Komentari za tekst "Razvod, da li je to najgore što može da se desi?"

Komentara
25
Ostavite komentar
Zelim da se razvedem.
Muz mi nije nasilan. Nemogu da kazem da je los.
Nego vec dugo vremena osjecam se usamljeno. Cesto sam sama kuci sa dvoje djece. On svaki dan hoda. Ili na treninge, fudbal, neke feste sa kolegama, rodjacima, po kafama sa drugovima.
Ne osjecam se vidjeno. Nikad ne pita ili uzme nikakvu incijativu da nesta zajedno radimo.. osjecam se skroz mrtvo iznutra. Dojadilo mi spominjati i komentarisati da se osjecam sama da zelim da zajedno nesto radimo. Dojadilo mi je. Ne zelim da molim za paznju, ne zelim da molim da nesto radimo zajedno.
Dali ja gresim? Dali sam dramaticna?
Djeca cesto komentarisu kako slabo bude snama direktno njemu.
Tu mi je prekipilo sve. 13 godina smo u braku
U braku sam vise od 13 godina. Ima uspona i padova... Nekad bude stvarno nepodnosljivo, pa onda opet par meseci dobro... U 40toj sam godini, imamo dve devojcice, 10 god i 1,5god. Ostala sam trudna i treci put, planirali smo trudnocu...juce je bilo strasno...nikad me nije fizicki pipuno, ali ylostavljanje verbalno je strasno, gomila uvreda...Sad sam u 4om mesecu trudnoce, ne znam sta da radim i kako da skupim snagu, gde da idem...jako je tesko...i da li da se nadam da moze da bude bolje ...stalno se pitam...
Dace Bog da i ja krenem tom stazom hrabrosti, a ja ne mam bebu i ta hrabrost je u korenu sasecena, jako je tesko u losem braku i isto van njega snaci se, srce coveku da pukne, ko meni sada.
Slicna stvar, verbalno nasilje od strane supruga jer nisam snaja po volji njegove drage mamice. I dok on ne vidi da ona time samo unistava nas brak , koji bi bez nje bio nesavrseno savrsen, nase starije dete i jos nerodjeno ( trudna sam 7,5 meseci) ispastaju najvise. S toga sam pre dva ipo meseca odlucila da napustim nas zajednicki dom. Dete vidja kad god pozeli, komunikacija nam je bolja osim kada pomene moj povratak u njihovu kucu. Necu se predati, ali necu se ni vratiti u to leglo terora. Ne pominjemo razvod jos uvek, jer bismo da pokusamo sami (sto sada zbog lose materijalne situacije i kredita koji mora da vrati nije moguce-barem do proleca). Iskreno se nadam da cemo uspeti jer bi u slucaju razvoda on trazio potpuno starateljstvo nad decom a mozda i dobio jer ima preko 8 god radnog staza u jednoj firmi. dok sam ja sa stalnim prekidima.
A sta ako je sve isto, samo sta su uloge promenjene? Zena je "zver" a muz onaj koji trpi!
Kao da si moj zivot prepricala. Pre, pre dugo sam trpela fizicko i psihocko zlostavljanje. Sve to je gledala moja cerkica. Kada sam videla da to vodi samo ka jednoj stvari, a to je moj sanduk jer je poatalo BAS lose, "pobegla" sam. Ostala sam bez posla dva dana pre toga, ali sam se dobro finansijski obezbedila da nisam morala da brinem par meseci. Posle par dana sam nasla drugi posao i sve je krenulo kako treba. Narocito kada mi je moje četvorogodišnja devojcica rekla"Mamice, pa ti se smejes. Pa to je divno" Bila sam resena da se nikada vise ne udam, da se posvetim njoj. I onda se desi moj divni suprug. Imamo bebu i planiramo jos dece. Moje dete je sada NASE i tako je on odgaja. Da se razumemo, bilo je JAKO teskih momenata kada smo otisle. PUNO se mora raditi sa detetom nakon razvoda. Ali ako me neko pita da li je vredelo-jeste. Ako nista drugo ziva sam za svoje dete koje nece odrasti u zenu kojoj ce biti normalno da je muz osamari ili srusi i izgazi jer mu danas nije dan.
Svaka čast ženo!
Slicna prica samo nisam imala dece u braku koji je trajao 8 godina. Svi su videli sem mene da to ne funkcionise zao mi je sto pre nisam izasla iz toga. Sada imam veliku ljubav,divnog supruga i evo cekamo drugo detence. Zivot se promeni ako samo zelis da ga promenis. Podrska svim zenicama u slicnim situacijama ❤
Svu srecu vam zelim! Ovo ode bivsi redom i lupa minuse. 😉
Potpuno isto se meni dogodilo, sa jedinom razliko što mi nismo imali dece. Imala sam jedan spontani pobačaj i to je me dodatno ubilo. Ja sam počela da živim sa njim sa 17, udala se sa 18, i rešila da je dosta svega sa 23. Mislila sam da će me svi osuđivati, da će me svi odbaciti, ali kada sam otišla od njega obratila sam se sestri i pitala je za prenoćište, ona je bila presrećna. Sećam se, gledala bi me uveče i ponavljala kako sam hrabra kako mi se divi, kako sam postala senka od onog što sam nekad bila u uspela sam da se trgnem i otrgmem od svega toga... Baš su me svi iznenadili. Svi su znali da propadam, niko ništa nije rekao... Ali eto, život je onda rešio da sve ide brzo, kao nikad do tad. U roku od 2 meseca sam našla posao, stan, i ostala trudna sa drugim čovekom koji mi je tada bio prijatelj (proveli smo jedno veče zajedno, i ujutru se složili da je najbolje da sve stavimo na pauzu bar dok se ne razvedem, ali smo mesec dana kasnije, kada sam ostala trudna, promenili planove). Sad živim sa njim, u inostranstvu, imamo 2 prepametna dečaka, i nekako, kad se osvrnem, žao mi bude bivšeg muža. Nije umeo da se ophodi prema ženama, ali nije on kriv, njegov otac ga je tako naučio. Video od njega pa nije znao ni za šta bolje... Ali svakako sam mu zahvalna na svemu, jer da nisam prošla brak sa njim, možda ne bih umela da cenim muža ovoliko. Znam šta imam, i šta mogu da izgubim. Ovo iskustvo je, bez sumnje, poboljšalo za 1001% moj brak. Plašila sam se, ali, kada sam sve pokušala i videla da ništa ne uspeva, kao što reče autorka teksta, nešto je u meni puklo, kada sam se jedno jutro pogledala u ogledalo i videla da imam 23, nemam dece, nemam posla jer mi muž ne dozvoljava, našla sam nove prijatelje jer mi je muž oterao sve koje sam do tada imala, i pokušavao je da me odvoji i od ovih i zapitala sam se 'Zašto? Zašto dozvoljavam ovo sebi, kad nemoram'... Tada je krenulo razmišljanje koje se ubrzo završilo mojim odlaskom kod sestre, u novi život... Hvala bivšem mužu, hvala svima na podršci, a najviše Hvala Bogu na ovom blagu koje sad imam pored sebe i na predivnih 7 godina sa njim, u nadi da provedem još 10 puta toliko pored njega.
Marija, sve najbolje vama i porodici. Dijete sam razvedenih roditelja (nakon 22 godine braka), ja i brat smo ostali sa ocem, majka nas je napustila. Puno sam/smo patili. Da ne dužim i ne budem dosadna, ako već mora doći do razvoda - za djecu je „bolje“ (ako u toj sit.ima „boljeg“ rj.), da se razvod desi desiti mnogo ranije... Ja i brat smo bili zreli, vaspitani, sa svojim rezonima i pogledima na porodicu sagledavali stvari kao odrasli, te nam je iz tih razloga i razvod roditelja
teško pao.
Hvala Bogu, već imamo svoje porodice i oboje smo požrtvovani roditelji i vijerni, odani i voljeni supružnici našim dragim polovinama.
Predivno!!! ♡
Pouka je jasna- život je samo jedan, živite ga najbolje što umete!!! ♡
I ja😀
Htela sam plus
Treba nam više ovakvih priča.
Žene moraju da nauče da budu hrabre i da se bore za slobodu i pravo na dostojanstvan život. Da se zna, da te "privilegije" nisu samo za muškarce. Uvek treba pomisliti: "Šta bi neki muškarac uradio na mom mestu?" I eto odgovora :)
Bravo Majo! Sa tim stavom i tom energijom ne mogu ti se dešavati loše stvari. Možda ponekad manje lepe, ali loše nikako! I ja koračam visoko uzdignute glave. Potrošila sam deceniju na brak koji nije valjao, još jednu godinu na kukavicu koja se povukla kad je saznala da će imati bebu, sad uživam u ljubavi dva svoja dečaka i čekam trećeg... Nisam dozvolila da me ogorčenost pobedi... srećna sam i presrećna, uživam u svojoj deci i znam sigurno da negde postoji muškarac koji me zaslužuje!
Prelep tekst, ljubav je ono sto nas pokrece, srecna deca rastu u srecnim porodicama. Brak mojih roditelja bio je los a moj brak je kao vas sa sadasnjim suprugom i beskrajno sam zahvalna na tome.
Svaka čast Marija. Baš mi je žao zbog svega kroz šta si prošla, a nisi morala. Mnogo mi je drago da stranice tvog života svakodnevno ispisuju ljubav i ispunjenost. Uživaj sa svojim andjelima i eto- budi uzor svim mamama da veruju u sebe, miran život i ljubav.
Hvala vam Marija na ohrabrujucoj prici :)
Meni je trebalo malo vise vremena da skupim neophodnu hrabrost ali e o vec pakujem kofere :)
Divim se svim zenama koje skupe hrabrosti i nastave dalje!
Zene i deca bi se trebale jos vise stititi i podrzavati, niko ne zna sta donosi sutra. Nasilje je nesto najgore!
Cesto se pitam sta se desava u muskim glavama da postanu takvi, mislim ima i dobrih muskaraca a i zlih zena, ali opet u vecini slucajeva su muskarci ti koji se ne mogu prilagoditi. Mnogo je vazno i iz kakve porodice se dolazi, pre sam se tome smijala ali ima dosta istine u tome, radne navike, odnos prema drugim ljudima, zivotinjama. I mislim da je vazno pre braka ziveti sa osobom , upoznati u raznim situacijama.
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »