja je hipervigilna, tj. sve zivo iz okoline im skrece paznju sa aktivnosti koju pokusavaju da odrade, svaki zvuk, svako dogadjanje... s druge strane, ta deca mogu da pokazuju i preterani tenacitet kad je u pitanju gledanjje TVa ili igranja neke kompjuterske igrice. Obzirom da su roditelji hiperaktivne dece preumorni (od svog deteta :( ) oni jedva cekaju da se dete zakci za comp ili TV, ali time samo pospesuju problem kod deteta.

Kako se prepoznaje hiperaktivno dete?

1- to dete ne moze da sekoncentrise na jednu stvar i nema strpljenja - hoce odmah sve da zna ili odmah da uradi

2- nizak prag tolerancije na frustraciju - zbog nedostatka strpljenja (tj. povecane impuslivnoti) se lako naljute kad im se nesto uskrati ili kad nesto ne mogu sami da urade. Na zabrane reaguju destruktivnim besom (cuveni temper tantrum);

3- lako odustaju (ako skontaju da nesto sto im se cinilo lako i nije bas tako lako) - otuda problemi sa ucenjem

4-slabo jedu, nisu u stanju da sede za stolom ni par minuta, tvrde da nisu gladni, nista ne jedu, a onda posle rucka potrebne kalorije nadoknadjuju slatkisima (mnogo vole slatkise)

5 - rano prohodaju ali slabije im ide "od ruke" ona fina motorika - nespretniji su kad treba da se nauci oblacenje, svlacenje, vezivanje pertli, samostalno hranjenje, ... kompletna finija motorika (zato sto sve ove radnje zahtevaju strpljivo uvezbavanje i ponavljanje, a oni za to nemaju "zivaca")

6- ne vole da se maze, odbijaju telesni kontakt

7 - stalno su u pokretu, mnog trce

8 - rade po vise stvari istovremeno, dok su mali npr, u vrticu retko koju aktivnost obavljaju duze od 30sec. do 1 minuta. Stalno menjaju svoje aktivnosti. Nista im ne zaokuplja paznju

9-agresivni su prema igrackama, zacas se naljute na njih i slome ih

10 tesko pronalaze drugove za igru, zbog impulsivnosti druga deca ih nerado pozivaju u zajednicku igru

...

Eto, mozda je malo nabacano, ali to su ti simptomi. Ako nekoga zanimaju preporuke za postupanje roditelja, tu sam

e stvarno hvala ti na obkasnjenju. Imam pitanje, da li se deca koja boluju od adhd vidi po licu...ja sam videla dvoje dece za koje majke kazu da imaju hiperaktivnost i da su lekari potvrdili i cini mi se kao da imaju neki isti pogled, mozda sam umislila.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

U kom dobu deteta se to moze otkiriti?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Deca sa ADHD nemaju stigme. Kakv si im ti to pogled uhvatila?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

U kom dobu deteta se to moze otkiriti?

Kod male dece se nikad ne postavljaju konacne dijagnoze. U razvoju su moguca raznorazna odstupanja kad je u pitanju prohodavanje, progovaranje, socijalizacija, kompletni psihomotorni razvoj.

Dakle: osnovni simptomi su rasejanost, impulsivnost i hiperaktivnost. To je sindrom (skup simptoma) i ne moraju uvek svi simptomi da budu prisutni da bismo posumnjali na prisustvo problema.

Retko kad se prepozna pre poslaska u skolu jer tek tada postaje ocigledno da dete ima problem da bude mirno 45 min, da sedi u jednoj klupi, da ne dobacuje, da se fokusira na zadatke...

Mnoge simptome koje sam pomenula je moguce i ranije prepoznati, vec oko trece godine ali to se uvek uzima kao radna dijagnoza, kao nesto sto nije konacna ocena, stanje koje treba pratiti (ono sa temper tantrumima, vrpoljenjem, neprestanimtrcanjem, ranim prohodavanjem a kasnjenjem sa finom motorikom, impuslivnoscu...)

I jos nesto. Ima nesto dobro kod ADHD - neretko su ta deca posebno kreativna, spontana i entuzijasticna.... Nije sve tako crno...

U lecenju se uvek kombinuje set mera - farmakoterapija, psihoterapija, poseban rezim u skoli.... Tako bi bar trebalo da bude

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Deca sa ADHD nemaju stigme. Kakv si im ti to pogled uhvatila?

Pa kazem mozda mi se ucinilo, zato sam i pitala da li postoji

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zdravo mame! Imam i ja jednu muku pa bih da je sa nekim podelim... bas u vezi te hiperaktivnosti... I ja sam primetila da ljudi olako tu rec koriste za svoje ili tudje nemirno dete, sa sve onim izrazom ponosa na licu, kao da je to nesto za hvalu. Mene to sve vec toliko iscrpljuje da nemam snage da im bilo sta govorim... jer kod nas u kuci vec jako dugo vladaju haos i nemir... zbog naseg decaka koji ne moze da se skrasi i smiri. To je moja muka. On ima 5 godina i od kad je poceo da ispoljava svoj karakter i od kad je prohodao, ja zivim sa grcem u stomaku. Nocu spava vrlo cvrsto i to je period kad mogu da predahnem. Istina je da je i onda jako nemiran ali ima nizak krevet i ogradice pa znam da nema kuda da padne. Danju je napeto... iz dana u dan... E sad, ja sam vec puno citala o tim sindromima, o simptomima i svemu i kako ipak nisam strucnjak resila sam da se obratim onima koji znaju vise od mene... Jer verujem da ni njemu nije lako, stalno ga opominjemo, grdimo, sputavamo, da ne bi sebe povredio... Toliko je puta sebe doveo u ozbiljno opasnu situaciju da o tome ne smem ni da mislim. S druge strane, vidim i da ljudi za takvo dete zaista nemaju razumevanja, sto je jako zalosno. Ja nemogu svakom ponaosob objasnjavati da nije to u pitanju moja nesposobnost da ga vaspitam (A to velika vecina misli, cesto zapazim taj pogled koji kaze"Ala je ovaj decak nemoguc, ja bih vec znala kako da ga dovedem u red") nego njegov izrazito impulsivan temperament, njegova nepromisljena naglost, njegovo SVE! imam i devojcicu koja je mladja od njega. Njihovo se ponasanje veoma razlikuje a ja se isto ophodim prema oboma... Najstrasnije je kad izadjemo na ulicu. Ja sam stalno na oprezu jer u svakom trenutku mogu da ocekujem nekakvu ishitrenu reakciju a ne mogu da je predvidim. Na primer, jednom smo setali, beba u kolicima, on pored. Lepo se on drzao za kolica 5 koraka i samo odjednom se pustio o otrcao do nekog parkiranog motora koji je od nas bio 10ak koraka ispred i gurnuo svoju malu rucicu u auspuh!!! Najnovije sto sam smislila da ga obuzdavam je jedna sveska u koju sam iscrtala tabelu po danima, pa svako vece pred spavanje nacrtamo tuzno ili nasmejano lice, sve zavisi da li je tog dana napravio neku Veliku glupost ili nije. I vidim da to njemu drzi paznju u tom momentu ali pre i posle... nista... S druge strane on ima koncentraciju za ono sto ga zanima... Zato sam resila da potrazim strucnu pomoc jer osecam da ovako vise ne moze. Jako se bojim za njega jer je on potpuno nesvestan bilo kakve opasnosti... Nagao je, veoma burno reaguje cak i kad su u pitanju sitnice, uvek je bucan, ima veliku potrebu da skrece paznju na sebe, tesko ga je smiriti. S drugom decom isto ima problema, i njih gnjavi... A sa druge strane, veoma je bistar i naocit, izrazito ekstrovertan, pleni... privlaci paznju ljudi gde god da je, sad da li svojim pricanjem i zakljucivanjem ili haosom koji pravi, zavisi od datog trenutka. Cak je sve to otislo dotle da meni njegova vaspitacica koja ima 30 godina radnog iskustva govori da ne zna vise kako ce s njim.

I eto tako... dan za danom...

U glavnom, psiholog mi je rekao da je tu u pitanju, za pocetak, izrazita impulsivnost... Dr jos nije upoznala mog decaka, imala sam samo jedan razgovor na kom sam bila samo ja. Sad , sledeci put, vodicu i njega pa cemo da cujemo...

Sta je da je, samo da se nesto tu resi, makar savet da dobijem kako postupati sa takvim detetom a da to ne budu samo zvocvanje, grdnje i ukori nego da se oseti voljenim i uvazavanim! Verujte mi mame, i nijanse u ponasanju na bolje za mene ce biti kao da sam presla planinu!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mama Mazo, javicu ja cim bude bilo nesto novo... Cekam sad da prodju praznici ( na zalost to je bar dve nedelje, Uskrs + 1.maj) pa da zakazem razgovor sa pedijatrom ili psihologom u vrticu, to je od mene trazila ova dr psiholog iz savetovalista... Ja sam odmah pokusala da zakazem to ali izgleda da su ove zene bile na bolovanjima... Uglavnom, sada treba neka od njih ( a najbolje obe, jel) da njega malo upoznaju, porazgovaraju s njim kad je on u vrticu, i da daju svoje strucno misljenje psihologu a onda i njega da vodim u savetovaliste. Nemam pojma sta ce biti... a ne prestajem da mislim na to, sve mi je ostalo isparilo iz glave...

Ja sam pocela da na neki nacin sticem utisak da je njegovo ponasanje razlicito u odnosu na vrsnjake kad je imao oko godinu dana... do tada sam mislila"Ma mali je , tako sve bebe..." a onda je poceo da hoda tj jurca, da se sve vise druzi s drugom decom i meni je postajalo jasno da tu nesto ne stima. Uvek je on bio taj koji bi izazvao problem, ma ne znam ni da opisem... Tada sam govorila da mi se cini da sva deca idu levo a on desno! A o zivosti da ne govorim... Tada sam sebe tesila recima da ce se smiriti kad jos malo poraste, kad postane svesniji ulice, saobracaja itd. On je porastao ali nista se nije promenilo... U medjuvremenu i sestra mu se rodila sto je celu stvar jos vise zakomplikovalo.

Videces vremenom kako ce ti biti... ako shvatis da ni sa tri godine ona nikako da se smiri, da tesko ostaje u igri s drugom decom jer ova odu od nje zbog njenog temperamenta, da te njeno ponasanje potpuno iscrpljuje i da zapravo od kad se ona rodila ti imas grc u stomaku, to ce ti biti dobar pokazatelj da treba da potrazis strucan savet sta da radis. I zbog sebe i zbog nje!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

čitam i ovde i na netu neke članke nigdje ne mogu da nadjem simptome hioeraktivnosti koji mogu da se primjete vec kod malih beba sem toga da rano prohodaju i da ne vole da se maze .... zna li neko?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

čitam i ovde i na netu neke članke nigdje ne mogu da nadjem simptome hioeraktivnosti koji mogu da se primjete vec kod malih beba sem toga da rano prohodaju i da ne vole da se maze .... zna li neko?

Kod malih beba jedino po tome da lose spavaju i imaju pojacan apetit, kad placu, taj plac nije tuzan nego uglavnom glasan i besan, vise kao vristanje, tesko ih je smiriti i utesiti. U svakom slucaju, pouzdan je EEG ( ali ako se odradi analiza odnosa beta i teta talasa).

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

čitam i ovde i na netu neke članke nigdje ne mogu da nadjem simptome hioeraktivnosti koji mogu da se primjete vec kod malih beba sem toga da rano prohodaju i da ne vole da se maze .... zna li neko?

Evo neceg iz moje literature:

ADHD prisutan kod 1-7.5% populacije. postoje razlike u ponasanju djeteta sa ADHDom koje su specificne za odredjenu hronolosku dob. U dojenackoj dobi ovo je dijete aktivnije u odnosu na ostalu djecu:

-razdrazljivo je i cesto place,

-do kasnije dobi trazi nocu jesti,

-ima poteskoce u spavanju, cesto se budi, tesko ga je smiriti i utjesiti,

ima poteskoce u uzimanju hrane te odabiiru adekvatne hrane,

-moze imati stomacne kolike,

-vrlo cesto je izrazen pojacan tonus misica i iako rano prohoda, ovakvo dijete cesto je nespretnije od druge djece.

Ovo je iz CRO literature, nesto sam prevela ovako u prekucavanju, a nesto ne stigoh. U svakom slucaju, nadam se da ti koristi iako si odavno postavila ovo pitanje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ajd da osvjezim temu sa jednim pitanjem - da li se hiperaktivnost moze prepoznati i ranije (tipa u uzrastu od 2-3god) i da li tada treba 'reagovati' i kako? Ili je dijete jednostavno malo vise zivahno?


Sta kaze vase iskustvo...primjeri iz okruzenja...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da se tesko moze prepoznati u ranijem uzrastu jer se skoro uvijek to prepisuje karakteru,temperamentu djeteta sto je donekle i normalno.Vec od tri godine bih vec moglo da se posumnja na hiperaktivnost koju prate slaba paznja ili poremecaj paznje.Ali sam ipak za to da ako roditelj sa nekih 2god ili vise posumnja da ipak ode i razgovara sa strucnim licem iako se skoro nikada u tako ranom uzrastu ne daje dijagnoza.

Za rad kod kuce ili savjet ne znam,jer nemam iskustva.Znam od logopedice i def da je izuzetno tesko sa tom djecom raditi zbog tog poremecaja paznje ali svakako da i to uz vjezbe se da resiti.

Da znate da se i hiperaktivnost povezuje sa candidom pa ako neki roditelj sumnja neka provjeri djetetu candidu.

broccoli voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno (Izmenjeno)

Zainteresovala sam se zbog ovog sa manjkom paznje ili poremecajem paznje...

Kako to otkriti?

Mene recimo sin slusa,ali ponekad kad nesto ne zeli da uradi ili sta znam,prosto kada nesto ne zeli on se pravi da ne cuje. Da li to spada pod poremecaj paznje,manjak paznje ili nesto poput toga ili je to prosto da se pravi da ne cuje da ne bi morao nesto?

Izmenjeno od strane KruelaDeviL
btw,gde si ti Ummu,nema te na caskalistu kod nas?!:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kruela,mislim da to ne spada pod poremecaj paznje.Misli se na to da ne moze na jednu stvar da se koncentrira dugo.Na pr ne moze duze vremena da boji,slaze kocke,slagalice,bilo sta da radi.Ne drzi koncentraciju mozda duze od 5min i samim tim ne moze da nauci.Tako je meni def to objasnila.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.