Mrak tema (tema kad ste u down-u - da ne trujemo plusice)

odgovora

Objavljeno

Psiha je čudo, Pipi moja, ali opet s' druge strane koliko verujem u to toliko i ne verujem. Kada razmišljam o tome da li ću ovaj mesec dobiti ili ne tj. da li smo uspeli ili nismo, onda ti govore:"Morate se malo opustiti - nemojte toliko razmišljati o tome", a kada kažem da mi dođe da dignem ruke od svega onda kažu:"Pa nemojte tako, morate misliti pozitivno". Pa šta da radim, čoveče - da mislim ili ne mislim?! Kako god okreneš, uvek misliš na to. A i koliko parova znam koji su non-stop mislili o tome, pa su ostali trudni (i iz prvog i iz 20-og puta - totalno nebitno iz kog, ali su ostajali). I moj pametni m je danas izjavio kako je naš problem stres. Pa dragi moj, pod stresom ćeš biti do kraja života: posao, zdravlje, besparica, stanje u državi, nezdrava ishrana... Sve su to faktori svakodnevnog stresa. Iskreno, ja od samog početka nisam bila protiv VTO (ako se mora, mora se), ali isto tako nisam mislila da će proći baš 5 godina i da smo sada već došli do toga. Jedino što mi je drago u svemu ovome je to što smo rano počeli da radimo na tome. Stvarno više nisam pametna... Ponekad' se pitam (a u poslednje vreme često) šta sam to Bogu zgrešila da me tako "kažnjava". A da ne pričam o tome što mi je to sad' bukvalno postao "posao", a ne uživanje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Svima nam je tesko ali nade ima sve dok se borimo i ne odustajemo...I meni dodje mojih teskih 5 minuta i isplacem se, obrisem suze i krenem na pozitivno razmisljanje....Tesko mi je kad mi neko kaze ee moja mati bi te pitala ima li ti sta al kaze ne smije vise ni da te pita, kao da sam ja za zaljenje i tugu...onda ova druga sto je trudna (naravno sretna sam zbog nje) ni prvi mi trudnocu nije javila odma nego nekad a ovu drugu je odma isti dan mi javila i to kaze samo meni da javi....sve mi to opet ne smeta, izdrzala sam ja i gore ali smeta mi kad me neko smatra kao predmet zaljenja i kao isto ko da mi nikad djece ne mozemo imati pa treba nas zaliti...tesko mi bude kad vidim kako svakome zivot ide a meni kao po tom pitanju da stoji na mjestu....ne znam vise sta da radim, nisam opterecena inace vise ali nekad moram puknuti...sreca mi je samo sto imam mm podrsku i on ne prica o tome toliko i kad prica, prica pun nade i pozitivnih misli....Kad sam prvi put ostala trudna, ostala sam u decembru, koji se naravno blizi i jos mi gore bude.:(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno (Izmenjeno)

Moj red za kukanje... teski dani ovde... posao u krizi, firma u susnom periodu pa se ne zna ko kosi ko vodu nosi... a nama dosli neki racuni na naplatu pa smo udarili tesku stednju ovih nedelja... nos iz kuce nisam promolila ne pamtim (posto ja radim od kuce pa je luksuziranje da svrjam po gradu kad ne moram i kad se stedi). Uz to sam jezivo nervozna... ali JEZIVO... placem na svaku sitnicu, ljutim se i kad treba i kad ne treba... malocas sam sefu sasula sve sto sam cutala poslednjih godinu dana (Sreca pa smo drugari pa je razumeo da je doterao cara do duvara). Imam problema da zaspim, a i kad mi uspe sve je nesto isprekidano, nocne more, budim se oblivena znojem i jos nervoznija... Ovi Britanci nas zavlace... prvo smo imali zakazano u klinici pa su nas dan pred zakazano pozvali da otkazu jer je ‘doktorka presla u drugu bolnicu’. Mislite da su nam ponudili zamenu? Neeee... ponudili su nam TELEFONSKU (!!!!!!) konsultaciju i to za dve nedelje... pa onda da zakazu novi termin. I to sam ja njih morala da jurim i za toliko. 

Porodila mi se nekada jako bliska drugarica... i onda shvatih da ja mozda jos samo jednu dve drugarice imam koje nemaju dete (iz gimnazije samo nas dve jos nemamo bebu a neke vec i drugo imaju)... i onda me uhvati mrak. Nece nas nikako... cak ni ovo sa doktorima a kamoli prirodno... sve kao da se namesta da nemamo dece... i onda pogledam u buducnost a ona... mracna... tamna... prst pred okom ne vidis. Posao, posao, nas dvoje, posao, nas dvoje, neko putovanje, posao, nas dvoje... nista sem toga. 

A tako bih zelela da imam makar samo jedno dete... tako bih volela tu bebu... mazila i pazila i cuvala i brinula se da odraste u dobrog i produktivnog coveka... zivela za bebece osmehe, prljave pelene, prstice na nozicama... za svaku falticu bebeceg salceta... za prvu rec, korak, prvo ‘zasto?’... 

Izmenjeno od strane Sena13

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Meni se sad pevaju bebece uspavanke...

Bas to sto kazes Sena, ne ide nam ni sa lekarima, lekovima, a kamoli prirodnim putem... Pitam se sta sam Bogu zgresila da svakom da dete, a mene stavlja na cekanje...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Seno :( uh... iskreno, ja se rasplakah...koliko sam se samo prepoznala u tvom postu, nemam reči. Mogu samo da te zagrlim, jako i da ti kažem da te potpuno razumem! 

Moj savet, ne znam da li si ga tražila, ali biću slobodna da kažem jer smo "sestre po tugi", možda ne bi bilo loše ipak da vto odradiš kod nas, u Srbiji, prvom prilikom kada budete stali na noge finansijski. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Iskreno Najo, meni je toliko sesir pun svega da smo cak juce razgovarali da se na neko vreme vratimo u Srbiju... on bi, na zalost, morao da da otkaz u tom slucaju... ali moja plata je dovoljno velika da zivimo u Srbiji bez ikakvih briga i cak da ustedimo... treba mi da nesto pocne da se pokrece na tom polju (beba), treba mi kafa sa drugaricom, sunce, moji ljudi malo... obozavam London iz dna duse... ali ovo skupljanje para za IVF ovde je ucinilo da od Londona jedva sta i vidim i to samo poslom... pa mi je onda bolje da budem u BG par godina pa da se vratimo stabilniji i ostvareni kao roditelji... a on moze da pise knjigu, radi doktorat... bilo sta da se ne oseca ‘izdrzavano’. I ja sam najsklonija ideji da to ipak radim u Srbiji - manje cekanje. Tako da sad merimo i odmeravamo da li cemo ici samo na VTO u Srb ili da se selimo na neko vreme da se meni nervi odmotaju malo. 

.Naja. i nataša p. volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ma da, čovek su uželi, naravno. I to može biti dodatni tihi stres u tebi, ali dobro kao što kažeš ako možete od tvoje plate, onda je to veliki plus. Mislim da više ne treba čovek čekati, i podrediti se samo poslu, to i nije baš prirodno. Logično je da ćeš pući posle nekog vremena. To znam po sebi. Ti vidi, svakako razmisli, ali što da i ne probate. Probali ste tu, probate i ovde. Tamo se sigurno uvek možete vratiti, kao što se i ovde možete vratiti. Sve je stvar kako se gleda, iz kojeg ugla. Pa kad dođeš da pijemo bar kafu ako ne nešto drugo :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno (Izmenjeno)

Pa, ako bog da, setamo stomake zajedno :D 

Izmenjeno od strane Sena13
.Naja. voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nego sta ces... ima da se uparadimo nas tri i setamo stomake k’o medalje!

Hocu i ja da setam stomake sa vama, molim lepo nas cetiri stare cekalice :)

Ja se bila umorila od foruma, ali malo po malo, evo me opet ovde sa vama. Necete verovati sta nisam probala od recepata za mentalno "opustanje", ali najgore mi je bilo kad sam kao isprobavala one tehnike "pozitivnog razmisljanja" vorteks, Lujza Hej i slicni fazoni, ono sto zaista zelis i ostvarice ti se, i bas u tom periodu mog "treninga pozitivnog razmisljanja" sastave me porodicni problemi i brige da vam ne pricam. Mozda te tehnike stvarno kod nekog rade, ali meni se cini da je meni samo jos gore jer kao da izgubim kontakt sa realnoscu. Meni je potrebno da realno sagledam situaciju u kojoj se nalazim, i da moze da se zavrsi i dobro i lose po mene i da se suocim i sa jednom i sa drugom mogucnoscu, a ne mislim pozitivno, pa kad ne bude, onda padnem u jos veci bedak.

Ljudi moji, psiha je stvarno cudo :huh:

Ada29, nataša p., Rada Q i 1 ostali volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hocu i ja da setam stomake sa vama, molim lepo nas cetiri stare cekalice :)

Ja se bila umorila od foruma, ali malo po malo, evo me opet ovde sa vama. Necete verovati sta nisam probala od recepata za mentalno "opustanje", ali najgore mi je bilo kad sam kao isprobavala one tehnike "pozitivnog razmisljanja" vorteks, Lujza Hej i slicni fazoni, ono sto zaista zelis i ostvarice ti se, i bas u tom periodu mog "treninga pozitivnog razmisljanja" sastave me porodicni problemi i brige da vam ne pricam. Mozda te tehnike stvarno kod nekog rade, ali meni se cini da je meni samo jos gore jer kao da izgubim kontakt sa realnoscu. Meni je potrebno da realno sagledam situaciju u kojoj se nalazim, i da moze da se zavrsi i dobro i lose po mene i da se suocim i sa jednom i sa drugom mogucnoscu, a ne mislim pozitivno, pa kad ne bude, onda padnem u jos veci bedak.

Ljudi moji, psiha je stvarno cudo :huh:

Iskreno, meni te tehnike samopomoci nikada nisu radile jer sam preveliki skeptik. Ako se ne vidi pod mikroskopom i ako nije logicki dokazivo - nema sanse da me radi. Kako ti rece, sednem, odvagam sta su opcije, kakve su moguce posledice, na najgore se pripremim pa se svemu boljem od toga radujem... mozda nije najzdravije ali meni je definitivno manje stresa (ma kako kontraintuitivno ovo zvucalo) nego ‘pozitivno razmisljanje’. 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ok, sad ja. Vec dve godine radim na dva mesta kao medicinska sestra. Ovamo urgentni centar, ovamo dom za stare. Ne znam vise gde cu. Nemam vremena ni za sta. Dolazim kuci umorna besna i nervozna i naravno ja bih da pravim bebu takva. I naravno nece. Sutra idem da odradim sve moguce briseve a u cetvrtak kod gin i na kraju cu i krv vaditi na reproduktivne hormone. Moguce da sam opterecena ali hocu da iskljucim sve i da vidim da je sve u redu i tek tad cu moci kao da se opustim. Ovako kao svi pripisuju tome da nisam opustena a ja od standardnih analiza nista uradila nisam. Svaki put kad dobijem mens, ja preplacem ceo dan i tako... Morala sam sve ovo da napisem ovde jer kad krenem nekome da pricam

svi me prekinu sa pricom ti si opterecena i ja onda izgubim zelju i da im ispricam uopste..

nataša p. i Black Diamond volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ok, sad ja. Vec dve godine radim na dva mesta kao medicinska sestra. Ovamo urgentni centar, ovamo dom za stare. Ne znam vise gde cu. Nemam vremena ni za sta. Dolazim kuci umorna besna i nervozna i naravno ja bih da pravim bebu takva. I naravno nece. Sutra idem da odradim sve moguce briseve a u cetvrtak kod gin i na kraju cu i krv vaditi na reproduktivne hormone. Moguce da sam opterecena ali hocu da iskljucim sve i da vidim da je sve u redu i tek tad cu moci kao da se opustim. Ovako kao svi pripisuju tome da nisam opustena a ja od standardnih analiza nista uradila nisam. Svaki put kad dobijem mens, ja preplacem ceo dan i tako... Morala sam sve ovo da napisem ovde jer kad krenem nekome da pricam

svi me prekinu sa pricom ti si opterecena i ja onda izgubim zelju i da im ispricam uopste..

Tamarice, ovo i jeste tema gde mozemo da se zalimo, jadamo, mracimo i bedacimo. Ovde su devojke koje prolaze kroz borbu za potomstvo, kroz psihicke uspone i padove i tu su da bodre jedna drugu, da razmene iskustva i razmisljanja.

Ja te potpuno razumem i podrzavam te u nameri da odradis sve osnovne analize, jer cinjenica je da kod pojedinih parova zaista postoje fizicke i zdravstvene prepreke i mozemo biti "opusteni" koliko hocemo, one nece nestati same od sebe.

Sa druge strane, ja duboko verujem da psiha igra znacajnu ulogu u procesu zatrudnjivanja, ali nije jedini, a cesto ni presudni faktor. Bilo bi lepo da svi mi mozemo da se "opustimo" na komandu, ali nazalost ne mozemo i svi koji ti govore da samo treba da se opustis i da ne budes pod stresom, nemaju pojma o tome sta je sterilitet i koliko tu moze biti ozbiljnih i komplikovanih problema. Posao, finansije, svakodnevni zivot jede i melje coveka i treba imati mnogo unutrasnje snage da se napravi balans i da se misli pozitivno i optimisticno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Tamarice, ovo i jeste tema gde mozemo da se zalimo, jadamo, mracimo i bedacimo. Ovde su devojke koje prolaze kroz borbu za potomstvo, kroz psihicke uspone i padove i tu su da bodre jedna drugu, da razmene iskustva i razmisljanja.

Ja te potpuno razumem i podrzavam te u nameri da odradis sve osnovne analize, jer cinjenica je da kod pojedinih parova zaista postoje fizicke i zdravstvene prepreke i mozemo biti "opusteni" koliko hocemo, one nece nestati same od sebe.

Sa druge strane, ja duboko verujem da psiha igra znacajnu ulogu u procesu zatrudnjivanja, ali nije jedini, a cesto ni presudni faktor. Bilo bi lepo da svi mi mozemo da se "opustimo" na komandu, ali nazalost ne mozemo i svi koji ti govore da samo treba da se opustis i da ne budes pod stresom, nemaju pojma o tome sta je sterilitet i koliko tu moze biti ozbiljnih i komplikovanih problema. Posao, finansije, svakodnevni zivot jede i melje coveka i treba imati mnogo unutrasnje snage da se napravi balans i da se misli pozitivno i optimisticno.

hvala ti. Mi radimo na bebi tek 3 meseca i verovatno sam svima smesna sa svojim strahovima ali kad vidim da moje drugarice ostaju trudne posle jednog odnosa, ja padnem u bedak sacuvaj boze. A ceo zivot se kontrolisem i pazim na zdravlje koliko mogu jer moj posao je sam po sebi uzasno stresan, svasta vidim i non stop sam na nogama.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mene je nesto "uhvatilo" tuzno raspolozenje bez razloga....slusaju mi se tuzne pjesme:(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Fino me utesila danas medicinska sestra koja mi davala inekciju merional kod privatnika...

Posto mi je ovo vec 3 mesec stimulacije lekovima, inekcijama, i dolazim ja danas kao drugi dan u trecem krugu, pita me koliko imam sad inekcija da primim, kazem joj oko 10-12 kaze auuuuuu...  Znas moja cerka je tvojih godina, isto ima problema sa zacecem, vec duze vreme pokusavaju i ne ide im.. Odustala je... Kaze da nece ni da usvoji dete... Dovoljno je sto je ona ziva zdrava i da se vole sa mm... to kaze da je rekla njena cerka...

Lepo, lepo... utesila me do .... 

to sto ona ne zeli dovoljno dete ne znaci da svi treba da odustanu... mislim neki se muce i do 5 godina ali istraju i na kraju dodju do cilja..

Svejedno, nije me tj nije me skroz obeshrabrila... treba se boriti, svesna sam ja toga ali me totalno "Smracila"  :(

i ovako mi se par dana vec mota po glavi "sta ako ne mogu da imam dete"  "sta ako necu imati dete"  

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno (Izmenjeno)

Ada, sve zavisi od čoveka. Neko stvarno nema snage za ovaj put kojim mi, na žalost, moramo da idemo, a pak neko ne odustaje, traži opcije, bori se. Ja sam lično taj drugi tip. Ne umem da odustanem, ne umem da se "predam" životu, već ću sve uraditi što je do mene a posle toga je sve u Božijim rukama. Tako da nema ko da te ubije u pojam, ti se boriš za sutra svoje dete i to treba ceniti. Nekome ide lakše, nekome teže, ali jedno je sigurno (to sam više puta pisala) da ćete ti i tvoj dragi mnogo više znati ceniti svoju porodicu nego neko drugi ko je sve to dobio na lakši način. Ovo nas sve uči kako da se borimo. Eto, gledaj tako.

Izmenjeno od strane .Naja.
Mejja, Isabella, Sackili i 2 ostalih volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Joj moram da Vam se izjadam, prosto ne znam vec kome.. mm sam se izjadala, naravno saslusao me i utesio koliko je mogao ali musko je... ne moze on da razume sta mi osecamo.. drugarice samo "samo se opusti i bice"  lako je svima njima to da mi govore kad sve imaju po jedno dete..

Jako mi je tesko danas, jako sam se ponadala da je ovaj mesec TAJ mesec, imala sam i neke neobicne simptome koje inace nisam imala... i bas bas sam osetila da je mozda to to.. kad ono jutros, Veca u najavi!!  Jako sam tuzna, neraspolozena citav dan, nije mi do nicega.. A ne daje mi nikakvu laznu nadu da nije Veca u pitanju zato sto mi je danas 29 dan, a ja dobijam na 30-35 dan i najcesce pred nje imam dva,tri dana najave prokletinje.. tako da...

Ovog meseca sam popila tonu lekova i primila sam preko 12 inekcija, gomilu hormona.. ispostovali smo sve sto je lekar rekao, ako sad nisam ostala u drugom stanju kad cu?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Joj moram da Vam se izjadam, prosto ne znam vec kome.. mm sam se izjadala, naravno saslusao me i utesio koliko je mogao ali musko je... ne moze on da razume sta mi osecamo.. drugarice samo "samo se opusti i bice"  lako je svima njima to da mi govore kad sve imaju po jedno dete..

Jako mi je tesko danas, jako sam se ponadala da je ovaj mesec TAJ mesec, imala sam i neke neobicne simptome koje inace nisam imala... i bas bas sam osetila da je mozda to to.. kad ono jutros, Veca u najavi!!  Jako sam tuzna, neraspolozena citav dan, nije mi do nicega.. A ne daje mi nikakvu laznu nadu da nije Veca u pitanju zato sto mi je danas 29 dan, a ja dobijam na 30-35 dan i najcesce pred nje imam dva,tri dana najave prokletinje.. tako da...

Ovog meseca sam popila tonu lekova i primila sam preko 12 inekcija, gomilu hormona.. ispostovali smo sve sto je lekar rekao, ako sad nisam ostala u drugom stanju kad cu?

Sve sto bih ti rekla nije dovoljno da te utesim. A veruj da ti zelim sve sto i sebi zelim... Bebicu zivu i zdravu, i mir u svakom smislu... Nemoj da klones, sakupi parcice i budi pozitivna, zbog sebe...lakse ces doci do cilja  ako budes nasmejana i vedra. Izvini ako ti ovim postom stajem na muku, samo znam kako se osecas pa ono sto govorim svakog dana sebi to sam i tebi napisala.Budi jaka, veruj .....i bice beban uskoro :wub::babymommy:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Znas sta me jos brine? Svi ovi lekovi, inekcije naravno da se moraju platiti, nema nikakvog ucesca ni nista.. Mesecno me sve to kosta preko 200 e, a bez njih nemam ovulaciju :(  ne znam jos koliko dugo cemo moci finansijski da izguramo.. i to me jos vise raztuzuje :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Znas sta me jos brine? Svi ovi lekovi, inekcije naravno da se moraju platiti, nema nikakvog ucesca ni nista.. Mesecno me sve to kosta preko 200 e, a bez njih nemam ovulaciju :(  ne znam jos koliko dugo cemo moci finansijski da izguramo.. i to me jos vise raztuzuje :(

Mrak tema zvana Novac.....nista vise ne moras da mi kazes...sve znam. Bori se koliko imas mogucnosti, ne odustaj i ne padaj. Ja sam podstanar, imam dete jedno, posao sa smesnom platom, i razumem svaku rec koju si napisala....neka nam je Bog na pomoci svima ...Beban ce doci, ja cvrsto verujem u to i bice sva ova muka zaboravljena... Grlim te jako sada i saljem ti svu svoju enrgiju da izguras ovu krizu hrabro :babymommy: 

Ada29 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I sto je najgore dodje jedna klijentkinja danas kod mene, i kaze jaooo ne daj boze da je trudna.. ju ju... pih... ima da ode na abortus, juuu ne daj boze sad beba, ne moze ona sad sa detetom.. 

A ja nju gledam ono :huh::( kako njima to tako lako a mi se mucimo godinama i opet nista...

 

Sta cu... guram dalje dok finansije dozvole, posle ne znam sta cu...

iskrica123 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.