Komentari za tekst "Postporođajna depresija - šta je sve važno da znamo i pre porođaja"

Komentara
87
Ostavite komentar
Psiholo[ko savetovali[te Centar promena, Valentina Vodnika 23/1/14.
ja imam bebu od 4 mjeseca.brak mi se raspada,jer nuko ne razumije mij plac,moju bol u grudima...to je uzas u sta sam se pretvorila.sad sam trenutno na terapijama,sama.moj muz misli da je to samo neki hir.al drage moje ne ocajavajte sve ce se srediti.ja pijem najjace antidepresive i mnogo mi je bolje.beba i vi ste na prvom mjestu i to zapamtite.ja sam bebu rodila prijevremeno,i mnogo smo tesko prosle obje.al ipak sad sam sama i nakon svega i borim se za nas dvije.setajte,druzite se,razgovarajte sa partnerom ukoliko je moguce.a na koncu upamtite,da ste rodili malo savrseno bice i kad ste to prebrodile sve cete...
Moja beba ima 5 meseci, iznenada su se javili vec dobro poznati simptomi, panika, haos u glavi, imaginarni strahovi, crne misli oko mogucnosti da povredim sebe ili bebu. Prosto odvartan osecaj, vredan da se neko strucan pozabavi njim jer bih ja da maksimalno uzivam u roditeljstvu a to sada izostaje.
Osećam baby blues, a porodila sam se pre dve nedelje. Nisam navikla da svoju okolinu moljakam za ono što ja mogu da obavim, a sada to moram, bebac ima grčeve, a muž kao da je pao sa kruške...
Treba snage, strpljenja, proći će.
@Jelica
Postovana Gdjo Jelice vi ste vasu cerku rodili u mirnoj i bogatoj zemlji zvanoj Jugoslavija. Po svoj prilici vas muz i vi ste imali drzavni posao ( citaj bez atraha od otkaza i povoljno radno vreme ) i svoj stan. Vasi roditelji su pomagali u cuvanju dece, niste imali novcanih problema i isli ste na odmor mimimum jednom godisnje. To bese pre tridesetak godina kad je i moja mama dobila mene i nije patila od PPD.
Vreme danasnje: Tri rata i bombardovanje osiromasenim uranijumom kasnije. Uspud dodajte sankcije i glad kojih se i danas vrlo zivo secamo.Pa onda pad svih drustvenih vrednost, nasilje i nestabilnost u kojoj svi danas zivimo bez sigurnih poslova, prihoda i krovova nad glavom avolimo svoje muzeve i radjamo zeljenu decu. Gdjo Jelice u ovo nase vreme vi ne biste imali PPD nego nesto mnogo ozbiljnije garant jer te vase generacije nisu ni upola morale propatiti koliko nase. Pa i kada imamo razloga za najvecu radost premiremo od straha jer nam je osecaj nepoznat. Hrabrost je u danasnje vreme podizati porodicu na ovim prostorima a sve vreme strahovati hoce li tvoja deca u rat ili u egzil.
Na kraju draga Gdjo pre nego otvorite usta i postavite ovakav komentar trebalo bi prvo da se dobro obavestite i da ne sudite o necemu sto sami niste iskusili.Prvo je to nesmotreneo a potom i bezobrazno jer stavovi poput vaseg dovode do mnogo ozbiljnih posledica.
PPD uz pravu podrsku i tretman prodje, ljudska zatucanost nazalost ne.
Srdacan pozdrav za sve mame, izdrzite i uzivajte u svojim andjelima.
Poseban pozdrav Jasmini I Gorani.
Ja sam mama cetvorogodisnjeg decaka i cetvoromesecne devojcice.Oba deteta su planirana i zeljno ocekivana,medjutim sa drugim porodjajem,doslo je do problema sa mojim ponasanjem.Zapravo,mislim da me je boravak u bolnici sedam dana totalno promenio.Osoblje je bilo blagi uzas,konstantna buka,prebacivanje,na kraju sam ostala sama u sobi,cimerke su otisle kucama,ma strasno sam se osecala.Sada cetiri meseca kasnije,jos uvek sam nervozna,tuzna,nezadovoljna.Ne licim na sebe!Zabrinulo me je to sto u poslednjih sedam dana osecam gusenje i kao da mi je vrat otecen.Da li je neka mama imala iskustvo slicno mome?Hvala
prosla sam kroz sve to sto majke pricaju znam kako je to samo zalosno a majke prave su Koje se obrate psihijatru za pomoc jer je meni moj psihijatar rekao ti si prava majka koja se brine za novorodjenu bebe i potrazila sam pomoc i dan danas poslije 14 mijeseci sam na antidepresivima je moj najveci strah je da samo ne prodjem ponovo kroz ono,sto sam prosla jer znakkoji je to pakao
zto mame samo naprijed uciti to za sebe licite se sto prije i snagu neka vam daju vasa mala sunca
Porodila sam se pre dvadeset tri dana...zahvatila me je depresija..osecaj je grozan,u nekim trenucima pomislim da cu poludeti,da necu izdrzati toliku tugu i strah.od sutra krecem na terapiju i nadam se da ce mi pomoci i da cu opet biti srecna.
moja zena se porodila pre dve nedelje i sve je bilo super do sinoc kada je pocela da prica neke nepovezane stvari.primer,sa svima je dobra ali jedna osoba iz nase kuce joj smeta,misli da je ona za sve kriva i stalno prica o tome.molim vas ako nesto znate o tome pomozite.hvala unapred
Drage mame , ja sam mama 20omesecne Mase. Imala sam problema sa ppd sve do njenih devet meseci zivota. Najgore mi je bilo kada sam izasla iz porodilista, nisam mogla da prihvatim ni da ima zuticu(koju uglavnom sva deca imaju) niti infekciju koznu koju je zaradila u porodilistu, za mene je to bio bukvalno smak sveta. Stalno sam plakala, nisam dozvoljavala niko da joj pridje. Posle mesec dana sam se msirila i bolje osecala, ali je Masa onda dobila grceve, i pocela da bljucka hranu i to u ogromnim kolicinama, slabo napredovala, morala sam je dojiti u posebnom polozaju, drzati i po sat vremena na ramenu posle dojenja da boi joj se nebi hrana vracala. Za mene je to bila agonija i pakao svaki put kada bi bljucnula ja bih plakala satima. Kada sam uz konsultovanje dosta lekara saznala da se to cesto deava kod dece koja su rođena sa niskom kilazom malo sam se smirila i ta depresija se umanjila, da bi zatim nesto malo posle toga izgubila mleko os stresa, nerviranja, izgubljenog apetita i nespavanja, pokusavala sam na sve nacine da mleko obogatim izmuzala se po ceo dan pila cajeve i sl, ali nisam uspela u tome , mleko je brzo nestalo. Plakal sam svaki put kada bih dete hranila na flasicu. Svaki problem posle porodjaja prozivela sam mnogo tesko jer nisam imala neku veliku podrsku muza a ni bilo koga drugog, svekrva mi je pomagala oko kucnih poslova ali to me je uznemiravalo jos vise jer se stalno mesala u odgajanje deteta, npr, nije mogla da shvati kako se deci ne daje kravlje mleko zasto bacamo pare na humanu! Nisam isla kod lekara, nisam se konsultovala ni sa kim oko toga, i sada vidim da sam pogresila, da sam otisla kod lekara sve bih lakse podnela, brze bih se izlecila, i bila bolja majka svom detetu.Najezim se kada cujem da je neka majka naudila svom detetu zbog ppd i onda pomislim da sam i ja to mogla da uradim. Zato mame, ne robujte predrasudama, vi vasoj deci trebate zdrave, vedre, nasmejane, opustene, pune ljubavi i razumevanja, lekari postoje da bi nam pomogli, a sta ljudi pricaju oko vas nemojte da vas interesuje, jer u svemu tome najbitinije ste vi i vasa deca, ne zivite za komsije nego za svoje dete!!!!!!!!!!
Dolazim do zakljucka da sto je zena manje skolovana teze upada u depresiju. imam bebija od 5 mjeseci i sve je ok s njim, lijepo spava, jede, naapreduje, a ja trenutno prolazim pakao. Zivimo sa svekrom i svekrvom koji su poprilicno zatucani po pitanju ppd, i kazem svakog dana hvala bogu sto bar muz ima razumjevanja i zna kroz sta prolazim. uskoro krecem na terapiju i nadam se da cu biti opet ona nasmijana i vedra osoba, a ne ovo svadljivo i placljivo cudoviste koje sada boravi u meni. Svim majkama zelim puno srece u borbi sa ppd jer znam sta prolaze i molim ih da sto prije potraze strucnu pomoc i da be slusaju glupe komentare okoline kako vam treba neki hobi ili zanimacija pa ce sve proci samo od sebe. Ppd ne prolazi sama od sebe i to je stav strucnjaka.
Upravo sam htela da dam komentar na Jelicin stav o ppd i ugledah Jasminin vrlo kompletan i izuzetno kvalitetan odgovor....Svaka cast Jasmina! U potpunosti se slazem sa Vama
@Jelica,
upravo neznanje okruženja je najveći problem zbog kog danas mlade majke ignorišu ppd (post-porodjajnu-depresiju). Jer postoje takvi, izvinjavam se, ali nema druge reči nego - zatucani stavovi koji samo pogoršavaju zdravstveno stanje majke.

Ukoliko majka rodi željeno dete i voli ga svim srcem onda NEMA ppd-a - to je vaš stav? Šta reći majkama koje su rodile ŽELJENU decu i vole ih svim srcem, strepe nad njima (da li dišu, da li su mokra, zašto plaču...) - ostaje odgovor da sa "majkom nešto nije u redu". I to dodatno pogoršava situaciju. Jer briga za novorodjeno dete nije nenormalna.
Majka sam 2 devojčice, obe planirane, željene trudnoće su protekle sasvim dobro (bez ikakvih problema, komplikacija...), porodjaji takodje. Odbila sam da nam dolaze gosti prvih nekoliko meseci (dok beba sisa, dok dosta spava... tada je potrebno da ste u krugu najbližih, za ostale ćete imati čitav život - ko vam to zameri nije vam potreban u životu).
Prvih 6 meseca nisam imala vremena da se istuširam dok se suprug ne vrati sa posla, ali sam uspešno završavala studije koje sam upisala. Onda je moja beba posle 6 meseca počela da spava samo 2 sata tokom dana, a nastavila da sisa tokom noći na 3 sata do godine dana. BIla sam isrpljena, i razočarana u svoju "nesposobnost". Pored kućnih poslova, i rada od kuće, pokušavala sam da održim tempo sa učenjem, vodila i vraćala stariju iz vrtića ili ih obe ostavljala kod kuće - pritom nisam imala ničiju pomoć (pomagao je moj tata koji ipak ne može bebu da presvuče, nahrani, uspava... ali im je zato sada kada su veće on najbolji drugar)... i vremenom upravo zbog svih promena koje sam doživela u tih godinu dana stigao me ppd.
Tokom trudnoće sam ostala bez posla, radila drugi posao od kuće zbog loše finansijske situacije, preusmerila se ponovo na studije, pa i svakodnevno usaglašavanje sa novim porodičnim i finansijskim obavezama uzeli su svoj danak. Danju se nisam loše osećala, ali bih legla oko 22, budila se na 3 sata jer je beba sisala, spavala sa pauzama do 3 i posle toga više za mene nije bilo mogućnosti da zaspim - misli, misli, misli... Kako ćemo živeti, od čega, kako da planiram budućnost dece kada ne vladam okolnostima, pa briga oko zdravstvenih problema, griža savesti što ne postižem onaj tempo sa studijama kao u prvim mesecima kada je beba spavala praktično po čitav dan, zbog novčane situacije...

SIGURNA sam da je danas 65% majki u sličnoj situaciji. MI radjamo željenu decu, decu IZ LJUBAVI, a nismo u mogućnosti da se pobrinemo da im pružimo sigurnost. Trudimo se da poboljšamo svoje šanse za zaposlenje a na razgovorima nas prvo pitaju "Kolika su deca, ko ih vodi u vrtić... znate kod nas nema mogućnosti da uzimate bolovanje zbog dece"... Kada nemate decu čekaju vas slična pitanja "Zašto nemate decu, koliko dugo ste u sadašnjoj vezi, da li i kada planirate decu... Znate, nećete imati mogućnost da kod nas održavate trudnoću - ovo je previše zahtevan posao..."
Dakle današnja žena je u većini slučajeva NEPOŽELJNA za poslodavca - osim u situaciji da ne planira decu i da ih nema, ili da ih ima ali da joj dete čuvaju babe, dede, tetke, komšinice... A takva deca rastu u nasilnike jer ih NIKO iz buljuka (babe, dede, siterke, tetke, komšinice) ne VASPITAVA, već ih samo nadgledaju. Roditelji nemaju autoritet jer služe kao vozači - od vrtića do sportića, škole jezika i sl, a sa decom provode 2 sata dnevno, nakon posla kada su i sami već PREMORENI. Nepoželja je ako ima manje od 35 (jer ili je pitanje ZAŠTO nema decu - znači samo čeka da se zaposli pa da radja, ili je nepoželjna jer ima decu)...
I da se vratimo na temu - molim novopečene mame da se obrate svom odabranom lekaru (opšte prakse ili ginekolog - procenite sa kim imate bolju komunikaciju) čim uoče da se ne osećaju DOBRO. Popričajte, napravite taj prvi korak radi dece koju imate - zbog njih treba da ste zdrave, da ste mentalno sredjene, da ne brinete o stvarima koje su u tom periodu sekundarne...

Na kraju, najljubaznije vas molim Jelice da svoje savete ne delite sa novopečenim mamama, kako ne biste neku od njih nosili na duši.
Ja se puno plasim prvih nedelja poslije porodjaja.A sve iz razloga sto bih najvise voljela da budem sama sa suprugom a toliko se ljudi vec najavilo da ce doci.I vise bi mi prijalo da mi pomogne komsinica nego suprugova majka.Ili neko koga i ne znam.Da li to govori da sam losa osoba?
Drage moje mame i buduce mame. Ja sam majka prelijepog djecaka koji je napunio 6 mjeseci.Ja nisam imamababy blues i sve je teklo kako treba prva 4 mjeseca,medjutim poslednja 2mjeseca su pakao.Dijagnozirana sam sa post porodnom depresiom , i trenutno sam na terapiji/ a takodje i odlazim psihijatru na razgovore. Osjecaj je tezak i odvratan, stvari koje su u mojoj glavi me izludjuju, ali ja se nadam da ce sve brzo proci jel moj djecak me treba.Zalosno je sto su ovakvi problemi jos uvjek tabu, i sto nove majke nemaju snage da se obrate za pomoc. Ali ja vas molim sve koje imate i najmanju misao u glavi koja nije na svoj mijestu- ne odugovlacite vec potrazite pomoc, po nekad je i sam razgovor sa dragom osobom i razumjevanje sve sto vam je potrebno
Interesuje me jedna stvar: da li se prvi simptomi postporodjajne depresije mogu pojaviti vec u zadnjim mjesecima trudnoce? Da li zena koja je u toku zivota vec imala depresiju ima vece sanse da oboli i od postporodjajne? Ako iko ima iskustva ili zna nesto o tome, molim da mi odgovori. Hvala puno unaprijed.
Pre tridesetak godina rodila sam moju Milicu - Minju, željeno dete. Želeli smo devojčicu i dali joj ime još pre no što se rodila. Nisam išla na ultrazvuk - ne znam ni da li ga je tada bilo, ali sam znala da je devojčica i kada bi mi neke starije žene govorile da će biti dečak - sudeći po obliku stomaka(svašta) odgovorila bih " jezik pregrizla". Moja dva najsrećnija dana u životu su kada sam je rodila i poželela joj dobrodošlicu i kada se pre nekoliko godina udala. Nisam imala nikakvu postporođajnu depresiju, naprotiv, bila sam srećna, vesela, dojila je devet meseci. Brzo je progovorila,prohodala, prestala sa šest meseci da piški u pelene - tražila je nošu. Izrasla je u srećnu, zadovoljnu i uspešnu devojku, sada mladu ženu.
Kada je dete željeno i voljeno, nema nikakve depresije.
Kako Vam je to sa 6 meseci tražila nošu, baš me zanima?! Budite realni. Dete u tom uzrastu ne zna kad mu se piški ili kaki. Evo upravo gledam svoju bebu od 6 meseci. Još ne može ni da sedi samostalno, a kamoli da traži nošu. Što me nerviraju majke koje preteruju kao Vi.
Sreca pa nikome necete biti svekrva. Gde su stvari jasne tu rasprave nema. A jasno je da nemate pojma sta je to ppd.
I ja se nalazim u ovih 80% porodilja,a moj baby blues je trajao malo vise od mesec dana, krenulo je jos u porodilistu, kada mi je beba plakala 3 puna sata jedne noci, a niko nije dosao da mi pomogne. (da napomenem da sam prvorotka) Verovala sam da sam losa majka i da ne umem da smirim bebu. To osecanje se pojacavalo danima, plakala sam zbog raznih gluposti, zbog krivog pampersa, zbog njenih grceva, ma, zbog raznih sitnica sam prolivala suze i grcala. Medjutim, citajuci iskustva raznih zena, shvatila sam da nisam jedina i bilo mi je mnogo lakse..Naravno, preporucili su mi i odlicne kapsule na biljnoj bazi, koje mogu piti i dojilje. Ne znam da li je bio placebo efekat, ali su mi pomogle dosta. Sad je moja beba velika, 7 meseci ima, i ja sam najsrecnija i najnasmejanija majka!
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar
Forum
Moja priča

Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»

Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Roditelji novorođenčadi dobiće 30 besplatnih karata koje će važiti za sve zone parkiranja »
Osim što će im biti zabavno, farbanje jaja za mališane je i korisna aktivnost »
Mališani najčešće prvo počinju da pričaju nekim svojim jezikom »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »
Sve je bilo mnogo lakše iako je bol bio intenzivniji - moja podrška je pored mene »
Brza priprema obroka nekad je veoma važna, podjednako kao i ukus! »
Osim što će im biti zabavno, farbanje jaja za mališane je i korisna aktivnost »
Otkrijte jednostavan način farbanja jaja za kreiranje modernih nijansi »
Naši bebci
  • Mali dzentlmen
  • Mia
  • Moj mali ;)
    Marko
    Smej se smej...
    Gledamo tamo...
Beba je tu. Kako da se zbližim sa njom? Toliko toga nepoznatog...! Sasvim normalne dileme novopečenih očeva »
Da li ste pronašli SAVRŠEN poklon za 8. mart i kako da budete sigurni da jeste »
Mame postaju ranjive ako dođe do osude njihove onlajn objave »
Proleće i lepo vreme pogoduju i krpeljima, pa je ovaj period razlog više da se pazite u prirodi »