Vršnjačko nasilje

odgovora

Objavljeno

Nemam dece ali sam bila zrtva vrsnjackog nasilja od 6-te do 16-te godine. Variralo je od psihickog zlostavljanja (izolacija, podsmevanje, zvanje telefonom, poruke, kolektivnog nedolaska na rodjendan sto po izboru sto zbog zastrasivanja od strane grupice kolovodja) do fizickog zlostavljanja koje je islo od samara do sutiranja u stomak do dva davljenja. 

Moja majka je bila od onih koji zagovaraju 'skloni se' pristup. Moj otac je zagovarao 'brani se' pristup. Zajedno su me odgajali da budem 'drugar' i ne budem 'tuzibaba'. Zbog razlicitosti njihovog pristupa imala sam problema da nadjem svoj odgovor na nasilje a zbog 'budi drugar' - cesto nisu ni znali za neka maltretiranja. Najveci talas fizickog zlostavljanja nisam mogla da sakrijem. Pokusali su da problem rese sa skolom - bez uspeha, pristojnim razgovorom sa roditeljima kolovodja - bez uspeha (moje dete nikada ne bi, ma to su decja posla...)... Fizicko izivljavanje je prestalo tek kada sam kuci dosla sa plavim otiscima na vratu - otac je nasao oca decaka koji je te tragove napravio i bez uvijanja mu rekao da ce sve sto njegov sin uradi meni - on uraditi njemu, do detalja i bez izuzetka, makar zavrsio u zatvoru. Zahvaljujuci prostoj cinjenici da je moj otac visok i krupan bivsi sportista, ovaj pristup je upalio i od tada se zlostavljanje svelo 'samo' na psihicko. Da, imala sam ozbiljnih problema zbog toga (nesigurnosti, strahove, nepoverenje) ali sam uz podrsku porodice i par drugara koje sam stekla u gimnaziji pocela da se oporavljam. 

Zbog svega navedenog mislim da je izuzetno bitno da roditelji imaju zajednicki pristup kada je u pitanju odgovor na nasilje, takodje apsolutno smatram neophodnim da moja deca (ako ih bude) savladaju osnove borilackih vestina za potrebe odbrane. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno (Izmenjeno)

Seno, hvala ti što si to podelila. Besna sam i tužna što si prošla kroz to, dugo je trajalo i rano je počelo. Evo, opet ću ponoviti nešto što me drži još od početka pisanja-ne razumem druge članove zajednice, koji nisu direktno ugroženi. Koje je opravdanje što se ne staje grupno u odbranu od nasilnika ili grupe njih? Zar kao društvo nismo evoluirali dovoljno da upremo prstom u problem i kažemo-'tako ne može, menjaj se'? Ne znam dal razumete šta hoću da kažem. Eto najbliži primer kog se sećam je da su se roditelji dece iz OŠ u Borci, organizovali da deca bojkotuju nastavu dok nasilnik ne bude sankcionisan. Hoću da kazem-da mi N sutra dodje i kaže da mu druga neko maltretira, roditeljima tog deteta bih ponudila pomoć. 

Mi činimo sistem, to stalno zaboravljamo.

Izmenjeno od strane Kate Kapetanica
Strelac84, Smey, Sena13 i 4 ostalih volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da je moj brat u osnovnoj bio bully, dok je drugi bio potpuno miran tip. Blizanci. Svi smo bili jednako vaspitavani, ali on je odmalena bio divljak. Znam da sam se stalno svadjala sa njim kao mala, izludjivao me. Nerijetko je bilo da moji budu pozvani u skolu zbog njegovih ispada. Znam konkretno da je stavljao kada je kisa sebi boju na tregere od ranca i grlio ljude po skoli, kako bi im ostala boja po robi. Moji roditelji nisu bili jedni od tih "to su samo djecije carke" , majka je preplakala njegovu osnovnu, kaznjavali su ga i sl. On se odjednom promijenio. Od nekoga ko je maltretirao slabije je postao neko ko staje u njihovu zastitu. Cak se u srednjoj pobio sa momcima koji su maltretirali svakoga po hodnicima, a prije toga je zamolio direktora da rijesi problem jer se izmedju casova nije moglo proci od tih likova, gurali su ljude niz stepenice, maltretirali curice i sl. (kod direktora je zavrsii zbog te grupice). Posto se nista nije desilo, direktor je potpuno zanemario prituzbu moga brata, desila se neka carka i moja dva brata sa dva druga su se pobila sa cetvoricom tih momaka u skoli. Vise nisu nikoga maltretirali, ali su moja braca i dva druga bili izbaceni iz skole iako je razredna i cijelo odjeljenje stalo iza njih i posvjedocilo o cemu se radilo, strajkovali su, ali nista, jer se tuca desila u skoli. Posto je jedan od moje brace sakom udario u nos toga koji je bio kolovodja, slomio mu je nos i posto to spada u teske tjelesne povrede sudilo mu se, ne samo njemu vec i mom drugom bratu i dvojici drugova. Svi su dobili uslovne, posto im je to bio prvi prekrsaj, brat koji je slomio nos je dobio duplo vecu kaznu od trojice preostalih. 

Ko je ovdje zakazao?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

 

Ko je ovdje zakazao?

Niko.

To je normalno, sada su verovatno i jedni i drugi uzorni. Upravo ono o čemu sam pričao, borba za prevlast, u nekim manje više kontrolisanim uslovima je dobra, ti "nasilnici" su videli da nasilje ne vodi ničemu, a tvoja braća su pokazala ko su i šta su, preuzeli primat a onda je bilo manje nasilja jer "jači" nisu bili nasilnici. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne znam o kakvom je primatu rijec kad su bili izbaceni iz skole, morali su cetvrti razred da zavrse vanredno, bili su na uslovnoj, da je neko krenuo toljagom da ih bije, a da su se branili automatski bi zavrsili u zatvoru. Za moje roditelje je taj period trajanja uslovne bio pakao, kad god odu u grad su se bojali da upravo ti momci namjerno ne isprovociraju nesto, da bi oni zavrsili u zatvoru. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da je zakazala skola,direktor,jer nisu reagovali na prituzbe ucenika.

Ne znam koliko su danas skole efikasnije u borbi protiv nasilja,ali ono sto znam je da je danas svest o  problemu dosta razvijenija,po skolama postoje timovi za prevenciju i sprecavanje nasilja,zlostavljanja i zanemarivanja.Ono sto ja mogu da kazem o mom postupanju u takvim slucajevima je da odmah obavestim razrednog staresinu o bilo kakvom,makar i najmanjem tragu verbalnog,a pogotovo fizickog nasilja.Onda razredni staresina razgovara sa decom,upucuje i h pedagogu(psihologa vise nemamo),zove roditelje,obavestava direktora,salje decu i na medijaciju itd.,u zavisnosti od tezine povrede pravilnika.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nisam ni ja u toku kako to funkcionise u praksi, citala sam skoro kako izgleda na papiru i sve je to odlicno, medjutim, nisam uvjerena da je tako i u praksi, kao i sve kod nas.  

I to sto kazes se slazem, profesor je taj koji bi trebalo da prijavi nasilje cim ga primijeti, jer ucenik se obicno zali kad vise ne moze ili nece da tolerise, dakle prilicno kasno, kada je vec dosta stete ucinjeno. 

Ja konkretno sam bila "zrtva" u nekoj manjoj mjeri jer sam bila darkerka pa su me nazivali raznoraznim imenima. Buduci da sam bila stabilna i dosta zrela za svoje godine, mene to nije uopste pogadjalo, ali to ih ne opravdava, jer nije uvijek prekoputa neko jak i stabilan, cesce je neko ranjiv i nesiguran. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ingreed,slazem se da mnogo zavisi od deteta koje je predmet nasilja.Mene su zezali decaci u skoli zbog grudi,ali mene to jednostavno nije doticalo.Ne znam kako,ali nije.Mogu samo da zamislim kako bi to dozivela devojcica drugacijeg mentalnog sklopa od mog <_<

In-Greed, Sena13 i paper_moon volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da je, kada su roditelji u pitanju, stvar u 'hvala bogu nije moje dete, bolje da se ne mesam da ne predju na njega' i nedostatku poverenja u sistem. Takodje je bitno i cije je dete bully. Decak i dve devojcice koji su bili 'vodje' nasilja prema meni su bili deca lokalnog 'poznatog' policajca, i dva 'biznismena od ranije poznata policiji' (90-te). Kada se radi o deci, oni se u reakcijama dele na tri grupe: 'zao mi je ali se plasim i zato cu da se sklonim da i ja ne dobijem batine', indiferentni 'posmatraci' i klinci koji su 'entourage' i podrska vodjama posto su oni najcesce najpopularniji klinci u razredu/skoli. Ovi poslednji nece zapoceti nasilje bez instrukcije vodje ali ce cesto biti i suroviji kada do nasilja dodje od samog inicijatora da bi dokazali svoju lojalnost istom. 

Mislim da je druga strana medalje - podrska detetu koje je zrtva nasilja jednako vazno koliko i aktivnosti usmerene prema nasilnicima. Najvaznije pitanje koje ce takvo dete postaviti (opet, ovo je samo iz mog iskustva) je 'Zasto ja?'. Nemanje odgovora na to pitanje (ili imanje neubedljivog odgovora) ce samo oslabiti dete u smislu da ce mu biti teze da izvrsi racionalizaciju onoga sto mu se desava i uvecati emotivni haos. Psiholozi i pedagozi kod kojih su mene slali se ovim nisu bavili, ne znam zbog cega. Srecom, moji roditelji jesu sto mi je pomoglo da prezivim i, kasnije, prevazidjem probleme uzrokovane nasiljem. Takodje je mnogo pomoglo i upisivanje na timsku sportsku aktivnost u drugom kraju grada gde sam imala prilike da budem u kolektivu koji je bio pun podrske i prihvatanja pa sam mogla sebi da kazem da 'nije do mene' i da vidim da moze i drugacije.  

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Sena13

ima jako puno istine u ovome što pišeš, tačnije, dobra su zapažanja, ako smem da primetim :D Nisam baš razumeo ovo "buly" i "entourage"  :( 

Postoji rešenje, kao i za sve uostalom, ali to niko ne želi da primeti i primeni a koji je razlog za to, ne znam, mogu samo da predpostavim da ljudi koji bi mogli da iniciraju promene takvog tipa, uglavnom imaju neke svoje male nasilnike, sami su nasilnici ili su jednostavno u takvom okruženju.

Zbog čega je problem da se deca kažnjavaju prinudnim radom? Ne mislim da ga šalju u rudnik, nego, narednih nedelju dana ima da čistiš oko škole - posle časova. Sledećih sedam dana ima farbaš školsku ogradu. Ili, ima u naselju nepokretnih, starih, neka idu da im pospreme kuću, donesu potrebštine ... uvek ima šta da se radi. Nema tu ljubavi, nasilje se mora sprečavati. Onda će se izdvojiti, oni uporniji na koje takve sankcije neće delovati će završavati u porpavnim domovima, oni koji su potpali pod uticaj tih nasilnika će se primiriti i eto rešenja. 

Deci koja su žrtva nasilja se trebaju okupljati u društva, zabavnim sadržajima, npr da krenu u folklor, da idu u posebne likovne zabavne radionice, da im se omogući pristup muzičkim zadržajima, ako već nemaju afiniteta prema sportu.

Ali sve je to moguće i nije, prvo jer nema volje a drugo, uvek nekako nema para za te stvari. Pre svega, školski sistem treba da se unapredi aktivnostima koje bi se obavljale posle škole. Da bude više aktivnosti koje će biti vezane za školu, prostor oko škole, koje bi vodili stručni ljudi, razne radionice, a da to opet bude dostupno svima. Ne mora to da bude folklor, može da bude i prava tehnička radionica, gde bi deca učila da sklapaju npr stolice, elektroniku, internet sada omogućava svašta, da se bave pisanjem nekih programa i da za to budu nagrađivana, a neki da dolaze i po kazni. 

To je sve, vezano za "vršnjačko" nasilje, tj u vremenu kada deca odrastaju, pravi problemi nastaju kada ta deca već dođu u period kada im zaista treba pomoć, usmerenje, tu mislim na period od recimo neke 14 - 15 - 16 godine pa na gore. Šta se dešava sa već skoro zrelim ljudima koji znaju da neće nasi posao za koji se školuju? Jer, realno, koliko ljudi od svoje struke može da živi pristojno? Tu ne mislim na one koji se "snađu" već na sav ostali svet. Da li je normalna plata profesora u srednjoj ili osnovnoj školi od 50 000 dinara !? Ili doktora, recimo 70 000 dinara !? A pazite, to su još i "solidne" plate, u odnosu na prodavačicu u marketu, ili da kažemo, kontrolora u prevozu! I onda, ta deca, u srednjoj školi, ako im roditelji nisu imućni ili bar malo bolje stojeći, jednostavno ne vide perspektivu. Doduše, u tom periodu, oni i ne razmišljaju baš na taj način, ali im se i ne nudi nikakav model, ne nudi se alternativa. Recimo, mene ovde često žene "pljuju" što ja stalno pričam o vojsci. Vi morate da razumete da nije vojska samo valjanje po blatu, bacanje bombi i pijenje piva u kantini. Višestruka je korist i prava je šteta što je ukinuta vojska. Normalno, trebalo bi je modernizovati u skladu sa trednovima, izbaciti neke budalaštine, mada ni to nije toliko strašno, ono da se zna ko je predsednik, lanac komandovanja i sl. (ranije za vreme JNA postojao je ceo deo u pešadijskoj obuci sa pričom o komunizmu - socijalizmu, priče o spoljnjim neprijateljima i sl. gluposti, to je kasnije ukinuto) ali se zato uči korišćenje nekih oruđa npr. LOPATE (da dobro ste pročitali, ljudi ne umeju da koriste lopatu), METLE, ČETKE, da stoje mirno kada stariji (po činu, naravno) govori itd. Posle završene vojne obuke, ljudi izlaze bar delimično zdraviji, zreliji. Pa pogledajte na šta liče momci sa 22 - 23 - 24 - 25 godina !? Pre par dana dođe neki momak, kurirska služba, 25 godina, one ponaša kao DETE, sav je u fazonu brate, brate a pogledaš ženu sa 25 godina, izgleda kao ozbiljna osoba u odnosu na ovo, šta god to bilo. I još je ovaj i dobar primerak kakvih ima.

I na kraju, da bi se sve to dovelo u red, potrebni su poslovi kao što su nekada bili, fizički, da imaju gde da rade ti ljudi, za nekakvu platu. Ne može biti da je bolje da ceo život provedeš od komercijaliste do radnika u trafici treće smene, do nekavog vozača, ili šta ja znam. Treba omogućiti poslove kao što je npr strugar, bravar, varioc, radnik na odlicima i sl. znači, poslovi za manje obrazovane, kojih je VEĆINA, da bi taj kadar bio zauzet, da ne bazaju po ulicama i stadionima, već da nešto rade, a sa druge strane, takvi poslovi bi punili neku kasicu iz koje bi se finansirali svakavi dobri projekti, kao što sam već pisao, van školske aktivnosti, profesorima i doktorima veće plate i tako se pokreće spirala, koja će svojim angažovanjem uticati NA SMANJENJE VRŠANJAČKOG NASILJA! 

To nije proces koji se može uraditi za godinu ili dve, to će trajati bar 10 - 15 godina (ah, će trajati - zameniti sa bi trajalo) i za to su potrebne ogromne promene, ali o tome niko ne brine, svi se hvataju za sitne probleme, ne vide širu sliku a nekome to odgovara, pa tako, odavde odlaze najsposobniji, oni koji ostaju rade za minimalne plate... 

Ne mogu više da pišem, odoh da učim sina tenkan i tenšin :)  da zna bar kako da se kreće, ako mu već marksizam ne bude išao od ruke :D

majat voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Који закон може да реши овакве проблеме??? 

http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/Друштво/2170150/Све+теже+последице+вршњачког+насиља.html

 

Ја мислим да се било којим законом покушава да ублажи последица а узрок је крајње занемарен ...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jel ko upucen u slucaj Mahir? Desilo se prije Nove. 14 godina. Skocio s prozora zgrade u kojoj je zivio. Maltretiran, bijen, silovan :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Procitala sam pre neki dan o slucaju mladog Mahira. Sta reci sem tuga. 

Citam i o ovim dečacima sto su nesretno stradali, o decku koji je izbo oca na smrt sa 17 uboda nozem u ledja. 

Ne zna covek vise sta da kaze. Zalosno da zalosnije ne moze biti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mili mali, siroti dečak :(

Ima li kraja ovom zlu?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Нисам видео за Махира, па сам прогуглао, стварно страшно. 

Оно што ми је упало у око, када сам претраживао, случај Махрира ... изашло ми је бар две - три неке организације, мреже за превенцију насиља ... а то ме опет враћа на ону моју причу од раније ... 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Sva se tresem...Sta je ovo ljudi moji?Jadno dete...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Конкретно, овај случај у Вршцу, што сам окачио линк, прави је пример колико се све окренуло наопако. 

Наиме, није ово први случај, на жалост није ни последњи, било је тога увек, некада мало више, некада мало мање, али овако, чини ми се никада. Прво што је момак који је починио убиство две године старији од убијеног. Друго што је убијен са леђа, значи, није никаква одбрана части, није одбрана, једноставно, брутално убиство са предумишљајем. Да трагедија буде већа, моја је предпоставка да је све учињено под утицајем алкохола.

Сада ће убица бити на дугогодишњој, заслуженој, робији, и када буде изашао, неће бити ништа бољи човек, велика вероватноћа постоји да понови дело.

Шта мислите, да ли би било поштено (то нарвно није могуће, јер не постоји такав закон) да се казне и родитељи који су организовали рођендан, јер су малолетна лица била без надзора одраслих после 23 сата!? Да ли би се по тој истој логици могли да оптуже они који су служили алкохол малолетним лицима? Због чега не постоји такав закон? Малолетници немају шта да траже на улици - кафани - кафићу, без присуства родитеља, старатеља или неког пунолетног који би одговарао за поступке тог малолетника ! 

И онда се ми сви чудимо, јууу, шта се десило, а превенција НУЛА! Ко треба да иницира такав закон и због чега има противника таквих правила? Мени ништа не би сметало да постоји такав закон. 

А што се "Махировог случаја" тиче, то је доказ само да су све ове "државе" у истој позицији као и ми, случај врло личи на случај момка Алексића са почетка ове теме. 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zlatni, i mene je podsjetilo na njega :(

I stvar se ne zavrsava tu, vec ima jos jedan djecak, Mahirov skolski drug, koji je isto prosao kroz sta i Mahir. Maltretiranje, batine, silovanje. Bit ce svjedok u slucaju Mahir, koliko shvatih da je podignuta optuzba protiv skole.

Za taj slucaj o kom ti pises, vjeruj da ja jos nisam uspjela ovdje kupiti kutiju cigara, snusa bez da su mi trazili licnu na uvid, o alkoholu da ne govorim. Za kcerkicin rodjendan htjedoh da kupim vanilijin extrakt i trazise mi licnu. Ja u cudu rekoh zasto, bila se i prepala jer nisam kupovala ni alkohol ni cigare, kaze mi ovaj na kasi da se taj extrakt moze mijesati sa alkoholom i zbog toga ga ne moze kupiti maloljetna osoba, a sam extrakt ne sadrzi alkohol.

Neki dan u po bijela dana otisla sa muzem da igramo bilijara, na kasi mi isto trazili licnu na uvid(u klubu imaju kockarske aparate).

Maloljetne osobe u nocne klubove ne mogu uci.

Sa 18 punih godina mozes kupiti alkoholna pica sa najvise 22% alkohola u sebi. Tek sa 20godina vise nisi ogranicen.

Brezica voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ММ, ја сам генерално против било каквих ограничавања, људи требају да буду слободни, у сваком смислу. И ја док сам био момак, дечак, био сам прилично проблематичан (из данашње позиције ако гледам, био сам више него проблематичан) и на срећу, није ми се ништа догодило, али, дефинитивно, потребна су извесна ограничења.

По мени, прва ствар, дозовљен излаз малолетницима до 18 година највише до 23 сата. После тога може али само уз присуство родитеља, старатеља, пунолетног лица које одговара за безбедност и поступке. Уколико се дете пронађе напољу, кафићу, није битно где, без надзора, казна за родитеље. Зашто је проблем да дете, јер, то су деца, све и када имају 18 година, још су незрели, седи кући. Може да чита, ако му се не спава, може да гледа филмове, може да буде и код друга - другарице, али, када крене кући, обавезно је да га родитељ испрати до куће. Јесте, изгледа сурово, али би се смањило насиље, наркоманија, алкохолизам ... ја гледам како се "забављају" деца у парку, пиво од 2 литра у круг, смрди трава ... а ако би били ограничени да се врате кући до 23 сата, већа је вероватноћа да ће га / је дочекати будни родитељи, приметиће да ли су пијани / дрогирани ... 

Алкохол не бих дозволио да се продаје малолетницима па чак и до 21 године, наше друштво има озбиљан проблем са алкохолизмом, ово би такође била превенција. Стим, што би дао овлашћења полицији да контролише и малолетна лица на улици, да се види да ли су под дејством алкохола, опојних дрога и сл. 

Ово не кошта ништа, а предупредило би много проблема који су све очигледнији, не кажем ја да тога није било раније, али ми се чини да је ово постало као "нормално", на жалост.

 

Earl Grey i KruelaDeviL volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da, u potpunosti se slazem s ZP.  Za promenu^_^

U Hrv je deci do 16. godina ogranicen izlazak do 23h.

Ne znam kako posle ide.

ma kod nas se s 1 godina vec napijaju uveliko, tome treba stati na put.

Potrebno je roditleji i drzava da preuzmu mnoogoo vise odgovorsnosti jer uskoro dolazimo do tacke bez povratka.

Incidenti kao u Vrscu se deesavaju svugde, i u sporadicnim slucajevima bih rekla da je dete psihopata.

Ali ovo nije izuzetak, ovakve i slicne stvari se desavaju skoro svakodnevno. 

Deca su prepuna mrznje, besa, bezosecajnosti..uzasnuta sam.

 

ovaj problem zahteva resenje svih isntitucija - i skolstva, psihologa, roditelja, policije, sudstva...

 

 

 

mna mama voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da, u potpunosti se slazem s ZP.  Za promenu^_^

Често ми на крају сложимо, макар да се не слажемо :) 

Проблем је што увек постоји АЛИ, и што крене расправа и на крају ништа не буде од свега. 

Нешто слично је писао Домановић, чини ми се да се зове "Наша посла", везано за поплаве, па се оформи комисија, па заседање, па плаћање, на крају, они који би требало да буду, у овом случају заштићени, не добију ништа :( 

Рекао бих, НАША ПОСЛА :)  

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nego, ja dođoh na temu da kažem Strelac da jako često mislim na nju i decu i pitam se koji je epilog onoga što nam je pisala... Nadam se da se ništa ni slično nije ponavljalo!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Citala sam o Mahiru, citala sam sta majka njegova ima za reci. Tuga da te uhvati. Sad smo u kuci komentarisali da nas je strah toga da nam dijete bude zlostavljano, ali i da ne bude zlostavljac. Naravno, moj brat odmah uskace da su zlostavljaci iz problematicnih porodica, ali nikad ne znas... Po meni su ovo psihopate, jer nije rijec o koskanju medju djecom, pa je neko jaci, rijec je o silovanju, o konstantnom izivljavanju. Uh, horor. 

mama maza voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Citala sam o Mahiru, citala sam sta majka njegova ima za reci. Tuga da te uhvati. Sad smo u kuci komentarisali da nas je strah toga da nam dijete bude zlostavljano, ali i da ne bude zlostavljac. Naravno, moj brat odmah uskace da su zlostavljaci iz problematicnih porodica, ali nikad ne znas... Po meni su ovo psihopate, jer nije rijec o koskanju medju djecom, pa je neko jaci, rijec je o silovanju, o konstantnom izivljavanju. Uh, horor. 

Problem je sto ima previse psihopata-sociopata

Psihopate i sociopate čine između 0.2 i 3.3 posto svakog društva, 

a ovo kod nas mi se cini previse. 

Mislim da je porodica primarna, moze drustvo biti kakvo hoces, ako u porodici imas prave vrednosti nedostatak zakona ne moze da utice na to da neko sa 15 postane ubica. Sad posto je kod nas porodica u qur... drzava mora zakonima, obrazovanjem i drugim sredstvima da utice na smanjenje nasilja kod dece.

 

Sad mozda malo OT, nedavno sam gledala neku emisiju gde su vrsili eksperiment koliko agresivne video igrice uticu na decu. Teorija je da agresivne igrice uticu na odsustvo apatije.

polovini ispitanika je data agresivna igrica da je igraju a drugoj obicna.

Nakon nekog vremena su isli na individualne razgovore sa likom sto ih testira kome kao ispadne pernica sa olovkama.

Skoro niko od ovih sto su igrali aggresivne igre nisu nije reagovao, dok je iz druge grupe vecina ponudila da pomgone ili pocela da skuplja olovke.

ovo je jedan mali segment problema ali ja verujem da i nasilne igrice uticu na nasilje kod dece.

Nije mi priordno da dete od 8-12 godina po 5 sati dnevno provodi ubijajuci, masakrirajuci itd-ne moye bit normalno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nego, ja dođoh na temu da kažem Strelac da jako često mislim na nju i decu i pitam se koji je epilog onoga što nam je pisala... Nadam se da se ništa ni slično nije ponavljalo!

:wub:

Nisam pisala zato sto su deca bila svakako na raspustu. Inace nema nicega(dobro je) sto bih i napisala. Nikakvih incidenata nije vise bilo, A ide u skolu bez problema, kaze da je doticni klinci i ne gledaju vise. Njihovi roditelji se nisu javljali nama, a da li su obavesteni ne znam. Nadam se da jesu, jer bi to znacilo da se ipak preduzima nesto povodom takvih problema.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.