Kako pruziti podrsku zenama koje ne mogu ostati u drugom stanju?

odgovora

Objavljeno

Dakle, imam par prijateljica koje muku muce sa zacecem. Kako im pruziti podrsku? Ja sam zivi dokaz da je psiha najbitnija, naravno ko nema ozbiljnije zdravstvene probleme, kad sam digla ruke, ostala sam u drugom stanju. Kako to da prenesem na njih? Sve su jako divne osobe i bude mi zao, pogotovu kad se vidimo, vidim koliko vole decu i koliko pate. Jel imate neki predlog?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da je stvarno teško pružiti podršku jer svako može protumačiti na drugačiji način. Mislim da je najbitnije ponašati se prirodno, pružiti im do znanja da smo tu za njih.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Cini mi se da je najvaznije da se ne insistira ni na cemu. Ako primetis da zele da pricaju o tome, ti pricaj, ako ne-nemoj. I nemoj da ti ih bude zao. To nikako.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nikada nisam znala kako da se postavim prema kolegici koja je imala par spontanih i jednu vanmatericnu, isla na 2-3 operacije, trudila se, MOLILA BOGA DA JOJ DA DIJETE. Cak sam se osjecala glupo kada sam joj saopstila da sam opet u drugom stanju. Osjecam taj neki tuzan pogled kada god pricam o svom djetetu (naravno ne zavidan) ali nikada nisam dopustila da ona osjeti ili vidi tu moju nelagodu i ZAISTA nikada nisam nasla pravi nacin na koji da joj pridjem sa tom pricom.

Kada bi ona pocela sa pricom o tome onda bi i ja njoj rekla svoje misljenje i otvoreno razgovara ali NIKADA nisam znala kako da ja pocnem sa njom tu temu tako da nikada i nisam. Kada ona zeli da o tome prica - pricamo, kada ne zeli ja cutim i to je to...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Biti uvek tu za njih...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

osim neke moralne podrske,ne znam kako drugacije.ne mogu da se pravim,,pametna`` kad ne mogu ni da zmislim kako je toj osobi...samo biti tu za njih...kad im se prica o tome,pricate,kad im se ne prica-ne insistirati...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Treba pricati o tome samo kada oni to zapocnu i pokusati da ih opustimo i smirimo.

Najgore je kada je neki par jako dugo zajedno i ni u jednom momentu nisu spomenuli da pokusavaju da imaju dete (znaci ne zele da pricaju o tome ), a okolina ih ( ne znajuci da li nece dete ili nemogu da imaju ) ispituju " kada ce te " ili " da li ima nesto novo, jesu trudna "

Cula sam da je mnogo parova u mojoj okolini dobilo dete kada su poceli da piju aloju.

Na zalost, ali nas organizam je jako zatrovan i zivimo stresnim zivotom i zbog toga je sve vise i vise steriliteta.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Тема је много тешка . Ја сам лечила стерилитет 2 године док нисам затруднела . Налазиш се у неком зачараном кругу , причала би о томе а тако је тешко после приче . И тако у круг . А најмучније ми је било једноставно питање моје маме , која због болести није знала у ком сам проблему , кад ме она пита " а шта има ново " ? Хтела сам да свиснем од бола и туге .

И сад се борим са стерилитетом , хоћемо другу бебу . Која се жели исто као прва

 : (

mala88 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Тема је много тешка . Ја сам лечила стерилитет 2 године док нисам затруднела . Налазиш се у неком зачараном кругу , причала би о томе а тако је тешко после приче . И тако у круг . А најмучније ми је било једноставно питање моје маме , која због болести није знала у ком сам проблему , кад ме она пита " а шта има ново " ? Хтела сам да свиснем од бола и туге .

И сад се борим са стерилитетом , хоћемо другу бебу . Која се жели исто као прва

 : (

Zaista ti nije lako ali uspeli ste iuspecete opet sigurno! Toliko si uporna i verujes u to da mora da budu uskoro lepe vesti! :rolleyes: Srecno!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mogu da pokusam da vam odgovorim na to pitanje, po tome kako se ja osecam. Ja nevolim, boli me, kada me neko sa kim komuniciram, neko ko zna u kakvom sam problemu, kad me pitaju, kao sto rece Yora, "ima li sta novo?". Jedno je, kad mi pridju, kao sto to rade i pitaju kako izdrzavam, kako mi je bilo i sl. Dok me to neko ne pita, ja ne pricam jer mi se cini kao da ja te ljude opterecujem svojim problemima, ili opet da ih cinim da se osete nelagodno. Dosla sam u situaciju da je jedna moja mnoooogo dobra komsinka pocela da me izbegava jer ona ima dvoje dece a ja ni jedno. Primetila sam da me onako, sazaljivo gleda, pa mislim da se zbog toga ne oseca lagodno u mom drustvu, pa me izbegava. Opet, sa druge strane, kad sam dozivela spontani, kuma me je takodje izbegavala, jer kaze: "nije znala sta da mi kaze". Ja to razumem. Mozda ni ja nebih znala sta da kazem. Poenta: Ako hocete, pitajte tu osobu kako se oseca, dali zeli da pricao o tome, jer mozda ona bi htela, ona mozda nema kome da to isprica, al ne sme jer nezna da li zelite ili ne da cujete sta ona ima da kaze. U svakom slucaju, ako ona to ne zeli, recice vam. I obavezno izbegavajte ono: "Ima li sta novo?" Verujte, kad bude, saznace se....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nikada ne pitam "jel ima nesto novo" posto vrlo dobro znam kako bi se ta osoba osecala, i mi dve godine nismo imali dece. Poenta price je, da ce se "desiti" kada to najmanje budu ocekivale. Mislim na zene koje nemaju ozbiljne zdravstvene probleme. To su zene u mom okruzenju, za koje lekari tvrde da su fizicki zdrave. To je i kod mene bio slucaj, ja sam skroz zdrava, ali zbog psihe nisam mogla dve godine da ostanem u drugom stanju. Samo zelim da tim osobama nekako prenesem svoje iskustvo, da im pruzim podrsku, ali se bojim ako pocnem pricu u tom smeru, da me ne shvate pogresno. A moji tickeri pokazuju da se uz snagu volje i pozitivno razmisljanje moze postati najsrecnija osoba na svetu :) .

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dakle, imam par prijateljica koje muku muce sa zacecem. Kako im pruziti podrsku? Ja sam zivi dokaz da je psiha najbitnija, naravno ko nema ozbiljnije zdravstvene probleme, kad sam digla ruke, ostala sam u drugom stanju. Kako to da prenesem na njih? Sve su jako divne osobe i bude mi zao, pogotovu kad se vidimo, vidim koliko vole decu i koliko pate. Jel imate neki predlog?

Eh, ovo je i kod mene slučaj. Imamo dva para-kumovi, koji nikako da zabebe, i čini mi se da je najneprijatnija situacija kad dođu na dečije rođendane, onda ih svi saleću pitanjima, kada će beba,oni ne govore otvoreno o tome, ali očigledno da imaju neki problem, jer odavno govore da rade na tome, ali ništa...ja izbegavam o tome pričati, a ni oni se ne dotiču te teme, ali prosto fali taj detalj u našoj komunikaciji...zaista ne znam kako da se postavim...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Eh, ovo je i kod mene slučaj. Imamo dva para-kumovi, koji nikako da zabebe, i čini mi se da je najneprijatnija situacija kad dođu na dečije rođendane, onda ih svi saleću pitanjima, kada će beba,oni ne govore otvoreno o tome, ali očigledno da imaju neki problem, jer odavno govore da rade na tome, ali ništa...ja izbegavam o tome pričati, a ni oni se ne dotiču te teme, ali prosto fali taj detalj u našoj komunikaciji...zaista ne znam kako da se postavim...

Ja imam srece sto nam je kum Veljkov najbolji drug, prve su nam komsije, a zena mu je sva luda i otresita. Ako te gotivi, dace ti srce iz grudi, ako ne, dace ti samo pare za lekove, i to u hitnim slucajevima. A mene gotivi, tako da sa njom pricam o svemu, kao u osnovnoj sto sam pricala sa sestrom. Pricamo o muzevima, o braku, svekrvi, pa i ako nam se neko svidi sa strane... :P Ali bas o svemu, pa cak i o ovom. Oni su tek pola godine u braku, i kazu da im se nezuri, al' se dobro secam da smo se i ja i Veljko u pocetku tako tesili... Nadam se da ce oni mnogo bolje proci nego mi...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo jedna nada za sve one koji je polako gube.

Pre neki dan (petak) dok sam sedela sa Emom na klupi prisao jedan covek (srednjih godina) i ljubazno zamolio da sedne. Slucajno upitao koliko Ema ima... i kad on krenuo sa svojom pricom... Posle 10 godina i 13 pokusaja vestacke oplodnje uspeli su da ostanu u drugom stanju. Sada imaju devojcicu koja ima 7.5 meseci. :) Zamislite .... 10 godina... :unsure: Svaka cast prvo njegovoj supruzi a naravno i njemu.

Ja sam se celoga zivota potajno bojala da li cu ikada moci da ostanem u drugom stanju. To je islo do te mere da nisam htela da se udam sve dok ne ostanem u drugom stanju. (na kraju je ispalo da sam uhvatila faera na foru :P )

Milkyway, hvala ti na "savetima".

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvi put kada smo svjesno vodili ljubav bez zastite (prva bracna noc)- bila sam ubijedjena da cu ostati trudna. Kakva sam naivka bila!

Kada sam taj mjesec dobila, pa sledeci, pa sledeci... u glavi su mi se razvijali filmovi o zivotu bez djece, bez srece, bez nade...

A to je trajalo samo par mjeseci!

Ako su sve pretrage u redu, ako par nema nikakvih medicinskih problema, a opet ne moze da ima djecu, sigurno je problem u "glavi".

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvi put kada smo svjesno vodili ljubav bez zastite (prva bracna noc)- bila sam ubijedjena da cu ostati trudna. Kakva sam naivka bila!

Kada sam taj mjesec dobila, pa sledeci, pa sledeci... u glavi su mi se razvijali filmovi o zivotu bez djece, bez srece, bez nade...

A to je trajalo samo par mjeseci!

Ako su sve pretrage u redu, ako par nema nikakvih medicinskih problema, a opet ne moze da ima djecu, sigurno je problem u "glavi".

moja najbolja drugarica nije ostala u drugom stanju sve dok joj se svekar nije odselio i ostali ona i muz sami,a sedam godina su u braku

smatram da je dosta toga bas u glavi.....naravno pod uslovom da ne postoji medicinski problem

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Odlican tekst, Cipiripi. Na kom si sajtu to nasla?

Ziva je istina sve navedeno u tekstu... Strah od neplodnosti... Depresija... Krivica... Gnev... Bespomocnost... Otudjenost... Beznadeznost... Razocarenje... Iscrpljenost...

Istina je da cak i oni koji ne planiraju porodicu imaju poteskoca da se suoce sa mogucnoscu da nemaju decu. Drugaciji je osecaj kad zena ima u glavi nesto kao: Mogla sam, ali je moj izbor bio drugaciji - odlucila sam se za samacki zivot i karijeru. Sasvim je drigo kad je neko svestan da nema izbora, da mu je nesto uskraceno, da nista ne zavisi od njega....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Koliko vidim tekst je sa RODINOG sajta...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Koliko vidim tekst je sa RODINOG sajta...

nisam bila. odoh da njusnem malo tamo :P

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zaista nikad nisam pomislila da sam možda neplodna ili mm, i obe trudnoće su brzo došle.

Ali, razumem i poznajem parove, koji su u toj situaciji i upravo je njihovo stanje slično kao u opisanom textu. :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

iz licnog iskustva Vam mogu reci da sam se i ja nadala bebi 7godina (imam devojcicu od 7 ipo godina)i posle nje nikako da ostanem trudna i bas smo se trudili ocekivali stalno da ce se nesto desiti i nikako nista.i kad sam se najmanje nadala ,u porodici briga brat bolestan na dijalizi,ja operisana od zuci(prelezala pankreatitis) otac jedva ostao ziv imao splet creva(i gangrenu creva),u svemu tome nisam ni razmisljala da mogu ostati trudna ,kad posumnjam grudi me uzasno bolele nesto i test pokaze trudnoca.cela 2 meseca nisam ni znala .posle svega jedna dobra vest.dok nam doktorka nije potvrdila nismo ni verovali.i sad ocekujemo do aprila prinovu.

tako zene kad se najmanje nadate desice se ,samo se nemojte optrerecivati,mene je nerviralo sto su svi stalno pitali kad ce nova beba,ja sam uvek govorila kad nam bog da ,nisam puno razmisljala o tome i opterecivala se koliko su ostali jer vec imam 1 dete koje sam rodila od 21godinu i nije mi se zurilo ali nisam htela veliku razliku da pravim ali takva je sudbina.cak i savete za cajeve za plodnost,sve sam po nekad koristila,i zadnju godinu nisam uopste razmisljala o bebi pored svih briga i desila se.

zato drzim Vam fige svima koje pokusavate ostati u drugom stanju i zelim Vam uspeh!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ponekad, posle mnogo godina pokusavanja, nije lose napomenuti da postoje i druge mogucnosti, kao sto je usvajanje. Poznajem nekoliko parova koji su cekanjem bebe, koju nazalost nisu dobili, presli godine kad mogu da usvoje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ponekad, posle mnogo godina pokusavanja, nije lose napomenuti da postoje i druge mogucnosti, kao sto je usvajanje. Poznajem nekoliko parova koji su cekanjem bebe, koju nazalost nisu dobili, presli godine kad mogu da usvoje.

Ali nekim ljudima je usvajanje neprihvatljivo. Moja rođaka pokušava već 16 godina da zatrudni i nikako ne ide. Imala je i tri vantelesne i dešava se uvek isto - u drugom mesecu plod prestaje da se razvija. Međutim, kad sam joj spomenula usvajanje (dopustila sam to sebi jer smo prilično bliske i uvek otvoreno priča sa mnom o svom problemu), gotovo da se naljutila na mene!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.