kada dodje drugo dete

odgovora

Objavljeno

Razgovarate li ikada sami sa sobom ... ja da i jedna od tema razgovora je upravo ovo

Kada se Stfan rodio primjetila sam po sebi da nekako više pažnje njemu posvećujem, onda sam sjela sama sa sobom i postavila realno pitanje DA LI VOLIM JEDNO DIJETE VISE OD DRUGOG, to me je strasno mucilo, pekla me je savjest ... kako je vrijeme izmicalo, prestali sa dojenjem, Stefan se koliko toliko "osamostalio" uvidjela sam da je to bio prolazni period, prolazna euforija iz razloga što JE ON TRAŽIO MENE, TRAŽIO DA SISA, TRAŽIO MOJU APSOLUTUN PAŽNJU.

Išla sam toliko daleko da sam uzela telefon i prebrojala koliko imama Aninih a koliko Stefanovih slika!

Sada, nakon 9 mjeseci mogu sa sigurnoscu reci da me je prosla ta "euforija" i postavila sam sebi isto pitanje .... odogovr je jasan kao dan ... oboje djece volim, svako na svoj način, Anu odgajam na jedan način, Stefana na drugi ... Stefanu sam potrebnija i moja dužnost kao majke je da mu posvetim pažnju, u ovom momentu je to malo više pažnje nego Ani ... u stvari nije više, nego na drugaciji fazon (sa njim imam više fizičkog kontakta, logično kupam ga, presvlačim i slično tome dok to Ana sama radi) ali zato njoj čitam priče, vodim je na njene aktivnosti, razgovaram sa njom ....

U principu volim ih jednako samo što je drugačija pažnja koju moram da posvetim jednom a koju drugom djetetu

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ja mislim da tu utice dosta toga... recimo moja drugarica je rodila dete sa 19 godina i nije bila spremna da bude roditelj, pa je posle nekoliko godina pozelela jos jedno dete i jednom mi je priznala da drugo dete malo vise voli jer je bila spremnija i vise uzivala...

dok moja majka je uvek pricala da je "mene kao prvo dete htela a sestru rodila da bih ja imala sa kim da provodim detinjstvo..pa je uvek naglasavala da mene malo vise voli jer sam joj prva radost.... mislim da u svakodnevnom zivotu postoji to da se jedno dete vise favorizuje jer vam lezi i po karakteru i nekim sitinicama..ali kad dodje do situacija ne daj boze bolesti ili slicno...tad se ne pravi razlika...vec se za decu istom jacinom bori...to je moje misljenje.. mada sad kad imam strahinju...ne mogu da zamislim da volim nesto vise od njega... ali ja mislim da se tako svaka majka oseca pogotovu kad je beba zeljena...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nevena, mislim da ne postoji razlika u ljubavi .... postoji razlika u potrebama jednog i potrebama drugog djeteta, postoji razlika u tome koliko kasnije, kada ta djeca odrastu budeš blizak sa jednim a dalek sa drugim, da li jedno dijete ima životnih problema a drugo živi lagodno pa se sekiraš, da li je jedno zdravo a drugo (ne daj bože Bože) bolesno pa treba tvoju energiju, možeš da zapostaviš jedno dijeteu nekom momentu života jer te drugo okupira, ali ona istinska ljubav ... mislim da ne možeš da razlikuješ...

To je isto kao kada djete pitaš koga voli više, mamu ili tatu? Djete pocne da plače ako forsiraš odgovor

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nevena, mislim da ne postoji razlika u ljubavi .... postoji razlika u potrebama jednog i potrebama drugog djeteta, postoji razlika u tome koliko kasnije, kada ta djeca odrastu budeš blizak sa jednim a dalek sa drugim, da li jedno dijete ima životnih problema a drugo živi lagodno pa se sekiraš, da li je jedno zdravo a drugo (ne daj bože Bože) bolesno pa treba tvoju energiju, možeš da zapostaviš jedno dijeteu nekom momentu života jer te drugo okupira, ali ona istinska ljubav ... mislim da ne možeš da razlikuješ...

To je isto kao kada djete pitaš koga voli više, mamu ili tatu? Djete pocne da plače ako forsiraš odgovor

Nemam sta da dodam.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Razgovarate li ikada sami sa sobom ... ja da i jedna od tema razgovora je upravo ovo

Kada se Stfan rodio primjetila sam po sebi da nekako više pažnje njemu posvećujem, onda sam sjela sama sa sobom i postavila realno pitanje DA LI VOLIM JEDNO DIJETE VISE OD DRUGOG, to me je strasno mucilo, pekla me je savjest ... kako je vrijeme izmicalo, prestali sa dojenjem, Stefan se koliko toliko "osamostalio" uvidjela sam da je to bio prolazni period, prolazna euforija iz razloga što JE ON TRAŽIO MENE, TRAŽIO DA SISA, TRAŽIO MOJU APSOLUTUN PAŽNJU.

Išla sam toliko daleko da sam uzela telefon i prebrojala koliko imama Aninih a koliko Stefanovih slika!

Sada, nakon 9 mjeseci mogu sa sigurnoscu reci da me je prosla ta "euforija" i postavila sam sebi isto pitanje .... odogovr je jasan kao dan ... oboje djece volim, svako na svoj način, Anu odgajam na jedan način, Stefana na drugi ... Stefanu sam potrebnija i moja dužnost kao majke je da mu posvetim pažnju, u ovom momentu je to malo više pažnje nego Ani ... u stvari nije više, nego na drugaciji fazon (sa njim imam više fizičkog kontakta, logično kupam ga, presvlačim i slično tome dok to Ana sama radi) ali zato njoj čitam priče, vodim je na njene aktivnosti, razgovaram sa njom ....

U principu volim ih jednako samo što je drugačija pažnja koju moram da posvetim jednom a koju drugom djetetu

Ovo još ne znam, ali mi je mama pričala da su potrebe dece drugačije a da je ljubav ista, pa može da deluje da jedno dete ima veću pažnju od drugog...

Nevena, mislim da ne postoji razlika u ljubavi .... postoji razlika u potrebama jednog i potrebama drugog djeteta, postoji razlika u tome koliko kasnije, kada ta djeca odrastu budeš blizak sa jednim a dalek sa drugim, da li jedno dijete ima životnih problema a drugo živi lagodno pa se sekiraš, da li je jedno zdravo a drugo (ne daj bože Bože) bolesno pa treba tvoju energiju, možeš da zapostaviš jedno dijeteu nekom momentu života jer te drugo okupira, ali ona istinska ljubav ... mislim da ne možeš da razlikuješ...

To je isto kao kada djete pitaš koga voli više, mamu ili tatu? Djete pocne da plače ako forsiraš odgovor

Veliki lajk za ovaj post.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bas sam na ovu temu pisala nesto na FB...|Evo ovo:

Pa ako ti jedno dete favorit, ne mora znaciti da ga volis vise od ostalih. Ja imam tri devojcice, i srednja mi je apsolutni favorit. Jednostavno je najsarmantnija, najpametnija, najsnalazljivija, u svakom pogledu najsposobnija. I mislim da ima najbolju perspektivu od sve tri. Ono sto je njoj priroda dala, ove dve ce morati svojim trudom i zalaganjem da nadoknade. Dakle ona mi je favorit, u smislu da mi se najvise dopada kakva je, i kakva osoba postaje, ali i druge dve podjednako volim, bez obzira na to sto je srednja najsposobnija. Mozda ce nekome da zvuci surovo, ali jednostavno ne radjamo se svi sa istim sposobnostima. Moja najstarija kcerka je od rodjenja neko s kim se mozes o svemu dogovoriti, srednja je dakle najsposobnija, ali je najmladja najumiljatija. Svaka ima nesto zbog cega je volim najvise na svetu, osim cinjenice da sam je ja rodila.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nevena, mislim da ne postoji razlika u ljubavi .... postoji razlika u potrebama jednog i potrebama drugog djeteta, postoji razlika u tome koliko kasnije, kada ta djeca odrastu budeš blizak sa jednim a dalek sa drugim, da li jedno dijete ima životnih problema a drugo živi lagodno pa se sekiraš, da li je jedno zdravo a drugo (ne daj bože Bože) bolesno pa treba tvoju energiju, možeš da zapostaviš jedno dijeteu nekom momentu života jer te drugo okupira, ali ona istinska ljubav ... mislim da ne možeš da razlikuješ...

To je isto kao kada djete pitaš koga voli više, mamu ili tatu? Djete pocne da plače ako forsiraš odgovor

Mislim da je Nani sa ovim postom SVE REKLA....ja ću po običaju da se samo potpišem ispod ;)

Elem,mislim da se svaka majka nađe u toj 'nedoumici' kada ima jedno dete...nosi se mišlju ~pa zar je moguće voleti još nekoga OVOLIKO‚~...eto večite dileme..NE...nema podela...svako dete je priča za sebe,što Ivana reče,neko je sposobnije,neko ne,ali VOLI SE ISTOM JAČINOM,INTEZITETOM,SILINOM i eto 4 ista smajlića za 4 moje ljubavi :wub: :wub: :wub: :wub:

svejedno voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da je Nani sa ovim postom SVE REKLA....ja ću po običaju da se samo potpišem ispod ;)

Elem,mislim da se svaka majka nađe u toj 'nedoumici' kada ima jedno dete...nosi se mišlju ~pa zar je moguće voleti još nekoga OVOLIKO‚~...eto večite dileme..NE...nema podela...svako dete je priča za sebe,što Ivana reče,neko je sposobnije,neko ne,ali VOLI SE ISTOM JAČINOM,INTEZITETOM,SILINOM i eto 4 ista smajlića za 4 moje ljubavi :wub: :wub: :wub: :wub:

Jaaao,kako me ovo raznezilo...

Neka su ti zdravi i veseli ceo zivot.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jaaao,kako me ovo raznezilo...

Neka su ti zdravi i veseli ceo zivot.

Hvala...i tvoje čedo....i da uskoro ih bude još :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

To je isto kao kada djete pitaš koga voli više, mamu ili tatu? Djete pocne da plače ako forsiraš odgovor

Haha, ja nikad nisam plakala na ovo pitanje. Uvek sam govorila "mamu" :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Za sada ne mogu da tvrdim 100% da li roditelj moze da favorizije jedno dete, ali bar ono sto sam dozivela ili znam iz mog kruga prijatelja vidim da je tacno.

Verujem da roditelj voli svu decu , ali definitivno ne na isti nacin.

Ali o ovome cu da govorim zdravlje Boze kad dobijem drugo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne, nikako jednako ih volim, kako postupam sa jednim, tako i sa drugim....

I potpisujem post od nani...odlično si to napisala i sročila.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hvala...i tvoje čedo....i da uskoro ih bude još :rolleyes:

Hvala,trudicemo se. :rolleyes:

Da dodam nesto na temu.

Ja sam jedinica,a mm ima sestru i moja svekrva ima taj sindrom da je mm najbolji u svemu,a njegova sestra susta suprotnost.

Mm stvarno nije u fazonu 'maminog sina',ali ona valjda zivi u iluziji da jeste,i toliko preteruje u tome da cak ide do toga da joj je trudnoca sa njom bila grozna,a sa njim super.

E,sad istina je da su mm i njegova sestra dosta razliciti i da on stvarno ima bolju narav,da je bio bolju u skoli bla,bla,ali mislim da iako to nije javno izgovorila svekrva ima taj 'balkanski sindrom',musko je musko,zato mi i posebno ide na zivce.

I mm to nervira. Sad,da li je moguce da stvarno njega voli toliko vise koliko pricom pokazuje,ja prosto ne mogu da verujem. Verovatno samo drugacije pokazuje.

Uzas. <_<

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Luka je poceo malo cudno da se ponasa:

nece nista sam da jede- ti me hrani ja cu kad porastem sam

nece odjednom sam da se skida kad ide na nosu-ti me skini kad porastem ja cu sam

gura prste u usta..

ima toga jos, ne znam da li ima veze sa Stefanom ili mu je tako samo doslo..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Luka je poceo malo cudno da se ponasa:

nece nista sam da jede- ti me hrani ja cu kad porastem sam

nece odjednom sam da se skida kad ide na nosu-ti me skini kad porastem ja cu sam

gura prste u usta..

ima toga jos, ne znam da li ima veze sa Stefanom ili mu je tako samo doslo..

slicno je i kod nas,mislim da im je tako doslo,tj. faza

moja Anja ode u wc i kaze:"Mama ja cekam" a do juce je htela sama da se brise :blink:

nece sama da jede kaze mi vruce je,samo nesto izmislja,a prsti su ili u ustima ili u nosu :wacko: ,i jezik cesto napolju,i nece vise da spava u svom krevetu,nego kod tate i mame i to na tatinom stomaku :o strasno

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

E vidiš...takođe razmišljam o tome, npr.dok gledam F.kako spava...i mislim, pa ne mogu ja još nekome dati takvu ljubav...ali u razgovoru sa majkama 2+, vidim da griješim...Ta ljubav se jednostvano ravnomjerno raspodjeli...

isto sam mislila u drugoj trudnoci.. i mislila sam do momenta kad su mi pokazali moje drugo cedo.. hm, iskreno cak sam se bojala jedno vreme da mu se previse posvecujem, tj mnogo vise nego Luki ali, sto lepo rece Nani u onom divnom postu-sve u skladu sa potrebama..

moja sestra je prosto ubedjena da mama mene vise voli a situacija je ovakva:

mama je uvek bila stroga, posebno prema njoj-ja sam uvek o svemu priala sa mamom, cak i onda i o stvarima o kojim joj je bilo neprijatno jer je bila konzervativna

ona se rano udala, pobegla za dosta starijeg, nasi nisu nista ni znali- ja ostala kuci i mamu uputila u moj zivot

ona se nikada nije volela maziti sa mamom-ja i dan danas se mami zavalim u kriloda me mazi

puno je konkretnih primera kod nas i puno pkazatelja da sam u stvari ja privrzenija mami a ne da je mama meni..

nisu odusevljeni njenim muzem a mm jesu stvarno- ali oni su nebo i zemlja..

sve u svemu, cesto su sama deca ta koja vise "vuku" kao u nasem slucaju, ja sam ta koja mamu obozava i naklonjena sam joj, ona mi samo uzvraca..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja Anci je imala 3,5 godina kad je dosao Dimitrije divno ga je prihvatila,obozava ga sve njene igracke..krevetac..odela..mu je dala ali tu ima jedan trik u ovom periodu deca obozavaju da su velika tako da sam ja pre nego sto cu se poroditi stalno pricala kako je ona velika a bati kad dođe dacemo mu stvari za bebe jer je on mali...tako da ona sad sve daje samo da je velika :wub: moram da napomenem da je pre njega bila jako pa ne mogu to nazvati razmazenoscu ali upucena na nas prvo dete..prvo unuce...i jako sam se plasila sta ce biti mada je ispalo fenomenalno iz mog iskustva mislim da je razlika od 3 i vise godina idealna

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

a sto se ljubavi tice kada se Anci rodila jesam se vise obradovala ali sam u prvim mesecima njenog zivota bila mnogo napetija...nervoznija...umornija desavalo se da ustanem i ne stignem da se presvucem do uvece.. :wacko: sad mi je sve to jako smesno jer u sa Dimitrijem u potpunosti uzivam skroz sam opustena...samo bezuslovna ljubav...sa drugim je sve poznato...opustenije..nije isto kao sto ni svako dete nije isto ali je ljubav ista cak i veca kad ih onako zajedno gledam...mojoj sreci nema kraja...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

a to sto sam se prvom vise obradovala pirpisujem tome sto kada sam otisla da se porodim kuci sam ostavila samo supruga a sa drugim sam ostavila i dete pa sam bila jako tuzna...na prijemu u porodiliste sam cak i plakala i toga kad se setim sad se smejem ali iskreno bilo mi je jako tesko...eto nadam se da ce moje iskustvo nekom znaciti..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mi zasad ne planiramo drugo, ali kad pitamo Davida za batu ili seku, uopste se ne raduje. Kaze sta ce nam beba, izbacicu je napolje.... Bilo bi ljubomore u ovom periodu 100 posto. Tako da cemo sacekati da jos malo, mozda on pozeli drustvo. Jesu li vasa deca tako reagovala?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mi zasad ne planiramo drugo, ali kad pitamo Davida za batu ili seku, uopste se ne raduje. Kaze sta ce nam beba, izbacicu je napolje.... Bilo bi ljubomore u ovom periodu 100 posto. Tako da cemo sacekati da jos malo, mozda on pozeli drustvo. Jesu li vasa deca tako reagovala?

Moja Luna je bila mala da bi tako reagovala ;) Ona je samo stalno mazila stomak i govorila "beba, beba!!!", i evo otkad se rodila Anita, stalno je ljubi i mazi, jako je mila i dobra prema njoj (bilo je i nekih ljubomornih epizoda, ali nista strasno). Mozda vam je bas sada neki kritican period...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja jedva cekam drugu bebu a sama sam kriva sto jos ni poceli nismo da radimo na tome :( Nadam se da cu uskoro biti spremna . Markic jako voli drustvo i bas je dobar prema bebama i svoj deci uopste , verujem da ce uzivati i on i Mita kad dobiju jos jednog brata ili cak jos vise ako dobiju sestricu :wub: Samo jos mama da se nakane <_<

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja jedva cekam drugu bebu a sama sam kriva sto jos ni poceli nismo da radimo na tome :( Nadam se da cu uskoro biti spremna . Markic jako voli drustvo i bas je dobar prema bebama i svoj deci uopste , verujem da ce uzivati i on i Mita kad dobiju jos jednog brata ili cak jos vise ako dobiju sestricu :wub: Samo jos mama da se nakane <_<

Ajde mamaaaaaa, nakani se h13088.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mi zasad ne planiramo drugo, ali kad pitamo Davida za batu ili seku, uopste se ne raduje. Kaze sta ce nam beba, izbacicu je napolje.... Bilo bi ljubomore u ovom periodu 100 posto. Tako da cemo sacekati da jos malo, mozda on pozeli drustvo. Jesu li vasa deca tako reagovala?

Bice ljubomore u bilo kom periodu. ;)

Mislim da donekle gresite sto pitate sina da li hoce batu ili seku. Pa nije na njemu to da odluci, nego na vama. Ako cekate da vam on svesno kaze da hoce brata ili sestru, tad ce sigurno imate pa jedno 10-15 godina i razumece sta znaci mala beba.

Uostalom, sta cete ako vam kaze da hoce brata, a onda dobije seku?

O nekim stvarima roditelji odlucuju. ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.