Komentari za tekst "Nedelja dojenja: nagradna igra za trudnice i mame"

Komentara
149
Ostavite komentar
Ja sam rodila sina pre četiri i po meseca, nisam ništa znala o dojenju osim da želim da dojim. U bolnici sam saznala da imam ravne bradavice i da moj sin nema snage da ih izvuče. Zahvaljujući babici, teta Borki, saznali smo za silikonske bradavice, tako da je moj suprug odmah kupio i doneo u bolnicu. Nisam imala pojma da li inam dovoljno mleka i koliko je to dovoljno. Niko mi nije rekao da je nadolaženje mleka jedan od najgorih osećaja (bar za mene). Ta temperatura i glavobolja i bolne grudi. . . Sve zajedno H A OS. Onda sam mislila da je sve ok napokon ali nije, nikad nisam sigurna koliko je moj sin popio mleka. Koliko sam puta noću plakala kada pročitam komentare da im deca spavaju cele noći a moj se budi jednom ili eventualno dvaput. To mi je bio znak za uzbunu da mi je dete gladno. Noćima sam plakala na ramenu svog supruga. Pričala o tome da ću mu napraviti flašicu pa neka bude sit, da ne želim da on gladuje jer u potpunosti zavisi od mene. A onda kažem sebi da NEĆU ODUSTATI, ne dok on sam ne bude hteo nešto drugo ja ću ga dojiti. I tako, nakon prve kontrole smo videli da on napreduje, sad već imamo 8,2 kg. Jako sam srećna i ponosna. On je divno dete koje se stalno smeje. Drago mi je što nisam odustala. Srećna sam zbog podrške partnera, i zbog saveta svekrve i mame. Ali hvala puno i vama jer redovno čitam o dojenju na vašem sajtu.
Porodjajne muke ostavile su me potpuno dehidriranu i iscrpljenu. Uspela sam da zaspem 3,5h tek trece noci u porodilistu.
Do tada ni kapi kolostruma nije bilo u sikama, al bebu sam stavljala na siku. Tek posle tih par sati odmora, sike su pocele da rade. Bebac je vec imao zdrav apetit od formule, al ja sam oduvek znala da cu dojiti svoju decu jer je to majka priroda predvidela. (Imam male sike, al dovoljno mlecnih zlezda!) 2-3 nedelje od izlaska iz porodilista izbacili smo dohranu. Sikila je po sat vremena, pa pola sata pumpica, pa obrok za mene, pa opet sikenje (uvek obe). Uskoro puni 15 meseci i dalje u slast siki :). Obema srce puno.
dojenje je najlepsi posao na svetu, ako mogu tako da ga nazovem. moja ljubav sisa skoro punih 12 meseci i naravno nastavljamo i dalje. u toku trudnoce sam toliko citala o dojenju, problemima oko dojenja da me je uhvatila panika jos pre porodjaja. naoruzala sam se i teorijom i iskustvima i savetimq drugih mama i resila da mi to mozemo i moramo. kada se moja mrvica rodila, najlepsi osecaj u zivotu je bio kada su je doneli i stavili na levu siku( znam jer sam pomislila prvi put je do srca mora nam uspeti), ona je odmah pocela da vuce kao da je to oduvek radila, bila sam ponosna na nju i na sebe i taj osecaj ce me pratiti do kraja zivota. ne zelim da pisem o problemima i strahovima jer se to sve prevazidje, zelim da kazem svim mamama koje to tek treba da postanu budite uporne od prvog trenutka kada ugledate svoje sunce jer nema nista lepse od dojenja, one mame koje doje to vec znaju. srce pored srca, dusa pored duse, uzdah i pogled najlepsi, najsladji i dodir najnezniji na svetu, za to vredi ziveti, meni je to dovoljno za srecu. pozdrav svim mamama i bebicama.
Evo punih 13 meseci dojenja, samo zahvaljujuci podrsci i upornosti mog supruga koji mi je uvek stavljao do znanja kada uzmem flasicu da napravim formulu da time samo ukidam sebi mleko i da beba nece moci da sisa ukoliko mu stalno budem davala formulu i da ga forsiram samo da sto vise sisa da nadodje mleko, uh kako sam ga mrzela sto je tako uporan i tvrdoglav, a sada smo mu zahvalni do neba sto je bas takav i sto uvek misli na nas. Naime, umalo da odustanem misleci kako nemam mleka jer nisam htela da slusam sebe i svoje dete nego druge, kako sam mislila tada strucne ljude. Posto smo rođeni mali sa 2700 u porodilistu su insistirali da bude na dohrani da ne bi kalirao, i da ne bismo ostajali i bolnici(njihove reci) - veeelika greska! Dojila sam ga pomalo u porodilistu koliko je mogao na silu sam ga budila pre nego sto dodju sa dohranom i to tek treci dan dok sam ukapirala sta se desava da on nece da sisa jer je sit i spava! Najzad dodjosmo kuci, mislim sada cemo sve lepo polako, dodje vece i poce agonija, beba vristi, nece da sisa, ja ne znam sta se desava, stavljam ga celu noc on celu noc vristi, napravim formulu dete zaspi,a grudi tvrdee kao sam kamen, dodje ped. sestra ujutru kaze zeno pa tebi su grudi kao kamen ne moze da uhvati bradavicu daj brzo se masiraj, izmlazaj, nakon toga sisa beba, srecan on ja jos srecnija. Avaj, krenuse nam grcevi, on nervozan, place sto je i normalno, trazi da sisa, da sam mu blizu,i onda krece nova agonija, zvana "svekar i svekrva - u sve se mesa" danima, nedeljema su obletali oko muza i govorili mu kako sam bezobrazna sto dojim dete a ono place jer je gladno i jer mi nije kvalitetno mleko kao i njoj ( svekrvi) sto nije bilo pa je ona decu gajila na kravljem pa sta im fali, a samnom iz tog razloga nisu pricali uopste - jer sam bezobrazna jer dojim dete!! Znam da je tesko poverovati ali stvarno je tako. U kuci situacija uzas, svi rodjaci bliza i dalja familija su obavesteni kakva sam rospija i kako svesno zlostavljam svoje dete koje je gladno! Na sve to odemo na kontrolu i "strucna" doktorka pedijatar lepo kaze meni mekane su ti grudi vidim ja da ti nemas mleka, lepo ti njemu daj ad pa da budete mirni. Verujte mnogo puta mi je doslo da odustanem mnogo puta sam pomislila sta ako nemam sta ako stvarno mucim svoje dete, samo upornoscu svog supuga koji nije dozvolio niko da mu poljulja tu veru da mi to ipak mozemo, samo zahvaljujuci njegovoj podrsci sam uspela. Grcevi su nam prosli sa 40 dana, od tada Bogu hvala nemamo nikakvih problema, napredovao 1300 gr mesecno samo sisajuci prva tri meseca pa onda po 900 sledeca tri. Sada smo u fazi prohodavanja, ne smirujemo se, ali pauze pravimo obavezno, sto bih ja rekla da "sipa gorivo" (da siki) i planiramo jos da sikimo videcemo koliko. Drage moje, nikad ne odustajte imajte vere u sebe i svoje andjele, i ne slusajte "strucne" savete nije ti kvalitetno mleko, majcino je mleko najbolje! Svako dobro!
Pre par dana rodila sam još jednu, treću devojčicu! Porodjaj je trajao 20 minuta! Ali nije porodjaj ono što me je mučilo, već očekvani problemi zbog nedovoljno mleka sa kojima sam se već dva puta suočavala! Kao i prethodna dva puta, ponovo prvih 48 sati ni traga od kolostruma i mleka! Ali rešila sam da budem uporna! Na svaka tri sata prislanjala sam pumpicu na grudi, kolostruma ni za lek! Pila sam dosta tečnosti, jela i spavala što više i posle skoro tri dana eureka - eto i mleka! Pošto je beba bila u fotoceliji, danima sam izmlazala mleko, kap po kap, i ostavljala sestrama da je hrane. Količina mleka se vremenom povećavala. Danas su mi je doneli iz inkubatora i prvi put sam osetila zadovoljstvo dojenja bebe punim ustima!!! Beba je sita, ja sam zadovoljna, a dok ovo pišem čekam otpust iz bolnice! Za par minuta biću sa svojim ćerkama i suprugom, našoj sreći nema kraja! Mame, ne odustajte, a ako vam je potreban savet kako da povećate količinu mleka, javite se! Imam na raspolaganju čitav spektar mera koje zaista deluju!
Pre par dana rodila sam još jednu, treću devojčicu! Porodjaj je trajao 20 minuta! Ali nije porodjaj ono što me je mučilo, već očekvani problemi zbog nedovoljno mleka sa kojima sam se već dva puta suočavala! Kao i prethodna dva puta, ponovo prvih 48 sati ni traga od kolostruma i mleka! Ali rešila sam da budem uporna! Na svaka tri sata prislanjala sam pumpicu na grudi, kolostruma ni za lek! Pila sam dosta tečnosti, jela i spavala što više i posle skoro tri dana eureka - eto i mleka! Pošto je beba bila u fotoceliji, danima sam izmlazala mleko, kap po kap, i ostavljala sestrama da je hrane. Količina mleka se vremenom povećavala. Danas su mi je doneli iz inkubatora i prvi put sam osetila zadovoljstvo dojenja bebe punim ustima!!! Beba je sita, ja sam zadovoljna, a dok ovo pišem čekam otpust iz bolnice! Za par minuta biću sa svojim ćerkama i suprugom, našoj sreći nema kraja! Mame, ne odustajte, a ako vam je potreban savet kako da povećate količinu mleka, javite se! Imam na raspolaganju čitav spektar mera koje zaista deluju!
nase dojenje je bilo prilicno tesko u pocetku. Prvo dete,rodjena carskim rezom. A problem sa uvucenim bradavicama. beba nije mogla nikako da ih uhvati. a mleka je imalo na pretek. uz pomoc babica i silikonskih bradavica to smo prevazisli i sada sisa bez problema vec 4 i po meseca 😊
Nase dojenje je bilo turbulentno.Mleka nisam u pocetku imala kao i vecina mama,dopunjavali smo se sa dohranom.Sa 40 dana sam potpuno izgubila mleka,a uz pomoc moje mame vratila ga za 3 dana.Ali su tada nastale muke,bebac nije hteo da sisa jer je "navikao" na cuclu,grudi su mi bile prepune,mleko se zgrudvalo,to su bile muke.A onda sam presekla izbacila cuclu i davala mu samo da sisa.Mnogo puta sam naisla na prekor i pogled gadjenja sto dojim dete u javnom prevozu,na stanici,u parku ali zar to nije normalno,pa i vi idete ulicom i jedete,pijete,puste.Zasto bih izgladnjivala dete zbog primitivaca.Najgore je doslo sa 12 meseci kada sam morala da ga odbijem od sisanja jer je sisao na 15min a hranu odbijao.Plakali smo zajedno i bila sam na granici da odustanem,ali zbog njegovog zdravlja koje je bilo ugrozeno gubitkom kilograma izgurali smo.Sada cekam drugu bebu i zivim za dan da uzmem u narucje i podojim.Ne postoji lepsi osecaj od tog.
Je l mozes da mi kazes kako si povratila mleko ili kako da ga povecam? Beba doji vrlo cesto, imam utisak da nemam dovoljno mleka, a pred spavanje uvece mu dajem dohranu da bi duze spavao? Hvala unapred!
Probleme koje sam imala u toku dojenja su bili uobičajeni za sve žene, samo je meni to bilo sve nenormalno. Prvo dete, prvo iskustvo sa dojenjem...pa kad su me počele boliti grudi prilikom prvog dojenja bila sam u šoku. Nisam očekivala toliku bol... Posle zatim su mi krvarile bradavice...drugi šok. Pa su onda došli na red zubići...treći šok kad zagrize bradavice.
A sad godinu dana posle svega toga mogu reći da su problemi koji prate dojenje i koje svaka žena treba istrpiti jeste zarad svog deteta.
Dan nakon što je moj mali anđeo došao na svet
nagli nadolazak mleka bio je prvi problem sa dojenjem koji me čeka.
Beba vrlo brzo sita, jer je mala, a ja tehniku izmlazanja nisam savladala.
Mastitis k’o neka zloća iza ugla vreba, neka hvala, on mi ne treba!
Pumpica mi u ovom slučaju beše spas u pravi čas,
te s moje strane za nju budućim mamama ide preporuka i pozitivan glas.

Ragade druge na listi, na dojkama obema.
Činiće vam se da nemate izlaza iz tog problema.
Tržište nam srećom bogato efektnim preparatima,
ali u mom slučaju par silikonskih bradavica tron zauzima.
Ragada su me uspešno rešile
i ja i beba smo se ubrzo od zadovoljstva tokom dojenja smešile.

Pitanje ’’da li imam dovoljno mleka’’ beše treći problem koji me čeka.
Pedijatar tada glas razuma beše:
’’Ako je bebac zadovoljan, raste lepo,
ono što mu podstreka daje jeste upravo majčino mleko.
A mlekence će sa mamom i bebom najlepše da štima
ako mama tatinu podršku i podršku ostalih ima,
ako je rapoložena i puna srca
koje za bebca bezrezervno kuca.’’

A kada se u kolotečinu kroči
biće i sna i prospavanih noći.
Jer dojenje je čin u kojem se uživa, mašta, smišlja svašta,
tad emocije k’o najlepši vrt bujaju,
a već i vrapci na granama znaju da bebac najviše voli majčino mleko
i da mu je ono, pored toga što je klasična hrana, i za dušu lek,
da ga formira u svesno i zdravo biće
kojem svaki novi dan sa osmehom sviće.

Ovo je iz mog ugla priča, koja bi još ovo da ispriča:
Mom dečaku kome je sada godinu i po dana
majčino mleko i dalje je omiljena hrana.
Dojenjem veselo započinjemo dan,
sa ovim činom utonemo u bezbrižan san.
Ja sam ponosni ambasador koji dojenje slavi
i svim budućim mamama bih na znanje da stavim
da majka priroda čini svoje,
a da ovaj svetao čin održimo i svojoj deci zdravu osnovu pružimo,
zaduženje je moje, zaduženje tvoje,...
Draga I, ulepšan i moj zahvaljujući ovom tvom komentaru. Hvala! :D
E ulepsa mi dan! :-D Za mene si ti pobednik nagradne igre! ;-)
Zdravo mame,
Moje iskustvo sa dojenjem je bilo prvo bolno i naporno, a zatim prelepo. Još u trudnoći sam odlučila da želim da dojim bebu i da će to biti naša jedina opcija. Bilo mi je vrlo važno da se pre porođaja jako dobro informišem o dojenju i svemu što me čeka sa bebom, zato svim mama preporučujem sjajan sajt www.superbeba.rs
Na moju sreću imala sam porođaj kakav bi svaka žena poželela, zaista predivno iskustvo. Dva sata posle porođaja su mi doneli bebu i više se nismo razdvajali. Čim se beba probudila ja sam je stavila da sisa i bilo je veoma uspešno. Jako je važno stavljati bebu odmah po rođenju da sisa, a ne čekati da "nadođe" mleko. Beba tada dobija kolostrum i podstiče laktaciju. Na svaka 3 sata je dolazila babica i hranila bebe AD mlekom na kašičicu, a ja sam svaki put pola sata pre njenog dolaska ili kad god je beba tražila davala da sisa. Treći dan sam bila sigurna da dobro sisa i da imam dovoljno mleka, pa sam im rekla da mu ne daju AD. Dojila sam bebu kad god je htela, koliko god je htela. Veoma je važno prvih dve do tri nedelje dojiti bebu bar na svaka 3 sata, ako ne traži ranije, da bi se uspostavila laktacija. Ukoliko su dojke prepunjene izmlazati se malo dok se ne oseti olakšanje pre i između podoja, nikako prazniti dojke potpuno posle podoja. Ja sam se budila noću samo da proverim grudi, da li ih treba malo isprazniti, da se ne bi ujutru budila sa mastitisom. Na ovaj način se uspostavlja ponuda i potražnja. Naš jedini problem su bile ragade, jer ja nisam uspevala da namestim bebu kako teba, tj. da ustima obuhvati celu areolu. To nam je pokazala divna patronažna sestra kada smo došli kući. Prvih mesec dana je bilo bolno (krv i stiskanje zuba pri svakom podoju), jer je trebalo vremena da naučimo položaj i da ranice zarastu. Bilo je i jako naporno prvih meseci, jer je moja beba sisala jako jako često, a podoji su bili jako dugi. Kad je sve to prošlo onda je bilo pravo uživanje. Prestali sa 13 meseci, beba nije više bila zainteresovana, a mama u 5. mesecu trudnoće.
Drage mame zaboravite da postoji flašica i AD mleko, verujte u svoje telo, u sebe i bebu.
Budite uporne..neodustajte..vredi

Kad sam se porodila i prvi put stavila bebicu da siki, ona nije znala da vuče, odbijala je, ali ja sam bila toliko uporna i jako često je u toku dana nudila, da je posle 2 dana uspela. Mojoj sreći nije bilo kraja. Malo smo se mučile prve 2 nedelje, često je siskala, a nije dodavala na kilaži pa sam se uplasila da nemam dovoljno mleka, ali nisam odustajala. Trebalo je malo vremena da nauci da lepo vuče i od tad je proslo 13 meseci a ona jos uvek kako mi to zovemo COKA. Sad je tako slatka kad siska na jednoj dojci, podiže mi majicu i viče TAAA i smeje se, gledajući drugu. Buduće mame, budite uporne i dajte sve od sebe da prebrodite te početne problemčiće i posle ćete uzivati sa svojim bebicama. Nema ničeg lepšeg nego dok gledate svoju beku kako coka, a naravno da je to i najzdravije za njih. A mame koje ne budu mogle ili nemaju dovoljno mleka, neka se ne razočaravaju previše jer će sigurno dati sve od sebe da usreće svoje bebice i bez dojenja. Pozdrav!
Imala sam problem sa uvucenim bradavicama. Dva meseca sam koristila pumpicu i davala detetu mleko na flasicu. Posle dva meseca sam uspela i moj deckic je poceo da sise. Kada je poceo da sise zadesila me i upala dojke ali nisam odustala.. :) Sada imamo sedam meseci i naravno jos uvek sikimo :)Mislim da ne postoji nista lepse od dojenja :) Budite uporne mame,priroda je dala mogucnost svakoj mami da doji svoju bebu na laksi ili tezi nacin..
Imam osetljive bradavice i od dojenja bebe su mi bile u ranicama. Multimam komprese su zlato za to.
Moja beba, u to vreme, voli da sisa u tisini, zato smo se dojile uvek u sobi sa zatvorenim vratima.
Izmlazivanje je mnooogo lakse sa pumpicom za izmlazivanje nego rucno.
Mislim da svaka porodilja ima dovoljno mleka za svoju bebu, nemojte da sumnjate u to i prekinete tu radost i povezanost izmedju mame i bebe. :)
Kada sam se porodila pre godinu dana trebalo mi je citavih mesec dana da uspostavim laktaciju. Problem je bio u kratkim, a sirokim bradavicama. Bebac je imao zuticu u porodilistu, tako da nije puno plakao, jer je bio stalno pospan. Sestrice i ja po pola sata smo znale da ga bezuspesno "stavljamo" na siku. Dusa me je bolela, jer sam imala bas dosta mleka, a bebac mi je gladan. Cim smo stigli kuci, poceli smo sa vestackim bradavicama. Naravno, sikio je, ali je i imao bolove u stomacicu, jer se naguta vazduha. Onda smo presli na izmlazavanje u flasicu, pa da pije direktno iz nje. Mleko je pocelo da se smanjuje. Vratili smo se na siku, ali bez ikakvih pomagala. Bebac, sika i ja. Polako, malo po malo i dojenje je za nas postalo pesma, ali stvarno,. Omiljena sika, samo njegova. Uspesno smo sikili osam meseci. Sad sam opet u blagoslovenom stanju i sad znamo kako da sikimo bez po muke. Veliki pozdrav za sve mame i bebce. :*
Smatram da nema niceg lepseg od dojenja svoje bebe. Pošto sam trudnica i još nemam iskustva sa dojenjem ono što me najviše brine je da li ću imati dovoljno mleka, kao i mastitis. Ipak, optimizam na prvom mestu 😊
Nakon porodjaja sam imala dosta mleka, nisu mi objasnili u porodilistu da moram da se izmuzavam. Dosla sam kuci sa upaljenim i bolnim grudima, a bebca nisam uspevala ni lepo da podojim, zapusili su se kanali. Ceo dan i pola noci sam tusirala grudi prvo vrucom vodom pa hladnom, stavljala sam obloge od kupusa a muz i ja smo me izmlazavali pumpicom na smenu :D Posle dva dana patronazna sestra mi je izmasirala grudi i otpusila jos koji kanal. Bilo je stresno i bolno ali nisam odustajala. Evo bebac sad ima osam meseci i jos uvek ga dojim :)
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »