Strahovi (anksioznost I panicni napadi) u trudnoci

odgovora

Objavljeno

Pravi momak, bucko mamin. :) Ako mislis da ce ti biti bolje popij, ako vidis da ti nesto ne odgovaraju, posavetuj se sa dr da ti ih promijeni.

Hvala ti draga na podršci i savetima, uvek dobro dodje :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hvala ti draga na podršci i savetima, uvek dobro dodje :)

Nema na cemu. Samo da tebi bude bolje, da bi kasnije mogla na miru da se posvetis bebici maloj. :)

Ivanica85 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Devojke, pišite kako ste, kako vam prolaze dani, teku misli, kako se osećate...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da li anksioznost moze da iskoplikuje porodjaj?Nacula sam da mi treba psihijatar u bolnici???Da li je moguce da je to tako strasno?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pisala sam ti svoje iskustvo, ja nisam imala problema sa tim. Zasto strasno, nije tako uopste, mozda te je uplasio neko svojim iskustvom je li? Moguce je da ce se javiti anksioznost posle porodjaja iz razloga sto je to jedna nova situacija za tebe u kojoj do sad nisi bila, sto je jedno nevino malo bice pored tebe, i ti imas obavezu da brines o njemu, da li je gladno, boli li ga sta, sve su to majcine brige i strahovi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Osoba koja je obicna sestra kog zubara od 60 god. mi je nalupala kako mi treba da znam nekog psihijatra u bolnici ako se iskomplikuje porodjaj...Prvi put cujem da porodjaj moze da se iskomplikuje od anksioznosti :huh: Meni je dosta mojih nerealnih briga da bi mi neko ubacio jos jednu glupost :angry:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Osoba koja je obicna sestra kog zubara od 60 god. mi je nalupala kako mi treba da znam nekog psihijatra u bolnici ako se iskomplikuje porodjaj...Prvi put cujem da porodjaj moze da se iskomplikuje od anksioznosti :huh: Meni je dosta mojih nerealnih briga da bi mi neko ubacio jos jednu glupost :angry:

Pa nemas manicnu depresiju pobogu, lude li zene, mislim na tu sto ti je rekla.

Anksiozna si kao i 80% Srbije :D Koji crni psiholog. Samo bez brige :)

Ivančica i Mali Idjos volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Sad zamisljam kako me vezuju,ja ih grebem,grizem :lol::ph34r: Otvorile ste mi oci,kako moze nefizicka "bolest" da mi napravi fizicke posledice/smrt :ph34r:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

kako moze nefizicka "bolest" da mi napravi fizicke posledice/smrt

Pa moze ako si mnogo lud, ali to nije slucaj ovde :D

Valjda se ta jadna sestra uplasila da se ne povampiris i krenes da ih grizes sve redom-budala :D Ima raznih :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kao leptirica :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nisam na to mislila, pre sam mislila da ima neki fles kad je u pitanju neki film sa isterivanjem djavola :D aahahhaha, tako cu ja da napravim ludacku facu u porodilistu i da kazem: ako mi sjebete bebu sve cu vas izedem :D Ne salim se :ph34r:

Voljena žena voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

"Ne salim se :ph34r: " ahahhahahhahahha

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da li anksioznost moze da iskoplikuje porodjaj?Nacula sam da mi treba psihijatar u bolnici???Da li je moguce da je to tako strasno?

Samo nam jos to fali... :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kako ste?Meni bude ok dana, ali i onih drugih.Zatvorila sam se u kucu i tu mi je najbolje,samo kad pomislim da negde idem odmah pocne sve iznova. Samo mi zao cerke koja je zbog mene osudjena na kucu stalno. I imam uzasan strah od lezanja u bolnici nakon porodjaja,ako sve bude ok sa bebom... Toliko strahova bespotrebno a opet ne mogu tu nista...Nazalost. Jel neka od vas pije neke cajeve za smirenje ili nesto sem lekova?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvo, pozdrav svima....koliko Vas ima :-)

Odmah na početku da kažem da ja nisam trudna (jer od straha i napada ne smijem da se udam, a ne da ostanem trudna)!

Našla sam Vas pregledavajući silne forume i pratim Vas već neko vrijeme, ali nikako da nešto da napišem (mada, neću napisati ništa što već nije napisano u ove 23 stranice, i koliko mogu da vidim sve su Vaše priče skoro identične jedna drugoj, pa tako i moja :(

Ja patim od anksioznosti i paničnih napada od 2010. U početku sam bila redovan gost u hitnoj pomoći dok nisam počela da pijem tablete. Nakon toga stanje mi je bilo znatno bolje, uz to sam redovno posjećivala psihologa, ali sve se vratilo na staro nakon nekoliko mjeseci prestanka uzimanja terapije! Borila sam se tako neko vrijeme bez tableta, da bi se ponovo vratila na iste! Sada sam opet na tabletama i to ne bi bilo tako strašno da ja sada nemam panične napade i pored tableta! To me toliko poražava i užasava da se svaki dan pitam: pa šta će da bude onda kad ih prestanem piti, kad me sada pucaju napadi dok ih pijem???

Eto, tako životarim....preživljavam dan za danom, pitam se stalno ima li kraja, strepim od ''moranja'' nečega, kako vi kažete, svaki izlazak iz kuće mi tako pada kao da moram u rudnik, udaju uredno odgađam (iaoko sam trebala odavno da stanem na ludi kamen), a od trudnoći da ne pričam ( čini mi se da bi me fatali gore po bolnici kad bi mi rekli da sam trudna :)

Izvinite na mom opširnom komentaru, ali vidjeh da vi kukate, pa rekoh da se u ja pridružim :)

Veliki panični pozdrav iz Sarajeva ;)

post-66335-0-12266000-1373589714_thumb.j

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Fox, pa i da ima maničnu depresiju, i to se danas uspešno tretira lekovima, i žene koje imaju m.d. iliti bipolarno-afektivni poremećaj ličnosti mogu bez problema da planiraju trudnoću i porođaj, samo treba da im se prilagodi terapija i to je to. Hoću reći, SuperStar, i sa težim dijagnozama žene komotno rode decu, a ta medicinska sestra lupeta i nemoj da je slušaš. Neke medicinske sestre se istripuju da su doktori posle nekog vremena, a u stvari su baš te takve sestre obične šalteruše i nemaju veze s pacijentima i zdravstvenim radom. Da me neko ne shvati pogrešno, ne generalizujem nego ciljam na konkretan profil žena i ne mislim da su sve m.s. takve, ali ta tvoja jeste 100%, i, da skratim priču, nemoj da je zarezuješ ni 5%.

Ako je ipak uspela da ti ubaci bubu u glavu, zašto ne bi postavila pitanje u temi Pitajte ginekologa? Tamo ćeš dobiti najtačniji odgovor.

Mejja i Fox volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drage devojke,

Imam 34 godine i nalazim se u 20.nedelji trudnoce.Punih 14 godina patim od najpre napada panike(par godina)pa u nastavku od anksioznosti i psihosomatske svakodnevne ukocenosti i bolova u ledjima,vratu,misicima.Nemojte da vas uplase ovolike godine,covek se na sve navikne,nazalost,a to i jeste najveci problem.Ne secam se vise kako je ziveti bez tih sranja.Da me vidite,rekli biste da lazem.U najvecim mukama uspesno zavrsila faks,zaposlila se,imala burnu dugogod.vezu,sada udata za najdivnijeg coveka na svetu sa kojim cekam bebu.Danak naucenog jadnog mozga koji radi 300 na sat placam jos uvek.Naucila da zivim sa tim jadnim ubrzanjem,ali moji misici se bune kao i moje raspolozenje.Mogla bih knjigu da napisem.Nemojte,ponavljam,da vas uplasi sve ovo.Ja sam jedna nasmejana,komunikativna,pred svetom vedra osoba,lepog izgleda.Sa svakodnevnim mukama ali uvek i dozivotno borac,sa nadom i verom da cu jednog dana shvatiti da sebe treba voleti sta god da se desi,makar i uzasni napadi panike u ranoj mladosti.Ono sto znam ali ne mogu da osetim jeste da morate sve oprostiti sebi,sve slabosti,sve mane,realne ili umisljene,sve strahove,oprostite sebi i volite sebe.p.s.pitajte sve sto vas zanima,tu sam da pomognem.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jana, tako je divno procitati ovako nesto. Da li i sada imas napade?Kako se sada nosis sa svim tim? Pozdrav veliki :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvo pitanje na koje sam naletjela je da li postoji neko ko je patio od anks. a da je sada ok. Evo me!

Da se ne ponavljam, najbolji lijek je - lijek... Antidepresivi i sedativi. A uporedo sa tim, mijenjanje navika - ranije budjenje, fizicka aktivnost... dan pun zadataka!!!

I manite se slivacica strava :) Pogresno razlivene hemije u nasim glavama nece regulisati nijedna od tih baba, sektasa... Jos da vam oni dodaju i neki OKP i ljepota :)

Nego, ako vam nije smor, pisite koji su vam najveci stresovi u zivotu bili (ne morate detalje, samo po rijec), da li ste zadovoljne vasim izgledom, da li ste zadovoljne brakovima... Imate li ljubav porodice? Sta bi vas obradovalo ovih dana? Cega se plasite (strahovi vezani za paniku)? Kojih misli vas je sramota?

paper_moon voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mali Idjoš,mm je počeo biti neki ad,flunisan.Mnogoo mu je bolje,al sad ima neki tik da kažem.Jel ima to veze sa ad?Doktorica kaže da se sad ti strahovi manifestuju kroz te nevoljne nekontrolisane pokrete,i da će proći.Al u suštini on nema više napada panike.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne razumijem se bas u sve :)

Ali, logicno je da neki nerv tako reaguje. Kao ono kad se u snu drmnemo...

Nisam znala da je i on imao napade. Boze, koliko nas je.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne razumijem se bas u sve :)

Ali, logicno je da neki nerv tako reaguje. Kao ono kad se u snu drmnemo...

Nisam znala da je i on imao napade. Boze, koliko nas je.

Nedavno je počeo da ima te napade panike,dugo je negirao da ga tišti smrt brata.Valjda mu se sve skupljalo,pa je konačno otišao kod dr.Išao je kod neke dr Đurović u bloku V.Baš j e s njom zadovoljan,a on je probirljiv.

Inače,nema šta da te iznenađuje,obično se takve stvari kriju u našem društvu,a ima ih mnogo više nego što mislimo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvo pitanje na koje sam naletjela je da li postoji neko ko je patio od anks. a da je sada ok. Evo me!

Da se ne ponavljam, najbolji lijek je - lijek... Antidepresivi i sedativi. A uporedo sa tim, mijenjanje navika - ranije budjenje, fizicka aktivnost... dan pun zadataka!!!

I manite se slivacica strava :) Pogresno razlivene hemije u nasim glavama nece regulisati nijedna od tih baba, sektasa... Jos da vam oni dodaju i neki OKP i ljepota :)

Nego, ako vam nije smor, pisite koji su vam najveci stresovi u zivotu bili (ne morate detalje, samo po rijec), da li ste zadovoljne vasim izgledom, da li ste zadovoljne brakovima... Imate li ljubav porodice? Sta bi vas obradovalo ovih dana? Cega se plasite (strahovi vezani za paniku)? Kojih misli vas je sramota?

Ja na primjer pijem i antidepresive i sedative, ali ono što me poražava je da i pored toga znaju da me uhvate napadi, ne baš u tolikoj mjeri ali dovoljno da mi i dalje zagorčavaju život i da me stalno podsjećaju da su tu :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Albatros,ja sam za sve te godine pila malo lekova,borila se sama kao vuk,sto mi nije bilo pametno.Nakon samo 4 meseca rivotrila,sto sam pila tek pre 4 godine,napadi su prestali,sada i kad osetim nesto tome slicno,nikada nisu kao pre.Sve svoje panike i strahove sam spakovala u vrat i svu ledjnu muslulaturu a toga vec ne umem da se oslobodim.Aerobik,joga,setnja,masaze,akupunkture,fizijatrijski tretmani,neko bi rekao savrsen zivot u ovom momentu...nista ne pomaze.To znaci da su napadi ostali u meni,da sam ih suzbila.Pusti ih,kad se desavaju prozivi ih iako znam da je to nesto sto onaj ko ih nije doziveo ne moze ni da zamisli,kada krene ne bori se protiv njega,jer znas da neces umreti i da je to samo senzacija.Mene su svakodnevni bolovi (a nemam specijalnu nikakvu dijagnozu na kicmi) iscrpeli,iako to samo moja dusa zna.Ponekada se pitam kako mogu da budem tako savrsena glumica,i pre drugima i pred sobom.Dakle,moj savet-jednog dana napadi ce izgubiti snagu i prestati.Tvoj mozak ce shvatiti da ne treba u prazno da se buni:).Sada,ako postoje,prihvati ih,to je sada deo tebe.NE BORI SE PROTIV NJIH JER SE TAKO BORIS PROTIV SEBE.Ne pitaj se zasto ti se to desava,zasto bas tebi.Nisi jedina.To se desava senzitivnim i suptilnim dusama,debelokoscima nikada.

Imam i ja puno strahova,protiv njih se boim.Recimo,kod dr uvek pri merenju pritiska naguram do 140 sa 90.Sada u trudnoci,strah je dosao do izrazaja.A onda,uzmem digitalni kod kuce ikrenem.Cim sam ga uzimala,srce krene ludacki da bije.Izmerim i sama visok.Krenu moje panicne misli.Odem u kupatilo,umijem se,kazem glasno nije ti nista budalo.Vratim se,merim po 100 puta.I znas kad sam izmerila normalan-kad sam tiho izgovarala za vreme merenja ne bojim se glupog merenja pritiska.Sada ga merim svaki dan,i uvek je nizak:).Probaj da radis ono cega se bojis,i tiho,da niko ne cuje,govori sebi da se ne bojis.Probaj.Strah gubi snagu.

p.s Odoh da vadim krv,vise se ne bojim:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja vise ni sama ne znam cega se bojim. Samo znam da mi je sve mucenje. Dugo sam valjda usmerila svu energiju na dete i muza i ja sam se izgubila. Niti znam sta zelim, volim, ni sta bi mi sad prijalo... Sve mi je strasno, pogotovo lekari, bolnice, kad pomislim na porodjaj odlepim zato sto znam da cu ostati par dana. Bola se ne bojim ali lezanja u bolnici da, koja glupost, zar ne? Danas mi je los dan, grrr

Mejja, Ivanica85 i Poplašena volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.