Naše dete je jako pametno

odgovora

Objavljeno

Drage mame,da li se i vama desava da mislite kako je vase dete JAKO pametno,pametnije od druge dece,da radi stvari za koje vam se cini da druga deca u tom uzrastu nisu znala? Znate ono,nije sto je moja ali stvarno je prepametna. Naravno, ne pricam ja to okolo kako je ona naj,samo sa mm,pa se cudimo zajedno,pu,pu,pu. Danas je na primer sela i prekrstila noge,ko matora. Ja u soku " Jana sine,prekrstila si noge?" Ona pogleda u mene,pa u nogice i pocne da se smeje. Na moje " ajde prekrsti nogice" ona hladno prekrsti.

Zene, da li sam ja flipnula ili je to svaka nekada pomislila za svoje dete? :huh:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da smo svi u tom fazonu :lol: I ja, naravno, o tome pricam samo sa muzem,ali verujem da smo bas subjektivni.Nasa mala kada nekoga ima bas nece da pokaze sta sve zna,pa tako verujem ni druga deca.Onda stvarno ispadne da je tvoje dete najpametnije :lol: Uvek sam se smejala mojoj drugarici,koja je na sva usta trubila kako njena mala,nije zato sto je njena ,ali je najnaprednija u svemu :blink: Zato se trudim da :o .Neka su one nama zive i zdrave,pa makar bile i najpametnije :P

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ja se svojski trudim da ne budem u tom fazonu i da budem objektivna sto vise mogu-AKO mogu!Ali mm je skroz u tom fazonu-po njemu je nas Daca najlepsa beba ikad rodjena na planeti i sire!I onda kad mu kazem da nije u pravu i da je Daca DALEKO od toga,ja ispadam vestica kojoj rodjeno dete nije najlepse! <_< Sto je potpuna glupost,naravno,jer je svakoj majci,cini mi se,njeno dete najlepse!Ali,kazem,ja sam bar svesna toga da nemogu da budem objektivna kad je Daca u pitanju jer je moj,dok on nije ni najmanje objektivan! :o

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I ja mm zezam da niko nema ćerku kao on... :D :D :D Činjenica je da su danas deca jako pametna i da se "rađaju sa fakultetom" :) Iznenadi me puno puta, kažem joj BRAVO ali se trudim da budem maksimalno objektivna jer ne želim ni da preteram sa pohvalama...Mislim da je to za budući život jako bitno.

Nemojte pogrešno da me razumete... Meni moji nikad nisu rekli da sam pametna, ja sam to pokazivala svojim rezultatima...a pri tom sam znala da su ponosni na mene..nisu mi ni govorili često da su ponosni na mene ali su to pokazivali na drugačije načine. A opet kakvi god rezultati moji bili, ja stojim čvrsto na zemlji i znam koliko znam i mogu.

Moj dever i jetrva, svoju decu forsiraju u smislu da pred njima govore kako su pametni pa onda krenu "pokaži ovo ili ono" a njih dvoje kao dva dresirana majmunčića ... STRAŠNO! To je totalno kontraproduktivno.

Za kraj, naravno da mi je milo kad shvatim kako njen mozgić radi, lagala bih da nisam ponosna. To podelim sa mm, sa sestrom...naravno ne u njenom prisustvu! I kad je drugi pohvale, budem ponosna ali se trudim da ne komentarišem... Zna ona da je ja vooooliiiiim najviše na svetu i da sam ponosna na nju. To deca osete.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I ja mm zezam da niko nema ćerku kao on... :D :D :D Činjenica je da su danas deca jako pametna i da se "rađaju sa fakultetom" :) Iznenadi me puno puta, kažem joj BRAVO ali se trudim da budem maksimalno objektivna jer ne želim ni da preteram sa pohvalama...Mislim da je to za budući život jako bitno.

Nemojte pogrešno da me razumete... Meni moji nikad nisu rekli da sam pametna, ja sam to pokazivala svojim rezultatima...a pri tom sam znala da su ponosni na mene..nisu mi ni govorili često da su ponosni na mene ali su to pokazivali na drugačije načine. A opet kakvi god rezultati moji bili, ja stojim čvrsto na zemlji i znam koliko znam i mogu.

Moj dever i jetrva, svoju decu forsiraju u smislu da pred njima govore kako su pametni pa onda krenu "pokaži ovo ili ono" a njih dvoje kao dva dresirana majmunčića ... STRAŠNO! To je totalno kontraproduktivno.

Za kraj, naravno da mi je milo kad shvatim kako njen mozgić radi, lagala bih da nisam ponosna. To podelim sa mm, sa sestrom...naravno ne u njenom prisustvu! I kad je drugi pohvale, budem ponosna ali se trudim da ne komentarišem... Zna ona da je ja vooooliiiiim najviše na svetu i da sam ponosna na nju. To deca osete.

Slazem se sa tobom i mislim da je to skroz ispravno i da tako treba. Ni mi Janu ne favorizujemo pred drugima,samo u najuzim krugovima,ha,ha,salim se.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ne znam sta da kazem....ja zaista mislim da je moje dete najlepse, ili ako ne najlepse onda jedno do lepsih :)...xaxaxaxa...sto se pameti tice, e tu sam objektivna....jer ipak da je genije to bi se ispoljavalo lako, ovako mislim da je luka jedan klasican dvogodisnjak....

ali volim da mu kazem i za svaku glupost "bravo luka" jer zelim da moje dete ima samopouzdanje kasnije, a ne kao moji roditelji kod kojih se sve podrazumevalo....i da budes vukovac i da ovo i da ono...to me je uvek nerviralo.... :P

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jao, ne znam....

Ja sam od onih roditelja koji ništa ne govore drugima. Jako me je nerviralo kod mojih drugarica kako su hvalile svoju decu, šizela sam od toga.

Imam sestričinu koja je od Vuka starija neke 2 godine i vidim da on ide njenim stopama, tj radi sve ono što je i ona u tom nekom periodu, tako da sam ja zaključila da on nije prepametan, već da se normalno razvija. Naravno, svaki dan me iznenadi nečim novim, tačno se vidi da raste, kapira, ali... verovatno sve što je ok za taj uzrast.

Sigurno neću misliti da je moj lični neuspeh ili da mi je dete glupo ako ne ostavi pelene do druge godine kao mala od moje kume ili tako nešto...

Svako dete je na kraju krajeva individua za sebe!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I ja mm zezam da niko nema ćerku kao on... :D :D :D Činjenica je da su danas deca jako pametna i da se "rađaju sa fakultetom" :) Iznenadi me puno puta, kažem joj BRAVO ali se trudim da budem maksimalno objektivna jer ne želim ni da preteram sa pohvalama...Mislim da je to za budući život jako bitno.

Nemojte pogrešno da me razumete... Meni moji nikad nisu rekli da sam pametna, ja sam to pokazivala svojim rezultatima...a pri tom sam znala da su ponosni na mene..nisu mi ni govorili često da su ponosni na mene ali su to pokazivali na drugačije načine. A opet kakvi god rezultati moji bili, ja stojim čvrsto na zemlji i znam koliko znam i mogu.

Moj dever i jetrva, svoju decu forsiraju u smislu da pred njima govore kako su pametni pa onda krenu "pokaži ovo ili ono" a njih dvoje kao dva dresirana majmunčića ... STRAŠNO! To je totalno kontraproduktivno.

Za kraj, naravno da mi je milo kad shvatim kako njen mozgić radi, lagala bih da nisam ponosna. To podelim sa mm, sa sestrom...naravno ne u njenom prisustvu! I kad je drugi pohvale, budem ponosna ali se trudim da ne komentarišem... Zna ona da je ja vooooliiiiim najviše na svetu i da sam ponosna na nju. To deca osete.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da se ništa ne podrazumeva i da deci treba svakoga dana govoriti da ih volimo, da smo ponosni na njih, da su lepi i pametni. Tako će porasti u zdrave samopouzdane ljude i znaće da vole sebe. Samo ako se budu dobro osećali u svojoj koži ,moći će da vole druge i da budu uspešni u životu. Nikada dosta prave roditeljske podrške.

bikica85 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Gledam ovu temu od kad je postavljena i ne znam dal da ista napisem... Da sam malo pametnija verovatno ne bih, al ajde, ne da mi Djavo mira...

Mi smo kod nasa male primecivali znakove da malo brze napreduje od vrsnjaka, ali nista nismo na tu temu pricali niti bilo sta radili osim onog za nas normalnog truda, igre i zabave sa njom, raznovrsnih aktivnosti i edukacije kroz zabavu... Onda su nas u vrticu pozvali na razgovor i zamolili nas da ona bude deo istrazivanja o deci koja- da tako kazem, istupaju. Dve psihologice su radile istrazivanje i nista nije komplikovano bilo u pitanju, niti su maleni bili zamorci isl... To je bilo pre godinu dana.

Nakon toga mi opet nista nismo preduzimali dok moja svekrva (sociolog) nije u drustvu moje male srela svoju koleginicu, psihologa i ova joj je skrenula paznju recima: "Imate talentovanu unuku, imajte to na umu." Savetovala nam je da proucimo Montessori program i to sam ja vise no drage volje prihvatila, ocarana metodom, moram priznati. Sveki joj je uvela Letterland program jer su je jako interesovala slova u to vreme.

Da odmah preciziram- ja i ostali clanovi nase porodice nismo i ne smatramo da je nasa curica vunderkind, ali jesmo objektivni i vidimo da joj ponesto lakse ide no sto prosek za uzrast predvidja. Zato malo vise sa njom radimo, uveli smo didakticke igracke, ucimo je i podrzavamo kad vidimo da je nesto interesuje bez obzira da li je za njen uzrast ili ne, radimo Montessori vezbice koje su sve kroz igru i tako to.

Cinjenica je da mi o tome nikome ne pricamo, da je nama sve to sa njom normalno, da niko to ne potencira, cak ni pominje u kuci i pred drugim ljudima. Meni je cak padalo na pamet da ovde imaju nize kriterijume kada su te stvari u pitanju, mada me sveki uverava da nije tako. Citkala sam i sama o znacima da je dete talentovano ili nadareno i naravno da ne mogu sve da prepoznam kod nas, ali se cimnem na cinjenicu da je mala pre napunjenie 2god znala napamet celu azbuku, slova sva od pre par meseci, cifre takodje i brojanje do 30itd... Takodje ju vise interesuje sve sto na sebi ima znak 3+ pa slaze puzzle od po 24kom (to je max sto smo kupovali) i igra drustvene igre i igre memorije koje su za stariju decu...

E ponekad mi dodje da sa vrha planine viknem, da se svima pohvalim, al kad jesam pominjala imala sam tako loseg iskustva sa reakcijama da otad koliko god mogu cutim na temu sta ona ume isl... Cinjenica je da ima sujetnih ljudi koji ne vole cuti tako sta, koji stalno porede sebe i svoje sa drugima, a cinjenica je i da mi ne zelimo nikakav pritisak na malu jer je sasvim moguce da ona sada ima te "prozore" ucenja a kasnije ce usporiti. Dok god je ona sretna i mi smo, a dal je naj-pametnja ili naj-lepsa to je nama totalno nebitno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da se ništa ne podrazumeva i da deci treba svakoga dana govoriti da ih volimo, da smo ponosni na njih, da su lepi i pametni. Tako će porasti u zdrave samopouzdane ljude i znaće da vole sebe. Samo ako se budu dobro osećali u svojoj koži ,moći će da vole druge i da budu uspešni u životu. Nikada dosta prave roditeljske podrške.

Ovako i ja mislim!

Moj sin je moj sin, i naravno da je za mene najljepsi i najbolji na svijetu! Ne govorim drugima sta zna i umije sa svojih 20 mjeseci (osim onima koje to stvarno zanima, koji pitaju i hoce da se bave sa njima kao npr. moja mama, kuma isl.), ali mu svakog dana govorim koliko ga volim, kako je on jedan divan deckic, govorim mu bravo, bravo za svaki, pa mozda i veoma mali uspjeh! Kao rezultat imam jedno nasmijano, vedro i radoznalo dijete koje voli da se igra sa kockicama i puzlama, da gleda crtace, da kopa u pijesku, da trci za loptom...kao rezultat imam jednu mazu, koji svako malo dolazi kod mene da me jako zagrli i poljubi! To je jedino sta ja hocu!

naravno da zelim da bude uspjesan, dobar u skoli i kasnije u ostalim stvarima, ali prije svega zelim da bude srecan, da vjeruje u sebe i da u svakom trenutku zna da smo ja i mm tu za njega i da vjerujemo u njega!

ivastraja voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Naravno da se ništa ne podrazumeva, naše dete će odlično znati koliko je volimo, koliko smo ponosni na nju... Ja nisam rekla da mom detetu neću ništa pokazivati ali definitivno joj neću puniti glavicu da niko nije kao ona. Meni kao majci definitivno nije ali dete pripremam za svet koji i nije baš tako naklonjen niti realan, a ponekad zna da bude i jako surov...

Ni jedan njen talenat neće biti zapostavljen, nikada neće osetiti manjak ljubavi ili pažnje ali hoću da ima realnu sliku o sebi, da stoji čvrsto na zemlji i da ima samopozdanja koje ima osnovu, jer u suprotnom to isto nabildovano samopouzdanje može više da ti naškodi nego da ti pomogne!!!

@MICILICI@ Slažem se sa tobom u potpunosti!!! Dete treba usmeravati i otvarati prozore... Ne forsirati, ono će samo uz našu malu pomoć pokazati svoj potencijal... I samo neka su srećna, zdrava i vesela :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

OK,sad mi je malo lakse. Izmedju redova naslucujem da sve manje vise mislimo isto ili bar slicno.U svakom slucaju u jednom se sve slazemo,da su nam ceda ziva i zdrava,a za ostalo cemo lako :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ne znam sta da kazem....ja zaista mislim da je moje dete najlepse, ili ako ne najlepse onda jedno do lepsih :)...xaxaxaxa...sto se pameti tice, e tu sam objektivna....jer ipak da je genije to bi se ispoljavalo lako, ovako mislim da je luka jedan klasican dvogodisnjak....

ali volim da mu kazem i za svaku glupost "bravo luka" jer zelim da moje dete ima samopouzdanje kasnije, a ne kao moji roditelji kod kojih se sve podrazumevalo....i da budes vukovac i da ovo i da ono...to me je uvek nerviralo.... :P

I ja mislim da decu treba hvaliti,iz licnog iskustva.Kod mojih se takodje sve podrazumevalo.Posto sam sama naucila da citam sa nepune 4 godine,to je valjda bio znak za njh da treba uvek da budem najbolja i da je to normalno.I nikada ni jedna rec pohvale.I onda sam izrasla u jednu nesigurnu,neuroticnu osobu,i dzaba mi inteligencija.Ne kazem ja da je to samo zbog toga,ali velikim delom verovatno...Zato mame hvalite svoju decu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slazem se sa mamama.. Moja profesorka srpskog iz srednje skole ( jedna divna zena ) nas je uvek pitala zasto smo uvek vise tuzni zbog jedinice nego sto smo srecni zbog petice.. Nekako je tuga uvek jaca od srece. Kad se dobije 5 to je ok, a kada se dobije slaba ocena to je tuga, suze, smak sveta.. Htedoh reci da mislim da pohvala ima veceg uticaja nego kritika, konstruktivnija je.

Svako dete je posebno na svoj nacin, ima nesto svoje po cemu se razlikuje od druge dece. Ako dete ima talenat, roditelj to treba da uoci od najranijeg detinjstva jer samim tim ce i detetu kasnije biti lakse. Neki roditelji i preteruju pa isteruju svoje ambicije preko deteta. Ako moje dete bude volelo sport, podrzacu ga u tome, ako voli da peva, pa neka peva.

Moj bebac je meni poseban, mislim da ce biti pametan jer je vec sada opasan i tacno zna sta hoce :D

ivastraja voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ovako i ja mislim!

Moj sin je moj sin, i naravno da je za mene najljepsi i najbolji na svijetu! Ne govorim drugima sta zna i umije sa svojih 20 mjeseci (osim onima koje to stvarno zanima, koji pitaju i hoce da se bave sa njima kao npr. moja mama, kuma isl.), ali mu svakog dana govorim koliko ga volim, kako je on jedan divan deckic, govorim mu bravo, bravo za svaki, pa mozda i veoma mali uspjeh! Kao rezultat imam jedno nasmijano, vedro i radoznalo dijete koje voli da se igra sa kockicama i puzlama, da gleda crtace, da kopa u pijesku, da trci za loptom...kao rezultat imam jednu mazu, koji svako malo dolazi kod mene da me jako zagrli i poljubi! To je jedino sta ja hocu!

naravno da zelim da bude uspjesan, dobar u skoli i kasnije u ostalim stvarima, ali prije svega zelim da bude srecan, da vjeruje u sebe i da u svakom trenutku zna da smo ja i mm tu za njega i da vjerujemo u njega!

E BAS TO!!!

bikica85 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I ja mislim da decu treba hvaliti,iz licnog iskustva.Kod mojih se takodje sve podrazumevalo.Posto sam sama naucila da citam sa nepune 4 godine,to je valjda bio znak za njh da treba uvek da budem najbolja i da je to normalno.I nikada ni jedna rec pohvale.I onda sam izrasla u jednu nesigurnu,neuroticnu osobu,i dzaba mi inteligencija.Ne kazem ja da je to samo zbog toga,ali velikim delom verovatno...Zato mame hvalite svoju decu.

ista prica...ja sam ti bila to inteligentno dete, koje se igralo samo sa inteligentnim igrackama, i citalo knjige sa ne znam koliko godina.....vukovac, vukovac i samo vukovac posle....a onda neuroticna, sto kaze viki .......:) :) :)

zato ja mog luku ne forsiram ni u cemu...pustam ga da skace, trci, pada, valja se po podu i zemlji.....jer on je dete.....volim da bude srecan, nasmejan....ne kazem da ne radim sa njim, radim, ali vise volim kad se npr golicamo i kad mi se onako slatko smeje.....uzivamo oboje u tome.....

inteligentan jeste, ali ja generalno mislim da su danas sva deca inteligentna...narocito ako ima sa njima ko da radi....ali opet ponavljam, cilj mi je u zivotu da mi dete postane jedan srecan i siguran muskarac.....za sve ostalo cemo lako....:)

ivastraja voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Gledam ovu temu od kad je postavljena i ne znam dal da ista napisem... Da sam malo pametnija verovatno ne bih, al ajde, ne da mi Djavo mira...

Mi smo kod nasa male primecivali znakove da malo brze napreduje od vrsnjaka, ali nista nismo na tu temu pricali niti bilo sta radili osim onog za nas normalnog truda, igre i zabave sa njom, raznovrsnih aktivnosti i edukacije kroz zabavu... Onda su nas u vrticu pozvali na razgovor i zamolili nas da ona bude deo istrazivanja o deci koja- da tako kazem, istupaju. Dve psihologice su radile istrazivanje i nista nije komplikovano bilo u pitanju, niti su maleni bili zamorci isl... To je bilo pre godinu dana.

Nakon toga mi opet nista nismo preduzimali dok moja svekrva (sociolog) nije u drustvu moje male srela svoju koleginicu, psihologa i ova joj je skrenula paznju recima: "Imate talentovanu unuku, imajte to na umu." Savetovala nam je da proucimo Montessori program i to sam ja vise no drage volje prihvatila, ocarana metodom, moram priznati. Sveki joj je uvela Letterland program jer su je jako interesovala slova u to vreme.

Da odmah preciziram- ja i ostali clanovi nase porodice nismo i ne smatramo da je nasa curica vunderkind, ali jesmo objektivni i vidimo da joj ponesto lakse ide no sto prosek za uzrast predvidja. Zato malo vise sa njom radimo, uveli smo didakticke igracke, ucimo je i podrzavamo kad vidimo da je nesto interesuje bez obzira da li je za njen uzrast ili ne, radimo Montessori vezbice koje su sve kroz igru i tako to.

Cinjenica je da mi o tome nikome ne pricamo, da je nama sve to sa njom normalno, da niko to ne potencira, cak ni pominje u kuci i pred drugim ljudima. Meni je cak padalo na pamet da ovde imaju nize kriterijume kada su te stvari u pitanju, mada me sveki uverava da nije tako. Citkala sam i sama o znacima da je dete talentovano ili nadareno i naravno da ne mogu sve da prepoznam kod nas, ali se cimnem na cinjenicu da je mala pre napunjenie 2god znala napamet celu azbuku, slova sva od pre par meseci, cifre takodje i brojanje do 30itd... Takodje ju vise interesuje sve sto na sebi ima znak 3+ pa slaze puzzle od po 24kom (to je max sto smo kupovali) i igra drustvene igre i igre memorije koje su za stariju decu...

E ponekad mi dodje da sa vrha planine viknem, da se svima pohvalim, al kad jesam pominjala imala sam tako loseg iskustva sa reakcijama da otad koliko god mogu cutim na temu sta ona ume isl... Cinjenica je da ima sujetnih ljudi koji ne vole cuti tako sta, koji stalno porede sebe i svoje sa drugima, a cinjenica je i da mi ne zelimo nikakav pritisak na malu jer je sasvim moguce da ona sada ima te "prozore" ucenja a kasnije ce usporiti. Dok god je ona sretna i mi smo, a dal je naj-pametnja ili naj-lepsa to je nama totalno nebitno.

covece micilici, pa ona je stvarno pametnica jedna mala....svaka joj ,zapravo ,svaka vam cast!!!:) mi smo bas daleko od vas .....:)

ali uvek decaci kaskaju za devojcicama, a pogotovo sto je tvoja ultra smart :)

ivastraja voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ih seceru nije bas ultra smart, zvrk ume da bude zezatorski, al eto, nesto je recimo ranije umela ili naucila... Al hvala ti draga na lepim recima u nase ime :wub:

Ja smatram da su sva deca za nesto talentovana, samo se neka pre, neka kasnije otvore za nase citanje... Svi imaju potencijale za koje samo treba otvoriti cetvore ociju. Montessori to jako lepo docarava tim "prozorima za ucenje" i to mi se jako dopada jer je po toj metodi svako dete posebno, vazno, dar sa neba i tako ih treba i tretirati.

E da se nadovezem na ovo- moje je brat bio cudo od deteta, uvek u svemu najbolji, najuspesniji, dar za matematiku (Alasova diploma) i fiziku, Vukovac, talenat za sportove, za sve sto se uhvati sve cveta... Kasnije je test inteligencije pokazao nesto oko 140 mislim i nama nije nimalo cudno bilo. Al inteligencija ili ne- on ima kefalo za zivot, zna sa ljudima, zna do onoga na sta se nameri... E ta strana bilo kog IQ je po meni najbitnija, da se iskoriste potencijali, da se prepozna u cemu su nam prednosti i jacine. Ja to zelim za svoje dete- da bude usredsredjena i ima cilj, a ne da bude generalno inteligenta a da tu inteligenciju ne povezuje sa praktikalnoscu i ne zna je u zivotu primeniti... ;)

ivastraja voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja smatram da su sva deca za nesto talentovana, samo se neka pre, neka kasnije otvore za nase citanje... Svi imaju potencijale za koje samo treba otvoriti cetvore ociju. Montessori to jako lepo docarava tim "prozorima za prilike" i to mi se jako dopada jer je po toj metodi svako dete posebno, vazno, dar sa neba i tako ih treba i tretirati.

Slažem se, svako dete je posebno, neponovljivo biće i ima neki dar. Ne mogu svi da budu ekstra talentovani za sve, ali postoje deca koja su posebno nadarena.

To što ljudi imaju negativne komentare na to što je tvoje dete posebno nadareno nimalo me ne čudi, ljudska zavist je užasna. Ti koji zavide drugima na talentima njihove dece, ustvari vređaju sopstveno dete jer ga ne prihvataju onakvim kakvo je ono zaista.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ih seceru nije bas ultra smart, zvrk ume da bude zezatorski, al eto, nesto je recimo ranije umela ili naucila... Al hvala ti draga na lepim recima u nase ime :wub:

Ja smatram da su sva deca za nesto talentovana, samo se neka pre, neka kasnije otvore za nase citanje... Svi imaju potencijale za koje samo treba otvoriti cetvore ociju. Montessori to jako lepo docarava tim "prozorima za prilike" i to mi se jako dopada jer je po toj metodi svako dete posebno, vazno, dar sa neba i tako ih treba i tretirati.

E da se nadovezem na ovo- moje je brat bio cudo od deteta, uvek u svemu najbolji, najuspesniji, dar za matematiku (Alasova diploma) i fiziku, Vukovac, talenat za sportove, za sve sto se uhvati sve cveta... Kasnije je test inteligencije pokazao nesto oko 140 mislim i nama nije nimalo cudno bilo. Al inteligencija ili ne- on ima kefalo za zivot, zna sa ljudima, zna do onoga na sta se nameri... E ta strana bilo kog IQ je po meni najbitnija, da se iskoriste potencijali, da se prepozna u cemu su nam prednosti i jacine. Ja to zelim za svoje dete- da bude usredsredjena i ima cilj, a ne da bude generalno inteligenta a da tu inteligenciju ne povezuje sa praktikalnoscu i ne zna je u zivotu primeniti... ;)

nema ne cemu micilici :)

a to sto kazes za prakticnost je najbitnije!!!...da nisam zavrsila americke skole ne bih ni znala sta je prakticnost iskreno da ti kazem.....kod njih nema puno filozofije, ali pratkicnost im je sve :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

micilici, sve to je jako lepo i treba da se ponosis,i isto tako treba da pokusas da te zluradi i sujetni komentari(negativni) ne pogadjaju...u svemu ovome mi se zaista dopada tvoj stav,i mislim da radis pravu stvar-i moje misljenje je da svakom detetu(a posebno ako se odmah vide potencijali i talenti)treba pruziti sansu i pomoc da se sto bolje razvije i to u pravom smeru i da pronadje i istrazi sve sfere svog interesovanja i iskoristi to najbolje....naravno bez preterivanja,opterecivanja i lecenja bolesnih roditeljskih kompleksa...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Priželjkujem da mi je ćerka pametna, posebna i nadarena, kao što to žele i svi ostali roditelji. Ali, isto tako, mislim da je glupo donositi takve zaključke u ovako ranom uzrastu. Život je pred njom, pokazaće šta može i zna kada za to dođe vreme. Radim u školi i dobro znam kako izgledaju bolesne ambicije roditelja prosečne dece. Najbitnije je pustiti dete da se normalno razvija, ne pritiskati ga, a ono će, ako je nadareno, to i pokazati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa to je i normalno..svakom roditelju je njegovo dete naj, naj..tako i treba da bude..niko to dete neće voleti više od nas roditelja, pa zašto ono za nas onda ne bi bilo prepametno, prelepo, ma najsladje na svetu :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa to je i normalno..svakom roditelju je njegovo dete naj, naj..tako i treba da bude..niko to dete neće voleti više od nas roditelja, pa zašto ono za nas onda ne bi bilo prepametno, prelepo, ma najsladje na svetu :D

Tačno tako :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.