Stres u trudnoći

odgovora

Objavljeno

Interesuje me kako se trudnice nose sa stresom? koliko vas se bavi stresnim zanimanjem?citala sam razlicite clanke ovde na internetu ,razlicite forume,pa su i iskustva i misljenja razlicita.Da li je moguc podbacaj usled stresa?Kako uspevate da se ,,iskljucite`` od svega toga? :blink:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

e pa ovako ,....ja zaista nisam imala nikakve stresove u trudnoci, osim kad mi dr kaze da stanem na vagu :)

salim se, imala sam par problemcica sa bebom i to je bio stres ali se jako brzo sve zavrsilo radeci amniocintezu.......

sto se pobacaja tice, ne znam, ali znam da se moja komsinica porodila u 7.mesecu od stresa i to zbog glupe svekrve koja joj je pravila pakao od zivota...a kako se iskljuciti iz svega toga, ne znam, narocito ako ti je posao stresan.....verovatno uzivati u svojoj trudnoci i ne dozvoliti da te bilo sta dotice.....znam, zvuci tesko ali opet, beba je na prvom mestu!!!!sve ostalo su gluposti!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Joj i ja nisam imala puno stresa osim 7 ispita koje sam u prvih 5 meseci ispolagala, al one koji trudnicu ne stede i nerviraju bih ja isamarala i postavila na svoje mesto! Pa kakav covek treba da budes da ne maris- ajd sto ne za nju trudnu, al bar za to neduzno bice u njoj!!! :angry:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kada sam imala spontani, doktorica kod koje sam dosla na pregled me je odmah upitala :"Cime se bavis"?

Pretpostavljam da stresne situacije na poslu, kao i u svakodnevnom zivotu, uticu na trudnicu, a samim tim i na bebina.

Ali. razlog za moj pobacaj, nije bio stres.

Ja sam stresan posao (novinarski) napustila kada sam se udala, tako da sam sada mnogo opustenija i uzivam u tome sto sam "domacica" (kako to smijesno zvuci). B)

U svakom slucaju, sada kada sam trudna, pokusavam da izbjegnem svaku stresnu situaciju, a posto to nije uvijek moguce, nakon nerviranja obavezno ucinim nesto lijepo za sebe. To me smiri, a znam da kada sam ja srecna i zadovoljna, i moja bebica je super!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moj posao je stresan,a umem da se iznerviram zbog sitnice...moj svekar je dosta glasna i nervozna osoba i svako malo vice...a ja se samo iskljucim i mislim na svoju bebu i kako zbog nje ne smem da se nerviram. Jedno vreme je bila jako losa situacija u firmi,i svi su bili stalno nervozni,cutljivi,bez osmeha danima,a ja sam mislila kako ce sve to jednom proci i da zbog svoje bebe moram da budem jaka i da moram da se nasmejem i da razmisljam pozitivno. Posto to nisam mogla u svojoj kancelariji jer bi svi odmah pitali sto si ti srecna kad je sve tako nikakvo...odem lepo u toalet i 3 minuta pred ogledalom se smesim sama sebi i govorim: ''Ti si jaka! Ovo ce proci i bice sve kako treba!'' i osetim kako mi raste energija i da imam snage da prebrodim to. Mm kaze da mu je u tim danima jedina uteha bila to sto je video mene kao neko svetlo u tami i sto sam mu davala snagu da izdrzi u tom ludilu. Kaze da je jedino zbog njegove dve princeze-jedne male i jedne velike-uspevao da izdrzi tu tesku situaciju.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Poenta je u tome da ja nisam bila kriva za to sto se desavalo,ali npr.i kad je mm nervozan zbog svega pa mi nesto kaze sto nije mislio,osecam se lose...ali onda kazem sebi da to ne smem da dopustim i da ja nisam kriva za to sto se desava...cak i ako nekada pogresim,ta greska nje toliko strasna i da ne smem da se okrivljujem previse. Beba je sada najvaznija i zbog nje moram da nateram sebe da budem pozitivna! I USPEVA!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Skoro sam našla jedan lek koji je jako dobar za stres ali bez ikakve šale...

Č O K O L A D A....kada se iznerviram ili sam pod nekom tenzijom smažem čokoladu i odmah se bolje osećam n015.gif

jecana i bojanans volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mnogo sam se nervirala u trudnoci.Najvise me je nervirala naravno svekrva pa svi ostali.Skupljala sam tako bes u sebi,pa sam pukla,isplakala se i opet sve ispocetka.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mnogo sam se nervirala u trudnoci.Najvise me je nervirala naravno svekrva pa svi ostali.Skupljala sam tako bes u sebi,pa sam pukla,isplakala se i opet sve ispocetka.

POSEBNO KADA SI U DRUGOM STANJU HORMONI POLUDE...I SVE TE NERVIRA...znam kako je to

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da stres ne utiče na pobačaj, već promene koje su već u organizmu...Ja ni ne znam šta je to stres, mislim, možete se potresti zbog raznih stvari...po prirodi sam smirena i staložena osoba, a samo bliski ljudi, do kojih mi je stalo mogu da me iznerviraju i izvedu iz takta, tada obično ćutim i čekam da me prođe bes...U trudnoći se pogotovo nisam nervirala, jer sam tada JA najvažnija, pošto od mene zavisi jedan život i ništa ne može stati na put mojoj sreći i radovanju, samo okrenem glavu, stavim osmeh na lice i produžim dalje...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hm...kod mene pomaže samo "pranje veša na ruke"...kako ga samo izmaltim!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ruskinjo, blago tebi...

Ja se upravo ucim da sve manje primam k srcu. Pre sam se bavila sportom, uvek vesela i nasmejana, bila sam bas mirna, i stalozena do pre 5god, kada sam godinu dana radila kod jednog privatnika. Uzas jedan, za taj period sam smrsala 7kg, non stop bila nervozna, sa sadasnjim mm a tada deckom se stalno svadjala (bez razloga). I onda presecem, dam otkaz. Sada sam dosta bolja, ali jos uvek nisam stara. Taj direktor je sve nekako ''ubio'' u meni, dosta sam na poslu plasljivija, uglavnom se povlacim i kad ne pogresim, manje ambiciozna a tek pocela da radim... a onda sve to vodi u nezadovoljstvo i sklonost ka stresu. Sa dobitkom deteta se malo popravilo. Nadam se da cu biti drugacija kad pocnem da radim.

Divim se stalozenim zenama.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja verujem da je ta staloženost urođena, to ne može da se nauči...a i ja imam takav stav da me niko sem porodice ne može iznervirati, prosto ne želim svoje vreme da traćim na gluposti...i ja kad krenem kući sa posla, on za mene više ne postoji...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Tesko da mogu razgraniciti nervozu izazvanu nekom sitnicom i onu koja je nastala zbog meni neke bliske osobe. Jednostavno sam previse emotivna.

Razliciti ljudi drugacije reaguju na stresne situacije.

Ja sam najcesce nervozna, tuzna, potistena i depresivna ako me neko dovede u stresnu situaciju. Jako rijetko, skoro nikada ne ispoljavam ljutnju i agresiju...

Moja sreca je u tome sto me sitnice oraspoloze i vrate mi osmijeh na lice- zagrljaj, lijepa rijec, neki gest...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo clanka koji je BEBAC postavio na sajtu

Da bi trudnice što je više moguće trebale izbegavati sve izvore stresa, potvrđuju i najnovija istraživanja.

Neurotične su žene plodnije te obično imaju više dece od opuštenih pripadnica nežnijeg pola, otkrila su najnovija istraživanja Univerziteta Sheffield u kojem su naučnici proučavali povezanost između ličnosti i plodnosti.

Tako su između ostalog otkrili da će neurotičnije žene i muškarci koji su ekstrovertirani uglavnom imati veći broj dece od drugih. Pokazalo se da postoji i povezanost između majčinih osobina i fizičkog zdravlja dece. Naučnici tako tvrde da deca neurotičnih majki češće imaju problema s pothranjenošću, zbog čega se pretpostavlja da njihova negativna osobina nosi i neke negativne uticaje na porodicu.

Takođe je iznesen zaključak da majke koje su pod velikim stresom rađaju manje bebe pa i to treba uzeti u obzir.

Istraživanje je trajalo nekoliko meseci, a u njemu je učestvovalo oko 65 porodica.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Čekaj, ja ne kapiram...kaže da su neurotičnije žene plodnije, ali da ipak rađaju decu manje kilaže, nešto mi nije ovo sve jasno, po ovome ispade da je bolje biti neurotična , a ne staložena osoba...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

veruj mi,ni ja ga nisam skroz razumela :lol: zaro sam ga i postavilia,rekoh vise glava je pametnije od jedne :) ispaada da nije bio problem samo :) u meni

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

malo da se umesam....

u americi se mnogo koristi jedan test licnosti koji se zove EPQ. taj tes meri tri dimenzije koje zavise od fiziolokih karakteristika organizma tj, opisuju temperament (ne karakter):

1) ekstraverzija - intraverzija

2) stabilnost - neuroticizam

3) psihoticizam

Prva dimenzija vam je jasna - koliko je neko drustven, bucan, timski igrac, otvoren, sklon porocima :) ili povucen, sklon kontemplaciji, individualac...

Druga ne znaci koliko je neko normalan ili nenormalan nego koliko je neko emotivno pobudljiv - koliko lako pocrveni, koliko joj lako srce ubrza lupanje, koliko se lako preznoji... Neuroticizam nije isto sto i neuroticnost. Mislim da prevodilac nije upoznat sa ovim podacima pa je prevideo.

Psihoticizam je sklonost ekstremnim sportovima, cudnim hobijima...

Dakle, ni jedna od ovih dimenzija nije sama po sebi patoloska vec predstavlja dispoziciju da se razviju neke patologije. Npr, neko sa visokim neuroticizmom, obzirom da mu/joj telo burno reaguje u nekim situacijama (pritisak skoci, zazuji u usima, preznoji se, srce zalupa jako...) moze lakse da nauci strah u tim situacijama (zato sto trpi zaista neprijatne i intenzivne telesne simptome koje izazivaju strah od smrti ili ludila u tim situacijama)... Narocito ako je poviseni neuroticizam kombinovan sa naglasenom intraverzijom (da ne opisujem sada tu kombinaciju)

Da se vratim na pomenuto istrazivanje - nalazi kazu da osobe sa povisenim neurotcizmom imaju veci broj dece. Mozemo to da objasnimo veoma logicnim argumentima: to su plahovitije osobe, sklone burnim emotivnim reakcijama,ako su uz to i ekstravertne (sto u tekstu nije navedeno) onda su i sklone zaljubljivanju i nisu bas mnogo promisljene. Hmmm, mozda to moze da bude deo objasnjenja...

Neuroticizam i manja tezina beba... Nisu bre naveli starost, ekonomske, socijalne, zdravstvene i porodicne prilike trudnica na kojima je vrseno ispitivanje. Mislim da je uzorak od 65 ispitanica isuvise mali za donosenje uopstenih zakljucaka.

Udavi vas vasa psihologica, izvinite. Nisam mogla da odolim.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da dodam.

Obzirom da su ovo crte tempramenta, tj. iimaju snaznu fizilosku utemeljnost - one se prenose na potomke.

Ako dete ima poviseni neuroticizam, ono ce cesce biti uznemireno, a dobar apetit nikako ne ide sa uznemirenoscu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

malo da se umesam....

Da se vratim na pomenuto istrazivanje - nalazi kazu da osobe sa povisenim neurotcizmom imaju veci broj dece. Mozemo to da objasnimo veoma logicnim argumentima: to su plahovitije osobe, sklone burnim emotivnim reakcijama,ako su uz to i ekstravertne (sto u tekstu nije navedeno) onda su i sklone zaljubljivanju i nisu bas mnogo promisljene. Hmmm, mozda to moze da bude deo objasnjenja...

e ta sam ti ja!!! :lol::lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

malo da se umesam....

Narocito ako je poviseni neuroticizam kombinovan sa naglasenom intraverzijom (da ne opisujem sada tu kombinaciju)

molim te objasni tu kombinaciju...bas me interesuje da li i tu spadam :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

prvo moras da mi odgovoris na sledeca piptanja:

1)da li volis sportove

2) koji ti se sport svidja (moze i nekoliko)

3) hobi?

4) izlasci?

5) koliko bliskih prijatelja imas?

6) da li pusis?

7) da li volismnogo da jedes?

8) da li puno pricas?

9) da li ti je neprijatno u vecim grupama ljudi

10) da li imas probleme sa uspavljivanjem (u smislu da si toliko napeta da ne mozes da se opustis)? koliko cesto?

odgovore na ova pitanja mozes da srocis u mali tekst i da dopunis ako zelis :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

prvo moras da mi odgovoris na sledeca piptanja:

1)da li volis sportove

2) koji ti se sport svidja (moze i nekoliko)

3) hobi?

4) izlasci?

5) koliko bliskih prijatelja imas?

6) da li pusis?

7) da li volismnogo da jedes?

8) da li puno pricas?

9) da li ti je neprijatno u vecim grupama ljudi

10) da li imas probleme sa uspavljivanjem (u smislu da si toliko napeta da ne mozes da se opustis)? koliko cesto?

odgovore na ova pitanja mozes da srocis u mali tekst i da dopunis ako zelis :)

znam da je ovo off topic i izvinjavam se, ali samo malo da me analizira mama bojana :) a mozda i neko nauci nesto iz ove analize :P

uglavnom volim sportove, najvise volim da se bavim tenisom ili nekim agresivnijim aerobikom,kao i plesom ali ne sporim vec malo......:)

hobi su mi kupovina, kafa sa drugaricama, volim umetnost i muziku preterano!i volim da izlazim, ali sada se to svelo na kafu i slicno...

sto se tice bliskih prihatelja, imam ih oko 5.i jos par njih koji su mi bliski ali ne i najbolji prijatelji...da, pusim.

volim da jedem, u smislu da sam gurman, ali izbegavam....

pricam pa relativno dosta....ako imam sta da kazem, mada i kad nemam.....da pricam dosta....jedino kad ne pricam je kad se lose emotivno osecam.ali isto tako jako dobro slusam, sto je po meni bitnije od price, zar ne?!

ne osecam se neprijatno u velikoj grupi judi....

nemam probleme sa uspavljivanjem, zaspim odmah uz citanje naravno...jedino sto sam nocna ptica pa ne zelim da spavam...:)

evo ti extra slucaj za analizu :) :) :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

E, pa sad je malo jasnije sa tim izrazima NEUROTIČNOST/NEUROTICIZAM...sad mi je jasno što moj sin ima slab apetiti, sav je na mene, ljubi ga majka...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Tesko da mogu razgraniciti nervozu izazvanu nekom sitnicom i onu koja je nastala zbog meni neke bliske osobe. Jednostavno sam previse emotivna.

Razliciti ljudi drugacije reaguju na stresne situacije.

Ja sam najcesce nervozna, tuzna, potistena i depresivna ako me neko dovede u stresnu situaciju. Jako rijetko, skoro nikada ne ispoljavam ljutnju i agresiju...

Moja sreca je u tome sto me sitnice oraspoloze i vrate mi osmijeh na lice- zagrljaj, lijepa rijec, neki gest...

Neverovatno je koliko smo nas dve slicne. :) Sve ovo sto si napisala za sebe potpisujem i ja. Narocito ove boldovane stvari.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.