odgovora

Objavljeno

Drage mame, zanima me kako ste podnele polazak u vrtic vase dece. Ja se osecam kao da dete saljem u vojsku a ne u vrtic :wacko: . Toliko tragicno to shvatam da se bojim da cu i na nju preneti svoje strahove. Konkretno, plasi me to sto je ,po meni, jos uvek mala, kada krene imace nesto vise od godinu i po dana. Kako ce tamo da spava, jos uvek je ja uspavljujem. Sta ako ne bude htela da jede to sto se nudi pa bude gladna ceo dan? Sta ako ovo, sta ako ono... Dakle mame, kako ste se izborile sa adaptacijom? Vidim da ima slicna tema, ako mislite da je suvisna meka je moderatori spoje sa prethodnom ali mene vise zanima kako je protekla adaptacija iz ugla mame i kako sebi da pomognem da ne dozivljavam to tako dramaticno

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvo,vrtic nije vojska! Drugo,iscitaj postove na temama o polasku u vrtic i adaptaciji. I nemoj da panicis,dete ce to primetiti.Nama najteze pada taj polaza,odnosno odvajanje od nas.Normalno je da ce biti plakanja i odbijanja u pocetku,ali to ce trajati najvise mesec dana. Pripremaj dete polako za polazak tako sto ce joj pricati da ide da se igra sa puno novih drugara,ucice puno pesmica,tamo rade dobre tete koje ce je cuvati dok si ti na poslu i sl.

*andjelcic* i mama3 volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mi nismo primljeni u vrtic, ali i mene ponekad prodje jeza od pomisli da ce jednog dana krenuti u vrtic. Ponekad mi je bas super da mi dete ide u vrtic, ponekad me je bas strah. Ista pitanja su se i meni motala kroz glavu dok sam podnosila papire za konkurs.

Moja mama, vaspitacica, kaze da majka svakako mnogo teze podnese adaptaciju nego dete. I da se posle nekog vremena dete, posebno tako malo, adaptacije vise ni ne seca, samo nama ostaje uvek taj strah od adaptacije...

Ivana84 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nama je mnogo gore nego njima,ja to iz iskustva.:) Tacno je da se nesecaju prvih mesec dana tako mali.N. je krenula sam 18,5 meseci i bilo je pakleno prvih nekoliko nedelja,a sad je pesmica.Sad me vikendom pita kad ce ponedeljak da ide u vrtic.To u velikoj meri zavisi i od vaspitacica,one su tu da pomognu detetu da se navikne na novu sredinu.Kod nas je bio problem i to sto su vaspitacice bile,hm kako da ih nazovem,pa blago receno grozne i tu su bile zato sto moraju,a ne zato sto vole svoj posao.Ali,kad su dosle nove,milina! :) Obozavamo ih i mi i deca,sto je najbitnije! :) :)

Ivana84 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja bih sve podnela super da znam da ide na pravo mesto.Ovako kad znam da ih posade pred TV,da s njima ne rade,puše malo-malo,i tako prave sebi pauze,ne sviđa mi se.Ima neki vrtić u mom gradu,privatni,gde ženica kuva deci,stalno su u dvorištu kad je lijepo vrijeme,igraju se,e tu mi ne bi bilo žao.I ispred moje kuće u NK je jedan takav vrtić,tog tipa da se baš brinu da deci pruže pravi program.Ovdje ne znam,raspitivala sam se,al ništa nisam našla da bi bilo solidno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne verujem da ima nekog recepta kako se ne sekirati pre odlaska deteta u vrtic, mislim da sekiracija polako gubi na intenzitetu kad roditelji vide da se dete lepo uklopilo i snaslo i da ono s radoscu ide.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nama je mnogo gore nego njima,ja to iz iskustva.

Ovo svi kažu,al ja se ne slažem.Nisu sva deca ista,i zavisi od uzrasta.Ja sam odrasla osoba,kako meni može biti teže?Nikako.Ja tako mislim.Kad je nekome ostavim,bitno da je zadovoljna,a kad znam da je zadovoljna i namirena,šta imam da se osjećam loše.Zdravo je biti i razdvojen od deteta.Eto,kad sam krenula da radim,ostavila sam je ženi koja se apsolutno lepo brinula o njoj,nije plakala,igrala se s njom,lepo je hranila,upsavala,ja mirne glave odem na posao,i mislim samo na njega,ni na šta drugo.I kad dođem kući i zateknem je zadovoljnu,situ,naspavanu,ništa mi nije teško.Al da znam da je gladna,što se dešava u nekim vrtićima,da je nenaspavana,da je neko gurao,jer mešaju jaslice i veće grupe,onda bih čini mi se bila kao na iglama.

Samo govorim iz svog ugla.

Miva i Mishie volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja bih sve podnela super da znam da ide na pravo mesto.Ovako kad znam da ih posade pred TV,da s njima ne rade,puše malo-malo,i tako prave sebi pauze,ne sviđa mi se.Ima neki vrtić u mom gradu,privatni,gde ženica kuva deci,stalno su u dvorištu kad je lijepo vrijeme,igraju se,e tu mi ne bi bilo žao.I ispred moje kuće u NK je jedan takav vrtić,tog tipa da se baš brinu da deci pruže pravi program.Ovdje ne znam,raspitivala sam se,al ništa nisam našla da bi bilo solidno.

Ovo je kljucna stvar! Ne brine me toliko odvajanje koliko me brine to sto znam da ce ih u grupi biti "najmanje 30" kako mi rekose u vrticu na svega 2-3 vaspitacice. Pa sve i da su divne ne vidim kako kvalitetno mogu da se brinu o toliko dece. Svaki dan prolazim pored jednog drzavnog vrtica(ne tog u koji ce moje dete ici) i gledam vaspitacice kako opusteno caskaju uz kafu a deca gadjaju prolaznike kamencicima :angry::wacko: . I kako onda da budem opustena i mirna. Ok, odvajanje cu nekako podneti ali ovakve svari me uzasavaju. Imam jos vremena da se pripremim a razmatram i opciju dadilje...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ovo svi kažu,al ja se ne slažem.Nisu sva deca ista,i zavisi od uzrasta.Ja sam odrasla osoba,kako meni može biti teže?Nikako.Ja tako mislim.Kad je nekome ostavim,bitno da je zadovoljna,a kad znam da je zadovoljna i namirena,šta imam da se osjećam loše.Zdravo je biti i razdvojen od deteta.Eto,kad sam krenula da radim,ostavila sam je ženi koja se apsolutno lepo brinula o njoj,nije plakala,igrala se s njom,lepo je hranila,upsavala,ja mirne glave odem na posao,i mislim samo na njega,ni na šta drugo.I kad dođem kući i zateknem je zadovoljnu,situ,naspavanu,ništa mi nije teško.Al da znam da je gladna,što se dešava u nekim vrtićima,da je nenaspavana,da je neko gurao,jer mešaju jaslice i veće grupe,onda bih čini mi se bila kao na iglama.

Samo govorim iz svog ugla.

Ako ikad budes upisala dete u vrtic,znaces sta to znaci. Nemas dete u vrticu i ne moze da znas sve najbolje kao neko ko je vec u takvoj situaciji.

Drugo,nisu svi vrtici kao sto ti opisujes.Ovamo gde moje dete ide stvarno je za pohvalu.Kad god je lepo vreme oni su napolju,cesto setaju,igraju se u lepo opremljenom dvoristu.Kad su unutra zbog vremena,imaju veliki broj aktivnosti-crtanj,zajednicki radovi,igre,pesme,predstave,priredbe.Moje dete je uvek sito kad dodje kuci i naspavana.Vaspitacice su potpuno posvece deci.Malo ih je u grupi i njih dve sve postizu.

Kao sto rekoh,amorfati,nisu svi drzavni vrtici za blacenje,sve zavisi od toga ko radi i kako radi svoj posao.

Marijachi,mnogi nisu u mogucnosti da priuste dadilju ili privatni vrtic. Nekad treba malo da sagledas stvari iz vise uglova pa tek onda da iznosis svoje iskljucivo misljenje.

Ja ne vidim nista lose u pohadjanju vrtica,koji je obrazovna institucija.Tu se veliki broj dece socijalizuje i ima mogucnost da bude u kontaktu sa drugom decom,sto mozda ne moze kod kuce,jer nema dece u svom okruzenju,a roditelji imaju takvo radno vreme da ne mogu stalno da ga/je vode na igraliste ili igraonice. Razvija se zdrav rivalitet medju decom,stvaraju se prva drugarstva,razvijaju radne navike.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja bih sve podnela super da znam da ide na pravo mesto.Ovako kad znam da ih posade pred TV,da s njima ne rade,puše malo-malo,i tako prave sebi pauze,ne sviđa mi se.Ima neki vrtić u mom gradu,privatni,gde ženica kuva deci,stalno su u dvorištu kad je lijepo vrijeme,igraju se,e tu mi ne bi bilo žao.I ispred moje kuće u NK je jedan takav vrtić,tog tipa da se baš brinu da deci pruže pravi program.Ovdje ne znam,raspitivala sam se,al ništa nisam našla da bi bilo solidno.

Ovo je nazalost istina. Narocito u vrticima u pg, dok recimo majka moje jetrve zivi i radi kao medicinska sestra u vrticu u Pluzinama, i tamo je stvarno divno.

Ta djeca se non stop animiraju, uce pjesmice, crtaju, prave figurice od plastelina...ma svasta nesto. I sa tim pocnu od 2,3 godine pa nadalje.

Dok, recimo, ovaj mali od mog djevera isao je u vrtic, ovdje u pg, od svoje 2 godine pa sve dok nije krenuo u skolu. I vjerujte mi to dijete je izaslo iz istog kao ;cutuk' sto bi ovdje rekli.

Niti je znao koju pjesmicu, pricicu...niti je raspoznavao boje...ma neke osnovne stvari, cini mi se, nije znao. Izgleda da je samo blenuo ispred TV, jeo i spavao,za to vrijeme u vrticu. i katkad se necim igrao.

A da ne pominjem hranu, tamo u PL svakog dana im prze krofne,priganice...kuvaju razna jela, sve to ukusno i zdravo.

Sta znam, mozda je to tako i za to sto je u pitanju manja sredina.

Elem,prreko svega bih ja presla,samo me nervira sto u ovim drzavnim vrticima moras djecu da posaljes ujutru, ne mozes kasnije, recimo, oko podne.

Je li tako i kod vas?

Ja cu kasnije raditi od 8 do 4(za sad je jednokratno), a moj muz ce od sept biti druga smjena od 13 do 17h.

Izgleda da sam OT pa neka neko od admina prebaci ovo u odg temu. Sorry ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nama je u vrticu super. Krenula je sa 15 meseci i sada u avgustu prelazi u veliki vrtic nakon dve godine jaslica. Adaptacija traje par meseci i posle im bude super. Barem je kod nas tako. U pitanju je drzavni vrtic, mi nemamo para za dadilju ili privatni. Svaki vrtic je lutrija u smislu kakve ce vaspitacice biti. Nase su odlicne, mnogo rade sa njima,l svaki dan se nesto pravi, crta boji, uce se pesmice a sada posto je velika mi sve prica i vidim da je zaista tako. Mirne duse je ostavim tamo. Videcemo kako ce biti sada kada dobije nove vaspitacice. Znam da je sve u redu tako sto kada dodjem po nju uvek je zateknem kako se igra i vidim da je zadovoljna. NIKADA je nisam zatekla da place ili nesto slicno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja bih sve podnela super da znam da ide na pravo mesto.Ovako kad znam da ih posade pred TV,da s njima ne rade,puše malo-malo,i tako prave sebi pauze,ne sviđa mi se.Ima neki vrtić u mom gradu,privatni,gde ženica kuva deci,stalno su u dvorištu kad je lijepo vrijeme,igraju se,e tu mi ne bi bilo žao.I ispred moje kuće u NK je jedan takav vrtić,tog tipa da se baš brinu da deci pruže pravi program.Ovdje ne znam,raspitivala sam se,al ništa nisam našla da bi bilo solidno.

Ovaj boldovani deo mi se ne svidja. Kako zena uspe da cuva decu ako kuva?

Ako mislis da kuva neka druga zena u vrticu decici, pa tu ne vidim nista drugacije nego u svim ostalim vrticima. Neki vrtici imaju kuhinju u sklopu vrtica (deca moje sestre su u Zemunu isla u drzavni vrtic gde je kuhinja u sklopu vrtica, a i deca moje bliznakinje idu u drzavni vrtic na Zvezdari gde je kuhinja u sklopu vrtica). Neki vrtici imaju centralnu kuhinju gde se opet jednomi ili uglavnom 2x dnevno donosi sveze skuvana hrana. U cemu je razlika?

U svim drzavnim vrticima (najpouzdanije znma, jer mi mama radi u drzavnom vrticu i to ne samo u jendoj ustanovi vec 30god) deca cim malo izlepsa vreme idu napolje!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

A inace svi oni jednostavniji obroci se i kuvaju individualno u vrticima nevezano za centralnu kuhinju. Tipa kuvano jaje i tako to.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Veco veverico,opet te potpisujem! :) I u vrticu koji pohadja moje dete postoji kuhinja u kojoj se kuva rucak i spremaju dorucak i uzina. Takodje,tu je servirka koja donosi ta jela do sobica.I obe vaspitacice su prisutne za vreme rucka kako bi nahranile dete koje ne ume samo da jede,posto je rec o jaslenoj grupi.O jelovniku sam pisala,ok je sasvim.

Ispasce na kraju da deca jedu neke splacine gore i od fast food-a,o njima niko ne vodi racuna,vaspitacice vode abrove,ispijaju kafe i puse. Svasta! Kao sto rekoh,ja sam veoma zadovoljna nasim vrticem. Narvno da u svakom zitu ima kukolja,ali nije bas sve i svuda tako crno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

meni je nepojmljivo da cemo uskoro 9 i vise sati provoditi odvojeni. potpuno te razumem, amorfati.

ne zelim ja da dramim i da precenjujem svoju vaznost u njegovom zivotu, ali imam osecaj da ce se on osecati napusteno, kao da smo ga izdali. :( neprirodno mi je to odvajanje tako rano.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da budem malo jasnija, nemam ja nista protiv drzavnih vrtica, cinjenica je da su kod nas prenatrpani ali boze moj, takva je situacija, niko to ne moze promijeniti.

Bolje mozda i tako, jer svi koji se prijave budu primljeni.

Jelovnik ka jelovnik, i moje dijete ce jesti sve sto i ostala djeca.

Moja zamjerka je ta sto se sa njima radi vrlo malo kad je u pitanju vaspitno - obrazovni rad. Ali to cu ja upotpuniti kad dodje kuci :D

I kao sto sam vec rekla, sto dijete ne mogu odvesti kad ja ocu vec samo ujutru :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ni to za vaspitno obrazovni rad ne mora biti bas generalizovano. U nekim drzavnim vrticima se mnogo vise radi nego u odredjenim privatnim. I to je opet sve individualno i bas je fuj generalizovanje da su drzavni vrtici losi a privatni super. Ovo generalizovanje je fuj prvo zato sto se zna sa kojom se diplomom zaposljavaju vaspitaci u drzavnim vrticima, i kako se i BEZ diplome zaposljavaju vaspitaci u privatnim.

enav voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

To se kaze ovako: ne moze se svetu ugoditi. Ako se imaju stalno aktivnosti sa decom onda se zale na forsiranje, ako se radi manje onda se zale na zanemarivanje dece. Mislim, sta vise reci?

Evo moj sestric je u drzavnom vrticu koji je mali i zato su spajane grupe razlicitih uzrasta, on je u srednjoj grupi ali spojen sa predskoskom vrtickom grupom i sticajem okolnosti on je naucio svas lova da cita i pise (cak i pisano) sa 5god. Da li sad dolazi ona osuda kako se previse forsiraju deca ili sta?

Deca moraju u vrtic, mi moramo na posao. Meni ce tesko pasti razdvojenost, ali tako je kako je. Trenutno bih mnogo vise volela da uopste moze dete da mi ide u vrtic, makar i takav gde navodno zanemaruju decu, nego sto ovde sedi po ceo dan u kuci sam sa mnom, i trazi drustvo. A moje dete mnogo voli drustvo.

MatroNadja i blondy volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

meni je nepojmljivo da cemo uskoro 9 i vise sati provoditi odvojeni. potpuno te razumem, amorfati.

ne zelim ja da dramim i da precenjujem svoju vaznost u njegovom zivotu, ali imam osecaj da ce se on osecati napusteno, kao da smo ga izdali. :( neprirodno mi je to odvajanje tako rano.

Upravo se tako i ja osecam! Mozda ne bas kao da sam je izdala ali da mi nije prirodno nije. Ona je za mene i dalje beba a bebama je mesto pored majke a ne u grupi sa još 30 dece. Tako brzo raste i menja se a ja necu biti tu kad se popodne probudi pa onako sanjiva hoce da se mazi i nikada vise nece imati godinu i po,dve... :-(. Izvinite,kasno je,gledam je kako spava pa su me nesto pukle emocije :-(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Upravo se tako i ja osecam! Mozda ne bas kao da sam je izdala ali da mi nije prirodno nije. Ona je za mene i dalje beba a bebama je mesto pored majke a ne u grupi sa još 30 dece. Tako brzo raste i menja se a ja necu biti tu kad se popodne probudi pa onako sanjiva hoce da se mazi i nikada vise nece imati godinu i po,dve... :-(. Izvinite,kasno je,gledam je kako spava pa su me nesto pukle emocije :-(

Polako, navicice se i na to. I ja sada svuda idem sa svojim sinom, a tamo gde ne mogu da povedem sina ja ni ne idem. Moja teorija je da sam samo sada svakog trenutka sa njim, posle vise necu moci da budem. Zato, svog sina vodim svuda sa sobim i svaki trenutak koji mogu provodim sa njim. radim 8h dnevno kod kuce, a on sedi pored mene i gleda sta ja radim i za to vreme mu recitujem pesmice ili pricam sa njim o zitovinjama, deci, nije bitno cemu. Totalno te razumem po tom pitanju, ali prirodno je da se dete ipak osamostali i to gledaj kao njen napredak. Ona ce kada krene u vrtic postajati sve samostalnija, nece 100% zavisiti samo od tebe, naucice da se snalazi i u drugim situacijama osim kad je 100% zasticena uz majku...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hvala vevericice,razumela si sustinu moje muke,to je to sto ti kazes,sada sam joj potrebna,za nekoliko godina vec ce imati svoju naj frendicu ;-). Trudicu se da razmisljam pozitivno mada mi ne ide nesto u ove kasne sate. Sutra ce biti bolje :-)

*andjelcic* voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nama je Olivera krenula sa dve godine, a Kristina sa nesto vise od godinu u jaslice. Obe su teske na jelu, a u vrticu bas jedu i zato me muka hvata kad ne idu u vrtic...Druze se lepo, paze ih tamo, dobar im je i taj vaspitno-obrazovni deo i radujem se sto ce K.ici kod istih vaspitacica.

Nisam primetila da im je to nesto smetalo sto su tako rano krenule. U vrticu imaju socijalizaciju, koju kuci nemaju, a i druzenje, jer ne mogu im ja glumiti drugare.

Roditelji vole da drame. Mislim, svi idu tamo, pa ce i tvoja deca i nece im biti gore nego drugima, a neizdrzivo sigurno nije. Ako ti to prihvatis kao potrebu i neku lepu promenu u vasim zivotima, dete se nece buniti.

MatroNadja, Trmalja, mian i 3 ostalih volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja zamjerka je ta sto se sa njima radi vrlo malo kad je u pitanju vaspitno - obrazovni rad. Ali to cu ja upotpuniti kad dodje kuci :D

Opet ja,kao papagaj,nije svuda tako.Zavisi od vaspitacice! Ima mnogo onih koje rade makimalno svoj posao i u potpunosti opravdavaju naziv vaspitno-obrazovne instititucije! :)Snezo,gledaj na to vreme doalska kao na skolu,zna se kad pocinju casovi.Ako dodjes kad ti hoces propustas prve casove.Tako i oni imaju svoju koncepciju rada.Odredjeno vreme za svaku aktivnost i obrok.Postoji neki ritam rada.I ti imas fiksno radno vreme,znas kad i sta.Tako i oni.

Ni to za vaspitno obrazovni rad ne mora biti bas generalizovano. U nekim drzavnim vrticima se mnogo vise radi nego u odredjenim privatnim. I to je opet sve individualno i bas je fuj generalizovanje da su drzavni vrtici losi a privatni super. Ovo generalizovanje je fuj prvo zato sto se zna sa kojom se diplomom zaposljavaju vaspitaci u drzavnim vrticima, i kako se i BEZ diplome zaposljavaju vaspitaci u privatnim.

Vala bas !

Polako, navicice se i na to. I ja sada svuda idem sa svojim sinom, a tamo gde ne mogu da povedem sina ja ni ne idem. Moja teorija je da sam samo sada svakog trenutka sa njim, posle vise necu moci da budem. Zato, svog sina vodim svuda sa sobim i svaki trenutak koji mogu provodim sa njim. radim 8h dnevno kod kuce, a on sedi pored mene i gleda sta ja radim i za to vreme mu recitujem pesmice ili pricam sa njim o zitovinjama, deci, nije bitno cemu. Totalno te razumem po tom pitanju, ali prirodno je da se dete ipak osamostali i to gledaj kao njen napredak. Ona ce kada krene u vrtic postajati sve samostalnija, nece 100% zavisiti samo od tebe, naucice da se snalazi i u drugim situacijama osim kad je 100% zasticena uz majku...

Tacno tako!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nama je Olivera krenula sa dve godine, a Kristina sa nesto vise od godinu u jaslice. Obe su teske na jelu, a u vrticu bas jedu i zato me muka hvata kad ne idu u vrtic...Druze se lepo, paze ih tamo, dobar im je i taj vaspitno-obrazovni deo i radujem se sto ce K.ici kod istih vaspitacica.

Nisam primetila da im je to nesto smetalo sto su tako rano krenule. U vrticu imaju socijalizaciju, koju kuci nemaju, a i druzenje, jer ne mogu im ja glumiti drugare.

Roditelji vole da drame. Mislim, svi idu tamo, pa ce i tvoja deca i nece im biti gore nego drugima, a neizdrzivo sigurno nije. Ako ti to prihvatis kao potrebu i neku lepu promenu u vasim zivotima, dete se nece buniti.

I moje dete bolje jede u vrticu nego kod kuce.O radu sa decom sam pisala,da se ne ponavljam.:)Slazem se sa drugim delom i delim tvoje misljenje.Ali,verujem da se uskoro krenuti drvlje i kamenje-kako mi to mozemo da znamo,zasto,kako.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja se jos nisam navikla da moje dete ide u vrtic a nije ni on. On ide evo vec treci mesec i i dalje place mnogo. Non stop je bolestan, u junu je samo 4 dana isao u vrtic. Vaspitacice su super, na njih se ne zalim, ali se zalim na vrtic. Uspeju nekako da ga uspavaju ali on tamo spava samo pola sata, uvek je gladan kada dodje iako zna sam da jede, Uopste necu da te lazem i pricam ti bajke, kod nas je tako. Drago mi je sto je kod drugih super ali eto kod nas to ne ide glatko. I uzasno mi nedostaje dete jer celog dana nismo zajedno.

Takodje ne mora da znaci da je u svakom slucaju teze nama nego njima, njemu je jako tesko jer stalno place i kada dodjem stisne me i nece da se odlepi od mene.

Neka deca to podnesu lagano a neka ne.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.