Zivot u zajednici...

odgovora

Objavljeno

Ako delite kucu s nekim-kako funkcionisete u zajednici?Kakva je organizacija,podela obaveza?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

o ne, bolna tema :)

delimo, u smislu stisnuti smo u jednu sobicu u kuci sa 2 prazne sobe!

ali bitno da se obaveze dele, mislim normalno. I o svemu oni odlucuju.

Uf, samo da sto pre imam svoje, to je najbolje za sve

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

delimo stan sa svekrom i svekrvom... i ne mogu da kažem da to ne funkcioniše, ali više od svega hoću svoj stan... hoću da budem sama sa mužićem i detetom... ali ne bih rekla da će to u skorijoj budućnosti da se desi... :(

Kiki92 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Postavila sam temu,ali imam malo drugaciji problem,nije u pitanju svekrva.Mm i ja smo bili podstanari,al smo privremeno dosli kod mojih.U medjuvremenu mama mi je umrla pa smo reseli da ostanemo tu,tu inace zive moja baka i rodjeni brat.Dogovor je postojao da ce meni baka prepisati tu kucu a brat kad stane na noge,dobije stalan posao,mozda se ozeni,da sredi,zavrsi nasu porodicnu kucu i tamo odseli.U pocetku je sve bilo ok,al u poslednje vreme pocinje da raste nervoza izmedju mog brata i muza.Ne znam kako da se postavim,zabole me neki komentari od strane muza,i u nekim stvarima je 100 % u pravu,al brata gledam kao da sam ga rodila.I nekad mi se cini da tu postoji i malo ljubomore.Bojim se da ne pukne stvarno,ne znam sta bi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

delimo stan sa svekrom i svekrvom... i ne mogu da kažem da to ne funkcioniše, ali više od svega hoću svoj stan... hoću da budem sama sa mužićem i detetom... ali ne bih rekla da će to u skorijoj budućnosti da se desi... :(

I mi zivimo u zajednici sa svekrom i svekrvom.. Nisu losi ali ipak to nije zivot kakav smo muz i ja zamisljali.. Uvek moras da pazis sta pricas, da budes pristojno obucena, iako bi se mozda najradije setala u donjem vesu.. Sva sreca pa postoji mogucnost da se osamostalimo..

Kiki92 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I mi zivimo u zajednici sa svekrom i svekrvom.. Nisu losi ali ipak to nije zivot kakav smo muz i ja zamisljali.. Uvek moras da pazis sta pricas, da budes pristojno obucena, iako bi se mozda najradije setala u donjem vesu.. Sva sreca pa postoji mogucnost da se osamostalimo..

Draga Natasa, zivela sam sa muzem i bratom 2 meseca i bilo je jezivo.. razumem te skroz.. valjda se bore za mesto alfa muzjaka.. Sad se super slazu kad ne zive zajedno.. ali dok je trajalo bilo je strasno.. mozes misliti kako mi je bilo jer sam tad bila trudna.. po ceo dan sam plakala..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Postavila sam temu,ali imam malo drugaciji problem,nije u pitanju svekrva.Mm i ja smo bili podstanari,al smo privremeno dosli kod mojih.U medjuvremenu mama mi je umrla pa smo reseli da ostanemo tu,tu inace zive moja baka i rodjeni brat.Dogovor je postojao da ce meni baka prepisati tu kucu a brat kad stane na noge,dobije stalan posao,mozda se ozeni,da sredi,zavrsi nasu porodicnu kucu i tamo odseli.U pocetku je sve bilo ok,al u poslednje vreme pocinje da raste nervoza izmedju mog brata i muza.Ne znam kako da se postavim,zabole me neki komentari od strane muza,i u nekim stvarima je 100 % u pravu,al brata gledam kao da sam ga rodila.I nekad mi se cini da tu postoji i malo ljubomore.Bojim se da ne pukne stvarno,ne znam sta bi.

nisam bila u takvoj situaciji tako da ne znam kako je to... znam samo da ne bih volela da sam u tvojoj koži, bilo bi mi strašno da se moj brat i moj muž svađaju... obožavam i jednog i drugog...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne svadjaju se za sad,al nikad ne znas.Ja sam za brata jako,jako vezana.Tata nam je umro kad sam imala 13 god,a mama alkoholicarka bila od moje 10.Imali smo samo jedno drugo,uvek sam pazila na njega kao da sam starija 15 a ne tri god.Ja sam ga i razmazila,zadovoljna sam sto je ovako dobar momak,ne pije (valjda zato sto je u tim uslovima odrasta),ne drogira se,nije lopov....kako je odrastao super.Uvek smo se drzali zajedno,bilo nas sramota drugima da kazemo sta se desava u kuci,samo smo se medjusobno tesili.To nas je vezalo.

A sad mom muzu smeta zasto mu ugadjam,zasto nista ne radi po kuci,zasto ne jede to sto kuvas???Kao da jedva doceka da mi prokomentarise,al sve lepo.Znam da je u pravu,a sta cu...

I jos nesto,kao i svaki momak ima drugove,fini su,al umeju da dodju u 10 uvece i to mu smeta,kao nema smisla,imamo malo dete u kuci,vreme za spavanje,jer on nasih svi dolaze u neko normalno vreme.A opet razumem i brata,momak je,ima prava da mu dolaze...

i tako,samo se ja jedem,a nervoza mi se skuplja i imam osecaj da cu puci,al kanda cu na muza poludeti.

a on kao da se oseti sta se u meni desava,zna,pa stalno u nekim razgovorima namece-imam vas dve,vi ste mi najrodjenije,najvaznije,drugi-rodbina kao njegova -me ne zanima.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

moj muz i ja zivimo sami sa detetom,da budem iskrena sa svekrvom dva dana kada bi bila u istom stanu svasta bi bilo....a kada odemo za srbiju ja sam kod mojih i lepo mi je...ma da mi nekada nedostaje moj mir i sloboda...dok kod muza odem kao gost a on ima nepodnosljivu baku sa kojom ne kumuniciram...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne svadjaju se za sad,al nikad ne znas.Ja sam za brata jako,jako vezana.Tata nam je umro kad sam imala 13 god,a mama alkoholicarka bila od moje 10.Imali smo samo jedno drugo,uvek sam pazila na njega kao da sam starija 15 a ne tri god.Ja sam ga i razmazila,zadovoljna sam sto je ovako dobar momak,ne pije (valjda zato sto je u tim uslovima odrasta),ne drogira se,nije lopov....kako je odrastao super.Uvek smo se drzali zajedno,bilo nas sramota drugima da kazemo sta se desava u kuci,samo smo se medjusobno tesili.To nas je vezalo.

A sad mom muzu smeta zasto mu ugadjam,zasto nista ne radi po kuci,zasto ne jede to sto kuvas???Kao da jedva doceka da mi prokomentarise,al sve lepo.Znam da je u pravu,a sta cu...

I jos nesto,kao i svaki momak ima drugove,fini su,al umeju da dodju u 10 uvece i to mu smeta,kao nema smisla,imamo malo dete u kuci,vreme za spavanje,jer on nasih svi dolaze u neko normalno vreme.A opet razumem i brata,momak je,ima prava da mu dolaze...

i tako,samo se ja jedem,a nervoza mi se skuplja i imam osecaj da cu puci,al kanda cu na muza poludeti.

a on kao da se oseti sta se u meni desava,zna,pa stalno u nekim razgovorima namece-imam vas dve,vi ste mi najrodjenije,najvaznije,drugi-rodbina kao njegova -me ne zanima.

Joj draga, zao mi je za sve sto ste brat i ti prosli zajedno... To vas je ocigledno i vezalo i sasvim je razumljivo da ga toliko volis...

S druge strane mislim da morate sesti stvar isterati na cistac- ti, tm i brat. Nece nista dobro izaci iz toga da tebi muz prebacuje a brat ce ti se osecati kao uljez u sopstvenoj kuci. Morate postaviti pravila i granice i drzati ih se svi. I tm mora da zna dokle sme da prigovara a da to ne vredja tebe jr o tvojoj krvi govori. Takodje i brat treba da postuje vas novi zivot, al nista od toga dok im se obojice ne kaze sve iskreno i suoce se jedan sa drugim da se izjasne sta im smeta.

Drzim vam palceve da se sve super resi! ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mm i ja zivimo na spratu,a zaova i svekrva na prizemlju....

Pa ne mogu da kazem da su odnosi dobri,jer nisu...Moja zaova je jedno bezobrazno deriste koje se svima ulizuje i pretura mi po stvarima i t(ispod mira trista vira)

Mm ne primecuje nista od toga,za njega je to najbolje stvorenje na svetu i ne moze da poveruje da neko sa njom moze da se posvadja....Moja svekrva je u pocetku bila bezveze,ali sada nije toliko losa,pomogne tu i tamo po nesto....Mada ja ne volim to sto mi bane kad god hoce i dodje kao da pricuva unuka i to....Mada,ipak je to njena kuca....I nervira me sto ni ona ne vidi sta njena cerka radi i koliko je bezobrazna malecka.....Nije mi jasno kako ne moze da joj objasni da njen brat i ja imamo svoj zivot i da smo porodica i da ne treba da mi pretura po stvarima>>>

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja živim sa svekrom, svekrva je davno umrla, ja je nisam ni upoznala.

Kako funkcionišemo?

Pa... kao i svuda...

Moj svekar me stvarno voli, stalno mi kupuje čokolade, ništa ne radi bez mene, mislim, neke krupnije stvari, ali je aljkav jakoooo, a i smeta mi što nemam svoj mir.

Sad je trenutno u bolnici i izgleda da to nije loše da osetimo malo kako je biti sam, a i šta nam on znači, jer, on je taj koji donosi sve iz radnje, a sad ja moram sve da obezbeđujem... neke stvari su pale na mene...

Kompenzujemo. kao i u svkaom odnosu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zivimo sa svekrvom u NJENOM stanu (to naglasavam jer ona to uvek podvlaci). Takav zivot ima i prednosti i mana...prednosti su te sto ne brinem oko nabavke, placanja racuna i rucka jer to sve ona obavlja, a opet, mane su te sto za sve moramo njoj da polazemo racune (mm je tipican mamin sin), sta god da uradim ona to ispravlja, nemam slobode da sednem da progovorim sa muzem niti da viknem na decu, nemam slobode da legnem kad mi se lezi, neprijatno mi je kad nesto nije na svom mestu a ja sedim ili slicno.

Sve to funkcionise kako-tako, ali meni je jedina zelja u zivotu jedan mali stancic gde bih bila slobodna i uzivala sa muzem i decom. Mala mi je zelja, a??? :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne bih mogla da zivim u zajednici ni sa mojim ni sa njegovim...nas cetvoro zivimo u 33m2 ali smo sami...

Kiki92 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

eeee ja mislim kad bi neko od njegovih ili mojih u kuci ziveo da bi sada u ovakom stanju :lol: bilo mnogoooo zajebano strasnoo...nekad ni sebe ne mogu trepeti :lol:

al procice me valjda

mi zivimo sami u kuci ali u istom dvoristu sa njegovim bratom i njegovom porodicom....i to me nervira :blink: :blink: :blink: izgleda da sam jos pod nekim ne znam ni ja sta mi je :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Natasa,micilici je u pravu,podhitno morate da sednete svi troje i da vidite kako ce te dalje. Ne moj te probleme gurati pod tepih,to nikuda ne vodi,bice sve gore. Ako se njih dvojica posvadjaju sta ces onda,po kome ces? Verujem da ti je grozno ali da bi ti se situacija poboljsala,pricaj te i pricaj te.

I mi zivimo u kuci sa dragim mi svekrom i svekrvom i sta da vam kazem,milina. Dnevno ispizdim bar tri puta ako ne i vise. Ali NJOJ stvarno nije jasno sta ja hocu,sta mi nije dobro kad su oni tako divni,a ja BREZOBRAZNA i NE ZAHVALNA. Zene, ovo je vecita tema i nema joj kraja. Bas me je iznervirala pre sat vremena ali kuckajuci ovde sa vama me je polako prosao bes. Zajednica je pakao koji ne zelim ni najgorem neprijatelju. Bice me jos na ovoj temi kad me bude izludela drugi put.Sad cu malo da zaboravim na nju-ljubi ga mama.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mi živimo na spratu kuće a muževljevi otac, majka i brat u prizemlju. To ima i prednosti i mana. Svekrva mi ponekad skuva ručak i pričuva dete, ali zato nam fali malo više privatnosti. Ma ne žalim se barem imamo svoju kuću.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

mi zivimo sami u kuci ali u istom dvoristu sa njegovim bratom i njegovom porodicom....i to me nervira :blink: :blink: :blink: izgleda da sam jos pod nekim ne znam ni ja sta mi je :(

Naravno da te nervira, vecinu ljudi bi nerviralo koliko god da im s jedne strane odgovara! Ipak treba biti sam, svoj, samostalan, a rodbinu sretati kad pozelis i kad ih se uzelis, a ne biti prinudjen da si sa njima stalno. :unsure:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Naravno da te nervira, i mene je nerviralo koliko god da je s druge strane bilo dobro za mene! I da su moji bili u pitanju nerviralo bi me :rolleyes: Razumem u potpunosti, treba biti sam, svoj, samostalan, a rodbinu sretati kad pozelis a ne kad moras iliti stalno. :unsure:

SLAZEEEEM SE :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zivimo sami i sami nekako placamo stan i racune! Ali zato mir koji imamo, e to se ne moze platiti!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zivimo sami i sami nekako placamo stan i racune! Ali zato mir koji imamo, e to se ne moze platiti!

slazem se u potpunosti!ista stvar i kod nas,s tim sto je mm nasledio kucu od strine tako da smo s te str mirni

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Draga Natasa,mislim da je tvoj muz malo ljubomoran. Ipak je on taj koji je sa tobom dosao u vasu porodicnu kucu i treba bar to da postuje. Da je tvoj brat drugaciji,mogao je 101 put da mu (vam) prebaci kako ste tu dosli, ipak je to i njegova kuca, i njegova sloboda je na neki nacin uskracena. Mozda i njemu smeta mnogo stosta kod tvog muza, pa zbog tebe nece da kaze? Treba da pricas sa muzem, da mu objasnis da je tvoj brat momak i da ima prava da mu dodje drustvo, pa makar i u 10 uvece, ako nisu preglasni i ako nisu npr. u istoj sobi gde i vi lezite/odmarate/gledate tv/uspavljujete bebu, to je ok, zar ne? Porazgovaraj prvo sa jednim pa sa drugim, malo ih ''omeksaj'', pa onda sve troje popricajte, jer ne moze tvoj muz sad da ocekuje da tvoj brat zivi u senci vaseg zivota i da nestane iz kuce zauvek, a opet s druge strane, brat moze da kaze drustvu ako ce doci da se najave, pa da vas bar petnaest minuta ranije obavesti, opet vam nece biti toliko iznenadjenje kad dodju. Zivot u zajednici je tezak, i milion puta tebi (kao i tom nekom drugom-bratu,muzu,deveru,svekru,svekrvi,zaovi,tvojim roditeljima) nesto nece biti pravo, ali zato svi ponekad treba da se malo ujedu za jezik i ne kazu sve sto misle, a ne neko da ''laje'' non-stop, a neko da cuti i ispasta. Znaci, uz kompromis sve moze, ali je problem sto druge ne mozemo menjati niti uticati na njih i njihovo ponasanje, mozemo jedino mi sami da se potrudimo da nesto kazemo/precutimo/uradimo/ne uradimo... Nadam se da ces uspeti da nadjes meru i pronadjes isti jezik i sa bratom i sa muzem. Srecno!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Sami nego sta!I to bih svakome preporucila ko god je u mogucnosti.Jer bez obzira koliko se vi postujete medjusobno razlog za svadju se zacas nadje.Moji svekar i svekrva su prema meni stvarno ok ali ipak je bolje kada ja ujutru ustane kad hocu,spremim sta hocu,cistim kad ja hocu i ne obazirem se da li to nekome smeta ili ne!Ja stvarno zelim da pomognem ako im bilo sta treba ali ne volim da se u moje obaveze i nacin na koji ih obavljam niko petlja.Sopstveni mir je nesto nezamenljivo!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zivimo sami i sami nekako placamo stan i racune! Ali zato mir koji imamo, e to se ne moze platiti!

Upravo tako :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I ja zivim sa svekrvom. Naravno da bismo voleli da zivimo negde, samo mi i nasa beba, ali posto nam finansije to ne dozvoljavaju, moze i ovako. :) Ne zalim se. Svekrva sprema rucak, kad uzmem da operem sudove, ona mi ne da, kad uzmem nesto da operem na ruke, NEKA JA CU,... :) :) :) Ja ovde uzivam, kao kraljica :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.