Zašto je u svijetu sve manje djece?

odgovora

Objavljeno

Čačakajući neke knjige naletila sam na jedan interesantan podatak

Ukupna stopa feriliteta tj broj djece po ženi u razvijenim i manje razvijenim zemljama svijeta.

1950. godine broj djece po jednoj ženi je (u prosjeku) bio najmanje troje (razvijenim regijama) dok je u najslabije razvijenim zemljama taj broj iznosio i do 7. djece

1980. god. u razvijenim regijama: 2 djece, u manje razvijenim: 6 djece

2000. god u razvijenim regijama: 1 (tačan prosjek je 1 i 1/2) a u manje razvijenim 5 djece

Predvidja se da će do 2025 ta cifra da bude 2 djece ne bitno u kojim regijama.

Uporedo sa tim podatkom gledam podatak o starenju stanovništva u svijetu gdje je prosječan vijek života ide i do 80 godina i ima tendenciju rasta i u budućnosti.

Znači imaćemo planetu punu staraca a za sto godina će broj djece po jednoj ženi iznositi manje od 1 :(

Šta mislite zašto se žene (i muškarci naravno) odlučuju za manje djece u odnosu na naše majke, bake ... itd .... ?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zene i muskarci se duze skoluju danas. Tacnije dok zavrse sve, imaju vec 30 , zene se i udaju oko 35, pa tek onda deca,sto bi znacilo da nemaju mnogo vremenski da naprave 3 ili 4 dece , jedino ako to ne rade jedno za drugim sto je nemoguce.

Takodje, zivimo pod konstantnih stresom. Sve je vise obaveza.Itd itd itd...Milion razloga.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kod mene lično je finansijski razlog...zato mi je i razlika među decom 6 godina...rodila bih još...ali onda bi bili socijalni slučajevi...a to naravno ne želim.

Ali u principu delim mišljenje koje je kratko i jasno iznela Zvonka...od 6 parova naših prijatelja (dakle približno isto godište) samo nas dva para imamo decu...ostali još uvek izlaze vikendom, spavaju do kasno popodne....nemaju neko strpljenje sa našom decom i pitaju se kako samo mogu da ustanem vikendom u 7h ujutro...za njih je to nepojmljivo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Neuhvatljiva, moram da te pitam, kako bi vasa porodica sa dolaskom treceg deteta bila socijalni slucaj? Kolika kod da su vam primanja, makar cak i minimalna, uvek se nadje i za jos jednog clana porodice. Morali bi necega da se odreknete, ali mislim da bi svi mi daleko bili od socijalnih slucajeva.

Najveci problem je odricanje, kad dobijes dete moras da se odreknes mnogo toga a ljudi na to nisu spremni, nisu spremni da se posvete nekom 200%!

Nisu svesni da ako se na jednoj strani odreknes, na drugoj ces da dobijes mnoogo vise nego sto si "izgubio".

I, bre, ljudi nesto mnogo kalkulisu, racunaju, planiraju pravljenje dece, kao da je u pitanju kredit (da li ga uzeti ili ne :lol: ), a zaboravljaju na ljubav, paznju, osmeh i sigurnost!

Ja imam dvoje dece, planiram i trece, a mozda i cetvrto, jer mi je bitno da smo mi zivi i zdravi, nasmejani i srecni a to koliko cemo i kako cemo da se izborimo sa racunima, to cemo mm i ja da resimo, samo mi znamo kako i od cega, ali uspeli smo do sad, zasto ne bi i dalje mogli?!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kamilice u pravu si...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja se slazem sa kamilicom al iskreno volela bi svom detetu da pruzim sto vise, naravno da planiram jos dece al svakako mislim da kod vecine ljudi finansije igraju najvecu ulogu. Mada znam i ljude koji nemaju finansijskih problema a opet ne zele vise od dvoje dece :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Svi ste u pravu.

Dugo se skolujemo, zivimo ubrzanim zivotom, zivotni standardi opadaju, previse obaveza, a kod nekih i zelja za komocijom umesto obaveza...

Mene trenutno za drugo dete sprecava finansijska situacija, mi vec jesmo socijalni slucaj i ne znam gde bih smestila dvoje dece, kada smo zguzvani u jednoj prostoriji, a nigde nista na nasem imenu.

Ali se slazem da gde ima za jedno, bilo bi i za dvoje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slažem se sa tim da materijalna strana igra glavnu ulogu u planiranju porodice, bar kod većine. Svaki roditelj želi da obezbedi najbolje svojoj deci, u svakom pogledu (zasebnu sobu, kvalitetnu odeću, igračke, kompjuter, školovanje, ekskurzije, razne aktivnosti...), a kriterijumi/želje su nam znatno veći nego roditeljima pre 50-60 godina. Moj deka je imao 5 sestara, desetočlana porodica je živela u kućerku sa 3 prostorije, a u današnje vreme za nas je tako nešto neprihvatljivo. Jer uvek želimo više i bolje, i da - Kamilica je u pravu - ne želimo da se odrknemo od mnogo toga.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Materijalna strana je presudna, bar ja mislim, najvise kod prvog deteta jer tu si u najvecem trosku, prvi put kupujes i maltene sve kupujes. Drugo nasledjuje, kao i trece i td. U mom slucaju, problem bi bio manje vise materijalni (iskustvo pokazuje da se nismo iscupali samo iz onoga u sta se nismo uvalili :))), ali mnogo veci problem bilo bi to sto nisam spremna i ne zelim da opet prolazim kroz trudnocu, porodjaja, grceve, i sve ostalo sto ide uz bebu. Ustvari ja jedva cekam da i ova malecka poraste toliko da se ne budi nocu, da skinemo pelene, da nauci sve lepo da prica i da mogu da se posvetim sebi, da izadjem zajedno sa muzem, a ne da uvek jedno od nas mora da bude sa njom, da mozemo negde samo nas dvoje da otputujemo za vikend i sl. Zato ne zelim vise dece.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kamilice u pravu si...

Mislim da nije u pravu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da nije u pravu.

A sto? :lol::blink:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jednostavno zbog teorije BIĆE, NEKA NAS. Smatram da je to nekada bilo, ali sada je puno drugačije. Možda će biti, ali tim tempom vrlo brzo neće biti nekog nas, pa čemu onda forsiranje?!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Šta mislite zašto se žene (i muškarci naravno) odlučuju za manje djece u odnosu na naše majke, bake ... itd .... ?

Ne žele obavezu, da ustaju noću, da vaspitavaju, da brinu, ...

Sve više njih ne rodi ni jedno dete, zarad uživanja u putovanjima i izlascima.

Ovako (MISLE) da im je lakše bez obaveza.

I ako se odluče za jedno dete, hoće njemu sve da pruže i ugode, da mu ništa ne fali, i zato se sad rađa manje dece nego pre.

Finansije još jedan razlog što se parovi odlučuju da rađaju manje dece nego naše majke, bake...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jednostavno zbog teorije BIĆE, NEKA NAS. Smatram da je to nekada bilo, ali sada je puno drugačije. Možda će biti, ali tim tempom vrlo brzo neće biti nekog nas, pa čemu onda forsiranje?!

Forsiranje cega?

Mozda se nisam dobro izrazila, ali ne zastupam bas teoriju BICE, NEKA NAS, kako kaze Filipa. Problem u malom broju dece je u odricanju, ko je koliko spreman da se odrekne zarad potomstva i ko je koliko spreman da se zrtvuje, pre svega sebe, svoj zivot i neke svoje "potrebe".

Svako ima razlicite prioritete u zivotu!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Forsiranje cega?

Mozda se nisam dobro izrazila, ali ne zastupam bas teoriju BICE, NEKA NAS, kako kaze Filipa. Problem u malom broju dece je u odricanju, ko je koliko spreman da se odrekne zarad potomstva i ko je koliko spreman da se zrtvuje, pre svega sebe, svoj zivot i neke svoje "potrebe".

Svako ima razlicite prioritete u zivotu!

Ovdje se slažem...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ima toliko stvari danas...evo recimo ja ne radim, muz radi honorarno, moji su penzioneri a njegovi su na socijalnom programu jer su dobili otkaze u niskim industrijama pa cekaju penziju...kako mogu da mislim da pravim troje dece kad nemam posao?? u Nisu su plate jako male i nemam sanse za drzavni sektor iako imam fakultet mogu da radim po trafikama, kaficima, buticima... koliko god da se odrekem nije dovoljno za jos jednog tog clana...jer on ce sutra da poraste i da trazi ekskurzije, nove patike i da ne nabrajam... ja ipak mislim da je bitna finansijska strana...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Čačakajući neke knjige naletila sam na jedan interesantan podatak

Ukupna stopa feriliteta tj broj djece po ženi u razvijenim i manje razvijenim zemljama svijeta.

1950. godine broj djece po jednoj ženi je (u prosjeku) bio najmanje troje (razvijenim regijama) dok je u najslabije razvijenim zemljama taj broj iznosio i do 7. djece

1980. god. u razvijenim regijama: 2 djece, u manje razvijenim: 6 djece

2000. god u razvijenim regijama: 1 (tačan prosjek je 1 i 1/2) a u manje razvijenim 5 djece

Predvidja se da će do 2025 ta cifra da bude 2 djece ne bitno u kojim regijama.

Uporedo sa tim podatkom gledam podatak o starenju stanovništva u svijetu gdje je prosječan vijek života ide i do 80 godina i ima tendenciju rasta i u budućnosti.

Znači imaćemo planetu punu staraca a za sto godina će broj djece po jednoj ženi iznositi manje od 1 :(

Šta mislite zašto se žene (i muškarci naravno) odlučuju za manje djece u odnosu na naše majke, bake ... itd .... ?

Mislim da su zene postale egocentricne...poznajem jednu,tacnije "prijateljica" mi je,ima cerkicu,mladju koji mjesec od mog Nikole i naravno,ona smatra da je zavrsila sa radjanjem,jer nikad ne bi vise mogla podnijeti mucnine u trudnoci,to ne spavanje,a dojenje smatra kao pretjerivanje i glupost...mada kod mnogih zavisi od tog finansijskog faktora,na zalost! :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Svakako su vecim delom u pitanju finansije. Ali kontradiktorno je da ima ljudi koji imaju dosta para ali ne zele da zapostave kareijeru pa rode jedno ili uopste ne rode.

Danas roditelji zele da pruze detetu sve, a u zemlji Srbiji otkazi vise o koncu i zato se ljudi plase da rode drugo, trece, cetvrto...

A pre je bilo- ma sta, odgajice se. Praviti bedu i vikati ''odgajice se'' ne podrzavam.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zene nece obaveza, teze da budu samostalne. E onda rode jedno i zavrsile su sa radjanjem, zbog karijere.

Malo odricanja nije na odmet, ali kad neko zivi jednim zivotom do svoje 35 ili 40, tesko je promjeniti stare navike.

Narvno najcesci problem su finansije, mada kad malo bolje skontam, mi smo odrasli bez baby gym-ova, stolica za ljuljanje i krs boziji stvari koje mi kupujemo. Jednostavno, da mi je da joj pruzim sto vise svega, ali na kraju se sve svodi na isto, dovoljno je malo mazenja i mamin poljubac i beba-dijete je najsrecnije na svijetu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da i ja iznesem svoje mišljenje ... imam 28 godina i dvoje djece, sa dva različita muškarca ... ne želim treće ali moj razlog nije ni odricanje ni finansije ni bilo šta slično nego kao glavni razlog je taj što mi je MM nesiguran po pitanu naše budućnosti TJ nisam na čisto da li ćemo nas dvoje ostariti skupa, ili proživeti bar 20 godina braka .... U takvim odnosima suludo je širiti porodicu jer mi je period dok smo Ana i ja bile same bio težak a pri pomisli da imam troje djece a "stojim na tankom ledu" hvata me panika. Ja bi volila još jedno dijete, još jednu bebicu ali ne pod ovim okolnostima...

Stvari se mjenjaju tako da psotoji realna šansa da ćemo se i mi promjeniti, dokle god je ovako, ja se zadržavam na ovo dvoje Anđela što imam.

I da budemo načisto, kada bi slučajno ostala trudna naravno da bi na svijet donjela tu bebicu SA ILI BEZ NJEGA, bilo bi mi svejedno!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moje misljenje je da je lista prioriteta promenjena... Vecina ljudi danas juri ne samo obrazovanje, vec karijere, veliki broj zena iz mog okruzenja smatra da je biti majka krajnje degradirajuce po jednu zenu, u sta joj ode mladost, stas, lepota, putovanja, karijera. Da naglasim uopste nije rec o klinkama, da se tako izrazim... Prosto ima neceg i u egoizmu... Ne zele se obaveze, voli se sloboda, voli se "nezavisnost"...

A obrzovanje i roditeljstvo idu zajedno... Ja sam i mlada i obrazovana mama, a i nastavicu dalje na jos jedan stepen studija... Tako da ne smatram da je obrazovanje kamen spoticanja za formiranje porodice... Stvar je u nedostatku zelje i volje, a naravno treba u danasnje vreme za sve to imati petlje... Mladi, u procesu skolovanja, sa honorarnim poslovima, bez sopstvenog stana... Ali resenje je jednostavno, sticati u hodu... Moje razmisljnje kada sam odlucila da se udam sa koji dan napunjenih 23, a mm nije ni napunio 21. bilo je krajnje jednostavno: udati se, oformiti porodicu, trudnoca, diploma, posao, stan... Shvatila sam da budem li cekala idealne uslove za sve ko zna kada cu ih docekati, a ovako mladi smo, svi problemi nam lakse padaju, gradimo zivot zajednicki od nule, guramo napred, a valjda ce jednom sve to biti bolje, a doci ce i drugo dete jednom... Preko toga bih volela, ali moje zdravstveno stanje ne da....

Problem je najveci dakle u tome koliko danas zelimo decu i na kom su nam mestu u zivotu... (Tj. na kom nam je mestu zelja da jednog dana dobijemo dete, da postanemo roditelji, kad se rodi, naravno da je na prvom mestu)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Sto se skolovanja i deteta tice slazem se sa Bebom, kad hoces - mozes, obe smo i rodile, i diplomirale za vreme trudnoce ili nakon porodjaja, i upisala postdiplomske i to sad zavrsavam.

Sto se finansija tice - naravno da je bitno, ali realno na sta ja trosim pare njoj 90% toga ne treba - ko sisa novu igracku ili trenerku, kad je detetu draze da se igra sa majkom a od svih igracaka njoj su i dalje kese i kutije zanimljivije. Tako da tek sad vidim da ne mogu da kazem ( bar ja ), da necu jos dece zbog toga, ne kazem tu je i skolovanje ali realno i to je u nasoj drzavi jos uvek besplatno, cak sam i za fax placala neku mizeriju jer sam bila na budzetu.

Elem, mislim da ce moja cerka biti mnogo srecnija osoba ako joj poklonim batu ili seku nego sve igracke ovog sveta.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Elem, mislim da ce moja cerka biti mnogo srecnija osoba ako joj poklonim batu ili seku nego sve igracke ovog sveta.

Divno, ja bih samo umesto ILI stavila I! :lol: Znaci, batu I seku! ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Свако може да смисли разлог,мада у суштини, разлог због којег се људи одлучују за мање деце је себичност, која је произишла из потрошачког васпитања и духа заједнице која је красила неке раније периоде.

Све се своди на исто, немамо новца, на жалост, не можемо да живимо са мојим (њеним, све једно) на селу, тамо нема шта да се ради, не може да се преживи !?!? итд. а то су уствари све глупости. Где ћеш лакше и лагодније живети него на селу, али, ето, индустријализација, комунизам и сл уништили су тај дух код нас, а за свет, ту је отприлике слична ситуација.

Далеко од тога да не треба развијање градова али, многа места су остала празна, а народ једноставно ГЛАДУЈЕ. Потребе су се повећале а реалне, праве потребе су остале исте, ХРАНА И ВОДА. Никада није било јефтиније ОБУЋИ СЕ и ОПРАТИ, па опет, треба нам и ТВ и АУТО и летовање и зимовање, рачунари, иПод и др. новотарије. Чак, једна од основних ствари, као што је образовање, може се пристојно образовати без много новца (на жалост, у новије време, све теже, бар за високо образовање али може), доступност литературе је велика, чак и у удаљеним местима, селима а да не говоримо о малим градовима.

Опет, не може се сугеристи некоме шта и како да ради, једноставно, свако своје место под сунцем себи обезбеђује и ако му није битно да ли му деца једу здраву храну, пију чисту воду али зато има (или нема) иПод, мобилни телефон, рачунар и сл. онда не може се говорити о недостатку средстава него о необавештености и себичности.

Мени је битно да имам дете, више деце, колико буде, биће, јер имам могућност, одричем се свега непотребног, учим се штедњи и дете исто тако и тежим томе да имам више деце, јер, већ ми недостаје буђење због грчева :) , први зуб, прво седење, пузање ... сада се радујем првим речима, тугујем због падова, температуре, али, у свему пронађем смисао и идем даље.

Тако да, пре свега треба тражити узроке у нама самима али и у тз.глобализацији, "цивилизацији" и свему што иде уз све то.

Свако добро!

Oho, kakve teske kvalifikacije!!! Uopste ne mislim da si u pravu! Nije sebicno nemati dete, sebicno je imati ga samo jer svi imaju ili ti je neko rekao da to tako treba pa mu biti los roditelj. Sebicno je doneti ga na svet i zapostavljati g. Sebicno je i roditi ga, a posle mu priustiti da moze da zivotari a ne i da zivi. I od kada je letovanje nepotrebno? Od kada je sebicno zeleti da odvedes detet na more ili planinu da vidi nesto novo, prosiri vidike, dise zdraviji vazduh i sl? Sta je sebicno u tome da zelis sebi da priustis nesto sto te cini srecnim? Daleko je sebicnije nakokati toliko dece da moras da se lisis svega, da zbog silnih odricanja unutar coveka raste nezadovoljstvo i da bude nesrecan. Mnogo je sebicnija ta varijanta jer srecno dete moze biti samo ono kome su srecni i roditelji i koje ni u dubokoj podsveti nikada nece roditelji videti kao razlog svojih nezadovoljstava i frustracija.

MalaNina voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.