Porodični bukvar

odgovora

Objavljeno

Stvaralačko vaspitanje je emocionalni uticaj čoveka na čoveka,u dužem vremenskom periodu, u odsustvu autoritarnih vaspitnih modela.

Stvaralačko vaspitanje je emocionalni uticaj čoveka na čoveka bez upotrebePRINUDE, bez KAZNE, kao spoljašnjeg motivacionog sredstva.

- bez upotrebe POZITIVNOG USLOVLJAVANJA, bez NAGRADE kao spoljašnjeg motivacionog sredstva.

- bez upotrebe PREZAŠTIĆIVANJA čoveka od rada, reda i života.

- bez upotrebe VERBALIZMA, svojevrsnog oblika prinude, kada od čoveka tražite da bude čovečan u nečovečnim, autoritarnim uslovima života.

- bez ZLOUPOTREBE IMITATORSKOG OBLIKA UČENJA, koje je danas najjače putem negativnih virtuelnih i auditivnih sadržaja.

Stvaralačko vaspitanje polazi od istine da je čovek božansko biće koje se rađa sa klicama Dobrote, Ljubavi, sa klicama emocionalne, mentalne i duhovne inteligencije, sa pozitivnim potencijalom, koji se može u celosti realizovati, samo u odsustvu autoritarnosti. Vreme dresure čoveka prolazi.

Sad čitam ovu knjigu od Milice Novković ii sjajna je.

Da li je nekočitao? Šta mislite o vaspitanju dece na ovaj način?

Ako ima većovakva tema, molim admine da spoje, ali ja nisam našla.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne mogu da verujem - juče sam bila na uvodnom predavanju Milice Novković o ovome. Otišla sam ne znajući ništa o tome prethodno. Prijateljica me pozvala sat vremena pre početka. :)

Ono što je uglavnom govorila jeste o trenutnom modelu ponašanja, a rešenja se nije dotakla. Pretpostavljam da toga ima u knjizi.

Sve u svemu, to je neka mešavina istočno jogističke škole o pet elemenata, koje je ona, pomalo nevešto i šturo, ubacila u vaspitanje.

Da napomenem . knjigu nisam čitala, ali imam želju da vidim kakvo je to rešenje koje ona nudi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Poenta je da ne podmićujemo decu i ne tučemo ih nego da sa mnogo iskrenosti priđemo vaspitanju. Sviđa mi se koncept. Nisam još sve pročitala, ali ima u kjnizi i primera kako reagovati u nekim situacijama. Uh već sam našla neke greške koje sam mislila da trebaju da se rade, a u stvari su greške.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

To što govori ima mnogo logike a modeli vaspitanja koje sad imamo vidim i prepoznajem u ljudima oko mene. Koliko ljudi samo podmićuju decu da pojedu brokoli i onda da će da dobiju čokoladu...time uče dete da proda svoj želudac...postane besprincipijelno...Koliko ljudi radi domaći sa decom samo da bi deca bila uspešnija ali nerealno uspešnija jer to nije detinja zasluga, i onda dobijamo mnogo mladih ljudi koji ne žele da rade jer su ih roditelji štitili od rada a sada očekuju da deca preko noći počnu nešto da rade...i ima toga još doooosta...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Razumem ja da ona potpuno ukida nagradu i kaznu. Ali juče na predavanju nije ponudila zamenu odn. rešenje za to, tako da ne mogu o tome da govorim kako treba postpupiti u tipičnim situacijama gde se roditelji najčešće služe nagradom i kaznom.

Takođe, ona govori o potpunom eliminisanju televizora od 0-3 godine, a nakon toga, do oko 9.te godine potpuna kontrola.

Kompjuter smatra nepotrebnim pre srednje škole.

Ja se sa tim delom ne slažem. Ne smatram da dete do treće godine treba da gleda puno televizor, daleko od toga, ali tehnologija je deo naše stvarnosti i dete, ma koliko malo ili veliko bilo, pod kontrolom roditelja mora biti upoznato sa istom. Eliminacijom iste, u dodiru sa socijalnim aspektom - dakle, odlaskom deteta grupu (vrtić, škola, radionice itd.. ), možemo izazvati kontraefekat, gde će se dete na jedan iskrivljen način kroz subjektivni stav vršnjaka obavestiti o tome.

Sve u svemu, sa rezervom sam sve primila, ali svakako ću pročitati knjigu ili pogledati njeno dvočasovno predavanje koje je dostupno na CD-u, pre no što donesem konačni sud.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Predavanje je inače bilo održano u jednoj osnovnoj školi. Malo me čudi, s obzirom da je kroz njeno učenje protkana istočnjačka filozofija o pet elemenata.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa, uzmi u obzirda je u pitanju baba...tako da tehnologije...he he...ne verujem da su joj baš prijatelji. I ja se ne slažem da do srednje škole ne treba komp...ali tv do 3 godine nije loša ideja, jer dete treba da samo dobija ideje o tome kako sve može da se igra a da o tome ne uči sa ekrana, jer se deca zaista zombiraju ispred tv-a, isto kao i odrasli. Ja živim bez tv od faksa i super mi je, imam mnooogo više korisno utrošenog vremena. Komp je već druga stvar. Ok, treba kontrolisati detetov pristup netu da ga nekone bi povredio i da dete ne utoneu virtuelni svet, ali mislim da dete treba da koristi kompjuter i net jer je to stvar budućnosti i sadašnnjosti i imai mnoooooooogo koristi od njega. Rešenje je da dete jede nešto jer je zdravo i jer voli roditelja i poštuje njegov autoritet koji proističeiz ljubavi a ne iz pretnej nasiljem ili ucene.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Svidja mi se koncept takvog vaspitanja, ali slazem se sa Phoenix u poruci br5.

Kikiriki, kad imas vremena, pisi savete da citamo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Sve to lepo zvuci, ali kad mi dete za pola godine - godinu pocne odbijati povrce jer joj se ne svidja boja/ukus/miris ja znam da cu joj ponuditi dezert ako pojede corbu i meso. A domaci cu raditi sa detetom ne da bi joj ga komplet uradila da bi ona bila uspesnija, nego da bih joj pomogla oko toga, objasnila itd. Nije u pitanju dresura, ali dete je potrebno motivisati. Samo je pitanje na koji nacin.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kikiriki , jako to lepo zvuci ali mislim da bi se to tako moglo postici jedino izolacijom deteta sto je nemoguce jer dete uci iz kuce ali i iz skolice i od drugara "kupi fore "

Evo npr , nas novi , najnoviji problem koji me tako muci da sam se pre neki dan pakovala :D Sad mi je smesno ali bila sam na ivici nervnog sloma ...

Mm sin iz proslog braka je imao obicaj da "slucajno " od tetke (mm sestra) ponese neku stvarcicu iz stana a da to nikom ne kaze ... Jako me je to nerviralo ali nisam htela preterano da se mesam ... sad je poceo da odnosi iz nase kuce kod njegove mame , Markove stvari , igracke , gluposti neke , kao sto su cepovi od kasica kojih smo skupili oko 30ak i Marko dok jede zanima se sa njima , cele nedelje mi je jeo u krilu jer u stolici bez njih nece da sedi ... Verujem da je to faza svakog deteta ali ako to ne prestaje posle par puta objasnjavanja da se tudje ne sme uzimati , pogotovo ne bez pitanja , kako stati tome u kraj ... Bas bih volela da cujem ako ima neki savet u vezi toga ....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da je to'obično piskaranje'...apsolutno je teško bilo šta primeniti 'do kraja'....lepo je za pročitati i ništa više ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kikiriki , jako to lepo zvuci ali mislim da bi se to tako moglo postici jedino izolacijom deteta sto je nemoguce jer dete uci iz kuce ali i iz skolice i od drugara "kupi fore "

Evo npr , nas novi , najnoviji problem koji me tako muci da sam se pre neki dan pakovala :D Sad mi je smesno ali bila sam na ivici nervnog sloma ...

Mm sin iz proslog braka je imao obicaj da "slucajno " od tetke (mm sestra) ponese neku stvarcicu iz stana a da to nikom ne kaze ... Jako me je to nerviralo ali nisam htela preterano da se mesam ... sad je poceo da odnosi iz nase kuce kod njegove mame , Markove stvari , igracke , gluposti neke , kao sto su cepovi od kasica kojih smo skupili oko 30ak i Marko dok jede zanima se sa njima , cele nedelje mi je jeo u krilu jer u stolici bez njih nece da sedi ... Verujem da je to faza svakog deteta ali ako to ne prestaje posle par puta objasnjavanja da se tudje ne sme uzimati , pogotovo ne bez pitanja , kako stati tome u kraj ... Bas bih volela da cujem ako ima neki savet u vezi toga ....

A kod tog dečkića mislim da je neki 'problemčić' u pitanju,da li ljubomora,da li nešto drugo...ja bi potražila savet...(inače ja često idem po savet tako da i ovde to savetujem :) )

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da je to'obično piskaranje'...apsolutno je teško bilo šta primeniti 'do kraja'....lepo je za pročitati i ništa više ;)

Sa ovim se u potpunosti slazem ...

A kod tog dečkića mislim da je neki 'problemčić' u pitanju,da li ljubomora,da li nešto drugo...ja bi potražila savet...(inače ja često idem po savet tako da i ovde to savetujem :) )

Njemu sve treba , ima taj sindrom ... skupljao je do nedavno cepove od kole po parku , po ulici u ubedjenju njegove mame da ce na nagradnoj igri dobiti kucu , bez obzira sto ga tata uci da bez svojih deset prstiju niko mu nece dati , mama ga ubedjuje da ce se obogatiti od nagradnih igara .... Tako da mislim da nije u pitanju ljubomora nego eto , sve mu treba i nema veze sto tom nekom to isto treba , o tome i ne razmislja ... I ja sam za savet i kod psiholiga da imam mogucnosti isla bih svaki dan na kafu :D ali nisamo svi isti , mm kad mu spomenem decijeg psihologa kaze da ja smatram njega ludim .... :blink:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

1- bez upotrebe POZITIVNOG USLOVLJAVANJA, bez NAGRADE kao spoljašnjeg motivacionog sredstva.

2- bez upotrebe PREZAŠTIĆIVANJA čoveka od rada, reda i života.

3- bez upotrebe VERBALIZMA, svojevrsnog oblika prinude, kada od čoveka tražite da bude čovečan u nečovečnim, autoritarnim uslovima života.

4- bez ZLOUPOTREBE IMITATORSKOG OBLIKA UČENJA, koje je danas najjače putem negativnih virtuelnih i auditivnih sadržaja.

Kikiriki inače se sa tobom slažem ali mislim da knjiga koju čitaš nije OK! :lol:

Smatram da ovakav vidi učenja i odgoja djeteta nije ok jer isključuje sve moralne vrijednosti, uči djecu da gledaju samo na sebe, da budu sebični i sami sebi najbitniji te kasnije, kada odrastu budu u nemogućnosti da razviju svoju porodicu, čak i ako uspju u tome ne žele za nju da se žrtvuju, a svi znamo da je porodica svojevrstan oblik žrtvovanja jer potrebe svoje porodice i djece normalan i moralan čovjek stavlja na prvo mjesto a ne samo i isključivo sebe!

Obrazloženje:

1. Djete mora da shvati da postoji uzročno posljedična veza postupaka koje čini. Ako to ne shvati, kasnije kada odraste neće biti u stanju da razlikuje dobro od zla, neće imati razvijenu svjest o pravdi i neče imati motivacioni faktor jer neće očekivati nikakvu nagradu za svoj trud

2. Haos je dobar ali samo ako je čovjek u stanju da ga kontroliše. Bez reda i rada nastao bi totalni destruktivni haos. Prije svega djete bi bilo neuredno i neodgovorno a kasnije bi odrastlo u čovjeka koji nije u stanju da stvara planove i realizuje načine kako da ostvari te planove

3. Ako izgubimo osjetljivost i dobrotu kako onda očekivati pomoć i podršku kada nama bude trebala - pruži da bi dobio

4. Pa djeca uče upravo imitirajući roditelje, ne razumijem kako dogojiti djete ako mu na sopstvenom primjeru ne pokazujemo kakav čovjek treba da bude. a što se tiče audio i video sadržaj može da ima negativan efekat - tu se slažem ali isto tako može i puno da nauči pa sve do najranijeg djetinjstva tipa crtici magic english (valjda se tako pise) gdje djeca interaktivno, putem crtica uce strani jezik.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bila sam na nekom predavanju koje se bavilo ovom tematikom. Ja sam zastupnik ovakvog vida vaspitavanja. Nema kazne, nema uslovljavanja, nema nagrade, dete se uči da samo donosi odluke i vidi posledice istih. Moja baba je mene vaspitavala baš na ovaj način. Nije bilo potrebe da me moli i da me uslovljava da izvršavam svoje obaveze, rano sam naučila šta su moje obaveze. Ako ne uradim ono što treba za školu, znala sam šta će se dogoditi. Druge obaveze su bile isto jasno postavljene. Soba se neće srediti sama, ako ostane u neredu, to je ružno i biće me sramota od onih koji to vide... Ona je za mene bila neverovatan autoritet, ne u smislu da sam je se plašila, već u smislu toga da sam želela da budem takva da se ona mnome ponosi. Nikada ništa loše nije govorila o nama, deci. Čak i kada nešto ne uradimo dobro nije zamerala jer je umela da poštuje naš trud. Znači, ona me je poštovala kao osobu, kao da nisam dete i najveća kazna za mene je bila da je izneverim. Beskrajno sam joj zahvalna zbog toga, naučila me je da mislim, da znam da sam samo ja odgovorna za svoje postupke, da budem samostalna i da ne prebacujem svoje promašaje i loše odluke na druge. Za mene je najveća nagrada bila kada vidim da sam nešto dobro uradila, kada vidim da se ona ponosi mnome...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

U svakom postu napisanom gore ima stvari u kojima se slazem,a i onih drugih. Od kad sam saznala da sam trudna pa do danasnjeg dana kupujem razne knjige o tome kako sta treba uraditi, nahraniti, vaspitati.... Ima dobrih saveta, iskustava roditelja, primera, ma svega. Pola od toga je primenjivo, probala sam na svom primeru i uspela u necemu, a u necemu ne. Dok je bila sasvim mala cinimi se da sam imala tacan model kako cu i sta cu sa njom od tog momenta pa na dalje. Medjutim teorija je jedno, a praksa je nesto sasvim drugo. Svako dete je individua za sebe i ne moze se vaspitavati po necijem modelu.

Za sada neprimenjujemo metode podmicivanja, ucenjivanja i slicno, nadam se da ce tako i ostati, ali ne zelim da budem izricita. Vreme ce pokazati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da je to'obično piskaranje'...apsolutno je teško bilo šta primeniti 'do kraja'....lepo je za pročitati i ništa više ;)

Sad ja potpisujem.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

U svakom postu napisanom gore ima stvari u kojima se slazem,a i onih drugih. Od kad sam saznala da sam trudna pa do danasnjeg dana kupujem razne knjige o tome kako sta treba uraditi, nahraniti, vaspitati.... Ima dobrih saveta, iskustava roditelja, primera, ma svega. Pola od toga je primenjivo, probala sam na svom primeru i uspela u necemu, a u necemu ne. Dok je bila sasvim mala cinimi se da sam imala tacan model kako cu i sta cu sa njom od tog momenta pa na dalje. Medjutim teorija je jedno, a praksa je nesto sasvim drugo. Svako dete je individua za sebe i ne moze se vaspitavati po necijem modelu.

Za sada neprimenjujemo metode podmicivanja, ucenjivanja i slicno, nadam se da ce tako i ostati, ali ne zelim da budem izricita. Vreme ce pokazati.

He he e recimo ovako nesto sam ja htela da napišem.

Dobro, u knjizi postoje malo bolje objašnjene stvari nego kad se ovako na prvu loptu pročita iz kratkog rezimea knjige. Npr.domaći naravno da može da se objasni, ali ne sme da se dozvoli da se umesto deteta radi domaći...itd. Što se glume tiče, mislim da može da se zameni i pričom o tome...sve u svemu mislim da je većina stvari koje se savetuju pametne naravno ničega se ne treba pridržavati kao biblije ali mislim da daje neke jaaako dobre smernice za vaspitanje dece. Npr sviđa mi se da ne treba između dece da se mešaš kad se biju sem naravno ako je jedno zaista ugroženo nego da treba da sami reše problem. Jer tako mlađe uči da se snađe a ne da postaje podlo i tužibaba.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kikiriki inače se sa tobom slažem ali mislim da knjiga koju čitaš nije OK! :lol:

Smatram da ovakav vidi učenja i odgoja djeteta nije ok jer isključuje sve moralne vrijednosti, uči djecu da gledaju samo na sebe, da budu sebični i sami sebi najbitniji te kasnije, kada odrastu budu u nemogućnosti da razviju svoju porodicu, čak i ako uspju u tome ne žele za nju da se žrtvuju, a svi znamo da je porodica svojevrstan oblik žrtvovanja jer potrebe svoje porodice i djece normalan i moralan čovjek stavlja na prvo mjesto a ne samo i isključivo sebe!

Obrazloženje:

1. Djete mora da shvati da postoji uzročno posljedična veza postupaka koje čini. Ako to ne shvati, kasnije kada odraste neće biti u stanju da razlikuje dobro od zla, neće imati razvijenu svjest o pravdi i neče imati motivacioni faktor jer neće očekivati nikakvu nagradu za svoj trud

2. Haos je dobar ali samo ako je čovjek u stanju da ga kontroliše. Bez reda i rada nastao bi totalni destruktivni haos. Prije svega djete bi bilo neuredno i neodgovorno a kasnije bi odrastlo u čovjeka koji nije u stanju da stvara planove i realizuje načine kako da ostvari te planove

3. Ako izgubimo osjetljivost i dobrotu kako onda očekivati pomoć i podršku kada nama bude trebala - pruži da bi dobio

4. Pa djeca uče upravo imitirajući roditelje, ne razumijem kako dogojiti djete ako mu na sopstvenom primjeru ne pokazujemo kakav čovjek treba da bude. a što se tiče audio i video sadržaj može da ima negativan efekat - tu se slažem ali isto tako može i puno da nauči pa sve do najranijeg djetinjstva tipa crtici magic english (valjda se tako pise) gdje djeca interaktivno, putem crtica uce strani jezik.

he he a ja se ne slažem sa tobom :D

1. Dete će da shvati uzrečno posledičnu vezu, samo što po mom mišljenju će ta veza biti čista od faktora kao što su ucena, prodaja svog stava i još nekih negativnih pratilaca te veze u vaspitanju.

2.Mislim da ne bi bilo haosa, već bi bilo reda ali bi taj red bio kreiran od strane svih ukućana a ne samo roditelja, u knjizi se i navodi da roditelj MORA da postavi detetu granice jer dete od roditelja uči ponašanje, samo što način za postavljanje granica treba da bude zasnovan na autoritetu roditelja i ljubavi a ne na strahu i uceni.

3. Ovde i jeste poenta da se stvari rade jer smo iznutra dobri a ne jer ćemo za neko ponašanje nešto dobiti.

4. Ovde se zasad slažem sa tobom jer i meni je ovo bilo malo čudno ali još u knjizi nisam naišla na objašnjenje ovakvog stava...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jel moze neki plastican, koristan primer ovakvog vida vaspitavanja o kome se pise?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kikiriki, na šta se konkretno odnosi ovaj deo:

- bez upotrebe VERBALIZMA, svojevrsnog oblika prinude, kada od čoveka tražite da bude čovečan u nečovečnim, autoritarnim uslovima života.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jel moze neki plastican, koristan primer ovakvog vida vaspitavanja o kome se pise?

Пример: дете има да уради домаћи задатак, а жели да се тај дан састане са друговима. Можемо да му забранимо да се види са друговима, можемо и да и да га уценимо да прво уради задатак. У оба случаја шаљемо детету поруку да домаћи задатак није нјегова обавеза и проблем, већ наш. По овоме моделу понашања, пуштамо дете да само одлучи шта ће радити. Ако не уради задатак, добиће лошу оцену и схватиће да је то последица његове лоше процене. Дете се не грди због лоше оцене, већ се са њим разговара и, ако тражи, даје му се савет.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kikiriki, na šta se konkretno odnosi ovaj deo:

- bez upotrebe VERBALIZMA, svojevrsnog oblika prinude, kada od čoveka tražite da bude čovečan u nečovečnim, autoritarnim uslovima života.

Verbalizam je kada dete prisiljavaš da radi nešto ali to ne radiš sa fizičkom prinudom, niti sa ucenom već rečima. Odnosno da dete pošto je dobro se odluči za dobro ponašanje samostalno a ne jer mu je tako naređeno. Odnosno, da ne počisti sobu za sobom jer mu je naređeno, već jer samo ne voli biti u prljavom. Ako naredimo detetu da čisti ono će da stvara otpor prema toj radnji, a ako ga pustimo da samo odluči da ne želi da bude u prljavom ono će taj posao da radi sa ljubavlju i bez unutrašnje pobune.

Autor isto tako kaže da dete neće to naravno baš odmah iz prve da uradi nego će mu trebati malo vremena. Ona konkretno predlaže da se napravi spisak obaveza koje trebaju da se rade u toku dana i da se da detetu da bira šta će od toga da uradi. Dete će prvo da izabere npr. pranje sudova ili kačenje veša a roditelju će da ostavi skupljanje igračaka. Ali posle nekoliko dana će da bira ono što mu je bliže jer će da shvati da kačenje veša i sudovi uopšte nisu interesantne radnje kao što mu se činilo iz perspektive kad je moralo da skuplja igračke i sve mu je delovalo bolje od toga.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Verbalizam je kada dete prisiljavaš da radi nešto ali to ne radiš sa fizičkom prinudom, niti sa ucenom već rečima. Odnosno da dete pošto je dobro se odluči za dobro ponašanje samostalno a ne jer mu je tako naređeno. Odnosno, da ne počisti sobu za sobom jer mu je naređeno, već jer samo ne voli biti u prljavom. Ako naredimo detetu da čisti ono će da stvara otpor prema toj radnji, a ako ga pustimo da samo odluči da ne želi da bude u prljavom ono će taj posao da radi sa ljubavlju i bez unutrašnje pobune.

Autor isto tako kaže da dete neće to naravno baš odmah iz prve da uradi nego će mu trebati malo vremena. Ona konkretno predlaže da se napravi spisak obaveza koje trebaju da se rade u toku dana i da se da detetu da bira šta će od toga da uradi. Dete će prvo da izabere npr. pranje sudova ili kačenje veša a roditelju će da ostavi skupljanje igračaka. Ali posle nekoliko dana će da bira ono što mu je bliže jer će da shvati da kačenje veša i sudovi uopšte nisu interesantne radnje kao što mu se činilo iz perspektive kad je moralo da skuplja igračke i sve mu je delovalo bolje od toga.

Hvala na pojašnjeneju, mada mi ovaj deo gde kaže "tražiti od čoveka da bude čovečan u nečovečnim uslovima" i dalje nije baš najjasniji. :unsure:

U svakom slučaju, interesantan mi je ovaj koncept o kome pišeš. Skinula sam knjigu sa neta, još samo da nađem vreme za čitanje... :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bila sam na nekom predavanju koje se bavilo ovom tematikom. Ja sam zastupnik ovakvog vida vaspitavanja. Nema kazne, nema uslovljavanja, nema nagrade, dete se uči da samo donosi odluke i vidi posledice istih.

Gotovo sam sigurna da ovako vaspitavam svoje dete.Dok je dete malo kao u mom slucaju ovakav vid vaspitavanja zahteva mnogo zivaca,strpljenja i upornosti.Mnogo napora da se prodre u njegov mozak i objasni se sta treba.

Nikada dete ne bih ucenjivala da bi nesto uradila,pogotovo ne za materijalne stvari.Zelim da je ucim da sve radi zbog sebe,a ne da bi mama i tata bili srecni.Zelim da tako ima svoj cilj u zivotu i uvek zna zasto to radi.Ne zelim da je ucim da se dobro delo radi za nagradu,zna se zasto cinimo dobra dela.Uvek joj dajem slobodu izbora iako je jos uvek mala.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.