matilda

Član
  • Broj odgovora

    15
  • Priključio/la se

  • Poslednja poseta


Odgovori objavio/la matilda


  1. Ja sam pocela da mu uvodim hranu zato jer je sisao nocu ko lud, ko da sam ga izgladnjivala danima, a sad imam utisak da se vise iz navike budi.


  2. Mene je pedijatrica savjetovala da mu nista ne uvodim prije 5 i po mjeseci, medjutim bebac koji je od drugog mjeseca spavao citavu noc poceo je da se budi po 5 pua na noc da jede. Oglusila sam se o savet doktorice i poslusala moje dijete. Do sad je preko dana bio placljiv i nesrecan i nervozan, a otkad sam pocela da mu dodajem hranu on je drugo dijete! Pocela sam onako probno bila sa Hippovim kasicama, sad mu vec pravim sve domace, a za veceru pojede porciju Hippove kasice za laku noc, i to je prvi put kad sam mu je dala pojeo skoro citavu porciju. Inace sa 4 i po sam pocela da mu dajem drugu hranu pored dojenja. I nisam uopste pratila savjete tipa jedna namirnica 7 dana i ostale gluposti jer nisam imala vremena za to, posto je stalno bio gladan. Majcino mlijeko je definitivno najbolja hrana, ali dodje i trenutak kad ona postane nedovoljna. Recimo moj malisa je rodjen sa 3445 gr, a sa cetiri mjeseca i nedjelju dana je imao 7300, sto je neka tezina koja bi mu odgovarala sa pola godine. Slusajte vi svoju djecu, i slobodno im dajte da papaju krompira, sargarepice ili jabuke, nista im od toga nece bit, sem sto ce biti zadovoljnija.


  3. Matilda ne znam, ali mislim da je ovo tek za bebu od 6 meseci, ali nisam sigurna. Ipak gore pise od 0+, ali dole pise age group 6 months, sto mi je cudno. Mada znam da se ovde ovakva sedista prodaju za stariju decu, ili gresim, nisam sigurna.

    Na deklaraciji mi pise da je od 0+ i tako su mi rekli u prodavnici u kojoj sam kupila sjedište. Ono stvarno ima taj malecni ulozak za novorodjence, gdje definitivno ne bi moglo stati dijete od 6 mjeseci, ali opet mi se polozaj u kom se bebac nalazi nikako ne dopada. Sjediste je standardno okrenuto suprotno smjeru kretanja vozila, ali obzirom na to da su sjedista u autu nagnuta po svojoj prirodi, cak i kad sjedjeljku namjestim u polozaj kao lezeci, meni bebac skoro pa sjedi. Toliko se opterecujem da se pitam ocu li ga vise tu sjesti uopste dok malo ne poraste.

    E ovo je tacno sjediste, nisam bila dobru sliku na prethodnom linku nasla

    http://babychicstore.blogspot.com/2011/04/...cco-eletta.html


  4. Drago mi je sto to cujem! :) Ja se iz dubine srca nadam da ce tako biti i sa ovom curicom.

    Mozda sam i ja preuranjeno donijela zakljucak na osnovu podataka koje sam procitala...


  5. Pa da uopste nemora da znaci da je autizam upitanju. MOj stariji sin do svoje 3 godine nije hteo da se okrene kad ga neko zove ma nije reagovao uopste, prohodao je u 16-om mesecu. Evo sad je zdrav i prav decko.:) Mozda nesto postoji kod tog deteta ali ja se nebih mesala.

    Drago mi je sto to cujem! :) Ja se iz dubine srca nadam da ce tako biti i sa ovom curicom.

    Mozda sam i ja preuranjeno donijela zakljucak na osnovu podataka koje sam procitala... Nisam ni sa kim do sad ovo podijelila, pa na osnovu vasih odgovora pomislih da sam mozda neoprezno donijela zakljucak o dijagnozi...


  6. Извини ако делујем грубо у предходној поруци, стварно ми нјие намера да те провоцирам или увредим али стварно ми је несхватљиво да су родитељи приметили тек скоро а ти када је дете имало годину дана. Кажеш да су је водили код доктора, и да су доктори рекли да је све у реду, ако су им и рекли да постоји проблем, онда је решење врло једноставно, не желе свој проблем да поделе са тобом и вероватно са осталима. Најбоље би било да сачекаш да они кажу кад буду спремни, овако ћеш их само повредити непотребним питањима, постоје стручњаци који се баве тим проблемом и они знају шта је најбоље за дете. Ти као пријатељ те породице требаш да им пружиш прећутну подршку и ништа више. То је моје мишљење, извини још једном ако сматраш да сам мало грубља, стравно ми то није намера.

    Razumijem ja tebe potpuno, samo me sve to nesto pogadja ovih dana vise nego obicno. Ma primijetili su oni u ranije, ali su je tek nedavno vodili kod ljekara. Nemoguce je da se kao roditelj ne zapitas ako ti dijete ne progovara ili ne reaguje na neke stvari kao sto se ocekuje od njega u odredjenom uzrastu. Moguce je i da nece o tome da pricaju otvoreno, ali meni se vise cini da oni zatvaraju oci pred tim i zao mi je djeteta, jer sam citala da se blagovremenom reakcijom takvoj djeci moze pomoci da se socijalizuju bolje. A sigurna sam da i mnogi drugi primjecuju istu stvar, samo sto niko o tome nece da prica, jer je zbilja delikatno.


  7. Draga matilda,tema ce biti prebacena u podfotum "Bolesti i poremecaji".

    Hvala Sanja, nisam znala gdje da je smjestim.


  8. Drage zenice,

    ako je vjerovati pretrazi ovog foruma, ova tema na njemu ne postoji, pa posto me ovih dana muci jedna stvar - odlucih da je podijelim sa vama. Trudna sam pa me i sve stvari nekako jace pogadjaju, a posebno ova jedna...

    Moja prijateljica ima preslatku cerkicu, sa kojom definitivno nesto nije u redu. Ja sam ovo primjecivala i ranije, ali ajde nekako sam nalazila sve neke razloge, kopala ih iz bunara da bi umirila svoju savjest.

    Vec oko prvog rodjendana njenog sam primijetila neke cudne stvari, kao recimo opsesivno gledanje baby tv-a. Bila je u stanju da lezi ispred tv-a i gleda debilne crtace satima. Neki bi je rasplakali, a od nekih je umirala od smijeha. Do tog prvog rodjendana nije prohodala, cak ni propuzala, ni propricala, niti je imala reakciju na svoje ime. Mogao je covjek da je doziva satima, ne bi ni jednim gestom pokazala da to primjecuje. Vrijeme je islo, ona je tek pred drugi rodjendan prohodala, ali jos uvijek nije izgovarala ni "mama", kad je bila ushicena mahala je cudno rukama i vrtjela glavom cak i po vise minuta, a cesto bih primijetila kako se grubo klati o trosjed ili fotelju. Zaboravih napomenuti da je kontakt ocima sa njom bilo jako tesko uspostaviti i nikad nije davala znak da razumije ono o cemu joj pricas. Brbljala je doduse nesto sebi u bradu stalno, ali na nekom izmisljenom jeziku iz kojeg ni jedna rijec ne zvuci poznato.

    Sad vec samo sto nije napunila trecu godinu. Naucila je da kaze nekoliko osnovnih rijeci, fond joj se sastoji od desetak rijeci. Nikad je nisam vidjela da pokazuje da nesto hoce, niti mi se cini da umije reci da je zedna, gladna... jos uvijek nema higijenske navike, ne odaziva se na svoje ime, ne gleda te u oci...opsesivno je zaokupljena reklamama i odredjenim crtacima i ima neke nepredvidive reakcije, tipa smijeh iz cista mira ili plac. Njena majka moze da odlazi i dolazi, a ona nema ni na to nikakvu reakciju.

    Njeni roditelji su se pomalo sad vec zabrinuli, i bili su kod nekog ljekara koji ih uvjerava da je sa njom sve ok. Ali ja ne mislim tako, a ne znam kako da joj to saopstim. Kad ih slusam kako sve to pravdaju karakterom oca djevojcice, koji se toboze tako zagleda ili zanima necim, pa ne konstatuje svijet oko sebe, i jos neke slicne primjere navode. Ide u vrtic sa drugom djecom, ali je cesto nasilna prema njima, gura ih sa stepenica, nema svijest o tome da moze nekoga da povrijedi, niti joj se to moze objasniti.

    Nemam djece, ovo sto ga cekam mi je prvo, i prosto kad zamislim ne daj Boze sebe u slicnoj situaciji u buducnosti - mislim da bi me srce okinulo kad bi spoznala cinjenicu da ja sa svojim djetetom od tri godine nemam nacin da se sporazumijem. S druge strane, znam puno druge djece njenog uzrasta koji su vec u dobi od godinu i po dvije znali sve da pricaju, povezuju, prepoznaju...

    Prije par dana kad sam im bila u posjetu poslije duzeg vremena sokirala sam se cinjenicom da uopste nije ni u kom pogledu napredovala sem fizicki otkad sam je posljednji put vidjela. Ovo me je nevjerovatno pogodilo, kao i njihovo neprihvatanje istine.

    Imate li vi slicnih iskustava i sta biste vi uradile da je vase dijete u pitanju ili dijete nekog vama bliskog?


  9. Meni to stvarno ne krvari obilno... u početku su bili samo tragovi krvi posle mokrenja uz sekret, otprilike braonkast sekret, a od prošle nedelje se barem jednom dnevno pojavi baš krv, isto nakon mokrenja, i samo na papiru, to bude kao za jevnu kap, ali nikad je obrisati... posle toga se operem i pratim... obično se ne pojavi ponovo. Jutros me je zabrinulo što mi je malo iscurelo na uložak, nije mi se dosad to dešavalo... i ja se bojim da ne zanemarim neku ozbiljniju stvar, misleći da je polip u pitanju... ja se trudim, ali stvarno ne mogu da ne brinem... Viki je u pravu, ali jače je od mene...

    koliko obilno je tebi krvarilo? ja moram moliti dr da mi to skine, bojim se skočiće mi pritisak od straha... i nije mi samo to, već se preispitujem boli li me stomak, da li mi se grči materica, svašta umišljam... grozno! posebno što u prvoj trudnoći nisam imala nikakvih problema, i baš sam se jakom osećala, a sad kao da sam bolesna...mislim kad bih ga se rešila da bi mi svanulo. i ja se bojim da mi sam ne otpadne, mislim, ako bi to mnogo krvarilo, ubilo bi me...hahaha... e, baš sam opterećena! realno, nije ovo neki problem, ali treba imati mozak koji će to prihvatiti-moj ne može- hahaha

    Potpuno razumijem o cemu pricas! I ja sam imala umisljene bolove. Sve sam se preispitivala danonocno, a o psihickom stanju da ti ne pricam... jednostavno nisam mogla da se opustim, nikako.

    A sto se krvarenja tice, prvo mi se pojavilo kao rozi trag, i par dana tako rozo, pa braonkasto kad se poslije mokrenja obrisem. Onda su poslije toga vec bile fleke krvi na papiru i ulosku. Nemoj me pogresno shvatiti da je to sad nesto bilno obilno, ali otprilike dnevno na ulosku jedno 5 krvavih fleka promjera 3cm, a na papiru stalno isto tako fleke, pogotovo poslije velike nuzde kad bih napregla misice. Vjerovatno je to u nekim terminima ozbiljnog krvarenja potpuno zanemarljivo, ali meni nije dalo mira. Kao sto rekoh, svaki odlazak u wc je bio stres. I taman se smiri kao toboze, i onda opet, ma uzas. Iskreno se nadam da ces rijesiti svoj problem brzo, saosjecam sa tobom potpuno i znam kroz sta prolazis.


  10. Blago tebi... meni je doktorka u bolnici koja mi vodi trudnoću rekla da to neće da mi dira jer može kao nešto da isprovocira... verovatno je mislila na pobačaj, ne znam, plašim se da ću ovaj polip i krvarenje imati do kraja... a ubija me... inače, dr iz doma zdravlja me je poslala u bolnicu da mi to skinu, međutim, ova neće da mi dira, mada mi je i drugarica koja radi u porodilištu rekla da oni ne praktikuju da to skidaju... iako ne utiče na bebu, ovo je stvarno velika briga i stres... a gde si ti to skidala?

    Pa to je i to sto je meni rekla ova jedna doktorka. Mada iskreno, na netu sam nalazila mnogo primjera zena kojima je to skinuto, cak se i savjetuje valjda ako previse naraste.

    Meni je to skinuo doktor u Klinicko-bolnickom centru Crne Gore. Posto sam malo cackala po netu, a i od doktora saznala da polip izgleda bukvalno kao nekakva nepravilna lopta na peteljci i dovoljno je samo malo "cupnuti", pa da to otpadne. Meni je krvario obilno par dana, pretpostavljam da je bio "zreo" za skidanje, cak je postojala i vjerovatnoca da sam otpadne (srecna sam sto nije jer bih tek u toj situaciji infarkt dozivjela :D). Kazem ti, nista nije boljelo i trajalo je vrlo kratko. Valjda se ne preporucuje skidanje u prvom trimestru, ali vec sredinom drugog, kad se ucvrsti trudnoca, ljekar moze da procijeni da li je bezbijedno to uraditi. Tako meni rece doca koji je obavio intervenciju.

    Potpuno razumijem tvoju nervozu. Iako su mi rekli da ne brinem, ja sam bez obzira na sve svaki dan bila depresivna kad bih posla u wc i vidjela na sta lici higijenski ulozak... sve sam razmisljala u stilu: sta ako se pojave nedajboze znaci spontanog a ja ih zanemarim misleci da je polip? Otkad sam se rijesila tog vraga vratio mi se osmijeh na lice.

    Samo hrabro! Meni je proslo vec nedjelju dana od intervencije, a iduce nedjelje sam na kontroli, pa se javljam sa novim informacijama!


  11. i ja imam polip... 16. sam nedelja trudnoće, užasno me nervira... po ceo dan proveravam toalet papir, i bar jednom dnevno mi se desi da obrišem pravu krv... ne mogu ti opisati kako sam se osećala kad sam je prvi put videla, bez obzira što mi je dr rekla da to nije opasno... samo, meni je moja dr rekla da ga ne treba dirati, i da postoji mogućnost da i sam otpadne tokom 4.meseca... ne znam samo da li će tada više krvariti, da me ne odseče... razumem tvoju paniku, ja ne mogu da skrenem misli s toga, i svaki put se pitam da li krvari polip, ili je ne daj Bože nešto drugo u pitanju... strašno je za psihu...

    blago tebi, ti si ga se bar rešila... je li krvarilo kad je skinut?

    Ne uopste, samo mi je bilo malo ostataka krvi od njega, to je trajalo svega 2 dana, dok sam se "iscistila". Nije cak ni boljelo, tj. nista neprijatnije nije bilo nego uobicajen ginekoloski pregled, Meni je izabrana doktorka u domu zdravlja rekla da ni slucajno to ne skidam, jer kao grlic ne treba dirati i jos neke razloge je navela. Dok mi je u bolnici doktor specijalista, akuser, ginekolog i jos pored toga hirurg i strucnjak za raznorazne narasline rekao da ce mi to u trudnoci biti samo briga, da ce izazivati infekcije, krvariti svako malo i iznad svega izazivati stres. Ko jos moze ostati ravnodusan na krv. Ja sam pocinula otkad su mi to skinuli, iskreno. Nije mi bilo svejedno kad me je doktorka iz doma zdravlja pogledala zgrozeno posto sam joj rekla da su mi u bolnici to skinuli. Ali ja se osjecam super, stomak mi na oci raste, pa se ne brinem :)


  12. Ne znam da li je ovo pravo mjesto za to, ali bih i ja zeljela da podijelim moje iskustvo sa drugim trudnicama. Naime, prije dvije nedjelje mi je na grlicu dijagnostifikovan polip velicine 3 cm :blink: koji je toliko narastao za svega 2 mjeseca - pod uticajem hormona. Misljenja ljekara su bila podijeljena, jedan veli ne dirati, drugi veli skidati, treci veli pratiti. A za mene, sveukupna nocna mora. Prva mi je trudnoca, i nonstop sam pod stresom, svakodnevno analiziram toalet papir poslije brisanja, tripujem se i plasim sve vrijeme, od prvog dana.

    Prije nedjelju dana pri mojoj svakodnevnoj podrobnoj analizi toalet papira nadjem rozi trag. Ne moram da vam pricam da me je imalo srce okinuti. Doktor kaze lezi par dana, pa opet dodji. 5 dana sam krvarila i kad sam na kraju dosla skinuse mi polip dok sam trepnula i evo dva dana sam pocinula. Veliki sam panicar, cesto i bespotrebno, sto se vidi iz prilozenog.

    Ako mogu kome pomoci mojim primjerom, drago mi je. Budite stalozene i ne panicite, kad ja vec ne umijem :)

    Zaboravih napomenuti da sam u 18 nedjelji trudnoce. Pozdrav za sve drage trudnice, ljubim vase stomacice :)