Komentari za tekst "Postporođajna depresija - šta je sve važno da znamo i pre porođaja"

Komentara
87
Ostavite komentar
Koji lek pijes?
Zdravo drage mame.Evo i ja sam jedna od tih koja se susrela sa ppd.posle drugog poroda, iskreno ni slutila nisam da moze tako nesto da me snadje verovatno zbog mog neznanja da to moze ipak da se dogodi.Ostala sam neplanirano u drugom stanju , a da za to nisam bila spremna ni psihicki , a ni emotivno.Muz nije bio za to da idem na abortus i ako sam se ja kolebala da li da zadrzim vebu ili ne , ali me je suprug od toga odvratio i zadtzala sam trudnocu.Kada se to sve to stisalo oko moje trudnoce , ja sam se konacno smirila i prihvatila trudnocu i jedno jutro ja suprugu ajde da odemo na ultra zvuk jer me je zanimalo i volela sam da znam sta nosim i kafa su mi rekli da je devojcica jako sam se obradovala.Pocela sam lagano da sredjujem sobicu za bebu , gardarobicu da kupujem itd.E , doslo je vreme da ja odem na porodjaj, porodila sam se i sve je bilo da kazem ok.samo sto tad ta 3 ili 4 dana boravka u bolnici ja nekako nidam nesto neku emociju lepu osetila prema bebi , a sa prvim detetom totalno drugscijem odmah sam se zaljubila u nju.Dosla sam kuci, prvo sto sam pocela da placem i odna sam oseyila da ja nemam osecaja emocija nikakvih prema bebi i to me emotivno slomilo i ja sam se utopila u tome i doslo je do klinicke teske depresije.Nakon tri meseca ja se javljam psihijatru za pomoc jer visr nisam mogla da se nosim sa sobom.prepisala mi je antidepresiv ZOLOFT i jos jedan za smirenje to mi je dosta pimoglo i iscupalo me iz mraka. Molim samo anonimno
Snezo molim Vas za mail kontakt ako ste voljni, samo neki savet da mi date. Proslo je zaista puno vremena ali Vas post je preslikana moja trenutna situacija. Neverovatna slicnost i ja se zaista lose osecam...
Vidim da ste skorije pisali, prolazim kroz istu situaciju da li bi mogli da se čujemo?
Takodje,moze neki savet?
Samo da kazrm sto sam izostavila u mom komentaru ja sam sad srecna i ponosna mama.Svakoj majci mozr to da se desi i desava se , samo sto se jako malo ili ni malo ne prica o toj temi.
Pozdrav mame.I ja sam jedna od vas koja pada u depresiju.Porodila sam se osamnaestog novembra,rodila sam jednu prelijepu djevojcicu.Jeste da imam dvije gotov odrsle djevojke,rodim i nju trecu.Takodje nisam bila za tu trecu trudnocu,al muz je godinama insistirao na trecem djetetu.A takodje je volim vise od zivota svog.Podrsku od muza nemam,nikad se sam nesjeti da je uzme u ruke ili da pricuva i da kaze idi izadji iz kuce bar pola sata.A sa druge strane su obaveze o kucnim poslovima,briga i obaveza prema ovim starijima.One pomognu koliko mogu od obaveza oko skole.Ja tako polako al sigurno padam u depresiju jer me niko ne razumije kako se osjecam.A uz to mi je pritisak visok.
Pozdrav, i ja imam problem u poslednje vrem, tacnije imala sam i posle porodjaja ali je proslo, sad kad mali ima grceve krece opet i moje ludilo. Beba ima mesec i po dana. I svaki dan u isto vreme place, svesna sam da su grcevi i to ali nekad predugo traje, skoro ceo dan. Ja sam sama stalno sa njim, muz vozi kamion pa nikad skoro nije tu, i kad jeste i sto kao i da nije. Ja sam pocela bas lose da se osecam, nerviram se kad mali place, pocnem nekad i ja da placem, pomislim sto mi je sve ovo trebalo, i ako sam ga dugo zelela i volim ga vise od zivota, ali eto dodje mi..sto mi je ovo trebalo, trebala sam da budem sama i da imam kuce samo a ne muza i dete. Uvek sam bila jaka, trpela sve i svasta a sad sa malom bebom nmg da izadjem na kraj. Tj taj njegov plac kad sednem da popijem kafu kad hocu da jedem kad udjem u kupatilo. Kao da zna pa se probudi i place..isto nekad svasta pomislim..da bih mogla da mu naudim. Ja msm da cu potraziti pomoc, i ako znam da meni hormoni rade jer sam i dobila prvu menstruaciju posle porodjaja. Al svejedno cu otici po savet. Ne zelim tako da mislim..da toliko dugo nesto zelim i cekam i sad kad imam ja zelim da sam sama. Muzu i da kazem on nema razumevanja...samo lepu rec da kaze znacilo bi..a ne uvek neka osuda ili nerazumevanje. Najbolje ne pricati im nista...a nek mi neko jos kaze kao on npr sta , vama je lako sedite kuci i cuvate dete.. Glavu bi mu otkinula..dodji i sedi i cuvaj..a ja cu da idem da radim
Potpuno se razumijemo.Ja imam jedno dijete od tek napunjenih 5 god.Drugo 3god.Trece 2godine.Cetvrto od mjesec dana.Fantastican put ka ludilu..:) sve radim sama.Muz kad je kod kuce kao potrudi se ali..
Evo mene, sad tek vidim odgovore, moj bebac sad ima 5 i po meseci, sve se resilo, tata pomaze, sve funkcionise super...ono je bio pocetak...muz zbunjen, valjda jos nije bio svestan sta ga je snaslo, jer su svi pricali a beba ce sad samo mesec dana da spava....a nas nije spavao uopste ☺ hvala Bogu proslo je sve...ja sam navikla sama s njim sve, muz kad je tu pomogne , cuva ga...dakle sve prodje...svaki pocetak je tezak..pogotovo kada je prvo dete ☺
Ja se isto tako osecam.Imam dete od 9 god,26 meseci, 16 meseci i bebicu 2 nedelje. Sve je na meni,muz mi dodje kao 5.dete. Dodje mi da sve ostavim isamo pobegnem negde i krenem odnule
Potražite pomoć stručne osobe. Ja sam de porodila pre dve dve i po nedelje, srećom imam divnog muža, i hoće da mi pomogne, ali kada treba da ode na posao ili bilo gde, mene uhvati strah da neću moći sama sa bebom. Ako de nastavi ovo ovako i ja ću otići po pomoć. Nemojte sebe da zanemarite, vašem detetu ste vi najpotrebniji zdravi i sposobni.
Zdravo mame,ja sam se porodila pre 3 meseca. Krenulo je prirodno , ali se na kraju zavrsilo carskim rezom. Rodila sam predivnog decaka. Vrlo cesto sam neraspolozena, tesko mi je jer sam zatvorena u 4 zida, i stalno raxmidljam da zato syo sam vezana za kucu nemam nista id zivota, da je svima drugima bolje, da ustvari i nemam zivot. Jako sam tuzns i neraspolozena. Vrlo sam nervozna i ponekad kada se moj sin unervozi ks vicem na njega i pitom jako zalim zbog toga. Imsm osecaj da me niko ne razume i za sve lose krivim muza, i jako sam kivna na njega i kriv mi je za sve i kad jeste i kad nije. Pritom nije los ni muz ni otac i angazuje se i oko deteta. Ali mislim da me ni malo ne raxumr i pinekad i da ga je briga za mene. Molim vas pomoxite mi? Podelite samnom svoja iskustva? Recite mi da li sam i ja u postpirodjajnoj drepesiji? P.S: midlim da me niko ne bi razumeo i kada bih rekla kroz sta prolazim. Jedino bi me roditelji razumeli ali njima nista ne pricsm jer bi se brinuli. A drugi bi me idudjivali ili bi pustili da se aama botim sa tim bex icije pomoci
Draga Tanja, potpuno te razumem jer prolazim kroz isto, nadam se da si sada bolje s obzirom na to kada je komentar ostavljen. Ja sam se porodila po drugi put 30.10. Placem po ceo dan, osecam se toliko lose, imam jos jednog sina od godinu i 15 dana, stalno mislim kakonda se posvetim obojici da se ni on ni beba ne osete zapostavljenim. Onda mislim kako nemam zivot jer ne idem nikuda, osecam kako je moj muz bezosecajan jer ide svuda, a divan je covek, smeta mi gde god treba da ode ako je to u pitanju nesto neobavezno panja odtanem sama s decom, ne jede mi se nista, samo bih bila sama i cutala.
Zdrawo drage mame. Zelela bih wam ispricati moj problem u nadi da mi neko pomogne a ne da me kritikuje i osudjuje jer mi je i owako vec dovoljno lose. Imam Sina uskoro puni 3 meseca,pre 3 noci kada Sam ustala da ga hranim (na flasicu jer nemam da ga dojim) odjednom iz cista mira u glawi mi je nastao haos,prwo Sto mi je proslo kroz glawu jeste to da mogu Da naudim-powredim svoju bebu. Ili nekog drugog u porodici- Crne misli- Swesna Sam osoba,nikada to uradila nebih i wolim ga wise od swega,ali te noci od tog momenta ne izlazi mi iz glawe da ja mogu swoju bebu ubiti. Najgore mi je kada ostanem Sama sa njim kuci jer to mi po nekada naidje odjednom i pocnem da placem u glas,da se cupam za kosu,i imam weliki muku i strah u sebe.Strah me je da mu pridjem. Samo sebi goworim ne misli to,izbaci to sebi iz glawe i krivo mi Sto uopste mi je to u glawi,sto mi je to doslo,sto mislim to tako i tacno mislim da cu poludet. Pricala Sam muzu nakon 3 dana jer Sam cekala i mislila da ce proc Ali ne prolazi. Najgori problem mi je sto ne odem kod dr.taj Sto ne znamo ni jedno ni drugo dobro jezik,jer ziwim u Belgiji. A ne mogu Rec bilo kom o cemu se radi jer ce posle misliti da Sam luda i nece mi dati Sama da ostanem sa swojim detetom. Do nekle bih ix i razumela jer...Ako owako nastawi otic cu dr.nac cy prewodioca i otici. Molim was za pomoc ako je neko imao isti problem.
Razumem te. Razmisljaj da ce sve to proci. To je nevino bice. Vremenom ce sve biti lakse,najteze je dok su tako mali. Ja imam cetvoro dece iz iskustva ti kazem. Najbolje je da nadjes nekog da ti pricuva bar na sat,dva dete kako bi ti negde izasla i imalavremena samo za sebe.
Ja sam imala slican problem. Kodd mene je pocelo desetka dana posle porodjaja do bebinih navrsenih 40 dana. Isto tako mi je svasta padalo na pamet. Nisam smela da ostanem sama sa bebom, plasila sam.se da izadjem na terasu. Plasila sam se da bih mogla da naudim bebi. Pa me zbog toga grizla savest...peklo me...kakav sam ja to covek, kakva sam ja to majka. Puno sam plakala, nisam mogla da spavam, da jedem. Koncenracija mi je bila ocajna, isla sam kao muva bez glave. U glavi mi je bila rupa...zaboravljala sam stvari... Smenjivala su mi se osecanja, od beskrajne tuge ( ne zato sto imam bebu ili zato sto je ne volim ili ne zelim), srece, euforije, nervoze, razdrazljivosti, strahovi ( sve cega sam se ikada u zivitu pribojavala isplivalo je tih dana na povrsinu)...
Sreca pa sam imala punu podrsku supruga i moje mame. Na moje insistiranje, isla sam kod neuropsihijatra. Razgovarala sam sa doktorkom i bilo mi je lakse. Smirila me, uveravala me da je to normalno, da se desava. Preporucila mi je da vise spavam, preporucila mi je da pijem caj od maticnjaka za opustanje, da vise setam i da se trudim da sto vise vremena dojim bebu i da provodim sto vise vremena sa njom.
Na zalost, kod nas ovo je tema o kojoj se jako malo prica. I jako malo zna.
Tih mesec dana , umesto da budu najsrecnijih meseca dana, bili su najtezih mesec dana i mom zivotu. Secam se svega i nikad oh necu zaborabiti. Ako moja cura ostane jedinica, ostace samo zato sto se plasim da bi ponovo moglo da mi se dogodi isto.
Savetujem sve mame koje imaju problem koji sam i ja imala, da se bez ustrucavanja jave lekaru, bez straha od osude... Lekar je osoba koja vas moze saslusati, razumeti i usmeriti...
Koliko traje ppd najjvise?
I ja imam isti problem.
kako mogu pricati privatno sa tobom draga moja?jer mozes da mi pises?
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar
Forum
Moja priča

Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»

Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Roditelji novorođenčadi dobiće 30 besplatnih karata koje će važiti za sve zone parkiranja »
Osim što će im biti zabavno, farbanje jaja za mališane je i korisna aktivnost »
Mališani najčešće prvo počinju da pričaju nekim svojim jezikom »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »
Sve je bilo mnogo lakše iako je bol bio intenzivniji - moja podrška je pored mene »
Brza priprema obroka nekad je veoma važna, podjednako kao i ukus! »
Osim što će im biti zabavno, farbanje jaja za mališane je i korisna aktivnost »
Otkrijte jednostavan način farbanja jaja za kreiranje modernih nijansi »
Naši bebci
  • Mali dzentlmen
  • Mia
  • Moj mali ;)
    Marko
    Smej se smej...
    Gledamo tamo...
Beba je tu. Kako da se zbližim sa njom? Toliko toga nepoznatog...! Sasvim normalne dileme novopečenih očeva »
Da li ste pronašli SAVRŠEN poklon za 8. mart i kako da budete sigurni da jeste »
Mame postaju ranjive ako dođe do osude njihove onlajn objave »
Proleće i lepo vreme pogoduju i krpeljima, pa je ovaj period razlog više da se pazite u prirodi »