Kad srce prestane da kuca...

odgovora

Objavljeno

Losa cirkulacija je jedan simptom ali vidi, ne bih da izigravam lekara pa da ti kazem "e to ti je to"nemam prava na to,nisam doktor,ali mogu da ti pomognem na neki nacin,hladne noge su uglavnom rezultat lose cirkulacije a losa cirkulacija je jedan od simtoma trombofilije,ja imam i hladne noge pa samim tim losu cirkulaciju.Sacekaj da prodje prva meca pa slobodno pocni sa analizama.Osnovni parametri na poremecaj koagulacije se rade u insitutu za transfuziju,ne znam odakle si a to ti je u Beogradu,treba ti uput od ginekologa,na njemu treba da ti napise sta treba da uradis,otprilike antifosfolipidna antitela,lupus antikoagulans i antikardiolipinska antitela,ako ti se tu pronadje neki parametar koji odskace poslace te na dalje analize koje radis na institutu za molekularnu genetiku,blizu Torlaka ali o tom potom.Meni kad su pronasli da su mi neki parametri poremecni posumnjali su na Leiden mutaciju pa su me sa uzorkom krvi poslali na taj institut za molek.biol.i bili su u pravu,Ali kazem o tom potom,prvo sacekaj da prodje meca pa kod ginekologa po uput,INSISTIRAJ da ti da jer mozes naici na nezainteresovane doktore koji cekaju da neko ima vise spontanih da bi nesto preduzeli.S tim uputom odes u institut za transfuziju i zakazes,kad dobijes rezultate ako nesto nije u redu poslace te kod hematologa na dalje konsultacije,a ovo s kolicima :wub: daj Boze,sudaracemo se do sutra samo nek se desi :D

Desice se, moramo cvrsto verovati u to!! Dobro je da si to otkrila, i zbog sebe i ukupnog zdravlja. Neverovatno kako takve analize ne ukljucuju u rutinske testove u trudnoci, pa i ako su skupi, makar da se pruzi informacija pa svaka osoba moze da odluci da li zeli na takve analize. Meni su oni klasicni testovi krvi koji se rade bili ok, pretpostavljam i tebi. Siguno cu insistirati kod lekara da me posalje na testove krvi koje spominjes, ma koliko da kostaju, snaci cu se nekako. Veruj mi na Mars bih otisla kad bi trebalo, samo da rodim zdravu bebu jednog dana. Sigurna sam da se i ti tako osecas. Ne znam koje si godiste, ja cu uskoro 30, pa se nadam da godine nisu problem u ovoj mojoj prici.

Puno si mi pomogla, hvala ti od sveg srca!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slazem se...ili ako imas neku vezu u bolnici...to bi ti bilo najbolje i najbrze...

Upravo tako,najbolja varijanta...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Desice se, moramo cvrsto verovati u to!! Dobro je da si to otkrila, i zbog sebe i ukupnog zdravlja. Neverovatno kako takve analize ne ukljucuju u rutinske testove u trudnoci, pa i ako su skupi, makar da se pruzi informacija pa svaka osoba moze da odluci da li zeli na takve analize. Meni su oni klasicni testovi krvi koji se rade bili ok, pretpostavljam i tebi. Siguno cu insistirati kod lekara da me posalje na testove krvi koje spominjes, ma koliko da kostaju, snaci cu se nekako. Veruj mi na Mars bih otisla kad bi trebalo, samo da rodim zdravu bebu jednog dana. Sigurna sam da se i ti tako osecas. Ne znam koje si godiste, ja cu uskoro 30, pa se nadam da godine nisu problem u ovoj mojoj prici.

Puno si mi pomogla, hvala ti od sveg srca!

I meni je osnovna kks bila dobra,cak sta vise odlicna,to se tu ne moze videti, eventualno po trombocitima ali meni su i trombociti bili odlicni pa eto...nema pravila.Godine nisu problem,moze se uvek desiti,od nje ne oboljevaju samo trudnice,svako moze.A o nasem zdravstvu no comment :angry: Njima je mrsko da napisu jedan uput a kamoli da sednu s tobom da te posavetuju oko analiza sem ako ne naidjes na nekog normalnog i savesnog doktora/ginek.Draga,stojim ti na raspolaganju za sve sto te zanima,pisi mi kad god pozelis :)

P.S.Isto smo godiste :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I meni je osnovna kks bila dobra,cak sta vise odlicna,to se tu ne moze videti, eventualno po trombocitima ali meni su i trombociti bili odlicni pa eto...nema pravila.Godine nisu problem,moze se uvek desiti,od nje ne oboljevaju samo trudnice,svako moze.A o nasem zdravstvu no comment :angry: Njima je mrsko da napisu jedan uput a kamoli da sednu s tobom da te posavetuju oko analiza sem ako ne naidjes na nekog normalnog i savesnog doktora/ginek.Draga,stojim ti na raspolaganju za sve sto te zanima,pisi mi kad god pozelis :)

P.S.Isto smo godiste :)

I ja sam ogorcena na nase zdravstvo. Najgore sto sam pored doma zdravlja isla i privatno kod jednog iskusnog ginekologa, kao da ja ipak budem sigurna, iz predostroznosti, pa nista. Svi su oni isti, privatni ili drzavni lekari. Ja sam tokom cele trudnoce imala bolove, dali mi utrogestan, bolovi nisu prestajali, nasuprot. Kada sam se javila da mi se bolovi pojacavaju, rekli su mi da sam ja jako osetljiva, da se materica uvecava i da je to normalno. E pa NIJE NORMALNO! Sad kad citam svoj trudnicki dnevnik, tacno znam kada mi se desio pobacaj. Tada sam napisala da imam jake bolove i da nisam mogla da spavam od njih. Posle dva dana sva sam otekla u licu, kao da sam bila opecena oko ociju, javila se lekaru, kazu normalno je, u trudnoci oce koza da se menja...I onda su se jako iznenadili kada mi se ovo desilo. Eto koliko je sve normalno.

Eto tesko je pustiti sve to iza sebe, ali mora se nekako. Sad je proslo 5 dana nakon kiretaze i krsta me ubijaju. Da li si ti imala tako nesto?

P.S. Bas smo se nasle vrsnjakinje u nevolji. Ali bicemo mi zrele mame u najboljim godinama:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I ja sam ogorcena na nase zdravstvo. Najgore sto sam pored doma zdravlja isla i privatno kod jednog iskusnog ginekologa, kao da ja ipak budem sigurna, iz predostroznosti, pa nista. Svi su oni isti, privatni ili drzavni lekari. Ja sam tokom cele trudnoce imala bolove, dali mi utrogestan, bolovi nisu prestajali, nasuprot. Kada sam se javila da mi se bolovi pojacavaju, rekli su mi da sam ja jako osetljiva, da se materica uvecava i da je to normalno. E pa NIJE NORMALNO! Sad kad citam svoj trudnicki dnevnik, tacno znam kada mi se desio pobacaj. Tada sam napisala da imam jake bolove i da nisam mogla da spavam od njih. Posle dva dana sva sam otekla u licu, kao da sam bila opecena oko ociju, javila se lekaru, kazu normalno je, u trudnoci oce koza da se menja...I onda su se jako iznenadili kada mi se ovo desilo. Eto koliko je sve normalno.

Eto tesko je pustiti sve to iza sebe, ali mora se nekako. Sad je proslo 5 dana nakon kiretaze i krsta me ubijaju. Da li si ti imala tako nesto?

P.S. Bas smo se nasle vrsnjakinje u nevolji. Ali bicemo mi zrele mame u najboljim godinama:)

E svasta,bas toliki bolovi ne mogu da budu normalni+oticanje lica u tako maloj trudnoci :blink: Ma no comment za njih,i jos se iznenadili?Boli njih bre uvce,samo otaljavaju svoj posao koji je za njih sve samo ne human kakav bi i trebao da bude(cast izuzetcima)Sto se tica bolova u krstima ja ih nisam imala vec malo u stomaku ali to se materica vracala,nista strasno,proci ce,nemoj to da te brine.Vidi,meni je od spontanog proslo 11 meseci pa mi je jos uvek ponekad jako tesko,i mislim da nikad to necu zaboraviti,i kad budem ako Bog da imala dece jednog dana nikad te dve trudnoce necu zaboraviti,tj.bebe koje su trebale da se rode al nisu...Bice ti vremenom bolje,sasvim je normalno da se tako osecas,sve je jos uvek sveze.Kad uradis neophodne analize i krenes na sledecu trudnocu dobices novi nalet energije i zelje,polako,bice to sve dobro,znas kako se kaze,trudnoca se trudnocom leci :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dobro receno! Ne mogu docekati da ponovo zatrudnim, ta misao me drzi da preguram ovaj tezak period. I ovaj forum je zaista super stvar i podrska. Mi smo zaista na najgoroj moguci temi, kad god procitam naslov ove teme, najezim se.

Svima nama kojima se ovo desilo zelim da sto pre imamo velike i ponosne stomake i da mozemo da budemo opustene i uzivamo u trudnoci!

Javljaj sta se kod tebe desava i da li si ugledala dve divne crtice :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dobro receno! Ne mogu docekati da ponovo zatrudnim, ta misao me drzi da preguram ovaj tezak period. I ovaj forum je zaista super stvar i podrska. Mi smo zaista na najgoroj moguci temi, kad god procitam naslov ove teme, najezim se.

Svima nama kojima se ovo desilo zelim da sto pre imamo velike i ponosne stomake i da mozemo da budemo opustene i uzivamo u trudnoci!

Javljaj sta se kod tebe desava i da li si ugledala dve divne crtice :)

[/quote

Naravno,pocecemo ovih dana nadam se,pa cemo videti za dve nedelje kako mi se pise ;) Nek te misao na sledecu trudnocu odrzava,tako je i meni bilo,to ce ti dati snagu,bas sam juce pomislila kako mi je divan osecaj trenutak kad saznajes da si trudna pa simptomcici polaku pocinju da "bujaju"pa sama spoznaja da u sebi nosis novi zivot,tvoje detence :wub: plod ljubavi :wub: Divno,nadam se opet istom ali sa srecnim krajem sto zelim i tebi i svakoj koja je prosla kroz ovaj uzas,ljubim te vrsnjakinjo :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pozdrav za Maju i Suncokret, drago mi je da ste na dobrom putu resavanja svog problema, a sto je najbitnije, mislim da zene osete veliko olaksanje kada se potvrdi ovako nesto kao sto je trombofilija, ako sam dobro zapamtila, jer tada shvate da kod njih majcinstvo nije nemoguce, vec samo zavisi od necega sto je resivo samim tim sto je otkriveno. Cini mi se da svaka zena koja dozivi spontani pobacaj najvise se "ubije u pojam" jer, ne znajuci drugi razlog, razmislja kao da je bukvalno ona kriva sto joj se to desilo, a zapravo nije uopste... I zato, ponovicu, samo napred i samo hrabro, navijam za vas :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pozdrav za Maju i Suncokret, drago mi je da ste na dobrom putu resavanja svog problema, a sto je najbitnije, mislim da zene osete veliko olaksanje kada se potvrdi ovako nesto kao sto je trombofilija, ako sam dobro zapamtila, jer tada shvate da kod njih majcinstvo nije nemoguce, vec samo zavisi od necega sto je resivo samim tim sto je otkriveno. Cini mi se da svaka zena koja dozivi spontani pobacaj najvise se "ubije u pojam" jer, ne znajuci drugi razlog, razmislja kao da je bukvalno ona kriva sto joj se to desilo, a zapravo nije uopste... I zato, ponovicu, samo napred i samo hrabro, navijam za vas :rolleyes:

Hvala Naco na podrsci. I ja cu kao i Suncokret da podignem glavu prema Suncu i nadam se najboljem, kao i da se svim silama izborim da nadjem taj prokleti uzrok. Trudim se pozitivnim mislima da se izborim sa ovim, onda padnem, rastuzim se, pa tako u krug. Ovakve poruke zaista znace, hvala puno!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pozdrav za Maju i Suncokret, drago mi je da ste na dobrom putu resavanja svog problema, a sto je najbitnije, mislim da zene osete veliko olaksanje kada se potvrdi ovako nesto kao sto je trombofilija, ako sam dobro zapamtila, jer tada shvate da kod njih majcinstvo nije nemoguce, vec samo zavisi od necega sto je resivo samim tim sto je otkriveno. Cini mi se da svaka zena koja dozivi spontani pobacaj najvise se "ubije u pojam" jer, ne znajuci drugi razlog, razmislja kao da je bukvalno ona kriva sto joj se to desilo, a zapravo nije uopste... I zato, ponovicu, samo napred i samo hrabro, navijam za vas :rolleyes:

Hvala :) lepo od tebe,nadamo se najboljem :wub: Potpuno si u pravu,veliki pozdrav za tebe :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pronasla sam je cest uzrok spontanih pobacaja imunolski odgovor majke na plod koji prepoznaje kao strano telo pa ga odbacuje. Da li neko zna nesto vise na ovu temu? Da li je ovakav imunoloski poremecaj u trudnoci izleciv i kako? Hvala svima u napred

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pronasla sam je cest uzrok spontanih pobacaja imunolski odgovor majke na plod koji prepoznaje kao strano telo pa ga odbacuje. Da li neko zna nesto vise na ovu temu? Da li je ovakav imunoloski poremecaj u trudnoci izleciv i kako? Hvala svima u napred

Na srecu u danasnje vreme je 99%bolesti i stanja izlecivo pa i to,naravno da postoje lekovi koji regulisu imunoloske faktore,i trombofilija je vrsta imunolskog odbacivanja ploda.Imas dosta tema u oblasti imunologije ali ja bih ti savetovala da ne zamaras mozak sa tim,ipak je ova vrsta spontanog koji pominjes dosta redja u odnosu na druge,pogotovo jer si ti izgubila bebu u 12-oj nedelji sto nije bas tako rano a kod pomenutih imunoloskih faktora se skoro sve desava jako rano.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Na srecu u danasnje vreme je 99%bolesti i stanja izlecivo pa i to,naravno da postoje lekovi koji regulisu imunoloske faktore,i trombofilija je vrsta imunolskog odbacivanja ploda.Imas dosta tema u oblasti imunologije ali ja bih ti savetovala da ne zamaras mozak sa tim,ipak je ova vrsta spontanog koji pominjes dosta redja u odnosu na druge,pogotovo jer si ti izgubila bebu u 12-oj nedelji sto nije bas tako rano a kod pomenutih imunoloskih faktora se skoro sve desava jako rano.

Ja sam zapravo ima missed abortion / zadrzani pobacaj, bebi je srce prestalo da kuca sa 8 nedelja i 4 dana, samo sam ja u 12 nedelji saznala da se to desilo, 3 nedelje sam nosila plod a da nisam ni znala da je sve gotovo. Sve i svasta mi pada na pamet, lezim jos uvek kod kuce jer i dalje mi se desava da prokrvarim posle kiretaze (cak 10 dana posle mi se javlja jace krvarenje) pa sam nonstop na internetu i pokusavam nesto da saznam. AKo imas neki dobar link za imunuloske teme, posalji mi please. Hvala Suncokreticu:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam zapravo ima missed abortion / zadrzani pobacaj, bebi je srce prestalo da kuca sa 8 nedelja i 4 dana, samo sam ja u 12 nedelji saznala da se to desilo, 3 nedelje sam nosila plod a da nisam ni znala da je sve gotovo. Sve i svasta mi pada na pamet, lezim jos uvek kod kuce jer i dalje mi se desava da prokrvarim posle kiretaze (cak 10 dana posle mi se javlja jace krvarenje) pa sam nonstop na internetu i pokusavam nesto da saznam. AKo imas neki dobar link za imunuloske teme, posalji mi please. Hvala Suncokreticu:)

:D Krvarenje ce ti stati,ne brini se,jesu li ti rekli da ides na kontrolu da se vidi da li je sve izaslo? Poslacu ti link na pm,ne znam da li ovde sme pa da ne rizikujem...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:D Krvarenje ce ti stati,ne brini se,jesu li ti rekli da ides na kontrolu da se vidi da li je sve izaslo? Poslacu ti link na pm,ne znam da li ovde sme pa da ne rizikujem...

Hvala, odlican je link!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hvala, odlican je link!

Forum je sjajan,ja sam sve iscitala, ima bas dosta korisnih informacija,i sto je bitno tamo mozes naci iskustva devojaka koje su prosle kroz sve to,uzivaj :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ah, i nikako ova agonija da se zavrsi. Kada sam posle intervencije otisla na UZ videli su da je nesto ostalo u materici, jedan lekar me odmah poslao u bolnicu da mi ponove kiretazu, dok drugi misli da su to samo ugrusci krvi. POsle tri dana novi UZ posle cega je trebalo da usledi intervencija, medjutim slika se promenila, sto je ukazalo da je moguce da su ugrusci. Sada pijem Promolut Nor kao terapju i pratim stanje, da vidimo da li cu moci da prodjem bez kiretaze. Eto, nisam mirna nikako. Taman se malo smirim, pa ponovni stresovi i pitanja kako se ce se vise sve ovo zavrsiti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ćao drage moje, baš davno nisam bila na forumu i nekako sam gledala da probam sve da ostavim iza sebe pa da se ne podsećam na strašan događaj koji mi se desio, ali na kraju sam shvatila da je ipak to moj život kakav takav i da se sve stvari moraju pregurati hrabro i na nogama. U ponedeljak je bilo godinu dana od mog porođaja kad sam izgubila bebu u 40 nedelji trudnoće koja se rodila sa 3320 g i 53 cm i izgledala je kao živa... Termin za porođaj mi je bio 19.03.2010. god. a 14.03. su mi rekli na ctg da nema srčanu radnju, smrt 48h :blink: Ja do danas razlog ne znam, obavljene su sve analize, beba obdukovana i na kraju konstatacija lekara je bila da su oni još uvek nemoćni da utvrde neke stvari. To je strašan osećaj koji će me pratiti kroz ceo život jer ja ne znam šta je bilo niti da li može da se desi ponovo, ne daj Bože. Ja trenutno čekam posao pa ću krenuti u nove radne pobede što se tiče mog roditeljstva. Nadam se da će dragi Bog ovog puta biti uz mene svo vreme i da ću na kraju biti srećna kući sa svojim detetom. Nemojte očajavati, život je težak i strašan i nekada moraš biti kao životinja i jednostavno dići glavu i krenuti u novu borbu, jer, život je samo jedan i mnoge stvari će se zvati lani. Samo osmeh na lice i hrabro...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ćao drage moje, baš davno nisam bila na forumu i nekako sam gledala da probam sve da ostavim iza sebe pa da se ne podsećam na strašan događaj koji mi se desio, ali na kraju sam shvatila da je ipak to moj život kakav takav i da se sve stvari moraju pregurati hrabro i na nogama. U ponedeljak je bilo godinu dana od mog porođaja kad sam izgubila bebu u 40 nedelji trudnoće koja se rodila sa 3320 g i 53 cm i izgledala je kao živa... Termin za porođaj mi je bio 19.03.2010. god. a 14.03. su mi rekli na ctg da nema srčanu radnju, smrt 48h :blink: Ja do danas razlog ne znam, obavljene su sve analize, beba obdukovana i na kraju konstatacija lekara je bila da su oni još uvek nemoćni da utvrde neke stvari. To je strašan osećaj koji će me pratiti kroz ceo život jer ja ne znam šta je bilo niti da li može da se desi ponovo, ne daj Bože. Ja trenutno čekam posao pa ću krenuti u nove radne pobede što se tiče mog roditeljstva. Nadam se da će dragi Bog ovog puta biti uz mene svo vreme i da ću na kraju biti srećna kući sa svojim detetom. Nemojte očajavati, život je težak i strašan i nekada moraš biti kao životinja i jednostavno dići glavu i krenuti u novu borbu, jer, život je samo jedan i mnoge stvari će se zvati lani. Samo osmeh na lice i hrabro...

Želim ti svu sreću!!!!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ćao drage moje, baš davno nisam bila na forumu i nekako sam gledala da probam sve da ostavim iza sebe pa da se ne podsećam na strašan događaj koji mi se desio, ali na kraju sam shvatila da je ipak to moj život kakav takav i da se sve stvari moraju pregurati hrabro i na nogama. U ponedeljak je bilo godinu dana od mog porođaja kad sam izgubila bebu u 40 nedelji trudnoće koja se rodila sa 3320 g i 53 cm i izgledala je kao živa... Termin za porođaj mi je bio 19.03.2010. god. a 14.03. su mi rekli na ctg da nema srčanu radnju, smrt 48h :blink: Ja do danas razlog ne znam, obavljene su sve analize, beba obdukovana i na kraju konstatacija lekara je bila da su oni još uvek nemoćni da utvrde neke stvari. To je strašan osećaj koji će me pratiti kroz ceo život jer ja ne znam šta je bilo niti da li može da se desi ponovo, ne daj Bože. Ja trenutno čekam posao pa ću krenuti u nove radne pobede što se tiče mog roditeljstva. Nadam se da će dragi Bog ovog puta biti uz mene svo vreme i da ću na kraju biti srećna kući sa svojim detetom. Nemojte očajavati, život je težak i strašan i nekada moraš biti kao životinja i jednostavno dići glavu i krenuti u novu borbu, jer, život je samo jedan i mnoge stvari će se zvati lani. Samo osmeh na lice i hrabro...

Drago mi je da cujem da si nastavila dalje, da cekas posao i pravo vreme za bebicu. Meni je danas mesec dana od spontanog pobacaja u trecem mesecu trudnoce. Skupila sam svu snagu i utopila se u posao, obaveze...bas kao sto kazes, kao zivotinja dalje u borbu. Cekam da prodje neko vreme, pa cu se i ja u nove roditeljske pohode. Zivot moramo prihvatiti onakvim kakvim jeste i sa jos jacom snagom i voljom krenuti dalje. Zelim ti zaista svu srecu i snagu! Posle kise dodje duga, valjda smo sve to zasluzile.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drago mi je da cujem da si nastavila dalje, da cekas posao i pravo vreme za bebicu. Meni je danas mesec dana od spontanog pobacaja u trecem mesecu trudnoce. Skupila sam svu snagu i utopila se u posao, obaveze...bas kao sto kazes, kao zivotinja dalje u borbu. Cekam da prodje neko vreme, pa cu se i ja u nove roditeljske pohode. Zivot moramo prihvatiti onakvim kakvim jeste i sa jos jacom snagom i voljom krenuti dalje. Zelim ti zaista svu srecu i snagu! Posle kise dodje duga, valjda smo sve to zasluzile.

Draga moja maja.m.m, naravno da jesmo i biće i u to moramo verovati, to je jedino vredno borbe... verujem da će se ova tema u neko skorije vreme nastaviti sa mnogo lepšim sadržajem i razmenjivanjem saveta oko naših bebica. Ja vam svima želim samo ono najlepše u životu, smeh vašeg deteta...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Vaga1982 cesto mi na um padnes...Zelim ti sve naj i da sto prije se ostvaris u ulozi majke....Srecnooo

Hvala ti puno na divnim željama...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ćao drage moje, baš davno nisam bila na forumu i nekako sam gledala da probam sve da ostavim iza sebe pa da se ne podsećam na strašan događaj koji mi se desio, ali na kraju sam shvatila da je ipak to moj život kakav takav i da se sve stvari moraju pregurati hrabro i na nogama. U ponedeljak je bilo godinu dana od mog porođaja kad sam izgubila bebu u 40 nedelji trudnoće koja se rodila sa 3320 g i 53 cm i izgledala je kao živa... Termin za porođaj mi je bio 19.03.2010. god. a 14.03. su mi rekli na ctg da nema srčanu radnju, smrt 48h :blink: Ja do danas razlog ne znam, obavljene su sve analize, beba obdukovana i na kraju konstatacija lekara je bila da su oni još uvek nemoćni da utvrde neke stvari. To je strašan osećaj koji će me pratiti kroz ceo život jer ja ne znam šta je bilo niti da li može da se desi ponovo, ne daj Bože. Ja trenutno čekam posao pa ću krenuti u nove radne pobede što se tiče mog roditeljstva. Nadam se da će dragi Bog ovog puta biti uz mene svo vreme i da ću na kraju biti srećna kući sa svojim detetom. Nemojte očajavati, život je težak i strašan i nekada moraš biti kao životinja i jednostavno dići glavu i krenuti u novu borbu, jer, život je samo jedan i mnoge stvari će se zvati lani. Samo osmeh na lice i hrabro...

Svim srcem ti zelim da dobijes jednu predivnu bebu! Jako si hrabra i sigurna sam da ce ti Bog uskoro podariti jednog bebca, Ti si jedna velika podrska svim zenama koje su prezivele ovu strahotu i zbog toga ti se divim!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Svim srcem ti zelim da dobijes jednu predivnu bebu! Jako si hrabra i sigurna sam da ce ti Bog uskoro podariti jednog bebca, Ti si jedna velika podrska svim zenama koje su prezivele ovu strahotu i zbog toga ti se divim!

Hvala ti draga Ana, mislim da čovek ni ne zna koliko je u stanju da izdrži dok nije doveden u situaciju sa kojom se mora suočiti...Naravno, danas je sve to već drugačije, jer moja mama uvek govori da vreme ipak ide, bilo bi jedino strašno da stane, ali ide i leči sve...mislim da će mi te reči kroz ceo život odzvanjati u glavi... Ja sam danas ponovo srećna žena, ja se radujem, možda baš ne kao nekad ali se radujem, naravno ceo život posmatram iz nekog drugog ugla ali nisam izgubila ni nadu, ni veru u bolje sutra... zato svima vama želim da prenesem podršku, ljubav i veru... to je jedino što nas može održati...poljubac...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.