Neželjena trudnoća....

odgovora

Objavljeno

Nemam nista protiv abortusa, svako radi sta hoce sa svojim telom! U koliko bi kod mene doslo do trudnoce, ocistila bih bez razmisljanja, ali naravno vodim racuna da do toga ne dodje.

CocaGomboca voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Apsolutno se slazem sa tobom!

Nzm,ja jednostavno svaki put kad sam imala sex bez zastite ( dok nisam bila udata :) )

ako bi mi kasnila,samo bih rekla ako jeste jeste,rodicu ga,makar sama odgajala svoje dete.Ako sam znala da se zezam,moram da znam i da preuzmem odgovornost,nebitno da li ce taj lik biti uz mene ili nece.

Daleko od toga da sam nekoga zelela da nahvatam na trudnocu :lol: kao sto danas rade klinke.

Zasto da prekinem zivot tom malom bicu kad sam ja odgovorna zbog njegovog postojanja?

Kao sto rekoh opravdavam iz medicinskih razloga (kad bi doslo do toga bilo bi mi uzasno ali sto se mora mora se),silovanja ili incesta.Sve ostalo moze da se resi pa makr bio i samohrani roditelj (a ima ih dosta koji su izgurali to uz pomoc svoje porodice) ....

bikica85 i Dragana Gaga volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa evo , ja sam imala nekih 19 godina kad mi se desilo da nam je pukao kondom . I ja i tadasnji decko smo bili totalno nespremni za decu, a dani nikad plodniji ko za baksuz. Tad i jedino tad sam uzela pilulu za dan posle , znali smo da nam je rano za dete a opet ni tada mi abortus nije dolazio u obzir. Uvek postoji resenje, samo stvari ne treba preputiti slucaju u smislu "razmisljacu o tome kad se desi"

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Majibebac, sve je to razumljivo, i mislim da ima mnogo nas sa sličnim razmišljanjima, ali meni se na kraju sve svodi na to da ne možeš nekog naterati da rodi na silu, i da ima žena koje nisu odgovorne ni toliko da brinu o kontracepciji, a kamoli o detetu.

Svojevremeno sam kao, najblaže rečeno, problematičan adolescent, zagovornik slobodne ljubavi, mislila da ću studirati filozofiju, bila idealista, TOTALNI protivnik abortusa, čak i kad su u pitanju razlozi slični onom zbog kog sam na kraju išla na prekid trudnoće. Da se pre deset godina desila trudnoća, verovatno bih rodila bez obzira na sve okolnosti. Smatrala sam da je i bolesno dete -- DETE, i dar od Boga. Ali kad mi se dugo željena i planirana trudnoća jeste desila, posle 5 godina ljubavi s mužem, i kad sam morala da donesem najtežu odluku u životu, razmišljala sam drugačije. Sad nemam pojma kako bih posle svega postupila, jer naši životi se menjaju, okolnosti se menjaju, mi se menjamo... Ja imam svoja osećanja kad su u pitanju prekidi trudnoća koje su nastale, što ti kažeš, iz puke neodgovornosti, ali moj pristup toj problematici više nije emocionalan, nego racionalan. Možda nije ni to dobro, ne znam... ali svako sebi bira put, a ja ne želim da se meni sudi, pa ne sudim drugima.

Ima žena koje bi iznele patološku trudnoću koju sam ja izabrala da ne iznesem. Ima žena koje bi iznele trudnoću nastalu silovanjem. Bog te pita kako u očima tih žena izgledaju osobe poput mojih cimerki iz bolnice, ili mene koja sam odlučila da neću roditi bolesno dete. Zato kažem da iako imam svoja osećanja u vezi sa tim (pisala sam pre par meseci u Prekidu trudnoće), ne sudim drugima jer ne želim da mene bilo ko osuđuje. Čak i tada u bolnici, dok sam se ja opraštala u glavi od svoje bebe (kakva je da je), a te dve klinke samo gledale na sat i kalendar kad će da im daju injekciju u stomak da se reše živih i zdravih beba u 4. i 5. mesecu... nisam ih šamarala komentarima nego sam ih tešila. Vidiš da nemaju pojma ni šta sa svojim životom rade, a kamoli da brinu o deci, i bolje što nisu rodile. A druge dve cimerke u 7. mesecu rodile mrtve bebe i ne mogu ni da zamislim kako su se osećale slušajući rezonovanje tih klinki kako sada nije vreme za bebe jer ide aprilski rok i tome slično.

Normalno je da su osećanja kad su ovakve stvari u pitanju konfliktna... i ja imam svoja osećanja... ali kad komentarišem u ovoj temi, komentarišem ne srcem nego glavom. Čak ne mislim da je moj prekid bio opravdaniji nego njihovi -- eugenika je svuda u savremenom svetu prevaziđena, a moj je problem što bolesno dete nisam htela da rodim. Ima i ovde na forumu žena koje kažu da bi drugačije postupile u mojoj koži -- ali to su one, a ja sam ja.

Ja mogu da te razumem,nije lako odgajati bolesno dete,muke su i sa zdravim klincima,a kamoli sa bolesnim.Kao sto sam rekla s te strane mogu da razumem abortus jer kad bi se meni ne daj Boze tako nesto desilo bez razmisljanja bih abortirala.Svako ima svoje,ja ne kazem da osudjujem nekoga,jednostavno moje razmisljanje je takvo,a na njega imam puno pravo.

Jednostavno mi je odvratno da zdrava i prava zena (jer i te klinke cim su znale da se .... jesu postale zene)abortira,zato jer joj se tako hoce.

Moja majka je morala da abortira blizance jer joj je zivot bio u opasnosti i trudnocu ne bi ni iznela do kraja,a imala je mene i mog brata.Tad nisam mogla da shvatim,ali danas shvatam i mogu da je razumem.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mogu da te razumem,nije lako odgajati bolesno dete,muke su i sa zdravim klincima,a kamoli sa bolesnim.Kao sto sam rekla s te strane mogu da razumem abortus jer kad bi se meni ne daj Boze tako nesto desilo bez razmisljanja bih abortirala.Svako ima svoje,ja ne kazem da osudjujem nekoga,jednostavno moje razmisljanje je takvo,a na njega imam puno pravo.

Jednostavno mi je odvratno da zdrava i prava zena (jer i te klinke cim su znale da se .... jesu postale zene)abortira,zato jer joj se tako hoce.

Moja majka je morala da abortira blizance jer joj je zivot bio u opasnosti i trudnocu ne bi ni iznela do kraja,a imala je mene i mog brata.Tad nisam mogla da shvatim,ali danas shvatam i mogu da je razumem.

:( :( :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Majibebac, sve je to razumljivo, i mislim da ima mnogo nas sa sličnim razmišljanjima, ali meni se na kraju sve svodi na to da ne možeš nekog naterati da rodi na silu, i da ima žena koje nisu odgovorne ni toliko da brinu o kontracepciji, a kamoli o detetu.

Svojevremeno sam kao, najblaže rečeno, problematičan adolescent, zagovornik slobodne ljubavi, mislila da ću studirati filozofiju, bila idealista, TOTALNI protivnik abortusa, čak i kad su u pitanju razlozi slični onom zbog kog sam na kraju išla na prekid trudnoće. Da se pre deset godina desila trudnoća, verovatno bih rodila bez obzira na sve okolnosti. Smatrala sam da je i bolesno dete -- DETE, i dar od Boga. Ali kad mi se dugo željena i planirana trudnoća jeste desila, posle 5 godina ljubavi s mužem, i kad sam morala da donesem najtežu odluku u životu, razmišljala sam drugačije. Sad nemam pojma kako bih posle svega postupila, jer naši životi se menjaju, okolnosti se menjaju, mi se menjamo... Ja imam svoja osećanja kad su u pitanju prekidi trudnoća koje su nastale, što ti kažeš, iz puke neodgovornosti, ali moj pristup toj problematici više nije emocionalan, nego racionalan. Možda nije ni to dobro, ne znam... ali svako sebi bira put, a ja ne želim da se meni sudi, pa ne sudim drugima.

Ima žena koje bi iznele patološku trudnoću koju sam ja izabrala da ne iznesem. Ima žena koje bi iznele trudnoću nastalu silovanjem. Bog te pita kako u očima tih žena izgledaju osobe poput mojih cimerki iz bolnice, ili mene koja sam odlučila da neću roditi bolesno dete. Zato kažem da iako imam svoja osećanja u vezi sa tim (pisala sam pre par meseci u Prekidu trudnoće), ne sudim drugima jer ne želim da mene bilo ko osuđuje. Čak i tada u bolnici, dok sam se ja opraštala u glavi od svoje bebe (kakva je da je), a te dve klinke samo gledale na sat i kalendar kad će da im daju injekciju u stomak da se reše živih i zdravih beba u 4. i 5. mesecu... nisam ih šamarala komentarima nego sam ih tešila. Vidiš da nemaju pojma ni šta sa svojim životom rade, a kamoli da brinu o deci, i bolje što nisu rodile. A druge dve cimerke u 7. mesecu rodile mrtve bebe i ne mogu ni da zamislim kako su se osećale slušajući rezonovanje tih klinki kako sada nije vreme za bebe jer ide aprilski rok i tome slično.

Normalno je da su osećanja kad su ovakve stvari u pitanju konfliktna... i ja imam svoja osećanja... ali kad komentarišem u ovoj temi, komentarišem ne srcem nego glavom. Čak ne mislim da je moj prekid bio opravdaniji nego njihovi -- eugenika je svuda u savremenom svetu prevaziđena, a moj je problem što bolesno dete nisam htela da rodim. Ima i ovde na forumu žena koje kažu da bi drugačije postupile u mojoj koži -- ali to su one, a ja sam ja.

ostala sam bez teksta... :( :*

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mogu da te razumem,nije lako odgajati bolesno dete,muke su i sa zdravim klincima,a kamoli sa bolesnim.Kao sto sam rekla s te strane mogu da razumem abortus jer kad bi se meni ne daj Boze tako nesto desilo bez razmisljanja bih abortirala.Svako ima svoje,ja ne kazem da osudjujem nekoga,jednostavno moje razmisljanje je takvo,a na njega imam puno pravo.

Jednostavno mi je odvratno da zdrava i prava zena (jer i te klinke cim su znale da se .... jesu postale zene)abortira,zato jer joj se tako hoce.

Moja majka je morala da abortira blizance jer joj je zivot bio u opasnosti i trudnocu ne bi ni iznela do kraja,a imala je mene i mog brata.Tad nisam mogla da shvatim,ali danas shvatam i mogu da je razumem.

:( :( :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.