Prirodni porođaj

odgovora

Objavljeno

Ja isto nisam vrištala prvi put uopšte dok sam se otvarala šetala sam po hodniku i to mi je prijalo pokušavala da dišem ali slaba vajda od toga kad boli da se preznojiš 3 puta u roku od 1 minuta. Kod napinjanja mi je babica objasnila da spustim bradu zatvorim oči i da štedim glas jer rasipam energiju na vikanje. Prvi put su me sekli ali ništa nisam osećala tada nego šivenje me bolelo više od porodjaja a drugi put me nisu sekli, sećam se tog osećaja olakšanja i svi bolovi prestali baš sam pomislila čoveče jesam u raju :rolleyes:. Drugi put sam ležala i prikačili me na indukciju jer su pri bušenju vodenjaka videli da je voda zelena i mutna pa kao da ubrzaju ja se porodila u roku od 7 minuta i kad sam prelazila u salu na sto porodjajni bolovi prestali skroz ja htela da se vratim kući kao neće to još i posle 2 napona rodila se žabica.

Ehinacea, andjelita i Ilina volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

pre par godina na praksi iz ginekologije prisustvovala sam na dosta porodjaja i vecina zena je vristala, mislila sam to su neobrazovane, needukovane, nekulturne zene.. isla sam u skolicu za trudnice da se pripremim za porodjaj. disanje za vreme kontrakcija mi je mnogo pomoglo, ali kad su dosli naponi ne da sam vristala, nego urlikala iz sveg glasa.. secam se da mi je babica govorila da se koncentrisem na napinjanje i da ne gubim snagu na vristanje ali to je prosto bilo jace od mene, nisam mogla da kontrolisem glas... sreca pa je trajalo samo par minuta :D

Mama u avgustu voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo i ja da podelim svoje iskustvo:

Prvi porodjaj, porodila sam se krajem juna u Gradskoj bolnici, prirodno, bez epidurala.

Ako racunamo od prvih bolova, celokupan porodjaj je trajao oko 15h, bolovi poceli oko 23-00h nocu, ali nisu bili ni neki posebni bolovi, vec vise kao neka smetnja, a tek su se u 10h ujutru pojacali, da kazem da me malo vise boli. Tada sam i otisla u porodiliste, pregledali 3cm otvorena i ostavili. Odradili sve ono po propisima, klistiranje, uzimanje mera... Posto nas je tog dana bilo samo 2 zene, bilo je poprilicno prazno. Ocekivala sam vristanje, dranje, jurnjavu, a ono svuda tisina.

Oko 13h ja otvorena oko 5cm, odlazim na porodjajni sto, buse mi vodenjak. E nekih pola sata posle busenja krecu veliki bolovi, da bi se oko 14-15 toliko pojacali da sam mislila kako nema sanse da prezivim. ( sklona sam drami :-) ). Tu vec molim med.sestru za epidural. Ona mi objasnjava da ne mogu da ga dobijem, proveravaju vise od 6cm otvorena i hrabri me da mi je ostalo jos malo i da cu da vidim svoju bebu. To mi je dalo malo snage da preguram taj deo.Ali glasa nisam pustila, disala sam pravilno, primenjivala sve sto sam u skoli za trudnice naucila i dosta mi je pomoglo. Oko 16h sam bila kompletno otvorena, ali beba bila visoko, pa sam se napinjala da je spustim minimum pola sata, ako ne i vise, tako da za guranje nisam uopste imala snage. Toliko sam bila umorna, kao da sam ceo grad tri puta trcala. Jedva sam je iz 1000 guranja izbacila napolje, a kada su me secnuli, ne da me nije bolelo, nego sam osetila takvo olaksanje da nisam mogla da verujem. Oko 17.30h se rodila moja devojcica. 

E sad, po meni, bolovi su u nekim trenucima bili stvarno veliki, ali je meni strasnije bilo to sto sam bebu jedva izgurala napolje, nego to sto me je bolelo. I dan-danas kad se setim porodjaja, to mi je bila najstrasnija stvar, a bolovi, epiziotomija, usivanje... ne toliko.

 

andjelita i Tangerine volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moj porodjaj je bio lagan, otisla sam otvorena 3 prsta bez bolova i ostavili su me...ukljucili su mi neku infuziju prvo koja je brzo istekla i ja sam imala neke slabasne bolove na nekih pola sata...poslr su mi uklj indukciju i probili vodenjak...voda je polako isticala a meni su se bolovi pojacavali, poceli su nekako ublizu i bili su bas jaki, ja sam disala kad su konrakcije...i onda mi je poceo bol kao da ce sve ispasti iz mene...tad je dokt rekla hajde se istusiraj sad cemo te poroditi i tako jr bilo, kad sam se popela na sto iz 3-4 napona uz sjecenje rodila se moja curica od 4050gr. 57 duga..:) posle me dokt usila nije bilo strasno...posle sam toliko imala energije kao da se nisam ni porodila. 

milena026 i Vuciguraj volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo da se pridruzim i ja. Prvi porodjaj, dobila bolove u 17h i to konstantne koji su trajali do porodjaja sledeceg dana u 9:15. Porodjaj prirodni, lagan ali zato kontrakcije koje su prethodile nesnosne. Dr podrzava samo prirodno tako da nije bilo ni indukcije niti bilo cega sem sto sam primala glukozu pred porodjaj jer sam bila malaksala od bolova i povracanja. Beba 3750g i 54cm, posle pola sata ustala sama bez vrtoglavica i poteskoca. Na sledecem porodjaju promenila dr i porodila se na dan termina indukovanim prirodnim porodjajem. U 17h ukljucena indukcija, bolovi krenuli u 19h nakon prokidanja vodenjaka i porodjaj u 21:30. Porodjaj malo tezi jer je beba bila krupna 4350 g i 53 cm ali je zato mnooogo brzi. Ustala nakon sat vremena. Sada cekamo treci, termin u novembru. Nadam se da ce biti najlaksi :) 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moj porodjaj je onakav kakav sam prizeljkivala i svakoj zeni pozelela.Usla sam u 9.mesec desetak dana i porodjaj jos uvek nisam ocekivala,stomak mi je bio jos uvek ne mnogo veliki a ja sam se osecala fenomenalno.Inace sam bila veoma aktivna trudnica.Oko 3h probudilo me je nesto i morala sam da piskim a dok sad otisla do kupatila gacice su mi bile mokre.Ja se lepo sredim presvucem i vratim u krevet.Kad ono opet isto.Naravno da nisam znala da je puko vodenjak.I tako se ja probudim,istusiram,sredim,spakujem i pitam se sta sad da li je to ili nije.Oko 4.30h pocinje po malo da me bolucka stomak i oko 5.30h resimo da ipak odemo do bolnice.Ja jos uvek nisam ni odradila pripremu za bolnicu a nisam imala ni uput.U bolnici me ukljucili na ktg i kazu bice porodjaja danas.Ja ju ju iznenadjena.Dr me pregleda i kaze otvorena 4 prsta.Tu krece evidentiranje,merenje,priprema i oko 7h vec krecu i jace kontrakcije i bolovi.Tada sam prikljucena na ktg aparat i oni brojevi sve veci i veci.Oko 8h zovu me da me dr pogleda da li se otvaram kad ono u tom momentu ja osecam najveci bol i ne mogu da mrdnem.Dve sestre me uhvate pod ruku i pomognu mi do stola kad dr kaze brzo krenula beba.I tako krece beba,krecem ja da guram i u 9h stize mamin zivot.Bolelo jeste ali ne toliko koliko sam ja ocekivali.Mnogo mi je pomoglo disanje koje sam ucila u skolici za trudnice.Nisam vristala i trosila energiju na sporedne stvari vec sam maksimalno bila skoncentrisana.Takodje meni najvaznije-slusaj babicu.Kad du me recnuli nije bolelo samo je malo grtko ali zato usivanje me je mnogo bolelo.Sve ide iz glave,pripremite se psihicki i saradjujte sa doktorima i babicama a sve ostalo priroda odradi.Ja licno nisam zelela epidural,carski i sl.jer sam zelela da svaki delic tog procesa dolaska na svet moje devojcice osetim i budem svesna.A prvi nas susret kada su mi je stavili na grudi i kada sam cula njen glas to nema cenu i nema bol koji ne mogu da izdrzim.Narsvno stvar izbora i to postujem.Buduce mame srecno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moj porodjaj je onakav kakav sam prizeljkivala i svakoj zeni pozelela.Usla sam u 9.mesec desetak dana i porodjaj jos uvek nisam ocekivala,stomak mi je bio jos uvek ne mnogo veliki a ja sam se osecala fenomenalno.Inace sam bila veoma aktivna trudnica.Oko 3h probudilo me je nesto i morala sam da piskim a dok sad otisla do kupatila gacice su mi bile mokre.Ja se lepo sredim presvucem i vratim u krevet.Kad ono opet isto.Naravno da nisam znala da je puko vodenjak.I tako se ja probudim,istusiram,sredim,spakujem i pitam se sta sad da li je to ili nije.Oko 4.30h pocinje po malo da me bolucka stomak i oko 5.30h resimo da ipak odemo do bolnice.Ja jos uvek nisam ni odradila pripremu za bolnicu a nisam imala ni uput.U bolnici me ukljucili na ktg i kazu bice porodjaja danas.Ja ju ju iznenadjena.Dr me pregleda i kaze otvorena 4 prsta.Tu krece evidentiranje,merenje,priprema i oko 7h vec krecu i jace kontrakcije i bolovi.Tada sam prikljucena na ktg aparat i oni brojevi sve veci i veci.Oko 8h zovu me da me dr pogleda da li se otvaram kad ono u tom momentu ja osecam najveci bol i ne mogu da mrdnem.Dve sestre me uhvate pod ruku i pomognu mi do stola kad dr kaze brzo krenula beba.I tako krece beba,krecem ja da guram i u 9h stize mamin zivot.Bolelo jeste ali ne toliko koliko sam ja ocekivali.Mnogo mi je pomoglo disanje koje sam ucila u skolici za trudnice.Nisam vristala i trosila energiju na sporedne stvari vec sam maksimalno bila skoncentrisana.Takodje meni najvaznije-slusaj babicu.Kad du me recnuli nije bolelo samo je malo grtko ali zato usivanje me je mnogo bolelo.Sve ide iz glave,pripremite se psihicki i saradjujte sa doktorima i babicama a sve ostalo priroda odradi.Ja licno nisam zelela epidural,carski i sl.jer sam zelela da svaki delic tog procesa dolaska na svet moje devojcice osetim i budem svesna.A prvi nas susret kada su mi je stavili na grudi i kada sam cula njen glas to nema cenu i nema bol koji ne mogu da izdrzim.Narsvno stvar izbora i to postujem.Buduce mame srecno.

Ne ide bas sve iz glave. Meni se beba tokom drugog porodjaja zaglavila i ni malo nije bilo lako izgurati je. A uopste nisam bila uplasena, znala sam sta me ceka i bila sigurna u dr i babicu. Tako da savete ovog tipa mogu da daju samo one koje su imale lak porodjaj kao ti. Naravno da je u glavi sve, ali tipa da budes smirena i da verujes lekarima. A ne da se nesto nece zakomplikovati. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hm... Prve kontrakcije krenule su slabasno oko 6 ujutru u subotu... Ko prava, bila sam srecna sto cu konacno da se porodim, najela se prsute, pecenja i svega sto mi je palo pod ruku, jer ko zna kad cu opet da jedem :D

Neravnomerne, sa razmakom od oko pola sata, ma ja reko ako ovako bude do kraja ja sam srecna zena :lol::lol::lol:

Pocele su da se priblizavaju negde oko tri nocu, probudim muzica i odemo mi, prime me otvorena dva prsta. Sva uzbudjena, dok mi u jednom momentu nisu prestale kontracije <_<

Prebace me na patologiju, a ja opet reko cu da jedem, ma vidi miline :lol:

Dosli mi u posetu muzic i sveki, i onda su krenule prave prave kontrakcije, pa su oboje pobegli kuci. Porodila sam se tek u nedelju u 23:45, izmrcvarena i neispavana, beba se nije spustala, posle su naponi trajali skoro pola sata, secam se i da mi je doktor rekao da ce mi se beba ugusiti, ali znam da sam dala sve od sebe da guram... Rodila se devojcica, duga 53cm,teska 3,600, moja devojcica :wub:

Traje, boli, pred kraj kontrakcije nisam mogla da predisem, ali donela sam na svet prelepo bice i ne bi mi bilo tesko sve da ponovim. 

Sad se izvinjavam na poduzem postu, al eto to je moja cela porodjajna prica :P

MakiJana voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ponovo ću zamoliti neku od mama koje su ovo prošle :)

Velika sam kukavica i zaista se bojim bola, a opet kažu da je iskustvo prirodnog porođaja sa bebicom neprocenjivo. Molim za pomoć, svi saveti su mi zaista dobrodošli

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Je li ti prvi porodjaj?

Ja sam se porodila prirodno,imala sam epiziotomiju i uzela epdiural i ponovo bih mogla ovako jer iako sam imaka epiziotomiju,otvarala sam se prirodno i bolovi su isli postepeno.... kontrakcije urednije su krenule oko 5h ujutru,jace oko 7.30h u 12h sam dobila epidural a 13.52h  sam bila porodjena. Ne znam koliko je ovo brz porodjaj,ali isao je postepeno oa nije mi ostao u nekom strasnom secanju. Epiziotomiju nisam ni osecala. Tokom.usivanja sam bila uspavana. A zahvaljujuci epidurualu sam.kraj.porodjaja tj ti naponi za koje se kaze da su najgori ja nisaam osecala. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Toliko me spucao adrenalin da sam svima pricala da sam imala divan porodjaj i da jedva cekam ponovo da se poradjam. :D Tek posle kad cujem kako druge zene prolaze shvatim da sam imala uzasne porodjaje. Sporo se otvaram, kod mene kontrakcije gruvaju do 100 satima pa i danima.. Jedino sto sam za guranje maher, obe sam rodila iz prvog napona. E sad, poenta je da bez obzira na bol, toliko te to vozi, porodjaj je takav dozivljaj, toliko emotivan, toliko si ti bitan ucesnik u svemu tome..nemoj da dozvolis da ti strah to pokvari. Stvarno neponovljivo iskustvo. I ne vredi da ti ista pricamo dok ga ne budes sama dozivela. 

Margaritta i miliccam volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:D tako sam ja posle prvog porodjaja pričala kako sam super prosla sve je divno ma zaboraviš sve, može opet ništa strašno bla bla bla... A poradjala sam se 16h, sporo otvarala, epiziotomija... Sad posle drugog koji je kraće trajao (9h) i bez epiziotomije se mnogo bolje sećam tog bola i ne bih ponovo. Odnosno ako se slUčaaaajno desi treci put, epidural. Ova dva puta ga nisam koristila. Ali hvala ne opet. Evo sad se sva zgrčim kad se setim. Te poslednje kontrakcije koje su bile toliko jake da nisam noge mogla da pomerim, nisam mogla da kaze ništa, onda naponi uz koje sam morala da stojim da bi spustila bebu, a onda dodje kontrakcija pa nemam snage da stojim... Ali kad sam ga spustila iz drugog napona je izašao. 

Pored mene se poradjala ženica sa epiduralom, za dva sata je bila gotova, nije se čula. Bukvalno kad je dr rekla :"Eee bravooo, evo je beba.." ja gledam na sat i ne verujem. Posto sam pre nje legla i dobila indukciju. Ja svaki sat jedan prst, ona dva sata i ćao. :D e sad jedino sto se pocepala, da li zbog toga sto nije osecala koliko da gura ili je gurala kad je mislila da treba, a nije trebalo ne znam. 

Dok sam ja tako ležala 9 sati, 4 žene su se porodile. Neke su vrištale neke manje, a ta sa happyduralom nije. 

A to vrištanje, urlikanje, zapomaganje, opraštanje sa životom..možda oduzima energiju i ne pomaže, tu se čuje bol, ogromna snaga, borba žene ne za sebe i svoj život, već jedan novi život. Ne kažem da treba vrištati, nego nemojte se stideti i plašiti toga. Pošto sam se ja stidela pa su me pitali da li me boli, i ako me boli da slobodno pustim glas.

Sećam se da sam prvi put mislila da je kraj, ne mogu više, nema dalje, nemam snage, neću preziveti i tek onda shvatila koli zapravo mogu i koliko jos snage imam. Sad sam znala šta me čeka pa se nisam brinula i znala sam da mogu i da imam tonu snage. 

Ma bre, žene mogu sve. ;)

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam imala epidural i takodje epiziotomiju. Isto sam razmisljala da li sam ja unala da guram. Tj da li sam osetila uopste kako? Aki sad uzimam opet i videcemo sta ce biti. Mada mislim da nije do toga jer zene se seku i bez epidurala a nwke sa epiduralom ne.

Sto se vristanja tice,ja isreno ne vidim poentu i slobidno mogu reci da mi je ruzno jer zene stenju i sramota me i da slusam.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam imala epidural i takodje epiziotomiju. Isto sam razmisljala da li sam ja unala da guram. Tj da li sam osetila uopste kako? Aki sad uzimam opet i videcemo sta ce biti. Mada mislim da nije do toga jer zene se seku i bez epidurala a nwke sa epiduralom ne.

Sto se vristanja tice,ja isreno ne vidim poentu i slobidno mogu reci da mi je ruzno jer zene stenju i sramota me i da slusam.

Verovatno se nije pocepala zbog epidurala. Ne znam kakav je osecaj, jel osetis bar neki napon ili bol? Bas tako neke sa epiduralom prodju bez seckanja, neke bez epidurala sa seckanjem.. sve zavisi i od zene da li zna da gura, od velicine bebe, a i od babice i doktora. Znam da je moj dr rekao da oni drugorotke ne seku osim ako je beba prevelika. Nego sam rekla u smislu ona se brzo porodila, ali se pocepala, a ja sam se dugo otvarala ali sam prosla bez seckanja i cepanja, ne moze sve biti savrseno. Na to sam mislila. :) 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja se ne secam da sam ista isecala osim zatezanja stomaka. Doduse meni je prestao da deluje epidural pre samog porodjaja i mislila sam da mi neko vadi kost iz butne koliko je bolelo i molila sam da mi da jos jednu dozu i dao je....ali nisam.osetila nista posle. Kazem samo  zatezanje stomaka umesto bolnih kontrakcija.  To je bio porodjaj a beba je bila 3680. Dr je rekao da je bucko e sad ne znam koja tezina kod beba spada u vecu a koja j manju. Viddcemo u martu sa drugom bebom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja nisam htela epi, htela sam to da dozivim prirodno ali sam na prvom porodjaju ipak vec pred kraj pitala jel mi mogu nesto dati:lol:, zadnjih godina ima i Laughing gas (smesni kisik) u ponudi ali na kraju ne dobih nista i tu je vec i bio kraj. A drugi put je islo sve brze i izmedju kontrakcija je bilo vremena za odmor i novu snagu i puno vise sam osecala gde je beba i kako da guram,  ni na jednom nisam vristala. 

miliccam i blesava volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam oduvek znala da zelim epi, a kada su zene u salama oko moje pocele da vriste i vriste, i za tih 24h koliko sam ja lezala u sali i nikako da se porodim, njih 10 se porodilo minimum i ne zna se koja je vise vristala, ja sam u jednom trenutku pitala babicu zasto toliko vriste kada su primile epidural (u mojoj glavi to svi primaju :) ) a ona "ko kaze da su primile epi", tada sam bila 100% sigurna da zelim epi i to odmah. :D

Svaka cast zenama koje se porode bez epi, ja ne bih ni pokusala bez, zasto da boli kada moze da ne boli.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mogu reci da mi je zao sto nisam osecala napon tj kad sam gurala bebu,ali kad se setim da sam trazila epidural 2h od porodjaja a nisam mogla vec polako da izdrzim onda se zapitam koliko to onda boli kad ja vec tada nisam mogla da izdrzim a trebalo je jis dva sata ako ne i vise ukoliko bih bez epidurala izgunika snagu ili nesto i onda mi nije toliko zao :D

nije da se ne pitam kakav je to bol 0red kraj ali i ovaj bol sam "zaboravila". Mislim znam da.kazem kako boli i znam da.mnogo boli ali nije da mogu da se podsetim kad zelim tako da nije vredno bez epidurala sto se.mene tice. Opet cu! Samo da stignem i samo da anesteziolog bude tu. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da sam drugi put znala sta me ceka i kako to sve izgleda pa sam se bolje svemu tome predala i porodjaji su mi u lepom secanju:) Sve je razlicito bilo prvi pre termina, bez ijedne pripremne kontrakcije, kad krenulo krenulo bas pravo, povracanje, nisam htela ni kap vode okusiti, niti da me po celu hlade, ni masiraju, beba se malo zaglavila i trebalo je duze da izadje. Drugi posle termina, stalno kontrakcije imala pred kraj, poceo vodenjak da curi, popila tri litre vode, stalno se hladila nekim peskirom, beba iz tri napona se rodila:)

Ali razumem da ima jako teskih poroda i da nije svima isto. 

Miliccam mozda si negde i pisala, zasto je porod zavrsio na kraju sa cr?

 

miliccam voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kod mene sve sto je moglo da krene po zlu krenulo je, na kraju posle skoro 48 sati kontrakcija i kada sam vec bila 8cm otvorena prvo kazu da M ima infekciju, pa joj izvade krv i kazu da nema, a ja se uveliko tresem i kazem da imam temp, babica me ubedjuje da sam se samo uplasila, kada je dosla dr da me pregleda ja vrela, temp 38,3 i nisu hteli vise da cekaju nego hitno cr. Za 5 min su me spremili. Pritom su meni od pocetka kontrakcija rekli da beba nije u dobrom polozaju i da ce ici povuci potegni i da ce mozda morati cr koji sam ja u tom trenutku odbila. Kod svake kontrakcije Mila je gurala nogama i stomak mi je bio pravougaon, nije htela da se spusti nikako. Porodjaj za ne pozeleti ni najgorem neprijatelju.

Zato mi je bas drago kada cujem da se neko brzo i lako porodio, i da uopste takvi porodjaji postoje. 

Venera voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam bez epi oba puta:D

I opet bi...ne znam nekako sam sigurna tada i mogu da osluskujem telo.Ovako ne znam da li bi se snasla hahahahah ;)

Prvi prorodjaj, beba isla karlicno , tekao lagano, gotovo bezbolan

Drugi porodjaj,beba glavom okrenuta,isao brzo, bolelo jeee uf!!

Secena oba puta.:mellow:prvi put me uspavali kad su sili,drugi put bez icega...

Dakle ja sam za bez epi,al opet svako ima drugaciji prag bola

 

 

Venera voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ponovo ću zamoliti neku od mama koje su ovo prošle :)

Velika sam kukavica i zaista se bojim bola, a opet kažu da je iskustvo prirodnog porođaja sa bebicom neprocenjivo. Molim za pomoć, svi saveti su mi zaista dobrodošli

kako si prosla? :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Vidim da ima dosta postova ali su svi od pre par godina. Ja cu podeliti moje iskustvo od pre 3meseca. Porodila sam se u GAK VISEGRADSKA.  Porodjaj je krenuo tako sto mi je pukao vodenjak u 23:30h. Mm i ja otisli smo u porodiliste, na prijemu je konstatovano da sam otvorena 1prst. Dali su mi spavacicu, odveli da osnovne preglede i uradili klizmu. Stavili su me u boks i prikljucili naa ctg. E sad, ja sam upala u nocnu smenu, jako malo ima i doktora i babica, drugim recima prikace te na ctg i niko te ne obilazi. Ne mozes da ih dozoves. Do 06:00h sam bila u boksu prikacena na ctg dok nije dosla neka doktorka, pregledala me i odlucila da me spusti na vrt, nisam se otvarala a vodenjak mi pukao. Na vrt su mi vadili krv i tamo sam i docekala jutarnju smenu. Doktor Petronijevic je radio jutarnju vizitu i vratio me u boks, tada sam bila otvorena 4prsta. Dolaskom u boks odmah su mi prikljucili indukciju. Imala sam tu srecu da me poradjaju babica Ivana, jedno divno stvorenje i dr Nebojsa Markovic. Sam cin porodjaja prosao je uz tri napona. E sad, ja sam se pocepala, radjena mi je epiziotomija, napukao mi je grlic i radjena mi je revizija. Sve u svemu, sve me snaslo . Bila sam na cetvrtom spratu, u sobi sa jednom cimerkom. Na tom spratu nalaze se i apartmani, ne razlikuju se mnogo od ostalih soba. Sestre koje daju terapiju su kako koja, tako i sestre iz laktacije. Hrana je ok. Jedina zamerka koju ja imam je higijena u wc. Verujte mi,normalno je da mi zene krvarimo posle porodjaja  i ne radi se tu o higijeni nas samih, nego o cistacicama koje ne dodju da srede toalete po dva, tri dana. Mi zene, onako porodjene i u bolovima trudimo se da ostavimo cisto za sobom, ali nismo bas u stanju da im ribamo kupatila. Sto se tice doktora u Visegradskoj, pohvalila bih dr Petronijevica, dr Markovica, dr Babovic i dr Aksam, ljudi koji zaista rade svoj posao kako treba. Pisite i vi svoja iskustva. Pozdrav 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.