Ivana

Član
  • Broj odgovora

    26
  • Priključio/la se

  • Poslednja poseta


Sve od člana Ivana

  1. Ivana je dodao/la post u temi Prirodni porođaj   

    Evo ja ću prva da se upišem
    Porodila sam se prošle godine u KBC Zemun. To mi je bio prvi porođaj. Još dok sam bila trudna razmišljala sam kakav porođaj želim i šta ne želim. Nisam želela carski rez, epiziotomiju, beskrajno ležanje i blejanje u plafon isprekidano bolovima usled kontrakcija. Jednom rečju želela sam da se porodim što je prirodnije moguće jer sam bila uverena da je to za mene i bebu najlakše i najsigurnije. Onda se postavilo pitanje kako to da ostvarim. Zaključila sam da je najbolje ako najveći deo porođaja provedem kod kuće i u porodilište odem u poslednjem trenutku.
    Taj dan je počeo uobičajeno, prošetala sam, spremila kuću, ručala. Posle ručka uzmem da sredim još kupatilo i tad mi je postalo sumnjivo kako se kontrakcije često javljau. Nisu bile bolne, pa sam ih otpisala kao pripremne. Kada je moj muž negde oko 19h predložio da izađemo do kafića, rekoh, hajmo. Sedimo mi tako i pijuckamo kapućino, kad odjednom meni se kontrakcije pojačaju, postalo mi je jako neprijatno da sedim dok traje kontrakcija, mada nije bilo nešto puno bolno. Kažem mu šta se dešava, ali da još nije vreme da idemo u porodilište. Dogovorimo se da je najbolje da ja budem kući, leškarim, gledam TV i pratim sitvaciju, a on će da izađe da prošeta psa. I tako malo gledam na sat, malo u TV, kontrakcije su u početku na 8 min, i postepeno ubrzavaju. Negde oko ponoći ga pozovem kontrakcije su na 5-6min. To je to. Sve stvari su mi spakovane, nema potrebe da žurimo. Tuširam se, još po neko sitno odugovlačenje i krećemo. Nešto posle 1h stižemo u porodilište. Ređaju se pregled u prijemnoj ambulanti, priprema, u prođajnu salu ulazim u 2h. Dr okonstatuje da sam otvorena 8cm, nešto kasnije mi prokida i vodenjak. Ležim na boku radim vežbu opuštanja iz joge, ni ne gledam na sat. U jednom trenutku kontrakcije prestaju i osećam počinju naponi. Pozovem babicu i posle malo napinjanja u 3:45h rodila se moja devojčica!!! Kakva je to radost, to treba doživeti!
    Proveli smo u porodilištu tri najduža dana u mom životu. Jedva sam čekala da odemo kući. Posete nisu dozvoljene. Meni nije rađena epiziotomija tako da sam se od porođaja oporavila bukvalno za nekoliko sati. Dojenje je malo teže išlo, jer su je sestre prihranjivale, pa je bila pospana i nezainteresovana sa sisa. To se sredilo kad smo došli kući. Flašicu smo automatski izbacili, samo sika i tako narednih 6 meseci.