Sam proces u kome se dete navikava na novu sredinu, vaspitačice i drugare često nazivamo adaptacija. Da bi adaptacija prošla što lakše preporučuje se da prvih dana vi budete uz dete dok se ono privikava. Svaki dan bi trebao da bude korak napred, da dete sve više toga radi samostalno, traži pomoć od nekog drugog, igra se sa drugarima… Uobičajen proces adaptacije traje do tri sedmice, mada se to može razlikovati od vrtića do vrtića kao i mogućnosti i individualnih potreba roditelja i deteta.
Foto: Pixabay
Ako ste u mogućnosti, izdvojite do vreme za svoje dete, i budite sigurni da Vaše prisustvo za njih dragoceno. Takođe, budite svesni da ste vi izabrali vrtić za Vaše dete i da ćete svojim pozitivnim stavom prema onome što se u njemu dešava pomoći i Vašem detetu da lakše prihvati svoj boravak u njemu.
Prva nedelja
Da ih za početak ne bude previše, najčešće se adaptacija odvija u dve grupe odnosno u dva termina. Tako da pola roditelja sa decom dolazi u 8 časova i ostaje sat i po vremena. U tom periodu deca imaju doručak, samostalno sede za stoličicama u krug, dobijaju svoje obroke a vaspitačice im pomažu da ih uspešno pojedu. Roditelji uglavnom stoje sa strane i posmatraju, koliko je potrebno pomažu. Druga grupa dolazi u 10h, takođe ostaje sat i po vremena u okviru kojih deca imaju užinu. Na ovaj način se preslikava satnica obroka koje će imati i kada budu dolazili na ceo dan u vrtić.
Roditelji su prisutni u sobama samo prve sedmice, što je uglavnom i dovoljno. Sledeći korak jeste da deca prihvate boravak u vrtiću kada roditelji nisu prisutni. Deci, za tih prvih pet dana, prostor i lica nisu više nova već postaju bliska.
Foto: Pixabay
Druga nedelja
U ovoj nedelji ide se korak dalje sa adaptacijom tako da se
spajaju dve grupice u jednu, deca ostaju
od 8 do 11 časova, odnosno do faze spavanja.
Roditelji nisu sa njima u sobi, ali u dogovoru sa vaspitačicama mogu biti u neposrednoj blizini. Druga sedmica jeste “prelomna” i verovatno najstresnija za dete pa i roditelja. Ponekad i sami
roditelji tu situaciju sebi još više pogoršaju time što sede ispred sobe gde je dete, osluškuju da li neko plače i da li je to baš njihovo dete. Preporuka je da to ne radite, umesto toga možete prošetati, otići da obavite nešto što ste planirali ili jednostavno odmorite u nekom kafiću tih par sati.
Iskoristite to vreme da razmislite o benefitima koje će polazak u vrtić imati za dete i Vas. Ako sebi jasno predstavite krajni cilj adaptacije, lakše ćete proći kroz nju. N
ijedan razvojni korak u životu ne prolazi bez barem male frustracije tako da to ne možemo očekivati ni od svog deteta. Plač u ovoj situaciji je sasvim normalna stvar. Ali je i sasvim normalno da dete ne plače i da mu od prvog dana bude prijatno i lepo u vrtiću.
Foto: Pixabay
Treća nedelja
Sledeći korak koji vas čeka u ovoj sedmici jeste ostajanje na spavanju. To je uglavnom i najizazovniji deo za vaspitače i decu. Tada se vaspitačice upozaju sa karakterom i navikama svakog deteta i pokušavaju da izađu u susret njihovim potrebama. U ovoj fazi deca koja već samostalno spavaju imaju manje teškoća, dok će deca koja to još uvek ne rade u vrtiću naučiti.
Preporuka roditeljima je da barem ove sedmice dođu po dete odmah posle ručka, što znači u pola 2 ili 2.
Primer ove adaptacije je samo primer uobičajene prakse u državnim vrtićima. Adaptacija je uslovljena mnogim faktorima, od slobodnog vremena roditelja, navika i karaktera deteta ali i fleksibilnosti vaspitača. Savet za roditelje jeste da otvoreno komuniciraju svoje i potrebe deteta sa vaspitačima i da pri tome uvažavaju osobe koje će ubuduće provoditi vreme sa njihovom decom.