! Prvi dani dojenja

odgovora

Objavljeno

I ja sam, kao Jacka pogrijesila sto se nisam prije porodjaja informisala o dojenju. :( Mislila sam da je to tako priroda sve uredila, da tu nema nikakvih problema... Pa, kontam, nagledala sam se slika zena sto nasmijane doje svoje bebe...

Meni je babica dosla tek uvece (porodila sam se u pola 9 ujutru), kada su mi i donijeli Mihaila- pritisnula jako bradavicu, i tada je krenulo to zuto mlijeko (iliti kolostrum). O tome sam citala, ne znam ni ja gdje, ali sam znala za to (u ta ta Jacka :P ). Salu na stranu, sisao je tu prvu noc, pa mozda samo par gutljaja. Ma koliko se ja namjestala, gurala mu siku u usta, on je to pogresna hvatao, ili je okretao glavu. A kada nisam pokusavala da ga dojim, on je spavao, pa mislim da je valjda nesto od svega uspio i da pojede...

Oni su ga, svaki put kada su ga nosili na presvlacenje, vjerovatno i hranili, jer je meni dijete stalno spavalo. Onda sam ja okrenula list i isla za njima tamo gdje su ga kupali, i uzimala ga da bih ga dojila. Sve do tada su meni grudi pucale od nadoslog mlijeka, i stavljala sam rashladjene komprese koliko me je to peklo (nisam ni znala da se mogu izmlazati... :huh: ).

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Iako puno pisemo o dojenju, vrlo malo se govorilo o iskustvima iz porodilista ili odmah po dolasku kuci, sa patronaznim sestrama.

Koliko ste imale podrske u porodilistu? Sta su vam savetovali? Kako je izgledalo prvo dojenje?

Da li je patronazna sestra bila angazovana oko dojenja kada vas je posecivala kod kuce u prvim danima? Kako je to izgledalo?

Sta vam je bilo najneophpdnije u tim prvim danima dojenja?

O iskustvima u porodilištu što se tiče angažovanosti sestara nemam reči,trudile su se da mi nameštaju bebu na dojku i dok beba ne krene da vuče dvorile su nad nama. Moj problem su bile uvučene bradavice. Prvog puta je bilo katastrofa. Anju su mi dali odmah čim se rodila da povuče malo kolostruma . Bolelo me je da sam sve zvezde prebrojala. neznam u čemu je stvar,ali bolelo me je svo vreme dok je dojila,a dojila je na žalost samo dva meseca. Rekli su mi da je dojim na dva-tri sata osim ako spava da je ne budim,i kad je dobila žuticu da je budim češće,da je stavljam na dojke naizmenično po pet minuta. Tako sam i radila.

Patronožna je dolazila deset dana i maksimalno se trudila da pomogne,ali je vešto izbegavala moje pitanje zašto toliko boli. Tada se nisam družila sa vama možda bih ovde i našla odgovore.

Anja je prvi mesec napredovala 1100gr,a drugi samo 300gr tako da mi je pedijatar rekao da joj uvedem dohranu. Onda je moje mleko prestalo da nadolazi,a dohrana je postala glavni obrok.

Sa Enom je bilo malo lakše što se bradavica tiče,valjda su se izvukle,ali je opet bolelo. Takože je prvi podoj bio odmah po rođenju i dojila je kolostrum dva dana,tj. vukla je skoro ništa ali su insistirali da vuče dok ne dođe mleko. Na kraju su mi dali neke kapi za laktaciju ne bi li došlo trećeg dana. Ja kao i Joka grizla bih nešto da ne bih kukala od bolova. Takođe je dojila dva meseca,samo što sam s njom brže odustala. Ubedili me saveti dušebrižnika da sa mnom nije nešto u redu čim toliko boli,najverovatnije nemam dovoljno mleka,itd. Čini mi se da sam posle drugog porođaja emotivno bila nestabilnija,a valjda je i umor učinio svoje,s tim što mi je i moj doktor rekao da moji hormoni ne rade kako treba,pa sam olako uzela flašicu. Vrlo često mi bude krivo zbog toga.

Ovde u porodilištu ne daju ništa dok mami ne dođe mleko,ili dok mama ne traži sama AD za svoju bebu. Meni prvi put nisu dali ni cuclu varalicu da joj stavim dok ne nauči da sisa. Insistiraju na dojenju. Ja sam pre oba porođaja dobijala brošure o dojenju i to prevedene na srpski jezik,eto koliko se trude

Ako budem rodila treće dete,neću slušati nikoga sem savete iskusnih mama sa Bebac foruma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zene, da li je i jedna od vas imala kolostrum u prva tri dana?

Ja sam Petru cedila kolostrum posle 4 sata od porodjaja bukvalno direktno u usta. Nije bilo sisanja...tek sutradan.

Imala sam kolostrum, pa negde od 7 meseca trudnoce, nisam znala kakve su mi stalno fleke po majici bas na grudima, pitala dr i ona mi je objasnila. Do prve trudnoce nisam ni znala da ima nesto pre mleka sto se izlucuje, a nisam znala ni da moze u trudnoci jos da pocne. Tako mi je bilo i u sledece dve trudnoce.

Mariju i Andjelu su mi donosili tek po 6 sati nakon porodjaja, obe su spavale i bile vec site, nakljukane, ali meni je mama rekla da ih obavezno budim jer koliko god da su site, sisace, koliko toliko, a da je to jako bitno za imunitet i stvaranje navike. I ja sam tako radila, nisam odustajala, ali tek kada smo dosli kuci pocelo je ono pravo dojenje, bez ikakvih doharana.

Kada sam pocela da dojim Mariju imala sam uzasne probleme sa grudima, veliki broj ogromnih i dubokih ragada, doslovno mi je koza visila sa bradavice i krvarila, ali patronazna mi je rekla da ce to proci i da nastavim da je dojim, a grudi sam mazala lanolinom, ad kapima i svojim mlekom. Bolelo je, mnogo vise od porodjaja, ali je proslo a moja Makica je nastavila da siki do 14 meseci. U medjuvremenu sam imala pocetak upale desne dojke, jer je Makica napravila suvise jak vakum od kojeg je napukao mlecni kanalic i krenula infekcija, pila sam antibiotike, dojila je sa druge strane a tu dojku izmuzala, ali i to je proslo. Sa Andjelom nisam imala takvih problema u dojenju, a sa Sarom pogotovo, jer sam nju dojila nepuna tri sata nakon rodjenja.

Svaki pocetak je tezak, pa i pocetak dojenja, ali tu smo da pomognemo jedne drugima i objasnimo sve sto nije jasno. Bitno je biti uporan, cak i ponekada pretrpeti, jer nas bol i nasa nervoza prodju, a koristi koje beba ima od dojenja i nase zadovoljstvo kada vidimo cedo kako spokojno siki traju mnogo duze.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Iako puno pisemo o dojenju, vrlo malo se govorilo o iskustvima iz porodilista ili odmah po dolasku kuci, sa patronaznim sestrama.

Koliko ste imale podrske u porodilistu? Sta su vam savetovali? Kako je izgledalo prvo dojenje?

Da li je patronazna sestra bila angazovana oko dojenja kada vas je posecivala kod kuce u prvim danima? Kako je to izgledalo?

Sta vam je bilo najneophpdnije u tim prvim danima dojenja?

Uglavnom, prva saznanja sam stekla u školici za trudnice...načinu masiranja grudi i prvih priprema za dojenje...nakon poroda, par sati poslije ja sam već uspješno dojila Filipa..miljeka je bilo sasvim dovoljno... :)

Takođe i kući...nikakve poduke od patronažne nisam dobila jer je sve išla svojim tokom...bez imalo problema...

Ali sve je nastupilo kasnije...bila sam preumorna, nervozna...prosto me je iscrpljivalo to hranjenje...svakih sat vremena po pola sata, nisam nikako mogla doći k sebi, stalno je tražio siku...bilo noć ili dan... :( ...jako sam se znolila, bila frustrirana...što je on i te kako osjećao...Uglavnom to je trajalo puna tri mjeseca...da sam nastavila, ne znam kako bi završilo...vjerovatno bi mi bilo bolje da sam se tada obratila nekome stručnom za pomoć...ali prešli smo na flašicu i sve je prestalo!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Tih prvih dana dojenja, sećam se sa užasom na licu. Bilo mi je mnogo gore od samog porodjaja, ali sam istrpela.

Bebu su mi doneli odmah, ali je kolostrum krenuo tek sutradan. Niko mi ništa nije govorio, ja sam masirala grudi i pokušavala cediti, ali ništa. Kad sam ugledala prvu kap, nisam bebabnu skidala sa sike čitavo popodne. Mleko je počelo nadolaziti, ali je beba vukla samo malo, a ostatak ja nisam umela da iscedim. Da nismo izašle kući, treći dan od porodjaja, napravila bih džumbus sa grudima, bile su prepune, a tvrde kao kamen. A onda sam došla kući... Mama je pokušavala da mi masira grudi i cedi, ali nije imala srca ni snage da pritisne koliko je trebalo. A onda je mm, videvši kako se mučimo, stisnuo petlju i masirao i cedio do besvesti 2 dana, i tako je sve krenulo normalno.

Ni jednog trenutka nisam pomislila da nemam dovoljno mleka, bila sam uporna i izdržala užasne bolove, ali sam na kraju uspela.

Nisam od onih koje su u dojenju uživale. Meni to nije bilo ništa posebno, ponekad me je i nerviralo, ali sam smatrala da je to jedan savršeno prirodan proces i dojila sam dok beba sama nije prestala(deset meseci).

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da nisam imala poznanicu patronažnu u bolnici, stvarno ne znam kako bih prošla. Kada su mi doneli bebu na prvi podoj, samo su mi je dali, niko mi nije pokazao niti namestio bebu, tako da sam posle tog prvog podoja dobila ragade. Uredno su mi ga dovodili ceo dan na podoj, da bih tek sutra dan saznala da NIŠTA nije vukao, jer nije bio dobro namešten, a meni su grudi toliko otekle i bile tvrde da da je bilo strašno! Onda je došla ta poznanica i izmlazala me da sam sve zvezde videla, donela mi veštačku bradavicu, pomoću koje sam onda konačno lepo počela da dojim dete i izašli smo iz bolnice. Desetak dana sam dojila na veštačku, a onda sam se polako usudila i bez nje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Po preporuci jedne prijateljice, prvih dan-dva nakon porodjaja nisam pila puno tecnosti da mi ne bi naglo nadoslo puno mlijeka. Pila sam po nekoliko gutljaja. Treci dan sam zbog niskog pritiska pojela dosta slanog, a onda se zalila vodom :rolleyes: i onda prva upala grudi. Beba je imala zuticu pa je vise spavala nego sto je jela. A sestre u porodilistu, uh kad se sjetim. Njih cetiri su me obilazile i svaka razlicito mi govorila kako da masiram i izmuzavam grudi. Naravno, kako nova sestra dodje tako sam ja bila na udaru - kako ih to masiras, a sto si ovo dopustila i td.

Polozaje za dojenje sam sama nalazila. Znala sam da budem na lijevom boku, a da dojim iz desne sike :rolleyes: E tih akrobacija.

Tek kada smo stigle kuci, sesti dan, patronazna sestra mi je pokalazala pravilne polozaje za dojenje. Tog dana sam dobila drugu upalu grudi (zbog izresetane bradavice na lijevoj dojci, manje sam dojila sa te strane, pa se nakupilo mlijeka i bum).

Uz antibiotike, Njegovo Visocanstvo RASTAN, toplu vodu, vjestacke bradavice, pumpice... i to prodje!

I posle svih tih muka, sto kaze Ana, uvijek se nadje po neko da priupita imam li dovoljno mlijeka i da mi mozda nije tanko i kako to da je beba od tri mjeseca samo na majcinom mlijeku...

Ali, ne dajmo se!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

1. porođaj...bebu su doneli posle 8h, rekli da je nahranjena i da će za 2h doći da mi pokažu kako se doji. Ona je posle 10min počela da plače, ja je ljuškam, a ona sve jače i jače...žene iz sobe mi kažu da je podojim, a ja pojma nemam. Stavim je na dojku, ona uhvati samo bradavicu i tako 3 dana u bolnici...naravno, dobih ragade. Sestre za laktaciju provire na vrata u brzini kažu - sve dojite, lepo samo tako i nestanu. Dok ti shvatiš da je ona ta koja treba da ti pokaže, prođe voz. Elem, 20 dana posle porođaja sam se izmuzavala, davala mleko na flašicu i lečila ragade. Posle toga beba uredno sisala 7 meseci. Nisam primetila da sam imala kolostrum.

2. porođaj...bebu su doneli posle 3,5h, imala sam iskustva, pa je sve bilo ok. Takođe mi niko ništa nije pokazao. Beba sisala uredno 7,5 meseci. Imala sam kolostrum.

Niko me nije nešto preterano bodrio da dojim...jednostavno sam ja takvog mišljenja da beba prva tri meseca MORA da sisa, a do 6 meseci je DOVOLJNO. To je bilo moje mišljenje i to sam ispoštovala. Dojenje mi nije bilo prijatno.

Patronažna koja je dolazila zbog pupka bila je korektna i pokazala kako da dojim i kako da negujem bradavice.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

sta su vam ragade???

ragade su prskotine na bradavicam usled nepravilnog dojenja i stvaraju se krastice,crvenilo,ogroman bol,cak mogu i da krvare...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dojenje mi nije bilo prijatno.sto Neuhvatljiva?

Jednostavno nisam uživala u svemu tome...bolne, uvećane, teške grudi od mleka...dete ti brlja jezikom po dojci, stiska, vuče...šta znam nije mi to uopšte prijatno...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:lol:

Jednostavno nisam uživala u svemu tome...bolne, uvećane, teške grudi od mleka...dete ti brlja jezikom po dojci, stiska, vuče...šta znam nije mi to uopšte prijatno...

:lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Eto i vama je smešno... :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da nisam imala poznanicu patronažnu u bolnici, stvarno ne znam kako bih prošla. Kada su mi doneli bebu na prvi podoj, samo su mi je dali, niko mi nije pokazao niti namestio bebu, tako da sam posle tog prvog podoja dobila ragade. Uredno su mi ga dovodili ceo dan na podoj, da bih tek sutra dan saznala da NIŠTA nije vukao, jer nije bio dobro namešten, a meni su grudi toliko otekle i bile tvrde da da je bilo strašno! Onda je došla ta poznanica i izmlazala me da sam sve zvezde videla, donela mi veštačku bradavicu, pomoću koje sam onda konačno lepo počela da dojim dete i izašli smo iz bolnice. Desetak dana sam dojila na veštačku, a onda sam se polako usudila i bez nje.

isto, s tim sto sam ja na levu jos mesec ipo na silikonsku..

kolostrum je krenuo drugi dan i cedila sam u flasicu i nosili su mu..

bio je bas zut i gust, mastan..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

sta su vam ragade???

ragade su prskotine na bradavicam usled nepravilnog dojenja i stvaraju se krastice,crvenilo,ogroman bol,cak mogu i da krvare...

Nije samo posledica nepravilnog dojenja već i nežnih bradavica. Ja ih pre porođaja nisam ničim "pripremala" pa mi se iz tog razloga javile.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prva dva dana nisam dojila jer sam se porodila na carski.Treci dan su mi doneli bebu.Prvi podoj mislim da cu uvek pamtiti,taj osecaj kad beba prvi put povuce,kad me prolaze zmarci.Imala sam srecu da je odmah prihvatila siku i odlicno smo se uhodale.

Spavale smo i ruckale po citav dan.Babice su nas hvalile i jedna drugoj prepricavale kako smo porodilja i bebica za primer.Prihrana mi nikad nije trebala.Svi su mi govorili da je budim na tri sata,medjutim ja nisam.Nadojim je lepo i ona spava po 4-5 sati i tako svaki put.

PPeti dan su mi dali terapiju zbog koje nisam mogla da dojim bebu.

Plakala sam i molila ali moralo je.E tad su nastale muke.Babice nikako nisu mogle da je nahrane ,jer se vec navikla na siku.Morale su da je kako to one kazu 'pitkaju' svaki put.Znaci jednu kasicicu formule popije iz 2,3 gutljaja.Babice su ludele jer su se sa Janom zadrzavale i po 15 min dok je nahrane.To mi je bilo najgore kad place,znam da trazi siku a ne smem da je stavim.

24 sata posle izlaska iz porodilista sam tek smela da je podojim.Kada sam pokusala prvi put nije uspelo.Pomagale su mi i patronazne sestre ali uzalud,nije htela da prihvati bradavicu.

Nisam htela da mucim dete i da svaki podoj bude pakao i za nju i za mene.Od tada sam je narednih 6 meseci hranila na flasicu izmazajuci moje mleko.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jednostavno nisam uživala u svemu tome...bolne, uvećane, teške grudi od mleka...dete ti brlja jezikom po dojci, stiska, vuče...šta znam nije mi to uopšte prijatno...

:lol: sto si lepo opisala!

U pravu si, nije bas prijatno u pocetku, cak cesto i iscrpljujuce i to je zaista veliki "posao" za majku...ali jos veca korist za bebu... sta ja znam, meni je recimo bilo bas vazno da dojim decu, to mi se nekako podrazumevalo, tako da nije bilo mesta za pitanja kako je meni, ako je njima to dobro. ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

A meni se sve cini da bih poludela da sam svaki put kad hoce da siki spremala hranu. Ovako cim hoce da kmeci dam siku i mirna Bosna :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

A meni se sve cini da bih poludela da sam svaki put kad hoce da siki spremala hranu. Ovako cim hoce da kmeci dam siku i mirna Bosna :)

Potpisujem! ;)

sta ti znaci ovo "mirna Bosna"??

to mi djeluje kao neka izreka il sta vec???

Da, da...izreka..ima i ona "mirna Backa" :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:lol: sto si lepo opisala!

U pravu si, nije bas prijatno u pocetku, cak cesto i iscrpljujuce i to je zaista veliki "posao" za majku...ali jos veca korist za bebu... sta ja znam, meni je recimo bilo bas vazno da dojim decu, to mi se nekako podrazumevalo, tako da nije bilo mesta za pitanja kako je meni, ako je njima to dobro. ;)

I meni je bilo važno da sisaju...napisala sam, tako da sam istrpela svoju neprijatnost za njihovo dobro.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

A meni se sve cini da bih poludela da sam svaki put kad hoce da siki spremala hranu. Ovako cim hoce da kmeci dam siku i mirna Bosna :)

I ovo mi je bilo na umu...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

sta ti znaci ovo "mirna Bosna"??

to mi djeluje kao neka izreka il sta vec???

Ma da, izreka kad su svi zadovoljni, kao...'I vuk sit, i ovce na broju'

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zene, da li je i jedna od vas imala kolostrum u prva tri dana?

Ja sam Petru cedila kolostrum posle 4 sata od porodjaja bukvalno direktno u usta. Nije bilo sisanja...tek sutradan.

Naravno da sam imala kolostrum. Koliko sam ja informisana kolostrum traje, kako kod koga, od dva do cetiri dana. Posle toga narednih desetak dana ide tzv. prelazno mleko koje ima veci broj kalorija od kolostruma ( ima tu jos nesto ali nemogu da se setim ), i na kraju zrelo mleko koje ima 90% vode a 10 % proteina, ugljenih hidrata i masti. Zrelo mleko ima dve faze, kad beba pocne da sisa mleko koje posisa sa pocetka ima protene i vise vode, a posle toga ide mleko koje ima dosta masti i od toga se beba ugoji.

Ovo bi trebalo da je tacna informacija jer sam je ja dobila od patronazne kad mi je objasnjavala zasto je neophodno da beba sisa jednu dojku duze pa drugu krace, pa u sledecem podoju obrnuto, da bi dosla do ovih masti od kojih napreduje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Iako puno pisemo o dojenju, vrlo malo se govorilo o iskustvima iz porodilista ili odmah po dolasku kuci, sa patronaznim sestrama.

Patronaznu sam imala za pozeliti i sad mogu da je nazovem i da pitam ako mi nesto nije jasno, ali eto imam vas. :) Pomagala mi je u svakom smislu. Kada dodje okupa bebu i onda je spremi za podoj stavi na dojku, pogleda kako vuce i tek onda ide.

Koliko ste imale podrske u porodilistu? Sta su vam savetovali? Kako je izgledalo prvo dojenje?

I tu sam prosla super, prva sestra koja je dosla, bila je neka starija, ja sam je pitala kako se to radi jer sam gledala sliku a meni ne uspjeva. Zena me je prvo pitala hocu li sjedeci ili lezeci pa je onda polako sa mnom i sve mi objasnila.

Da li je patronazna sestra bila angazovana oko dojenja kada vas je posecivala kod kuce u prvim danima? Kako je to izgledalo?

Kao sto rekoh oko svega. I savjetovala me maksimalno, ali su se meni stvorile ragade, pa sam dobila streptokoku, i rano sam prestala da dojim.

Sta vam je bilo najneophpdnije u tim prvim danima dojenja?

Uljane AD kapi, koje nismo mogli nigdje da nadjemo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.