Kad srce prestane da kuca...

odgovora

Objavljeno

Drage mame, ja ću da otvorim ovu temu mada nije ni malo prijatna ali volela bih da sa vama podelim ove teške trenutke. Moja trudnoća je tekla uredno i moja devojčica je rasla u mom stomaku kao iz vode. Obavila sam sve preglede pre nego što sam zatrudela a i trudica sam bila za primer, od čestih ultarzvuka preko plodove vode do čarapa, potkošulja i svega ostalog. Poslednje dve nedelje sam redovno išla na ctg i po mom doktoru je sve bilo ok. Ne želim nikog da imenujem jer ne želim da budem ogorčena, ne smem da vraćam film i tražim greške jer mislim da neću više moći normalno da živim. Ovako je tekla priča, u četvrtak sam bila na ctg-u, bilo je sve u redu, u subotu ujutru je zadnji put štucala a u nedelju u Betaniji je ctg samo šuštao, bilo mi je sve jasno. Fetus mortus, moja devojčica je umrla 5 dana pre termina za porođaj. Koga tu čovek da krivi? O čemu da razmišlja? Od tada je prošlo samo dve nedelje, porodila sam se prirodno i sada sma kući i oporovljamse. Ostala sam normalna zahvaljujući ljubavi koju mi je suprug u ovim danima nesebično pružao i optimizmu i snazi, koje zaista ne znam odakle je crpeo. U meni je ostala praznina i bol, svako jutro počinje isto a noć je najgora. Čekamo ph posteljice i izveštaj sa obdukcije (strašno). Spomijali su neke viruse mada ja u to ne želim sa verujem. Rekli su za 6 meseci ponovo možemo biti trudni i to me jedino raduje. Ja sam moju devojčicu sačuvala u srcu, ja sam je rodila i i videla i ceo život će mi ostati u srcu. To nije samo plod, to je bilo naše dete... i neka sam ja zadnja.

Zilha voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne postoje reci koje bi mogla da kazem na nesto ovako :( Kod nas se kaze: Bog ga dao, Bog ga uzeo...I u pravu si da to nije samo plod, to je dete, dete koje nije videlo lepotu ovoga sveta. Preziveti hoces... ali zaboraviti neces i koliko god dece imala ta slika njenog rodjenja ce ti ostati za ceo zivot.

Strasno je sto se takve stvari desavaju, ali eto, desavaju se i ne postoje reci utehe...sem da i ti i suprug morate smoci snage da sve to zajednicki prebrodite i prezivite. Ne ocajavajte, dignite glavu, zdravi ste i bice sigurno dece, uzdajte se jedno u drugo, cuvajte se, jer ste u ovakvoj situaciji jedno drugom najpotrebniji..i znaj da je ta mala dusa na nekom boljem mestu...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne postoje reci koje bi mogla da kazem na nesto ovako :( Kod nas se kaze: Bog ga dao, Bog ga uzeo...I u pravu si da to nije samo plod, to je dete, dete koje nije videlo lepotu ovoga sveta. Preziveti hoces... ali zaboraviti neces i koliko god dece imala ta slika njenog rodjenja ce ti ostati za ceo zivot.

Strasno je sto se takve stvari desavaju, ali eto, desavaju se i ne postoje reci utehe...sem da i ti i suprug morate smoci snage da sve to zajednicki prebrodite i prezivite. Ne ocajavajte, dignite glavu, zdravi ste i bice sigurno dece, uzdajte se jedno u drugo, cuvajte se, jer ste u ovakvoj situaciji jedno drugom najpotrebniji..i znaj da je ta mala dusa na nekom boljem mestu...

Hvala Nina, na rečima utehe koje mi jako puno znače. Ona je sada moj mali anđeo, i verujem u to da je Bog poštedeo neke patnje. Gde god se okrenem sve me potseća na nju. Trudimo se nas dvoje da budemo dobro i nadam se na će nam Bog pružiti snagu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

toliko me je pogodila i rasplakala tvoja prica da neznam sta bi rekla!Mogu samo da se divim tvojoj hrabrosti i da ti pozeli svu srecu ovog sveta sa drugom trudnocom

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Draga Milice,jako me je dirnula tvoja prica...Stvarno ne znam sta da napisem,mogu samo da konstatujem koliko si zapravo hrabra kad si smogla snage da nam ispricas svoju pricu dok su jos rane sveze...

Strasne se stvari desavaju ljudskom bicu,ali istina je da ono sto nas ne ubije,ojaca nas.....Puno,puno srece ti zelim od srca sa narednom trudnocom,a tvoju malu ljubav sada paze andjeli,ne brini za nju......

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Neka je anđeli čuvaju. Ne daj se, budi hrabra

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nemam rijeci, ..suze su mi krenule dok sam ovo citala, a mogu zamisliti kako je tebi.

Glavu gore, vazno je da imas veliku podrsku supruga, da ovo zajedno prebrodite.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Divim ti se sto si imala hrabrosti da to podelis sa nama, a koliko ti je tesko, samo mogu da zamislim... :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Citam knjigu ''Sta da ocekujete dok cekate bebu'' i bas juce sam procitala par strana o situaciji da beba umre pre nego sto se rodi. Jako sam plakala i molila Boga da se to nikom ne desi, stvarno je strasno. Samo pomislim koliko sam srecna svaki put kad se beba u stomaku ritne, kad je zamisljam kako se smeje ili igra unutra. Ne znam kako vam je, mogu samo da vam izjavim iskreno saucesce i pozelim sve najbolje u narednoj trudnoci! Kazu, tesko je, ali vremenom ce proci.. Draga, budi jaka! Nemoj da zaboravis svoju bebu, niko od tebe to ne trazi, daj joj ime i pamti je i samo misli na to da ce proci i da ces biti srecna sa drugom bebom. Nemoj da odmah sklonis stvari pripremane za nju, ipak si je cekala i nadala joj se tako dugo, placi kad god imas potrebu, gledaj stvarcice koje si spremila i pusti da vremenom to prodje. Nece proci brzo, mozda za tri-cetiri meseca, mozda i duze, ali nemoj da se trudis da se ponasas kao da se nista nije desilo, kao da te bebe nije ni bilo. Bila je tu i imas puno pravo da se pomiris sa njenim odlaskom. Izvini ako sam ti nanela bol na i ovako neizmernu bol, mozda i nisu neke reci utehe, jer ne znam kako ti je, ali saosecam i nadam se da ces biti bolje. Ljubim te

post-17922-1269952227_thumb.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Citam knjigu ''Sta da ocekujete dok cekate bebu'' i bas juce sam procitala par strana o situaciji da beba umre pre nego sto se rodi. Jako sam plakala i molila Boga da se to nikom ne desi, stvarno je strasno. Samo pomislim koliko sam srecna svaki put kad se beba u stomaku ritne, kad je zamisljam kako se smeje ili igra unutra. Ne znam kako vam je, mogu samo da vam izjavim iskreno saucesce i pozelim sve najbolje u narednoj trudnoci! Kazu, tesko je, ali vremenom ce proci.. Draga, budi jaka! Nemoj da zaboravis svoju bebu, niko od tebe to ne trazi, daj joj ime i pamti je i samo misli na to da ce proci i da ces biti srecna sa drugom bebom. Nemoj da odmah sklonis stvari pripremane za nju, ipak si je cekala i nadala joj se tako dugo, placi kad god imas potrebu, gledaj stvarcice koje si spremila i pusti da vremenom to prodje. Nece proci brzo, mozda za tri-cetiri meseca, mozda i duze, ali nemoj da se trudis da se ponasas kao da se nista nije desilo, kao da te bebe nije ni bilo. Bila je tu i imas puno pravo da se pomiris sa njenim odlaskom. Izvini ako sam ti nanela bol na i ovako neizmernu bol, mozda i nisu neke reci utehe, jer ne znam kako ti je, ali saosecam i nadam se da ces biti bolje. Ljubim te

Hvala ti puno , i ja sam čitala taj deo u tpj istoj knjizi i nisam mogla da verujem šta su stavili u knjigu koja treba da bude samo lepa ali sam na kraju shvatila da se te stvari ipak dešavaju. Ja prolivam suze svaki dan i malo pre sam spakovala sve njene stvari da sačekaju drugu bebu. Ja moju Milicu neću nikad zaboraviti, ona je sa mnom živela 9 meseci, znala sam kad spava, kad štuca, kad se igra i bila je u mom životu zato sada i potoji ogromna praznina. Imam utisak da se nikad neću oporaviti, toliko mi nedostaje. Sve drugarice su mi trudne ili su se nedavno porodile tako da mi je još gore u takvom okruženju. Ja se ipak radujem svoj njihovoj deci i čekam sve njihove porođaje sa nestrpljenjem. Ujutru kad se probudim jkoš uvek čekam da će mi je neko doneti a kad se saberem samo mi se plače toliko da mi je sve već pred očima mutno. Trenutno moj život za mene nema smisla ali moram da se borim zbog svog muža i nekih sretnih dana. Moj život je obeležen i nikad više neće biti isti a ja sam uvek bila ta koja je bila puna pozitivne energije i kojoj je ceo svet bio ružičast.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jav,Milica...to ime ja zelim za moju bebu ako bude devojcica. Imam neke rodjake koji imaju cetvoro dece,a jedna od tih devojcica je imala brata blizanca koji je umro po rodjenju. Oni su stvarno velika i srecna porodica,ali kazu da svake godine,osim srece sto je rodjendan toj devojcici,osecaju tugu jer nemaju jos jedno dete i pomisle kako bi bili srecni da je i on tu. Znaci,tako nesto se ne moze zaboraviti,ali okrenuli su se drugoj deci i trudili da zivot nastave. Nemoj odmah da sklonis sve,svaki dan joj posveti malo vremena,ipak tvoja Milica zna koliko si je volela i koliko je volis,nemoj odmah da sklonis sve sto te podseca na nju,kad si i ivako u mislima s njom. Taj bol ne moze da se poredi ni sa cim,ali kao i svaki bol u zivotu,vremenom ce izbledeti. Inace,kaze jedna poslovica: ''Ne leci vreme rane,vec nova ljubav''. Ako mozes i zelis,kupi knjigu ''Koliba'' koju je napisao Vilijem Pol Jang,u njoj se isto tako radi o roditeljima koji u jezivoj kolibi gube svoju devojcicu...Planirala sam da kupim neku knjigu da citam ovih dana,pa sam po opisu tu knjigu zapazila izmedju ostalih,ima mnostvo odgovora na pitanja koja nas cesto muce. Zelim ti puno snage,jer je najteze osobama koje su dobre i pozitivne kad im se desi nesto lose,one to ne zasluzuju,ali se desi. Nisi ti kriva i ne zasluzujes to sto ti se desilo,ali mozda postoji neki razlog za to. Joj,stvarno ne znam sta da ti kazem,da mogu,jako bih te zagrlila i plakala sa tobom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jav,Milica...to ime ja zelim za moju bebu ako bude devojcica. Imam neke rodjake koji imaju cetvoro dece,a jedna od tih devojcica je imala brata blizanca koji je umro po rodjenju. Oni su stvarno velika i srecna porodica,ali kazu da svake godine,osim srece sto je rodjendan toj devojcici,osecaju tugu jer nemaju jos jedno dete i pomisle kako bi bili srecni da je i on tu. Znaci,tako nesto se ne moze zaboraviti,ali okrenuli su se drugoj deci i trudili da zivot nastave. Nemoj odmah da sklonis sve,svaki dan joj posveti malo vremena,ipak tvoja Milica zna koliko si je volela i koliko je volis,nemoj odmah da sklonis sve sto te podseca na nju,kad si i ivako u mislima s njom. Taj bol ne moze da se poredi ni sa cim,ali kao i svaki bol u zivotu,vremenom ce izbledeti. Inace,kaze jedna poslovica: ''Ne leci vreme rane,vec nova ljubav''. Ako mozes i zelis,kupi knjigu ''Koliba'' koju je napisao Vilijem Pol Jang,u njoj se isto tako radi o roditeljima koji u jezivoj kolibi gube svoju devojcicu...Planirala sam da kupim neku knjigu da citam ovih dana,pa sam po opisu tu knjigu zapazila izmedju ostalih,ima mnostvo odgovora na pitanja koja nas cesto muce. Zelim ti puno snage,jer je najteze osobama koje su dobre i pozitivne kad im se desi nesto lose,one to ne zasluzuju,ali se desi. Nisi ti kriva i ne zasluzujes to sto ti se desilo,ali mozda postoji neki razlog za to. Joj,stvarno ne znam sta da ti kazem,da mogu,jako bih te zagrlila i plakala sa tobom.

Ne mogu da se pomirim sa gubitkom, jedan dan mi je ovakav drugi onakav. Najgore je to što nekada mi moj život više nema smisla i onda mi je jako teško da se izvučem iz te situacije. Mislim da ću ponovo biti srećna tek kada budem čula svoje dete kako plače, dotle ću se truditi da se bar malo dignem na noge. Nekada mi dođe da vičem na sav glas i molim Boga da mi je vrati. Ne mogu da shvatim zašto mi se to desilo kad sam je toliko čekala.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja baka ove godine puni 80 godina. Prije 60 godina joj je umrlo prvo dijete, pa poslije toga jos dvoje (blizanci).

Nakon toga su došli moj ujak i moja mama. I novi životi i nove priče, novi unuci, sad i praunuci...

Dan-danas, ona meni zna pričati o tome kako joj bilo. Eto, poslije 60 godina ona priča o svom djetetu koje nije imalo priliku da udahne život i o sebi, o tugi i bolu, praznini koju je osjećala. Ti ćeš svoje dijete otugovati i nikad nećeš zaboraviti. 9 mjeseci je velik stvar, a tek život koji je bio pred njom.

Samo će te novi počeci, novi životi tvoje buduće djece (u koju sam ubijeđena da će ih biti) trgnuti iz tog, naizgled neizlječivog bola. Imaš puno pravo da budeš tužna, ogorčena i bolna.

Ja ti želim nove osmjehe i plač bebe, što prije.

Abej voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja baka ove godine puni 80 godina. Prije 60 godina joj je umrlo prvo dijete, pa poslije toga jos dvoje (blizanci).

Nakon toga su došli moj ujak i moja mama. I novi životi i nove priče, novi unuci, sad i praunuci...

Dan-danas, ona meni zna pričati o tome kako joj bilo. Eto, poslije 60 godina ona priča o svom djetetu koje nije imalo priliku da udahne život i o sebi, o tugi i bolu, praznini koju je osjećala. Ti ćeš svoje dijete otugovati i nikad nećeš zaboraviti. 9 mjeseci je velik stvar, a tek život koji je bio pred njom.

Samo će te novi počeci, novi životi tvoje buduće djece (u koju sam ubijeđena da će ih biti) trgnuti iz tog, naizgled neizlječivog bola. Imaš puno pravo da budeš tužna, ogorčena i bolna.

Ja ti želim nove osmjehe i plač bebe, što prije.

Hvala ti puno na podršci. Ja sam svoje dete sačuvala u dubini svog srca i nikada je ne mogu zaboraviti, kad sam je videla kao da sam videla dobrim delom sebe a drugim mog muža i ta će mi slika uvek biti pred očima. Svaki trenutak pred spavanje posveti njoj i pomolim se Bogu da dana meni i mužu snage, sreće i smirenosti da nastavimo dalje i dobijemo decu jer ih oboje jako želimo a ovo nam je ogromni gubitak. Shvatila sam da si bogat i velik tek kada ugledaš svoje dete, to je tvoj uspeh i to se ne može meriti ni sa čim.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Draga Milice,jako me je potresla ova prica,i moram ti reci da sam ostala bez reci.Sto kaze Nina nikakva rec te ne moze utesiti,ali ljubav koju ti suprug pruza moze itekako da ti pomogne.Zelim ti svu srecu u predstojecim pokusajima,i NIKADA nemoj odustajati...................

Od nas,zena sa ovog foruma,imas potpunu podrsku,i sta god ti treba,neki savet,pisi nam.

P O LJ U B A C od Sanje

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Milice2010, znaj da smo uz tebe. Ne postoje reci utehe za tako nesto. Samo ti znas koliko hrabrosti treba da se nastavi sa svakodnevnim zivotom. Verujem da ce te Bog nagraditi za tvoju hrabrost i dati ti novu sansu i NOVU NADU I VERU jer znam da to zasluzujes. Ne znam sta da ti napisem jer u takvim situacijama reci postaju beznacajne. Moja drugarica je pre 7 godina, sa 17 godina, izgubila bebu, isto na porodjaju. Nikada o tome nije rec rekla. Dovoljno je bilo da je covek pogleda u oci i da vidi njenu patnju. Ali, nastavila je da zivi i da se bori jer su to osobine hrabrih ljudi. Bitno je da nisi sama, da imas ljubav i podrsku svog supruga. A kada se dvoje vole mogu i planine da pomere.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Milice, rasplakala si me svojom pričom...Kažu da je čovek jači od kamena i da ono što ga ne slomi, to ga ojača... Ne znam šta da ti napišem .... reči ne pomažu. Sećanje će trajati večno. Ja sam izgubila brata... pomisliš da se nikada više nećeš smejati, da nikada više nećeš biti srećna... ali veruj mi da hoćeš! Nikada tako potpuno jer će ti faliti to nešto što je otišlo sa njima ali bićeš srećna... treba samo vremena da rana malo zaceli da možeš normalno da živiš i da možeš da pomisliš na nju a da ne zaplačeš.... Neka ti dobri Bog da snage... LJUBIM TE!!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo i ja sam pocela da placem,jak mi je zao sto ti se to desilo.a..Ni jedna zena to ne moze da oseti dok ne nosi bebu u sebi i plasi se zanju.....Sve smo se plasile u trudnoci i iscekivale dan kada ce doci na svet....Svaka buduca majka sta sve prozivi za tih devet meseci,ali to je najmanje bitno....Budi jaka i neka Milica zivi u tvom srcu zauvek,a verujem da hoce....Bice druge dece sigurno i ja ti to zelim....Ne mogu ni da zamislim kako ti je,ali moras da izdrzis....Ako ti treba ragovor i uteha tu smo....Ne verujem da cemo moci da ti olaksamo,ali cemo biti tu uz tebe.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Draga moja, ne mogu ti opisati koliko mi je zao zbog vaseg gubitka... Drzi se mila, bice sve u redu, zivoti nam imaju neke zudne tokove i ko zna zasto se sve bas tako dogadja...

Za utehu, ima jos prica poput tvoje, nisi sama... Moja je nana zbog rezus faktora na svet donela petoro dece i sve ih osim mog tate izgubila. On je bio prvi, sve bebe nakon njega nisu prezivele dugo nakon porodjaja... Ali ona je bila jedna jako snazna zena koja je vise od svega zelela decu i veliku porodicu. Dobila ju je u troje unucadi. Ko ju je znao nikada ne bi rekao da je sve to prosla u zivotu- sto ju nije ubilo zaista ju je ojacalo, a srce joj je za sve i svakog bilo ogromno...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hvala vam svima puno, sve ovo mi toliko znači. Sednem i čitam vaše poruke i plačem da me niko ne vidi. Svom mužu sam dužna malo smeha i malo podrške sa moje strane a trudim se ali mi je preteško. Stvarno mislim da ti Bog samo odjednom da neverovatnu snagu da se izvučeš i nasmeješ. Prošlo je mesec dana a ja još nisam dobila odgovor na to što se desilo. Papiri kao da putuju sa Marsa, već sam postala besna. Poslli su samo izveštaj sa obdukcije a bez ph posteljice ne mogu da utvrde ništa.

Ja se radujem, zaista, našoj novoj trudnoći i samo molim Boga da nam podari decu i da budemo srećni.

Stvarno mi je drago što ipak odvojite tih par minuta da mi nešto napišete iako je ova tema isuviše bolna za sve vas što ste majke i što se ipak saosećate sa mnom.

Hvala vam...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja se radujem, zaista, našoj novoj trudnoći i samo molim Boga da nam podari decu i da budemo srećni.

Ja sam sigurna da ces uz malo volje biti opet trudna,i zelim ti da imas puno decice....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drage mame, ja ću da otvorim ovu temu mada nije ni malo prijatna ali volela bih da sa vama podelim ove teške trenutke. Moja trudnoća je tekla uredno i moja devojčica je rasla u mom stomaku kao iz vode. Obavila sam sve preglede pre nego što sam zatrudela a i trudica sam bila za primer, od čestih ultarzvuka preko plodove vode do čarapa, potkošulja i svega ostalog. Poslednje dve nedelje sam redovno išla na ctg i po mom doktoru je sve bilo ok. Ne želim nikog da imenujem jer ne želim da budem ogorčena, ne smem da vraćam film i tražim greške jer mislim da neću više moći normalno da živim. Ovako je tekla priča, u četvrtak sam bila na ctg-u, bilo je sve u redu, u subotu ujutru je zadnji put štucala a u nedelju u Betaniji je ctg samo šuštao, bilo mi je sve jasno. Fetus mortus, moja devojčica je umrla 5 dana pre termina za porođaj. Koga tu čovek da krivi? O čemu da razmišlja? Od tada je prošlo samo dve nedelje, porodila sam se prirodno i sada sma kući i oporovljamse. Ostala sam normalna zahvaljujući ljubavi koju mi je suprug u ovim danima nesebično pružao i optimizmu i snazi, koje zaista ne znam odakle je crpeo. U meni je ostala praznina i bol, svako jutro počinje isto a noć je najgora. Čekamo ph posteljice i izveštaj sa obdukcije (strašno). Spomijali su neke viruse mada ja u to ne želim sa verujem. Rekli su za 6 meseci ponovo možemo biti trudni i to me jedino raduje. Ja sam moju devojčicu sačuvala u srcu, ja sam je rodila i i videla i ceo život će mi ostati u srcu. To nije samo plod, to je bilo naše dete... i neka sam ja zadnja.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Osećala sam da sam dužna da nešto napišem. Sve što kažem zvuči glupo jer su reči u ovakvim situacijama nemoćne. Samo sam želela da znaš da sam uz tebe. Probaj da nađeš vedrinu koju si izgubila. Bori se jer život je teška borba. Biće za tebe još puno radosti i ako sad ne izgleda tako. Mnogo te ljubim!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Osećala sam da sam dužna da nešto napišem. Sve što kažem zvuči glupo jer su reči u ovakvim situacijama nemoćne. Samo sam želela da znaš da sam uz tebe. Probaj da nađeš vedrinu koju si izgubila. Bori se jer život je teška borba. Biće za tebe još puno radosti i ako sad ne izgleda tako. Mnogo te ljubim!

Hvala Miro, nekad stvarno izgleda bezizlazno a opet svane novi dan i vidim da vreme ipak ide a ja se moram boriti, moram zbog boljeg sutra.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

draga ti si veoma Hrabra zena....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.