Spontani pobacaj

odgovora

Objavljeno

Evo juce cujem da je jedna devojka koju poznajem pre 10-tak dana izgubila bebu u 7-om mesecu, bez ikakve najave, samo je stomak zaboleo jednog jutra i sve je bilo gotovo za 30min. A sve bilo normalno, radila je do tog dana. :( Uzas, to je stvarno trauma. Ja sam gubila sve rane trudnoce al' mogu misliti kako je izgubiti bebu koja se rita, koju osecas <_<

Strašnoo... :(

Svekrvine drugaice ćerka, dvanest godina pokušavala da dobije bebu, ode na VTo prošle godine i ništa.

Razočara se najstrašnije, kaže više neće da ide na VTO.

Posle dva-tri meseca nije joj dobro, nije joj dobro, i ode uradi analizu krvi - trudna!

Svi su bili presrećni, eto ostala je trudna bez bilo kakve terapije.

U sred osmog meseca, kaže kako ne oseća bebu dva tri dana, i ode na UZ jer se uplašila...

I tu je krenula tragedija. Beba nije disala.

Bog zna kako joj je bilo, ja nju skoro i ne poznajem videla sam je par puta, al sam se tresla ko prut kad sam čula...

Teško je i kad čuješ, i ne daj bože nikome.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jao, to su stvarno tragedije... :( Jedna od mojih recenica za utehu je bila "ako je vec moralo da se desi, onda bolje na pocetku nego kasnije".

Moja dobra prijateljica je takodje imala missed samo mesec-dva posle mene. Nisam mogla da verujem kad mi je rekla...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Strašnoo... :(

Svekrvine drugaice ćerka, dvanest godina pokušavala da dobije bebu, ode na VTo prošle godine i ništa.

Razočara se najstrašnije, kaže više neće da ide na VTO.

Posle dva-tri meseca nije joj dobro, nije joj dobro, i ode uradi analizu krvi - trudna!

Svi su bili presrećni, eto ostala je trudna bez bilo kakve terapije.

U sred osmog meseca, kaže kako ne oseća bebu dva tri dana, i ode na UZ jer se uplašila...

I tu je krenula tragedija. Beba nije disala.

Bog zna kako joj je bilo, ja nju skoro i ne poznajem videla sam je par puta, al sam se tresla ko prut kad sam čula...

Teško je i kad čuješ, i ne daj bože nikome.

Takvih prica sam se naslusala po bolnicama, dok sam lezala, da mi nije dobro od njih... Devojka koja mi je ustupila krevet kad sam dosla u Front je tako jedna hrabra zena da nemam reci. Dva puta je gubila bebu u 8-om mesecu, samo se stvori lokva krvi ispod nje i kraj. Ni doktori nisu znali zasto se to desava. I eto je treci put, tad je bila sedmi mesec. Ne znam sta je sa njom bilo posle, ali se iskreno nadam da je ovaj put rodila.Katastrofa sto zivot zna da bude surov <_<

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prošli put kad sam bila kod ginekologa,videla sam nešto strašno...žena izlazi iz ordinacije posle ultrazvuka, sa povećim stomakom, sigurno je minimum 6 mesec i plače, prilazi joj kćerkica i pita je šta joj je, ona ništa ne odgovara, samo ide do sestre, a sestra joj daje valjda uput, jer je beba umrla...žena došla najnormalnije na ultrazvuk, kad ono...baš sam se bila potresla, koliko li takvih slučajeva ima... :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Takvih prica sam se naslusala po bolnicama, dok sam lezala, da mi nije dobro od njih... Devojka koja mi je ustupila krevet kad sam dosla u Front je tako jedna hrabra zena da nemam reci. Dva puta je gubila bebu u 8-om mesecu, samo se stvori lokva krvi ispod nje i kraj. Ni doktori nisu znali zasto se to desava. I eto je treci put, tad je bila sedmi mesec. Ne znam sta je sa njom bilo posle, ali se iskreno nadam da je ovaj put rodila.Katastrofa sto zivot zna da bude surov <_<

Jao, stvarno strasno, ne smem ni da zamisljam kako joj je...

Sad sam se setila neceg kad si pomenula lezanje u bolnici. Posle kiretaze je trebalo da sedim nedelju dana u bolnici, da isprimam antibiotike. Ali posto zivim u malom mestu, bolnica ima samo jedno ginekolosko odeljenje, i tu su smestene sve zene bez obzira na to zbog cega leze. Ja sam prvi dan bila u sobi sa devojkom koja je imala upalu jajnika, drugi dan sam bila sama u sobi, a onda su mi treci dan doveli dve trudnice na odrzavanju, i smestili ih jednu sa jedne strane mog kreveta a drugu sa druge! Kad su njih dve pocele da pricaju ja sam izasla iz sobe, pocela nekontrolisano da placem i da se tresem, uznemirila celo odeljenje, sreca sto je moj dr bio tu pa sam ja u roku od pola sata bila kuci! Ja nisam mogla da shvatim one sestre da toliko nisu mogle da razmisle da zeni koja je dva dana ranije izgubila bebu dovedu dve trudnice u sobu, kao so na ranu! Nego hvala im, bar sam otisla kuci ranije ako nista drugo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jao, stvarno strasno, ne smem ni da zamisljam kako joj je...

Sad sam se setila neceg kad si pomenula lezanje u bolnici. Posle kiretaze je trebalo da sedim nedelju dana u bolnici, da isprimam antibiotike. Ali posto zivim u malom mestu, bolnica ima samo jedno ginekolosko odeljenje, i tu su smestene sve zene bez obzira na to zbog cega leze. Ja sam prvi dan bila u sobi sa devojkom koja je imala upalu jajnika, drugi dan sam bila sama u sobi, a onda su mi treci dan doveli dve trudnice na odrzavanju, i smestili ih jednu sa jedne strane mog kreveta a drugu sa druge! Kad su njih dve pocele da pricaju ja sam izasla iz sobe, pocela nekontrolisano da placem i da se tresem, uznemirila celo odeljenje, sreca sto je moj dr bio tu pa sam ja u roku od pola sata bila kuci! Ja nisam mogla da shvatim one sestre da toliko nisu mogle da razmisle da zeni koja je dva dana ranije izgubila bebu dovedu dve trudnice u sobu, kao so na ranu! Nego hvala im, bar sam otisla kuci ranije ako nista drugo.

Prvo mi nije jasno zasto si morala 7 dana da lezis u bolnici, zbog antibiotika? :blink: A za bolnicu, no comment, bezosecajana goveda <_<

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja rođena tetka je izgubila šest beba usled popuštanja grlića, sve bebe su joj bile velike, jedna četvrti, a sve ostale peti-šesti, bilo je i dečaka i devojčica. I onda se sa mužem odselial u inostranstvo i prvu devojčicu rodila u sedmom, drugu uz serklaž do devetog, pa opet pobačaj u drugom, i na kraju sina uz serklaž do devetog. Posle jednog od tih pobačaja je užasno krvarila, jedva je živa ostala. Namučila se strašno. Kada se meni desio pobačaj ona mi je bila velika podrška, zvala me je kad god je mogla, da me ohrabri. Žene nisu ni svesne koliko snage u sebi imaju i na šta su sve spremne samo da bi dobile decu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvo mi nije jasno zasto si morala 7 dana da lezis u bolnici, zbog antibiotika? :blink: A za bolnicu, no comment, bezosecajana goveda <_<

Primala sam injekcije ujutru i uvece, i jos nesto za skupljanje materice, a mnogo sam krvarila, pa je bilo sigurnije da budem u bolnici, da se manje krecem da vise lezim i odmaram.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja rođena tetka je izgubila šest beba usled popuštanja grlića, sve bebe su joj bile velike, jedna četvrti, a sve ostale peti-šesti, bilo je i dečaka i devojčica. I onda se sa mužem odselial u inostranstvo i prvu devojčicu rodila u sedmom, drugu uz serklaž do devetog, pa opet pobačaj u drugom, i na kraju sina uz serklaž do devetog. Posle jednog od tih pobačaja je užasno krvarila, jedva je živa ostala. Namučila se strašno. Kada se meni desio pobačaj ona mi je bila velika podrška, zvala me je kad god je mogla, da me ohrabri. Žene nisu ni svesne koliko snage u sebi imaju i na šta su sve spremne samo da bi dobile decu.

Jaooo, kakvih tuznih prica, kroz sta sve zena prodje u zivotu muskarci ne mogu ni da sanjaju :( Drago mi je za tvoju tetku sto je bila uporna, svaka joj cast!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Primala sam injekcije ujutru i uvece, i jos nesto za skupljanje materice, a mnogo sam krvarila, pa je bilo sigurnije da budem u bolnici, da se manje krecem da vise lezim i odmaram.

Aha, injekcije su bile u pitanju, pa zbog toga, mislila sam da su tablete.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja rođena tetka je izgubila šest beba usled popuštanja grlića, sve bebe su joj bile velike, jedna četvrti, a sve ostale peti-šesti, bilo je i dečaka i devojčica. I onda se sa mužem odselial u inostranstvo i prvu devojčicu rodila u sedmom, drugu uz serklaž do devetog, pa opet pobačaj u drugom, i na kraju sina uz serklaž do devetog. Posle jednog od tih pobačaja je užasno krvarila, jedva je živa ostala. Namučila se strašno. Kada se meni desio pobačaj ona mi je bila velika podrška, zvala me je kad god je mogla, da me ohrabri. Žene nisu ni svesne koliko snage u sebi imaju i na šta su sve spremne samo da bi dobile decu.

U tom trenutku ti je potreban neko ko te ZAISTA razume, jer samo neko ko je kroz to proso zna kako ti je. Mojoj svekrvi je prva beba umrla dan-dva nakon rodjenja i stvarno mi je bila velika podrska tada, ali sad me ne razume, kaze njoj je prijalo da provodi vreme sa bebama, a ja recimo i dalje imam problem s tim. (trauma iz bolnice :lol: )

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jaooo, kakvih tuznih prica, kroz sta sve zena prodje u zivotu muskarci ne mogu ni da sanjaju :( Drago mi je za tvoju tetku sto je bila uporna, svaka joj cast!

Potpisujem!

Muskarci cini mi se mnogo lakse i brze prebole gubitak.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Potpisujem!

Muskarci cini mi se mnogo lakse i brze prebole gubitak.

Ili lakše prebole ili ne žele da pokažu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

evo da i ja podelim svoje bolno iskustvo....prvi pit sam rodila sa 18 godina...nisam zavrsila 4. razred srednje skole,al sam uz bebu zavrsavala.....suprug je cuvao dok sam ja isla u skolu...ostala sam trudna po drugi put kad je beba imala 4 meseca....sve je bilo u redu isla sam sam redovno na ultrazvuk,sve je bilo u najboljem redu.....18.06.2009.zakazan skrining.... ja sva hepi idem da vidim svog malog andjela kako se mrda.....dolazim u ordinaciju(kod svog privatnog gin.koji mi je vodio i prvu trudnocu)nasmejana pozdravljam se sa njim i ulazim u prostoriju gde se nalazi ultrazvuk a muz me ceka ispred....doktor obavlja pregled kad ja pogledam u njega on sav prebledeo...ja odmah pocinjem panicno da mu postavljam pitanje"sta nije u redu?" ne odgovara samo nesto kao da trazi....odjednom gasi ultrazvuk i stiska mi ruku i govori onu jezivu recenicu"ZAO MI JE!"ja pocinjem na sav glas da placem....beba je umrla u 9.nedelji sto znaci da je bila mrtva u meni skoro 3 nedelje....hitno na kiretazu bez anestezije u nasoj bolnici...bol je bio uzasan,kako fizicki tako i psihicki.....evo sad imam jos jednog andjela od 10 meseci,al uvek kad odem u crkvu upalim svecu mom nerodjenom andjelu i postavi pitanje ZASTO????

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

evo da i ja podelim svoje bolno iskustvo....prvi pit sam rodila sa 18 godina...nisam zavrsila 4. razred srednje skole,al sam uz bebu zavrsavala.....suprug je cuvao dok sam ja isla u skolu...ostala sam trudna po drugi put kad je beba imala 4 meseca....sve je bilo u redu isla sam sam redovno na ultrazvuk,sve je bilo u najboljem redu.....18.06.2009.zakazan skrining.... ja sva hepi idem da vidim svog malog andjela kako se mrda.....dolazim u ordinaciju(kod svog privatnog gin.koji mi je vodio i prvu trudnocu)nasmejana pozdravljam se sa njim i ulazim u prostoriju gde se nalazi ultrazvuk a muz me ceka ispred....doktor obavlja pregled kad ja pogledam u njega on sav prebledeo...ja odmah pocinjem panicno da mu postavljam pitanje"sta nije u redu?" ne odgovara samo nesto kao da trazi....odjednom gasi ultrazvuk i stiska mi ruku i govori onu jezivu recenicu"ZAO MI JE!"ja pocinjem na sav glas da placem....beba je umrla u 9.nedelji sto znaci da je bila mrtva u meni skoro 3 nedelje....hitno na kiretazu bez anestezije u nasoj bolnici...bol je bio uzasan,kako fizicki tako i psihicki.....evo sad imam jos jednog andjela od 10 meseci,al uvek kad odem u crkvu upalim svecu mom nerodjenom andjelu i postavi pitanje ZASTO????

Mnogo mi je zao sto ti se to desilo, samo mogu da ti kazem da ce bol izbledeti. Mene je prestalo da boli kada sam nasla odgovor na to kobno pitanje... Ako ti zatreba neko za pricu, tu sam.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Tackice, imala sam slicno iskustvo, s tim da je meni bila prva trudnoca.

Proslog leta, u skoro 12-oj nedelji....missed!

Svet mi se srusio. Isto sam morala u Betaniju na kiretazu....uzasno iskustvo, ali tako je moralo biti. Inace, lecim hormone od svoje 15. godine i pre 7god sam imala tesku saobracajku...sve to kad saberem hvala Bogu da sam ja sada u 14-oj nedelji i dace Bog da sve bude OK.

Glavu gore :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nije bas za ovu temu,al' moram da vam ispricam ovo. Jedna poznanica moje mame, muslumanka, je oduvek zelela devojcicu. Udala se, ostala trudna i dobije decaka. Zainatila se, i tako rodi osam decaka, na kraju, dobije devojcicu kao devetu bebu. Sterilisala se, da ne bi vise dece radjala, medjutim, njen muz se jedno vece vrati pijan i sedne na bebu i ubije devojcicu... Znaci uzas!!!! Ja sam se zapanjila kad sam cula... Nisam mogla da verujem. Jadna zena. Mislim bar ima ove decake, ali brate...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bila sam do dr, sreli smo se na stepenicama ... on zuri nesto da odradi, kaze danas nece vise raditi, i da dodjem sledeci dan ... Medjutim, to vece, napokon pocele grudi da me bole, i stomak, onako kao ranije ... I nastavila sam da cekam ... sve do danas ... Znaci 64 dana posle kiretaze ...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bila sam do dr, sreli smo se na stepenicama ... on zuri nesto da odradi, kaze danas nece vise raditi, i da dodjem sledeci dan ... Medjutim, to vece, napokon pocele grudi da me bole, i stomak, onako kao ranije ... I nastavila sam da cekam ... sve do danas ... Znaci 64 dana posle kiretaze ...

Pa ok, dobro je da je doslo do toga, da nisi morala na injekcije. Verovatno je hormonima trebalo malo duze da se vrate u normalu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Iskreno spremala sam se da do kraja nedelje idem, nevoljno moram priznati. Zaista sreca, ne volim hormone :(. Inace sedela sam, pricala telefonom, i osetila kao da nesto puklo dole u stomaku, i osetila toplotu .. odmah sam znala sta je ... Mislim da u zivotu nisam bila srecnija kada sam dobila nego sada :)

Sto se samog spontanog tice ... Ni slutila nisam koliko to boli ... Evo me sada 2 meseca posle .... Kao da mi je tek sada jasnije, kao da sam tek sada svesnija ... Vise ne placem, osim kada me neko ciljano pita, Kada ce druga beba ....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Iskreno spremala sam se da do kraja nedelje idem, nevoljno moram priznati. Zaista sreca, ne volim hormone :(. Inace sedela sam, pricala telefonom, i osetila kao da nesto puklo dole u stomaku, i osetila toplotu .. odmah sam znala sta je ... Mislim da u zivotu nisam bila srecnija kada sam dobila nego sada :)

Sto se samog spontanog tice ... Ni slutila nisam koliko to boli ... Evo me sada 2 meseca posle .... Kao da mi je tek sada jasnije, kao da sam tek sada svesnija ... Vise ne placem, osim kada me neko ciljano pita, Kada ce druga beba ....

Sve znam i razumem......

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Sve znam i razumem......

Takodje...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mnogo mi je zao sto ti se to desilo, samo mogu da ti kazem da ce bol izbledeti. Mene je prestalo da boli kada sam nasla odgovor na to kobno pitanje... Ako ti zatreba neko za pricu, tu sam.

hvala u svakom slucaju....proslo je od tada vec 2 godine i dobila sam nakon spontanog jos jednu bebu ali i sada boli....ja odgovor na svoje pitanje necu naci..odgovor je"DESAVA SE"?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Tackice, imala sam slicno iskustvo, s tim da je meni bila prva trudnoca.

Proslog leta, u skoro 12-oj nedelji....missed!

Svet mi se srusio. Isto sam morala u Betaniju na kiretazu....uzasno iskustvo, ali tako je moralo biti. Inace, lecim hormone od svoje 15. godine i pre 7god sam imala tesku saobracajku...sve to kad saberem hvala Bogu da sam ja sada u 14-oj nedelji i dace Bog da sve bude OK.

Glavu gore :)

od srca ti zelim da sve prodje u najboljem redu...bole ce uvek gubitak,al ce ti biti lakse ako kraj sebe imas malo bice da te tesi....idemo dalje...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

hvala u svakom slucaju....proslo je od tada vec 2 godine i dobila sam nakon spontanog jos jednu bebu ali i sada boli....ja odgovor na svoje pitanje necu naci..odgovor je"DESAVA SE"?

Ne, kod mene je odgovor, bar kako ga ja shvatam - Meni i mom bivsem nije bilo sudjeno, to je negde gore "zapisano" i to je nas mali andjelak znao. Pojavio se u meni da mi da nadu, da mi dokaze da mogu da imam dece, a vratio se na nebo, da ne bi ni on, ni ja, pa ni bivsi patili posle razvoda. Ovako je bolje za sve... I koliko god to kome smesno zvucalo, ja verujem da je moj bebac ista ona dusa koja je bila u meni pre 3 godine, samo je pritajeno cekao da se ja i moja druga polovina nadjemo i da postanemo jedno celo. Ostala sam trudna sa mm prvi put kad smo spavali... Ako ja nisam znala da izaberem, moj vodic, moj andjeo cuvar je umeo. Posto je ispunio misiju, sad moze da se posveti svom zivotu... Od kako sam to "skontala" vise me ne boli. Mozda je iluzija, mozda ne, al' je svakako lek za ranu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.