Deca zaražena ovim virusom po pravilu su diskriminisana, izopštena i odbačena
Mališane sa HIV ne treba osuđivati, iako na osude često nailaze. Oni se povlače u sebe, trude se da budu nevidljvi, a zapravo imaju snažnu potrebu za podrškom. Potrebni su im i medicinska nega, ljubav bližnjih i mogućnost da žive kao normalan svet
Šeri Vilijams ima 13 godina. Za razliku od svojih vršnjaka, on kada ode kod drugara da prespava, mora da pazi na svaki korak, svaku reč ili gest.
Lekove koje nosi sa sobom krije u torbi, jer ne želi da svi znaju. Ako budu znali – hoće li ga osuđivati, hoće li mu reći da on više nije njihov drug? Hoće li se plašiti? Drugi su bili veoma oštri prema njemu. U osnovnoj školi su pravili grube šale na njegov račun, gledali su ga kao nekog ko je drugačiji, ko je “opasan”. A on je bio sve osim opasnog.
Samo je želeo da se igraju i budu drugari.U svetu se dnevno rodi 1000 dece koja su HIV pozitivna. Shari je jedan takvih mališana, koji su još kao bebe predodređene na život pun borbe, suočavanja sa predrasudama i na dugačak put ka izlečenju i nadi. Većina je zaradila virus pre rođenja, tokom porođaja ili tokom dojenja. Ovi oblici prenosa mogu da se spreče, ali bebe sa HIV nemaju mnogo vremena.
Bez terapije, kod trećine se ugasi njihov mali život pre prvog rođendana, a kod polovine pre drugog. Kod većine, međutim, nikada se ne uspostavi dijagnoza da imaju HIV, što vodi ka sigurnoj smrti. Zato je jasno da su rana dijagnoza i terapija imperativ. Ako izlečenje počne u prvih 12 nedelja života čak 3tri četvrtine mogu da se nadaju uspehu.
Broj dece koja se leče raste iz godine u godinu, ali najmlađi, bebe, i dalje nedostaju u ovom procesu. Koliko god da bolno zvuči podatak da na svaka dva minuta, svakog dana, svake godine negde na ovoj planeti zakmeči tek rođena beba sa HIV u krvi, ovi mališani su sve samo ne brojke.
Zašto dolazi do ove pojave?
Seksualnim kontaktom, putem intravenskog korišćenja narkotika ili preko zaražene krvi ili krvnih produkata.
Majke, kao nosioci virusa, najčešće ne odlaze na lekarske preglede, odnosno ne uzimaju terapiju.
Majke u mnogim delovima sveta često i ne znaju da imaju virus, niti pristaju na testiranje uoči porođaja.
Njihov životni vek nije dug
U Africi i delovima Azije medicinski životni uslovi su veoma loši i ne dozvoljavaju adekvatno lečenje.
Neki ljudi nisu ni svesni opasnosti, odnosno posledica nebezbednog seksa, korišćenja narkotika po njihovo zdravlje, ali i zdravlje njihove dece.
Šta učiniti da bi se stanje popravilo?
mum-and-daughter-smallIdentifikovati sve rođene bebe čije majke imaju HIV, testirati ih na virus u prva dva meseca života, odmah krenuti sa terapijama, voditi konstantnu brigu. Podići svest ljudi, biti glasan i istrajan u ovoj borbi.
Prevencija je najbolji recept. UNAIDS i druge organizacije se bore da edukuju ljude i time smanje posledice. Od 2001. do 2008. u pod-saharskim zemljama procenat mladih sa HIV smanjem je za 25 odsto.
Obrazovanje stanovništa je takođe važno. Deca koja su prošla kroz redovan obrazovni sistem u znatno manjoj meri će ugroziti sopstveno zdravlje.
Korišćenje terapija, a ARV je jedna od njih. Odnosi se na korišćenje tri ili više anti-HIV lekova.
Većina ljudi koji se zaraze HIV nema simptome dugo godina, jedini način otkrivanja zaraze je blagovremeno testiranje krvi na antitela.
Kako brinuti o detetu posle porođaja?
Uz savremenu terapiju, 75 odsto dece sa HIV infekcijom doživi pet godina, a 50 odsto osam godina. Prosek života je do 10 godina za decu inficiranu HIV, mada sve više dece uspeva sa tim da se izbori.
Sve se veći broj lekova koristi u lečenju HIV infekcije odraslih i adolescenata. Decu treba medicinski nadzirati kako im se stanje pogoršava, a lečenje se najbolje primenjuje u najmanje ograničavajućim uslovima. Ako postoji sistem brige u kući zajedno sa socijalnim službama, deca mogu da provode više vremena kod kuće nego u bolnici.
Stop diskriminaciji
Za decu kojoj treba domski smeštaj, vrtić ili škola doktor procenjuje rizik izlaganja zaraznim bolestima. Međutim, nema potrebe da bilo ko, osim roditelja i doktora bude upoznat sa HIV statusom deteta.
Moderna medicina je toliko napredovala, da je situacija danas mnogo bolja, optimističnija i lepša za sve majke i njihovu decu koja se bore sa HIV. Virus, samim tim, ne mora obavezno da se prenese sa majke na dete, postoje načini kako se izbegnu ozbiljne posledice. Zahvaljujući pravovremenoj lekarskoj nezi, žene sa HIV mogu da rode potpuno zdrave mališane.
Mališane sa HIV ne treba osuđivati, iako na osude često nailaze. Oni se povlače u sebe, trude se da budu nevidljvi, a zapravo imaju snažnu potrebu za podrškom. Potrebni su im i medicinska nega, ljubav bližnjih i mogućnost da žive kao normalan svet. Jer, i oni imaju nade i planove, snove o budućnosti. Ova deca, zapravo, druge mogu da “zaraze” samo bezgraničnom ljubavlju, bogatijim životom, prijateljstvom i iskrenošću.
Kako se praznici bliže, svako razmišlja o porodici, deci, najbližima, o zdravlju i sreći. Svi roditelji deci žele da ispune sve božićne i novogodišnje želje. Ali jedina želja dece sa HIV je da budu zdravi. Nemojmo ih diskrimisati. Nemojmo im činiti život težim nego što jeste.
Prihvatimo sve oko nas i brinimo jedni o drugima. Vreme je da se ujedinimo! Vreme je da zauzmemo stav! I testirajmo se na HIV. Danas je svetski dan borbe protiv AIDS. Zdravlje uvek treba da je na prvom mestu.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.