Mima

Član
  • Broj odgovora

    2
  • Priključio/la se

  • Poslednja poseta


o članu/ici Mima

Načini kontaktiranja

  • ICQ 0

Aktivnosti člana/članice Mima

  1. Mima je dodao/la post u temi Prirodni porođaj   


    Sanja, veruj mi nemas cega da se bojis, sve je to priroda resila
    ja sam se takodje bojala drugog porodjaja jer mi je prvi bio malo tezi, iako su mi svi pricali da je drugi put lakse. I stvarno je tako bilo, drugi put sam se porodila za sat i po vremena, porodjaj je bio stvarno extra ( naravno ipak sam uzela epidural), cak nisam imala ni ranu posle porodjaja. Ali mi je stvano i doktor bio super, ne bih menjala doktora Dejana Dimitrijevica iz Narodnog fronta nizasta na svetu! On me nazalost nije prvi put porodio iako mi je vodio i prvu trudnocu ali mi je zati drugi put bio tu i sve je bilo super!!!
    Devojke samo napred
  2. Mima je dodao/la post u temi Carski rez – nužnost ili trend?   

    Ja sam se porodila prirodnim putem, na srecu ili na zalost ne znam ni sama. Celu trudnocu sam se ppripremala za carski rez jer je beba bila okrenuta karlicno-okrenula se krajem osmog meseca, a i zbog toga sto je moj suprug poprilicno krupan (190cm i oko 120kg) a ja susta suprotnost (164cm i tada 52kg), tako da je moj lekar smatrao da je bolje za mene da se porodim carskim rezom. Po njemu i po mnogim drugim lekarima, na moju kostituciju sam ja prirodnim putem mogla da rodim bebicu do 3kg a svaki gram preko bi za oboje bio veliko mucenje. Meni je termin bio 27.maja ali je moja beba bas 12.maja resila da izadje napolje
    Porodila sam se u Narodnog fronta, gde radi i moj lekar. Sve je tog dana nekako krenulo naopako, zavrsilo se na kraju lepo ali uz veliko mucenje! Ujutru na prijemu moj lekar je odmah izlozio moj slucaj nacelnici porodilista i rekao da bi trebalo da mi se radi carski rez, zbog prethodno navedenih razloga a i zbog toga sto sam dan ranije krvarila. Medjutim nacelnica je bas tada zurila na neko predavanje i rekla da me ostave na posmatranju, a ona ce doci do 13h da me ponovo pregleda i odluci sta ce sa mnom. Zaboravila sam na jednu sitnicu, meni su bolovi trajali od 23h prethodnog dana, ali sam se ja celu noc vrtela po krevetu ne bi li sacekala smenu mog lekara jer je mene uhvatio onaj prelazni period kada vas lekar nije mogao da dodje u kontra smenu da vas poradja a jos uvek nije moglo da se plati za izabranog lekara (inace da je moglo verujem da bi se sve lakse zavrsilo). I tako, ja od 7h ujutru hocu dusu da ispustim zbog bolova, rade mi ctg na svakih pola sata, babice me sazaljevaju kada vide kakve kontrakcije imam, moj lekar me na svakih sat vremena pregleda kako bi video da li sam ista otvorena, a necelnice nigde! I na kraju negde oko 13:30h evo nje, pregleda me brzinski i kaze ona se otvorila jedan prst, vodite je u porodjajnu salu, moze ona prirodno, okrenu se ka mom lekaru i kaze mu da je njegova smena gotova i osta ja sama
    Doduse, moj lekar je dezurnom lekaru rekao neku lepu rec, da me pripaze, ali dzaba!
    Celu noc i celi dan traju kontrakcije, ja se uopste nisam otvarala , tek sam u sedam uvece bila 5 prstiju otvorena. Dezurni lekar jos jednom od nacelnika govori da se vec predugo mucimo i da je najbolje da se uradi carski rez, medjutim i ovaj odbija tu mogucnost. Kao da sacekamo jos malo. Jos malo?!!!
    I ondja dodje pola 8 ja sedam prstiju otvorena i pocinje drama, babica me odjednom okrece te na bok te na ledja, odjednom 10 lekara oko mene i saopstavaju mi da su izgubili bebine tonove i da sad od mene sve zavisi. Cuj od mene, od mene koja od umora jedva oci drzim otvorene. I tako sam ja pola sata pokusavala malisu da izvadim napolje, dva doktora su mi skakala po stomaku i u 20:05h rodio se moj malisa. Naravno da nije plakao, pa je tu bilo jos malo drame, ali kad je zaplakao doktor je samo rekao ovako sitna zenica a ovako glavata beba (3400gr, 54cm i obim glave 37cm). Naravno, u meni nije bilo meta koje nije puklo, da nije bilo epidurala ne znam uz pomoc cega bi me skrpili.
    I eto zavrsi se moj porodaj, posle 13h mucenja i mene i bebca. I posledica svega je povreda ramena bebe oni su proglasili parezom brahijalnoh nerva, ali hvala Bogu bebi se rukica povratila samo je kao posledica ostalo da mu je desna strana malo slabija i zbog toga smo isli u sokobanjsku na vezbice. Sada je to sve u redu, ali je stvarnoo moglo biti gadno.
    Cvrsto sam odlucila da cu za sledeci put trazititj insistirati na carskom rezu. Meni je ovaj prvi put bio jako traumatican. Ne zelim da tako bude i drugi put. Kad mogu ove pevacice da se opredele vec na pocetku svoje trudnoce da ce se poroditi carskim rezom, ne vidim zasto bi nama obicnim smrtnicama bilo uskraceno to pravo. Svesna sam rizika koji i on nosi, ali posle ovako divnog prvog prirodoh porodjaja spremna sam na njega!