Ne pričaj s nepoznatima


odgovora

Objavljeno

Da li ste sa decom razgovarali o tome kako da se ophode prema strancima i kada je najbolje to početi? Učite li ih da ne daju svoju adresu i ostale podatke? Da ne uzimaju hranu od nepoznatih ljudi? U kojoj meri pažnju posvećujete toj vrsti bezbednosti, samoodbrane? Kojim "trikovima" učite dete u slučaju da se izubi ili se oseti ugroženo (da potraži policajca, zamoli prolaznika za pomoć...)? 

Da li smatrate da su deca danas ugroženija nego nekada, ili pak mislite suprotno? 

Da li mislite da je preterano zastrašivanje nepoznatim čikama i tetama kontraproduktivno, da vodi otuđivanju, strahovima? Čini li to zaista našu decu bezbednijom? 

Već dugo razmišljam o ovoj temi, deca Duletovog uzrasta odšetala bi na keca s neznancem da im ponudi nešto zanimljivo. S druge strane, kako upozoriti, naučiti da se bude obazriv, a ne preterati? Naleteh danas na ovaj članak, dopao mi se. Evo još jedne teme za razmišljanje i diskusiju. 

http://www.scarymommy.com/why-teaching-your-kids-stranger-danger-is-dangerous/

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Instead, they should learn that certain behaviors are warning signs.

To je ključna rečenica. Samo, kako to izvesti i kad početi?

Ok, možda nije za poredjenje Užice sa Beogradom, ali mene su vodili u prvi razred i sacekivali iz škole prvih nedelju dana. Nakon toga su me jos nedelju dana tajno pratili i to samo da vide dal' sam savladala prelaženje ulice. Ja ne mogu da zamislim situaciju u kojoj bi N sam išao u školu.

Pre par dana su ženu pokušali da otmu kod Zmajeve kule u Prvomajskoj, krenula na posao. Odbranila se, pobegla, prijavila policiji. Ne videh ništa o tome u novinama. 

Nisam pametna, zaista. Još ništa ne radim po tom pitanju, smatram da je isuviše mali da bi shvatio na pravi način. 

Pričati o tome se mora, bez umotavanja u šareni papir jer isuviše bolesnika hoda unaokolo. I ne mislim da je loša lekcija naučiti ih da u osnovi budu nepoverljivi. 

Za pomoć da se svakako obrate nekom službenom licu, licu 'na poslu'. Da udju u prodavnicu, pekaru, apoteku-bilo gde i zamole za pomoć. Moraju znati adresu, telefon u današnje vreme će imati svako dete koje je negde bez roditelja.

paper_moon, Mejja, majat i 1 ostali volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

 

Pričati o tome se mora, bez umotavanja u šareni papir jer isuviše bolesnika hoda unaokolo. I ne mislim da je loša lekcija naučiti ih da u osnovi budu nepoverljivi. 

Za pomoć da se svakako obrate nekom službenom licu, licu 'na poslu'. Da udju u prodavnicu, pekaru, apoteku-bilo gde i zamole za pomoć. Moraju znati adresu, telefon u današnje vreme će imati svako dete koje je negde bez roditelja.

Definitivno.

Bacite pogled na ovo:

https://www.youtube.com/watch?v=gGIDHrYKJ2s

Ima dosta slicnih snimaka na ovom kanalu...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dobra tema Marg, pišem opširnije kasnije, uglavnom sad nisam jos pocela s tim vrstama saveta, onako sam kroz razgovor par puta provukla da se s nepoznatim tetama i cikama ne sme nigde ici no sta znam, nije bilo situacija gde je on bez pratnje odraslih bilo gde pa nekako ni prilike za ozbiljniju priču. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moje cure idu same u skolu, A odavno, od njene 4te godine a E od skoro(sada ce napuniti 5 za par dana).

Na pocetku sam bila blago receno frapirana na predlog vaspitacica da decu pustimo da idu sami. Pa ona dotad nije umela(ili sam samo ja to umislila da ne ume) ni ulicu da predje a kamoli par ulica do skolice?! Onda sam je krenula polako pustati 1/4 puta, pa 1/2 i na kraju celu rutu. Sve to vreme sam je pratila, krila se iza coskova, automobila i zbunja. Imali smo i dva incidenta, umesto kuci krenula je kod drugara u kontra smeru, i to nam je dobro doslo kao lekcija koju ce pamtiti zauvek. Od kad je krenula u skolicu od tada sam i ja pocela sa pricom, da NE SME nikad da prica sa nepoznatima, da NE SME nikad da uzme nesto(cokolada, bombona, maca, kuca) od nepoznatog i da UVEK IDE pravo kuci iz skole. Kad je to krenula prvi put sa drugarom, ja sam je stigla i vratila kuci, dobro izgrdila, drugi put je bila kaznjena nedelju dana. Zapamtila je to da i dan danas pominje. Problem kod nje je sto je trlica prava, voli da prica i podvodljiva je jako.

Sa E je bilo malo drugacije, ona sama je nepoverljiva i plasljiva pa ide pravo kao strela u skolicu, cak i trci ne obaziruci se na bilo koga. Nju i dalje pratim tajno, a ako me provali izbije treci svetski rat. 

Uglavnom, trubim svakodnevo o zlim cikama/tetama koji kradu decu na putu, koji su jako zli i neretko ubiju tu decu. Takve stvari ne umotavam u prici, jer ma koliko surovo bilo, svet je suroviji. Na svakom cosku vreba po neka budala i ja zelim da one toga budu svesne. I dalje ziva nisam, dok odbrojavam minute cekajuci da A dodje iz skole, sutra ce tako biti i za ove dve.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja je mozda i previse opustena i druzeljubiva. Uopste nema gard prema strancima. Kada je, ustvari, pravo vreme da se pocne sa pricom? U kom uzrasnom dobu su oni u mogucnosti da to shvate i postuju?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno (Izmenjeno)

Moji imaju gard prema nepoznatima.Treba im baš vremena da steknu poverenje.

Primjetila sam u parku ili na igralištu kad im neko nešto nudi da uvijek gledaju u mene da li da uzmu.

Mada još su mali.Za budućnost ćemo vidjeti,ali neće zadugo ići sami do škole.

Izmenjeno od strane Marijachi
Mejja voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da je pre neke cetvrte godine rano da shvate sustinu, a moze se poceti i ranije sa pricom. Nama je mnogo pomogla knjizica Aca nikud ne ide sa nepoznatima (one male knjige o kaci i Aci), kroz nju sam pocela da joj objasnjavam da iako joj neko ponudi balon, slatkis, i sl. da ako tog nekog ne poznaje da ne uzima, ne ide sa njim. Isto tako da i kada joj neko naizgled poznat (komsija) nudi nesto kada mi nismo sa njom da ne prihvata. Naravno ona se sada ne odvaja od nas i ne moze ni doci u takvu situaciju, ali jednog dana kada krene u skolu moze joj se desiti. Dok su manji na zalost tesko im se to moze objasniti, dete ce potrcati za balonom, loptom, igrackom, dovoljan je sekund nepaznje, guzva, itd. Tako da na ulici i u parkovima mora 100% koncentracije.

Mejja i Kate Kapetanica volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa da, to je meni bilo zanimljivo - kad razmislite, zlostavljači i napadači JESU uglavnom poznata lica - ili ljudi iz komšiluka, ili prvo vrebaju neko vreme žrtvu, upoznaju je, steknu njeno poverenje... Zato mislim da naglasak ne treba da bude na tome poznat/nepoznat, već na ponašanju koje je sumnjivo. A to je teži deo. 

Ja ću ponavljati da niko nikada ne sme da ga tuče, da ne sme da ga dodiruje ako on to ne želi, da ne sme da ga vređa, govori mu ružne reči, ukoliko mu se učini da je BILO ŠTA čudno, da se skloni brzo i potraži pomoć nekog od odraslih sa decom.

Otmice i druge strašne stvari jesu naša realnost. Ali nažalost, mislim da su realnost i manijaci iz parkova koji će možda samo jednom presresti dete i kroz priču ga naterati da radi stvari koje mogu ostaviti trajne posledice. Dakle, i toga se treba plašiti, i o tome govoriti. Ali kako, kad su tako malcki, mrvice?

Mejja, pricalica i In-Greed volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Meni je ovo potpuno promenilo poimanje dece. Kad sam pisala o zlostavljanju u školi, ovo sam imala na umu.

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Murder_of_James_Bulger

Nisu samo odrasli nepoznati, polupoznati problem. I deca su. Gledam juče u parku mali ima pet, šest godina uzeo pištolj sa onom strelicom i uperio N u facu. Nekog starijeg njegovog ni na vidiku. Ja ga lepo zamolim da to ne radi, može mnogo da ga povredi, on gledajući u mene pravo u oči, ispali strelicu u N. Srecom, malo ga okrznula po obrazu. Ja poludim i uzmem N u naručje, mali napuni pištolj ponovo i sad uperi Strahinji u lice. Otmem mu pištolj i kažem da ću ga dati njegovoj mami ili tati, on me opici iz sve snage po cevanici. Dograbi onda neku grancinu i krene da vija N okolo. Pobegla sam sa decom, eto jesam. I nije mi dobro. Pištolj sam mu bacila u prvu kantu.

Znači-upozoriti ih na sumnjivo ponasanje i nigde ne ici sa nepoznatima, čak ni ako su deca 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Danas je nemoguce pustati decu samu bilo gde, pa cak ni u dvoriste ako nije ogradjeno zidinama.  Moja H je jako podvodljiva  i lako moze otici sa bilo kim bilo gde.  X puta me je presekla i nestala u metrou,restoranu,iz dvorista ma haos. Nemate pojma kako sam se osecala. Srecom do sad je sve bezazleno bilo. U metrou je mm izasla iz kolica i otisla u deo gde su igracke a da on to nije ni skontao,ja bila trudna pa morala do toaleta i kad je video da je nema mislio da je samnom. Dobro se nisam porodila kad me je pitao za nju gde je.  U dahu sam pretrazila metro. Imala je tada 2g. Sledece god za 1.maj u restoranu nasem nestala tj sedela sa babom i dedom napolju na klupi , ja moala da radim u ispomoc posto smo imali pune baste i pun restoran gostiju, pretrazili smo i sumu i sve okolo ,dernjali seko bblesavi, a ona se zabila u cosak neki kod separea  i zaspala. Pretrnula. Letos dok sam radila pustili ih baba i deda napolju sami da budu, ne znam sta su pricali u glavnom h je dosla do zakljucka da ide sama u radnju i uzne sta im se vec tad jelo. Sve zivo su pretrazili,i onda je M rekao da seka otisla u prodavnicu po nesto. 

Cesto grli nepoznate ljude,samo dotrci do nekog ko joj se svidja. Srecom pa ostali nisu takvi. 

Ja kad sam bila mala sama sam isla u zabaviste i sama se vracala koje je na drugom kraju grada, sada ne bi smela da ih pustim ni do komsiluka.

Ne znam da li se secate  90ih godina nastao je onaj haos sa hemiskim.olovkama koje susadrzale eksplozive u sebi, znam da je mom drugu ruku raznelo. Mislim da je u tom periodu bio rat u bosni. Ne kazem da je onda bilo nesto sigurnije al ovo danas, iz narucija ti otmu dete ili iz kolica. Strasno. Redovno im pricam da ne smeju da pricaju  sa svakim,da ne uzimaju od svakog svasta, po gotovo sto su cesto samnom u restoranu  a tamo je em suma em dolaze sa svih strana ljudi. Lako mogu otici kud ne treba.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kate... Isplakah se.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:( meni je došlo zlo kad sam ovo pročitala, ne znam kakva kazna je za ove ma ne znam ni kako bih ih nazvala :angry:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kate, strasno! :o

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvi put sam o tome gledala emisiju kad je N imao 18m. Pošto sam takva, smešna i empaticna-plakala sam danima zamisljajuci kako je bilo toj maloj mrvici. On je plakao dok su ga vodili ulicama, zvao svoju mamu i nikome nije bilo sumnjivo jer su ga vodila dva deteta. Ostatak svojih razmišljanja neću ni d delim ovde jer su isuviše sumorna.

Sad kad mi neko kaže da su sva deca čista i nevina, da ih roditelji kvare, nasmejem se. Sociopate i psihopate se radjaju. Počinju sa malim, nedužnim životinjama(malo li je takvih primera kod nas-onomad stoka mala žive kućice spalila!!!), mrva im fali da predaju na nekog drugog, po pravilu manjeg od njih.

Zato pamet u glavu i decu ipak uplašiti, ne uplašiti, glup izraz-obavestiti bez uvijanja za njihovo dobro.

Ja sam htela dete u Drajzerovu da vodim, da vidi kakvo je droga zlo. Hmhm...Možda sam maaaaalko radikalna al bolje da znaju.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne mogu sebi da dodjem od kako procitah ovo....:(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kate strasno-obe price. Ovo nisu bre deca, to su monstrumi.

 

A i ovaj mali sto je tebe sutnuo, pa kakva je to porodica, sta ce on postati kad bude imao 15 godina??

 

ovaj snimak sam odgledala, sokantno zaista. 

I svi roditelji tvrde kako njihova deca znaju da ne treba da pricaju sa strancima-i mi cemo pricati, non stop drviti, ali ko mi garantuje da moje dete kad vidi slatko kuce nece otici u nepoznatom pravcu??

to je upravo taj zastrasujucu deo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kate uzas. :( Ima u nasem komsiluku jedna porodica-mam, tata i dve devojcice.Kada mi se sestra porodila sa drugim detetom moja mama i ja smo uzele mog sestrica da ga odvedemo u obliznji parkic da ga prosetamo i zabavimo dok mu je mama u porodilistu. Starija devojcica te zene je uzela poveliki kamen i probala da pogodi mog sestrica u glavu, ali je greskom  (srecom) pogodila moju mamu. Ja sam sve to gledala i nisam mogla da verujem. Devojcica je tvrdila da moja mama laze (posto je odmah uzela za ruku i odvela kod njene majke da joj isprica sta je bilo), ali je njena drugarica koja je bila sa njom potvrdila pricu i rekla da je mala zaista gadjala kamenom mog sestrica. Vidim da njenoj majci nije bilo preterano krivo, a onda je dosao otac i mnogo nam se izvinjavao, samo sto nije poceo da place. Redovno ih srecem po parkicima, i zaista ruzno je sto kazem ali ta starija devojcica je bas zla. Mladja nije. Letos je bukvalno gurnula moju S sa ljuljaske da bi se ona ljuljala. Dobra je samo prema devojcicama sa kojima se druzi. :wacko: Deluje mi svaki put kada vidim njenog oca da ne zna sta ce od muke zbog njenog ponasanja.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Skoro je bio slucaj u Meksiku gde je troje ili četvoro tinejdžera ubilo decaka iz komsiluka, dete se svaki dan igralo s njima dakle nisu mu bili nepoznati, kao igrali se otmice :angry: i ubili dete ne slučajno nego na najbrutalniji način, ja gledala reportažu slosilo mi se bukvalno :( :angry: mislim sta reci koju posluku porati, to nisu deca, ja sam u to vreme vodila kucu, dočekivala goste, čuvala mladju decu...Sta raditi u takvim slučajevima, kako dete koje je nedužno i neiskvareno naučiti da detektuje ta devijantna ponašanja kad ni mi odrasli nismo to u stanju, to su dakle deca iz komsiluka koja su svaki dan zajedno, da su roditelji i slutili verovatno mu ne bi ni dali da se s njima igra. Jao ma strava, zato kazem super je tema, zaista cu početi vise da radim na tome sad kad dete vec i moze pomalo da razume neke stvari. I da, ja se slazem s Kate, ima do vaspitanja ali bogme ima i do urodjenih sklonosti, znam par slučajeva dece koja su jos kao mala bila bas, zao mi je sto to za dete kazem, ali zlobna, i samo gledala kako da kome napakoste, bez obzira na uzrast, takvi i ostali i sad nije nista od njih, ili se drogiraju ili su problematičnog ponašanja...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno (Izmenjeno)

Resila sam da ipak uklonim svoj prvobitni post, objasnila sam zasto sam se i dvoumila da li da ga uopste postavim, hvala Kate, Nice i Zoxx, koje su ga procitale, odgovorile i potvrdlile da slicno razmisljamo...

Nekako ne bih zelela da to dete bude u blizini mog deteta, veoma su se zblizile, a ako je to takav karakter, ne bih nikom, a posebno svom detetu pozelela takvu osobu u bliskom okruzenju, kroz razne zivotne situacije, ni sad, ni kad porastu...

Mami nisam predlozila da vodi dete kod psihologa, ne mogu da prevalim to preko usana, ona je vec toliko opterecena svojim detetom da je odustala od toga da dobije drugo, mozda bas i iz straha da se ne ponovi...Mislim da je i ona toga svesna, a opet roditelji sebi najteze priznaju neke stvari...

Izmenjeno od strane Mama u avgustu

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ajde da pricamo i o tome kako roditelji nesvesno ugrozavaju svoju decu stavljajuci ih na "izvol'te" na drustvenim mrezama, bez zastite, privatnosti i otkrivajuci lokacije kojima se dete krece, skole, priredbe itd. Par puta sam se sokirala kad sam videla da stavljaju dete ispod tusa, bez odece na naslovne slike javno da moze da vidi ko hoce. Zaista ne razumem tu potrebu da, u danasnje vreme, svoje dete izlazes pogledima znanih i neznanih ljudi , eto u ovom primeru ispod tusa. Malo je reci da sam zgrozena. 

Ja imam veliki problem da prihvatim kada moje dete ide okolo i grli sve zive, ne znam kako da reagujem, vec sam pisala o tome. Stvarno mi je problem da je naucim da ne moze tako da ide kod nepoznatih ljudi. Jos je mala da shvati te price da ne ide sa nepoznatima, a opet dovoljno velika da odseta sa bilo kim. To me bas tisti i jedina moja zastita sada je da je drzim na oku 24/7. Zaista trenutno ne znam kako drugacije. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mama u avgustu-ta mala je sociopata, odmah da ti kažem.

Kontinuirani nedostatak empatije prema životinjama i prema ljudima(povreda tvog deteta), pri tom vrlo svesno da je nešto pogrešno-saputanje, da se pogrešna stvar uradi kad ona nije prisutna, konstantna potreba za destrukcijom-sve je tu.

Da sam na mestu njenih roditelja, davno bi je odvela po stručnu pomoć.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mama, za tu malu ne znam ali ti radis dobar posao, čim tvoja curica ne radi sve sto joj ova kaže vec dodje i tebe pita, očito svesna da to sto ova hoce nije u redu iako voli drugaricu. :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.