kada dodje drugo dete

odgovora

Objavljeno

:wub:

odnos nas kao roditelja prema drugom detetu, kako starije dete gleda na mladje..

sta se promenilo u odnosu na period kada smo prvi put postali roditelji..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dobra tema Ivana:) ! :) Kod nas se SVE promenilo!

Teo je bio jedno jako dobro dete,poslušno,nismo imali sa njim problema.Koliko god mi njega pripremali(a jezik mi otpao od priče sa njim o seki u stomaku i posle),on je stigao u doba "moje je" taman kad je i seka stigla u porodicu.Ljubomoran je,koliko god se mi trudili da ne bude.Sa njim se bavimo 90% pa mi je posle žao seke,a ona kao svako 2.dete je već valjda i navikla na to. Sva sreća pa su različiti karatkeri,ona je mnogo vedrija,zaigra se sama,dok se Teo od kad se rodio ne zna da igra sam...

(pisaću dalje kasnije,na poslu sam.)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

kod nas se nije mnogo toga promenilo,mozda smo sada zreliji i opusteniji sa drugim detetom,prvog puta sam bila u nekom grcu,strahu da li radim sve kako treba,a sada mi je sve nekako lakse,a opet njih dve su tako razlicite pa ponovo ucimo neke stvari,mada na mnogo laksi nacin

Anja je super prihvatila svoju sestru,tj.nije ni stigla da odraste dovoljno da bi bila ljubomorna,a mozda je jednostavno takva... ne prodje dan da cim se probudi ne pita gde je Ena,ucestvuje u svim aktivnostima sa sekom,presvlacenje,kupanje,itd...to je tako slatko ponekad kad ona hoce da drzi seku,ili kaze:" molim te mami daj mi dete"

sve u svemu ja sam veoma srecna sto je ovako kako je,i nista nebih menjala

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

kod nas je za sad sve ok, sto se tice Luke on je dosta dobro dete. ne buni se nista za Stefana ali isto tako smo 90% sa njim i uz njega. pomazi ga tako, dosta je nezan prema njemu. ne pokazuje neku ljubav, cak kad su razdvojeni, ako je Luka kod mojih par dana nikad nece da kaze da se zazeleo Stefana i da ga voli, uvek je odgovor NE.

mislim da se on njega nekako stidi i kao da se boji jer je jos jako mali.

mislili smo da cemo imati problem sto se tice Lukinih rituala za spavanje jer svi spavamo u jednoj sobi a Luka da bi spavao mora biti mrak i tisina, tj moralo je. dve noci se malo budio i bunio i to je bilo sve. sad se ni ne pomakne kad Stefan place nocu, ako ga presvlacim ili hranim..

moja osecanja su nekako mnogo jaca sad. verovatno samo iz razloga sto sam sad opustenija, sve smo to vec prosli i sad je sve lakse, pa tako ima vise vremena za uzivanje u bebici.

i, stvarno uzivam. toliko ga volim i obozavam da je to neopisivo. Luku volim, sto se kaze iz dana u dan sve vise, on je vec veliki decak i sve cesce uradi nesto zbog cega me ucini ponosnom majkom.

ne moze jedno dete da se voli vise, samo se drugacije sad ova ljubav razvija, prema prvom detetu ta ljubav se odavno razvila i sad je samo unapredjujemo!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

kod nas se nije mnogo toga promenilo,mozda smo sada zreliji i opusteniji sa drugim detetom,prvog puta sam bila u nekom grcu,strahu da li radim sve kako treba,a sada mi je sve nekako lakse,a opet njih dve su tako razlicite pa ponovo ucimo neke stvari,mada na mnogo laksi nacin

Anja je super prihvatila svoju sestru,tj.nije ni stigla da odraste dovoljno da bi bila ljubomorna,a mozda je jednostavno takva... ne prodje dan da cim se probudi ne pita gde je Ena,ucestvuje u svim aktivnostima sa sekom,presvlacenje,kupanje,itd...to je tako slatko ponekad kad ona hoce da drzi seku,ili kaze:" molim te mami daj mi dete"

sve u svemu ja sam veoma srecna sto je ovako kako je,i nista nebih menjala

kao i kod nas :wub: :wub: :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

moja osecanja su nekako mnogo jaca sad. verovatno samo iz razloga sto sam sad opustenija, sve smo to vec prosli i sad je sve lakse, pa tako ima vise vremena za uzivanje u bebici.

i, stvarno uzivam. toliko ga volim i obozavam da je to neopisivo. Luku volim, sto se kaze iz dana u dan sve vise, on je vec veliki decak i sve cesce uradi nesto zbog cega me ucini ponosnom majkom.

ne moze jedno dete da se voli vise, samo se drugacije sad ova ljubav razvija, prema prvom detetu ta ljubav se odavno razvila i sad je samo unapredjujemo!!!

sa ovim bih se slozila skroz,samo su kod nas devojcice,a sve ostalo isto :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Dobra tema Ivana:) ! :) Kod nas se SVE promenilo!

Teo je bio jedno jako dobro dete,poslušno,nismo imali sa njim problema.Koliko god mi njega pripremali(a jezik mi otpao od priče sa njim o seki u stomaku i posle),on je stigao u doba "moje je" taman kad je i seka stigla u porodicu.Ljubomoran je,koliko god se mi trudili da ne bude.Sa njim se bavimo 90% pa mi je posle žao seke,a ona kao svako 2.dete je već valjda i navikla na to. Sva sreća pa su različiti karatkeri,ona je mnogo vedrija,zaigra se sama,dok se Teo od kad se rodio ne zna da igra sam...

(pisaću dalje kasnije,na poslu sam.)

Traži da ceo dan samo njemu posvetimo,a sve njihove "svađe" potiču od igračaka,Teo joj sve uzima u ruke,učim ga da se zamene,da on njoj da drugu igračku a ne da joj otima iz ruke,nekad se seti nekad ne.Tako da on njoj uzme iz ruke,nekad čak i dobije po koji udarac,onda krene plač i tako u krug... Koga god pitam,svi kažu da se nisu mešali,kažu da se 2.dete navikne na to da joj uzimaju iz ruke igračku,pa ni ne plaču.Mene nervira,ali znam da je on baš sad u fazi "ne dam,moje je",pošto se i prema ostaloj deci ponaša isto,sebično.

Osim toga nemamo problema,maze se,igraju se,Tea iskazuje nežnost prema njoj grleći je,ljubeći je,ako nisu zajedno stalno pita za nju,... Čak i kaže da je voli(u početku je odgovor uvek bio ne).

Mi smo mnogo opušteniji i nekako mirniji sa njima,ipak sad već znamo mnogo toga oko čega smo se sa 1.bebom plašili.

Mene malo noću muči griža savesti što im ne mogu oboma posvetiti 100% pažnje,valjda ću se vremenom navići...

Jel vas muči isto?

Da dodam da kad bih ponovo pravila decu,napravila bih malo veću razliku između njih,3god (ili manju da 1.ni ne shvati šta se dešava,a ovako baš uhvatili najgoru fazu).

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mene malo noću muči griža savesti što im ne mogu oboma posvetiti 100% pažnje,valjda ću se vremenom navići...

Jel vas muči isto?

Da dodam da kad bih ponovo pravila decu,napravila bih malo veću razliku između njih,3god (ili manju da 1.ni ne shvati šta se dešava,a ovako baš uhvatili najgoru fazu).

iskreno mene ne muci savest, oko toga se ne zamaram jer im posvecujem paznje onoliko koliko mogu,a s obzirom da sam po ceo dan sa njima mislim da je to zaista dovoljno,e sad da radim npr. 100% veroratno bih drugacije mislila...

mene muci npr.. to kad neko dodje kod nas (babe,dede,prijatelji) sva paznja je usmerena Eni,a Anja mi ostaje po strani i posmatra,ne buni se nista ali mi je nekada zao da je gledam,obicno je ja onda uzmem i skrenem joj paznju na nesto drugo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mm i ja uzivamo sa njih dve, svakim danom sve vise i vise. Kako ova mladja raste, meni je zao jer nije vise beba. Njih dve sad ne mogu jedna bez druge, zajedno se igraju, posvadjaju se i otimaju ali se i brzo dogovore jer ja kad cujem da se otimaju odmah uzimam taj predmet i ni jedna ga ne dobija! Stan nam je pun smeha, jurnjave, pesme, price njih dve i naravno cike i vriske :lol: Mnogo se vole i cesto zaplacem kad ih vidim kako se grle i ljube iz cista mira!

Sto vise rastu tako je sve lakse, prvo bebino sedenje, pa puzanje i sad prohodavanje starija je sa radoscu docekala i odmah je zvala da se igraju zajedno.

Od skoro se i ja zaigram lepo sa njih dve, igramo se zajedno sa kockicama, klikerima i ostalim igrackama (npr. starija rasvrstava klikere po velicini i broji ih a mladja ih sakuplja i ubacuje u flasicu), tako da im obema posvetim paznju!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

iskreno mene ne muci savest, oko toga se ne zamaram jer im posvecujem paznje onoliko koliko mogu,a s obzirom da sam po ceo dan sa njima mislim da je to zaista dovoljno,e sad da radim npr. 100% veroratno bih drugacije mislila...

mene muci npr.. to kad neko dodje kod nas (babe,dede,prijatelji) sva paznja je usmerena Eni,a Anja mi ostaje po strani i posmatra,ne buni se nista ali mi je nekada zao da je gledam,obicno je ja onda uzmem i skrenem joj paznju na nesto drugo

Ja sam svima rekla da moraju prvo njemu da posvete pažnju pa tek onda njoj,onda nema problema,inače je i kod nas bilo da je Teo stajao tužan,verovatno se osećao grozno i skroz ne važno,do tad sva pažnja njemu a sad... Tako da bebu ne dobiju dok se sa njim ne pozabave. ;)

Ja sam počela da radim pre 2meseca,ali i pre toga sam se tako osećala. :( Posvetim im 100% vremena provedenog zajedno,osim da im spremim hranu ništa drugo i ne radim,sve ostavljam sa starne dok ne zaspu,ipak se osećam rastrganom između njih 2. Trduim se da ih oboje uključim u neku zajedničku radnju,jedino tad nemam problema sama sa sobom... :rolleyes::wacko:

Inače,kako prolazi vreme i nama je lakše,sad kako Ana uči da hoda vijamo bracu po kući,i kako vreme leti tako oni imaju više zajedničke igre.Ali ranije Teu uopste nije bilo zanimljivo da je kupa,ili bilo sta slicno,to njega nije zanimalo.Jedva čekam da Ana prohoda,da oni igraju a da mi možemo malo da se odmorimo,hihihi.... :P

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Super tema, samo vi pisite, da ja znam sta me ceka za koji mesec :D Posto, iskreno, uposte nemam pojma cemu da se nadam... Luna zasad stalno mazi stomak i ljubi ga, i vice "beba!", trpa dudu u pupak da je da bebi, ali mislim da to nista ne mora da znaci... Inace je prilicno ljubomorna kad vidi da se mazim sa drugom decom <_< Slatko mi je sto kad se Luna priblizi stomaku, beba se obavezno ritne! :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Super tema, samo vi pisite, da ja znam sta me ceka za koji mesec :D Posto, iskreno, uposte nemam pojma cemu da se nadam... Luna zasad stalno mazi stomak i ljubi ga, i vice "beba!", trpa dudu u pupak da je da bebi, ali mislim da to nista ne mora da znaci... Inace je prilicno ljubomorna kad vidi da se mazim sa drugom decom <_< Slatko mi je sto kad se Luna priblizi stomaku, beba se obavezno ritne! :lol:

I kod nas je bilo tako,svima je govorio da je seka u maminom stomaku,da ce se zvati Ana,da je jako mala,...

Kada se Ana rodila i kad su dosli sa tatom u posetu,taj pogleda,te oci ne mogu vam opisati. :( Bio je ljubomoran,uplasen,tuzan,zbunjen... Kad smo se vratili iz porodilista dobio je od seke traktor pa je bio srecan,ali cim je skontao da ja ne mogu da se igram sa njim,da moram da dojim bebu i ostalo,bio je tuzan,verujem da je osecao da njega ne volim vise.Mene je srce bolelo... Cim sam od rane mogla da se pomeram,hodam,posvetila sam mu svo slobodno vreme,pa je stanje bilo bolje.

Da nije u fazi 'moje' ne bi valjda noi bilo problema.Medutim,polako primecujem da se Ana brani,ne da mu ono sto je kod nje,nekad ga cak i "udari",a Teo je sav zbunjen gleda,hihihi...

Pricaj joj sto vise,ali ne samo ono lepo,vec i da ce beba plakati,da ces je dojiti,...

Ja mu i sad pricam,kad se nesto "posvadjaju",da je ona jos beba,mi treba da je naucimo,da ako je naucimo zajedno ce se igrati,...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

kod nas je bilo obrnutto,Anja nije htela ni da pogleda moj stomak :lol: ,ja sam iskreno bila preplasena kako ce reagovati na bebu,ali kako sam ocekivala bilo je super

prvi put je u porodiliste dosla sva srecna sto ce drzati pravu bebu,i drzala je cele 2 sekunde,vise joj nije bilo zanimljivo... kad sam prvi put kod kuce dojila bebu,zavirivala je ali nije joj smetalo

pisem jos kasnije

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I kod nas je bila skroz druga situacija, cerka nije uopste obracala paznju na stomak, kad joj kazemo da poljubi ona poljubi i to je to. Kad joj kazemo onda i mazi, nikakve emocije nije pokazivala prema stomaku. Kad smo stigli iz porodilista bila je malo zbunjena, gledala je bebu, pa smo joj rekli da skine carapice bebi, pa je otkopcala bodi, valjala se oko nje na krevetu, gledala kako sisa ali nije preterano ucestvovala u kupanju i presvlacenju, kod kupanja je jedva cekala da izvadimo bebu iz kade kako bi se ona posle igrala sa vodom i unapred bi spremala igracke koje ce da okupa kad beba zavrsi!

Isla je tad u vrtic, mislim da joj je to mnogo pomoglo jer je imala svoje drustvo u vrticu a kad dodje kuci ja bih uspela malo da se poigram sa njom, pa se nije osetila puno odbaceno i zanemareno jer njen dnevni ritam nije bio toliko narusen dolaskom bebe. Da napomenem da sam posle dvadesetak dana (kad sam se ja oporavila od epiziotomije) stariju cerkicu izvela napolje u setnju samo nas dve i nakupovala joj raznoraznih gluposti- bila je odusevljena kupovinom tri dana!!! :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ponekad kad ona hoce da drzi seku,ili kaze:" molim te mami daj mi dete"

:D :D :D Dusica mala

Mnogo mi znace vasa iskustva. Svasta nesto sam korisnog naucila od vas. Ovo tema ce mi trebati uskoro

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nas sin je tri i po godine sef u kuci. Moram da kazem da sam ga u mnogim stvarima razmazila a sada cekamo blizance i verovatno cemo imati malo vremena za njega. Za sada se ne interesuje mnogo za bebe ali pazi da me ne udari u stomak i kad dodju druga deca ne dozvoljava im da pipaju stvari koje je on sa mamom spremio za bebe. Tesko mi je kad pomislim da ce da se oseca zapostavljeno. Kako cemo to da resimo nemamo pojma ali cemo vas izvestiti na vreme :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja Veca je imala 3 godine kada sam ja ostala trudna, u tom periodu je krenula i u vrtic te je za njenu malu glavicu bilo i previse noviteta ali ona je to fantasticno prihvatila i moram priznati da je bila mnoooogo dosadna -_- . Kako je trudnoca odmicala tako je i ona bila dosadnija :D, stalno je trazila da mazi stomak, pevala je pesmice, crtala po stomaku (i to flomasterima i jedva sam se oprala posle toga, sreca te nisam imala UZ u tom periodu :D ) i uzivala u svemu tome. Ona je izrazila zelju da mama rodi seku, ali..... Bilo je malo mrstenja kada smo je obavestili da seka nije seka nego bata, ali prezivesmo i to, a onda je to bio njen bata Dzordz :lol: . Ona je inace vrlo samostalna devojcica te nisam imala problema sa njom ni kada sam otisla u bolnicu na porodjaj ni kada smo bata i ja stigli kuci. Od samog starta sam je ukljucila u sve, u presvlacenje bate, kupanje, i dalje mu je pevala pesmice, crtala crteze (naravno ne na stomaku :P ) tako da neku ljubomoru nismo osetili u pocetku..... Kasnije se malo uzjogunila ali je brzo proslo. Voli da brine o svom bati, da ga zabavlja i cuva a sada vec i da se igra sa njim i vrlo je odgovorna ljubi je majka :wub::D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nas sin je tri i po godine sef u kuci. Moram da kazem da sam ga u mnogim stvarima razmazila a sada cekamo blizance i verovatno cemo imati malo vremena za njega. Za sada se ne interesuje mnogo za bebe ali pazi da me ne udari u stomak i kad dodju druga deca ne dozvoljava im da pipaju stvari koje je on sa mamom spremio za bebe. Tesko mi je kad pomislim da ce da se oseca zapostavljeno. Kako cemo to da resimo nemamo pojma ali cemo vas izvestiti na vreme :D

neces ga zapostaviti, samo ces kumulisati paznju i pruzati mu je kad god si u mogucnosti. da li imate nekog da vam pomaze? dve bebe :rolleyes: bice guzva a njemu trebate posvetiti i vise nego inace. mada zavisi i od deteta do deteta. mi smo se toliko posvetili Luki kad je Stefan dosao ali uopste nije ni trebalo bas toliko.. on je sve to super prihvatio.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

neces ga zapostaviti, samo ces kumulisati paznju i pruzati mu je kad god si u mogucnosti. da li imate nekog da vam pomaze? dve bebe :rolleyes: bice guzva a njemu trebate posvetiti i vise nego inace. mada zavisi i od deteta do deteta. mi smo se toliko posvetili Luki kad je Stefan dosao ali uopste nije ni trebalo bas toliko.. on je sve to super prihvatio.

Imam i sad zenu koja mi pomaze, to nije problem... Moj sincic je postao cudan, bas je malopre imao one svoje ispade, dere se na nas, ucutkuje, isteruje. Nisam pametna... A kod nas bas nikad nema svadje i galame, nemam pojma odakle mu to. Sve imam osecaj da je frustriran jer ne mogu da ga podignem kao pre ili da se igram na podu ili setam... Nadoknadjujem mu to mazenjem, ispunjavanjem zelja i retkim setnjama ali izgleda da mu nije dovoljno... Bas sam tuzna kad se tako ponasa :(. Nadam se da je to faza. Trudicu se kad se rode bebe da svaki slobodan trenutak posvetim njemu....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I ja imam drugaricu koja je sada u 6.mesecu a ima klinca od 2,5 godine. Ona je u strahu da ce zapostaviti svog sina zarad bebe.

Nemam ama bas nikakvog iskustva, ali mislim da je taj strah sasvim normalan i prirodan.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ana naprosto obožava svog malog brata

U početku se javila ljubomora ali nije ona bila ljubomorna što djeli mene sa bratom nego što je MM bratu otac a njoj nije?!?

Imam osjećaj kao da JA griješim, kao da manje ljubavi Ani dajem nego Stefi, kao da sam je zapostavila i ponekad se sama pitam da li sam ja jedna od onih majki koje jedno dijete vole više od drugog

Shvatam da je Stefo mali i da mu moram pružiti apsolutnu pažnju ali imam osjećaj kao da to ide na račun Ane i NENORMALNO ME PEČE SAVJEST ali valjda je to normalno??? ...

U svakom slucaju, sve se promjenilo, Ana je bila centar mog svijeta, bila mi je sve, nisam mogla da zamislim život bez nje, i dalje ne mogu ali kao da sam tu ljubav podjelila sada na dvoje pa ne stižem ni jednom da pružim APSOLUTNO SVE

Sa druge strane mi bude krivo što npr Stefan ima manje slika nego Ana, ona je bila prva u svem,u i sve sam to šroživljavala sa toliko uzbuženja (od zubića, koraka, riječi itd) sa Stefom je to nekako drugačije, kao da na to gledam kako ide svojim tokom ... valjda je i to normalno...

ma nenmam pojma, zbunjena sam po tom pitanju :)

Mislim da se bolje ona snašla od mene u svemu ovom :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ana naprosto obožava svog malog brata

U početku se javila ljubomora ali nije ona bila ljubomorna što djeli mene sa bratom nego što je MM bratu otac a njoj nije?!?

Imam osjećaj kao da JA griješim, kao da manje ljubavi Ani dajem nego Stefi, kao da sam je zapostavila i ponekad se sama pitam da li sam ja jedna od onih majki koje jedno dijete vole više od drugog

Shvatam da je Stefo mali i da mu moram pružiti apsolutnu pažnju ali imam osjećaj kao da to ide na račun Ane i NENORMALNO ME PEČE SAVJEST ali valjda je to normalno??? ...

U svakom slucaju, sve se promjenilo, Ana je bila centar mog svijeta, bila mi je sve, nisam mogla da zamislim život bez nje, i dalje ne mogu ali kao da sam tu ljubav podjelila sada na dvoje pa ne stižem ni jednom da pružim APSOLUTNO SVE

Sa druge strane mi bude krivo što npr Stefan ima manje slika nego Ana, ona je bila prva u svem,u i sve sam to šroživljavala sa toliko uzbuženja (od zubića, koraka, riječi itd) sa Stefom je to nekako drugačije, kao da na to gledam kako ide svojim tokom ... valjda je i to normalno...

ma nenmam pojma, zbunjena sam po tom pitanju :)

Mislim da se bolje ona snašla od mene u svemu ovom :)

to je normalno i bice toga u mnogim situacijama. mi smo Luku bukvalno svaki dan slikali...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam primetila da vec sad pravimo razliku.U prvoj trudnoci sam upisivala svaku kontrolu i sta mi je dr rekao,kad sam prvi put osetila bebu... Sad toga nema,nekako mi je sve vec poznato a i nemam vremena za pisanje.Stvarno ne bi volela da postoji razlika izmedju dece a vec se desava to. :unsure:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Tekst koji se danas pojavio na Bebac portalu me je naterao da otvorim ovu temu.

Ovo je verovatno izuzetno osetljivo pitanje, ali mene užasno kopka da li je to tako ili ne.

Za sada imam jedno dete i ovo pitanje mi je uvek u glavi kada pomislim da želim još jedno - da li ću praviti razliku? Takođe sam jedinica, i roditelje nisam delila sa bratom ili sestrom, te mi je i sa te strane tema nepoznata.

Da li ima istine u ovom tekstu i u tvrdnji autora knjige?

Da li biste priznali da volite jedno dete više od drugog? Autor jedne nove knjige tvrdi da 95 odsto roditelja ima omiljeno dete.

Iako će možda ova vrsta znanja zahtevati godine terapije, pisac Džefri Kluger u svojoj kontroverznoj knjizi tvrdi da 95 odsto roditelja favorizuje jedno od dece i da, ako to ne žele da priznaju, lažu... Pročitaj ceo tekst

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

E vidiš...takođe razmišljam o tome, npr.dok gledam F.kako spava...i mislim, pa ne mogu ja još nekome dati takvu ljubav...ali u razgovoru sa majkama 2+, vidim da griješim...Ta ljubav se jednostvano ravnomjerno raspodjeli...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.