Komentari za tekst "Šta mame sa bebom rade po ceo dan?"

Komentara
43
Ostavite komentar
Žene, ne dozvolite da vas obeshrabre. Čitam dole da ste glupe ako vam je teško, da ne umete da se organizujete, da ne umete da uživate.
E, pa, evo priče od jedne mame. Obrazovana sam, uspešna u poslu, ušla u trudnoću kao zrela i oformljena ličnost. Onda me je neko maljem udario po umišljenoj glavi 😁
Bebe na svet ne dolaze kao potpuno prazan list papira. Još u sobi je moja beba bila najglasnija iako sam jedina imala mleko od početka i dojila je. Sestre kažu, nervozna beba. Dobro, znala sam da može da bude. Nijedan CTG nije urađen od prve, pomerala se ona mnogo i u stomaku. Dolazimo kući. Sve redno. Ne spavam, premorena sam, sve me boli (prirodni porođaj, a beba preko 4kg), ali puna entuzijazma. Čisto, popeglano, ja namirisana, sređena. Patronažna me hvali kako sam izuzetno organizovana. Mislim se: ,,Znam gospođo. Tolike godine sam menadžer." Nije mi jasno šta se žene žale. Umoran si, ali to je za tvoju bebu. Najdraže biće na svetu.
E, onda su došli grčevi, a i korona. Patronažna otkazala, majka ne može da dođe jer živi na 400km. Muž uključen, ali radi dosta od kuće da se završi šta može jer ko zna da li će posla i biti. Nije imala uobičajene popodnevne grčeve već su trajali po celi dan, bukvalno, od jutra do jutra. Idi kod lekara u sred vanrednog stanja, zovi Halobebu, koristi sve živo i ništa ne pomaže. Jedino se umiri kod mene preko ramena. Nije više bilo govora o spuštaju u krevetac. Nisam smela ni da se pomerim jer je lagano spavala. Nisam jela. Noću sam oko sebe držala jastuke ako se desi da zadremam da mi beba ne padne. Trpela sam kad mi se ide u toalet. Zloglasne šeste nedelje sam imala mini nervni slom. Kuća u haosu, biljke se osušile, ja zombirana, na kuvanje i ne pomišljam... Onda je polako krenulo na bolje. Prvo su prestali noćni grčevi, pa sam je vratila u krevetac od 21 do 06h. Budila se ona na dva sata da sisa (dohranu odbijala, a probali smo različite), ali sam bar malo spavala. Ustajala sam u pet da nešto bar pojedem, opeglam stvari za nju i uključim mašinu. Čišćenje i dalje ograničeno samo na spavaću sobu. Ostalo šta i ako muž stigne.
Ona danju i dalje samo na meni. Nije bilo govora o spuštaju u kolica. Imala sam 20kg manje nego pred porođaj, a u trudnoći sam se ugojila 15.
Sa tri meseca smo osetili olakšanje iako se muž u međuvremenu vratio u kancelariju, a ja ostala potpuno sama - grčevi su prestali. Beba počela da preko dana spava u kolicima. Svaki dan je bivao sve lakši.
Sada ima sedam meseci. Još uvek je vrlo zahtevna, ali takva je beba. Muž i dalje radi od jutra do mraka što je blagoslov kada preti ekonomska kriza i ne znamo do kad će biti posla, ali je neretko beba već u krevetu kad se on vrati.
Premorena sam i dalje, potpuno smo same, ali ja sam UŽIVAM. Beba spava od devet do šest, noćni podoji još uvek nisu ukinuti u potpunosti, ali sve je podnošljivo samo kad beba dobro. Uspevam da odgledam seriju, čitam knjigu, odem na net... Ona se smeje glasno, stalno brblja, guguče, vežba samoglasnike, radoznala je, sve bi da pipne i dohvati, malo puzi, malo se odbacuje, a ja se polako organizujem i sređujem život. Iako sam zbog korone izbegava pozvala sam čistačicu. Žena sredila sve detaljno, tako da samo održavam. Još ne mogu redovno da kuvam, ali imam tu sreću da mogu da priuštim da ponekad naručim hranu. Apetit mi se u međuvremenu izgubio, pa se sad trudim da pojačam ishranu.
Majka mi je bila u gostima nedelju dana. Nikad nisam bila srećnija. Ljudi nisu ni svesni koliko znači kad te neko bar na pola sata odmeni.
Mala i ja se volimo, grlimo, nosimo, ljubimo, šetamo, a polako sve dolazi na mesto. Presrećna sam.
Sad se samo tata sekira da će beba da ga zaboravi od ponedeljka do vikenda.
Bukvalno kao da sam ja pisala..sve isto
Uhhh kao da sam ja pisala. Prvo sam bila tako ushicena, a onda sam se porodila i bukvalno kao da sam pala sa Marsa, a imala sam iskustvo sa bebama, skoro sa odgajila bratovu decu.
💖💖💖
Kakav divan tekst. Meni je najveće priznanje da sa dobra mama veliki osmeh koji mi beba uputi svaki put kad je uzmem... ni za sta na svetu ne bih menjala svoju novu ulogu, biti majka, za mene, najlepša je stvar koja mi se ikad desila.
Ja sam bila zombie sa mojom prvom cerkom!!! 20h budna,nista uradila,gladovala sam uvek jer ne stizem da jedem. Od muza ni “p” od pomoci. Spavala je na meni,samo tako sam mogla i ja ne da spavam,samo da legnem I sklopim oci... Sreca da sam kupila kengur-u njemu je “odrasla” I tako sam uspevala da skuvam nesto. Da li sam uzivala?? Da,svaki sekund!!!! Nikad ne bih menjala,ali nikad. Ja sam ponosna sto sam majka, sto mogu da se brinem o svom detetu,Zato sam I rodila. Ima 3.5god I imamo seku od 4.5 meseca-totalna suprotnost. Spava celu noc od pocetka!!! Place-uzimam je i tesim i tu nerazumem ono-prvo sam nosala drugo bogami ne?! Kako? Ja ne mogu da gledam kako pate pomogla sam prvoj,pomazem i drugoj. Ledja-bole,al nosam dok se ne smiri... i nije mi zao,nema srecnije od mene!!! Sudove sto ne zavrse u masini perem sve u epizodama... tusiram se sa bebom u sedalici... prasina-napravim promaju da je oduva 😀 (salim se,ne opterecujem se,deca ne mogu da dohvate,ono sto mogu to brisem).... usisavanje-Imam robota koji me je spasao ovog puta,laminat brisem iz 2-3 dana... koga briga,bitno mi je da su moja deca srecna,nasmejana I puna ljubavi...
Ni jedno dete njie isto. Ima zahtevih i manje zahtevnih beba. Kada se rodio moj sin samo se jedno u toku noci budio da jede. Mnogo voli da spava i sada kada ima dve ipo godine. A imaju pak deca koja su budna od 4 ujutro ili ne spavaju po celu noc. I mozmo reci da sam isto odmorna ja koja sam spavala celu noc i moja drugarica koja je spavala samo do 3-4 a imamo svi iste obaveze, rucak, ves, ciscenje ,redno sve...Mogu da prste da nabrojim koliko se puta u toku nosi probudio, uglavno kada je bio bolestan. Ali nista lepse od dece i kada ovako malo poraste i cujete svasta od njega. KOnstantna briga i to je normalno izgeda, ja sam rodjeni panicar za sve zivo pancim, da li ga nesto boli, zato ksalje, zato kija...Ne vredi ali tose zove majka. Juce mi je sa dve ipo godine rekao mami rodjendan ([posto smo pricali u kuci da je uskoro i on je zapamtio) ja ga pitam : Sta ces mi kupiti na poklon a on kaze : Tortu ,cipelicu i dzadu (cokoladu) ja sam se rasplakala...:)
Ja od tolike iscrpljenosti nista nisam uzivala sa bebom. Prvih godinu dana bih najradije da zaboravim, bilo je pretesko, beba preteska cak i oni koji su mi pomagali su popadali od umora i rekli da se ovako nesto ne radja. To je lutrija kakvu bebu dobijete. Blago majkama koje imaju jednostavne bebe one mogu da uzivaju ali kad godinu dana ne znas dal je noc ili dan i stalno ti je magla u glavi od abnormalnog umora onda ne ostanu nikakva lepa secanja, samo muka i iscedjenost.
Drage mame, da podelim sa vama moje iskustvo. Bebac ima 3ipo meseca, a ja sam manje vise sama sa njim jer je tata manje vise na poslu. Spremam rucak svaki drugi dan, perem, cistim, peglam i za bebca i za tatu kosulje, imam vremena i za sebe (kad pozelim perem kosu tusiram se itd) kada je tata kuci on se igra sa bebom, a zajedno ga setamo cak ga i ostavim po 2-3 sata jednom-dva puta nedeljno sa tatom i izadjem u setnju ili na kafu sa kumom. Drage buduce mame, meni je ovo prvo dete, dok nisam postala mama cula sam razne i strasne price kako je sve tesko i naporno i kako necu moci ni da jedem a ne kosu operem kad stigne beba. I moja beba je imala grcice, bilo je naporno jer nocu nisam spavala , ali zato je sad sve ok. Ne plasite se, sve je do organizacije i karaktera bebe, ne ucite bebu da je uspavljujete jer moja sama zaspe od prvog dana kako je stigla kuci. Isto tako igrajte se sa bebom, mazite se, ali je i ostavite samu u krevetqc da se i sama igra (sto moja bas voli) i vidjecete da ce sve biti mnogo ljepse nego u pricama koje slusate. :)
E takav je meni bio prvi bebac, sve sam stizala i izlazila sa drustvom u grad uvece i pricala kako sve se moze.. ali posle 5 godina je stigao drugi bebac i demantovao me, ovaj trazi paznju 24h i nista ne stizem, kao na traci sam.. za 5 meseci nisam ga ostavili nikome na duze od sat, sat i po vremena.. tako da, mislim da sve ipak zavisi od same bebe..
Kao sto je neko dole napisao, sve su bebe razlicite kao i sve majke, nemojte tako lako suditi i kritikovati..To sto neko moze da stavi dete ljulju ili kolica i ide u wc meni je bilo nezamislivo, nijednom (ali zaista nijednom) nisam usla u kupatilo a da nije zaplakala (ako je budna, naravno)..kuvanje rucka pored bebe je bilo nezamislivo, a zaista nisam mogla da je ostavim da vristi dok ja kuvam rucak, radije bih jela suv hleb..tako da sam sve zavrsavala kad tata dodje kuci i "preuzme" bebu..svako oblacenje, stavljanje u kolica, voznja -plakanje..setala sam jedino dok spava, uspavam je na rukama pa spustim u kolica, da bih ja udahnula vazduh, a u kuci svakako nije htela da spava u krevecu..nije plakala jedino u mojim rukama(i to kad nije imala grceve)..i znam da ce sada gomila vas pomisliti "pa navikla si je na ruke", ali zaista bih volela da vidim jednu majku koja ce novorodjence ostaviti da place dok se ne zaceni..sami se naviknu na ruke, ne navikavamo ih mi..sada ima 16 meseci i dalje se budi nocu, i dalje sam iscrpljena ali je lakse, sada je devojcica, smeje se, igra, hoce da se vozi u kolicima itd..tako da i ako ste dobile zahtevniju bebu, proci ce, verujte mi..toliko puta sam se pitala hoce li ikada biti bolje, verujte da hoce..samo treba izdrzati i ostati zdrav ☺️
Lijepo mi je citati ovaj komentar jer ja imam jednog zahtjevnog djecaka. Cesto placemo zajedno. I znam da ce proci ali ipak nije lako :)
Moje misljenje je da je bitna organizacija. Imam srecu da mi bebac sa dva meseca prespavao noc. Ne kazem da pravim velika spremanja, ali kuca mi je cista. Gledam da kuvam jednostavna jela, koja ne zahtevaju veliku pripremu, pa rucka ima svaki dan. Ako muz radi, a bas sam sad smislila da operem kosu, unesem bebu u kupatilo. Kad je muz kuci, uspem cak i kadu napuniti i opustiti se pola sata. Ima vremena i za igru sa starijim detetom. Mi se igramo, beba sa nama, usput joj pricamo. U setnju svaki dan, jedan krug pa na igraliste. Bebi dobro, na vazduhu je, starije dete se igra. U povratku u prodavnicu ako treba dokupiti nesto. Ne kazem, ima dana kad imam gomilu vesa za peglanje, punu sudoperu sudova... ali gledam da mi se posao ne nagomilava
Vanja, imam bebu od mjesec dana, vratili ste mi vjeru u zivot
❤️
Prvo mi je dete, i iako mi je muž prve 2 nedelje bio kući i bio totalno angažovan, ja sam bila izgubljena, grčevi su rano počeli, ja sam imala epiziotomiju zbog koje nisam mogla da sednem 2 nedelje. Mislila sam da nikad više u životu neću pogledati film, sesti da natenane popijem kafu, otići u kupovinu, uraditi bilo šta što nema veze sa bebom. Ali evo sada, samo 2 i po meseca kasnije, iako grčevi još traju, taj početak mi je samo bledo sećanje, ja kuvam, perem, peglam, gledam TV, igram se i mazim sa bebom, vesela sam i raspoložena iako sam na kraju dana totalno isceđena. Mame, ne dajte se obeshrabriti koliko god u početku bilo teško i izgledalo beznadežno, mi smo zmajice i nismo ni svesne koliko možemo ❤️
Ne znam šta da mislim o ovom tekstu. Iskreno. Divno, lepo, emotivno... i tako usamljeno... i tužno. Pa muž i ja jedva čekamo da upoznamo bebu i da se bacimo na te slatke muke ZAJEDNO! Ljudi, porodica, MAMA, TATA I BEBA! Ovakav tekst me samo nekako demoralisao... dva dana pred termin.
Draga Andrijana,

Ne mogu,a da ti ne odgovorim. Ma kakvo demoralisanje, to su samo hormoni! Ista sam takva i ja bila i dole imas moj komentar pre,oh, nekih 8 meseci, i kako vreme ide sve je lakse! Pa ja pre rodjenja svoje devojčice,nikada bebu nisam držala,nikada nisam pelenu promenila... Majčinski instikt ti je čudo. Sama sa njom sve stižem,umorna jesam,ali ništa manje kao i sve majke. Ama samo glavu gore,nema straha,u svemu ćeš se snaći sigurna sam,a i ako se ne snadješ,naučićeš vrlo brzo. Niko nije savšen. Želim ti brz i lak porođaj,brz oporavak,veliki osmeh kada zagrliš svoju bebicu i samo napred, sve majke su najbolje majke svom detetu i nema demoralisanja,ovo je samo tekst,jeste emotivan,istinit,ali ništa veći od tebe i tvoje snage,samo napred i puno zdravlja tebi i tvojoj porodici 🤗😊❤
Nemaš čega da se plašiš, jer to nisu nikakve muke. Dakle,tekst je pisala osoba kojoj se dete zalomilo, koja se s detetom u stomaku nije uspela povezati. Komentari su od istih takvih žena, te koje su na mukama su obično i nižih kognitivnih sposobnosti. Kuća se ne mora usisavati svakog dana, ručak se ne mora praviti 3 sata, evo recimo piletina, povrće, budu gotovi za 20 min.sve skupa, ko je slabo prao kosu pre bebe neće ta podići nivo higijene ni kad se beba rodi. Kad beba plače uzećeš je, stavi je na sisu, stavi je sebi na kožu i biće srećna. Od nervoznih majki su i bebe uglavnom nervozne. Sve to povlači jedno drugo. Muž nije gost nego je otac i muž i živi u istoj toj kući,tako da je i njegovo da skuva ,opere i sl.
Na ovo moram da odgovorim. Nije mi jasno kako su administratori pustili ovaj komentar. Prva tri meseca nisam ništa stizala, a muž mi je uključen u odgajanje. Lako Vam je da pričate iz ugodne pozicije.
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »