Da li ste radile tokom trudnoće?

odgovora

Objavljeno

Ja sam u 6oj nedelji trudnoce i uzela sam bolovanje. Radim sa decom i ipak zelim da se sacuvam jer sam u prvoj trudnoci imala spontani.

Imate sreće sa doktorima, moj je smatrao da rad sa decom ne predstavlja rizik. Te 2008. sto puta sam imala grip, vozila po snegu i ledu do 9. meseca, a on je smatrao da to nije nikakav rizik.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Stvarno su gamad neki.....

Moj doktor me uvek umiri i pazi na mene da se slucajno ne izlozim nekom riziku...ja se ne mogu svega pridrzavati, ne mogu ja biti stalno zatvorena i lezati, ali je poenta da akuseri moraju dati sve od sebe, i savetovati zene tako da se one ne izlazu riziku. Ako zena oseca da bi bilo najbolje da ne radi, neka joj se to omoguci - pa ona svakako radi na razvoju i donosenju na svet novog malog coveka.

Blago onoj koja sme i moze raditi, i sve bude u redu. Ali ne treba se igrati ako postoji opasnost

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Imate sreće sa doktorima, moj je smatrao da rad sa decom ne predstavlja rizik. Te 2008. sto puta sam imala grip, vozila po snegu i ledu do 9. meseca, a on je smatrao da to nije nikakav rizik.

Pa ako ste beba i ti zdrave sada, onda je dobro smatrao.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Stvarno su gamad neki.....

Moj doktor me uvek umiri i pazi na mene da se slucajno ne izlozim nekom riziku...ja se ne mogu svega pridrzavati, ne mogu ja biti stalno zatvorena i lezati, ali je poenta da akuseri moraju dati sve od sebe, i savetovati zene tako da se one ne izlazu riziku. Ako zena oseca da bi bilo najbolje da ne radi, neka joj se to omoguci - pa ona svakako radi na razvoju i donosenju na svet novog malog coveka.

Blago onoj koja sme i moze raditi, i sve bude u redu. Ali ne treba se igrati ako postoji opasnost

U 7-oj nedelji sam pokupila virus od dece (jaka upala grla, kašalj, kijavica i temperatura 37,5), imala sam utisak da mi se duša odvaja od tela. Šta to meni treba?! Ama baš ništa!!! Srećom pa sam uz pomoć Febriceta, dečijeg sirupa od belog sleza i 5-6 ogromnih šolja čaja dnevno uspela da se iščupam bez posledica! Ne, ne, ne treba mi to!!! Sada čujem, boginje su na redu. Jesam ih sve preležala, ali, što bih brinula?!

DRAGE MOJE, AKO STE U MOGUĆNOSTI, NEMOJTE DA RADITE!!!

LJUBIM VAS SVE!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ako ste beba i ti zdrave sada, onda je dobro smatrao.

Da li je dobro smatrao? Zamislite trudnicu u osmom mesecu koja se dovija da očisti šoferšajbnu od snega i leda, a jedva uspeva zato što joj je stomak do zuba ili trudnicu koja pravi najsitnije moguće korake da ne bi pala na ledu itd, itd, itd...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa svako pravi najsitnje moguće krake da ne bi pao na ledu, bio trudnica ili ne. A verujem da je debelim ljudima uvek užasno teško da očisti šoferšajbnu od leda i snega.

Ja sam cele zime išla gradskim prevozom i ništa mi nije falilo.

Devojke i žene koje se barikadiraju kući momenta kada saznaju da su trudne isto tako mogu da se prehlade, da obole od nečega. To nije ništa strašno. A smatram da je aktivna trudnica zdravija (najviše psihički) nego neaktivna jer živi normalno život, a ne u izolaciji.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

A smatram da je aktivna trudnica zdravija (najviše psihički) nego neaktivna jer živi normalno život, a ne u izolaciji.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa svako pravi najsitnje moguće krake da ne bi pao na ledu, bio trudnica ili ne. A verujem da je debelim ljudima uvek užasno teško da očisti šoferšajbnu od leda i snega.

Ja sam cele zime išla gradskim prevozom i ništa mi nije falilo.

Devojke i žene koje se barikadiraju kući momenta kada saznaju da su trudne isto tako mogu da se prehlade, da obole od nečega. To nije ništa strašno. A smatram da je aktivna trudnica zdravija (najviše psihički) nego neaktivna jer živi normalno život, a ne u izolaciji.

Trudna žena nije ujedno i debela, pa ne znam kako debelim ljudima izgleda čišćenje šoferšajbne. O kakvim kracima pričaš? Ni ja ne živim život u izolaciji i ne shvatam koji je tvoj problem da zamenjuješ teze i insistiraš na nekim svojim projekcijama. Zar misliš da čovek može da bude psihički aktivan samo na poslu? Postoje mnogo zanimljivije stvari u životu od posla, na koji se, u krajnjoj liniji, ide zbog novca.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Normalno živim, izlazim, šetam, družim se sa prijateljima, koleginicama. I ne čini mi se da "zaostajem" intelektualno u vremenu i prostoru!!!
Hm, verovatno je takav posao da imaš koleginice i drugarice dostupne tokom celog dana za druženje?

Uvek mi je bilo fascinantno koliko zapravo ljudi sedi u kafićima i ujutru ispija kafe i provodi vremena u druženju. Šta rade ti ljudi u životu? Svi rade noćne smene?

Trudna žena nije ujedno i debela, pa ne znam kako debelim ljudima izgleda čišćenje šoferšajbne. O kakvim kracima pričaš? Ni ja ne živim život u izolaciji i ne shvatam koji je tvoj problem da zamenjuješ teze i insistiraš na nekim svojim projekcijama. Zar misliš da čovek može da bude psihički aktivan samo na poslu? Postoje mnogo zanimljivije stvari u životu od posla, na koji se, u krajnjoj liniji, ide zbog novca.

Korake, greška u kucanju :). Sitni koraci na ledu.

I nisam rekla da je trudna žena debela, ali postoje ljudi koji imaju stomak kao trudnica celog života pa čiste šoferšajbnu i normalno žive.

I naravno da ne mislim da je čovek psihički aktivan samo na poslu. Uostalom, zavisi i od posla, vrlo je individualno. Više sam mislila na to da je često posao okidač za ostale psihičke i fizičke aktivnosti. Verujem da je vrlo laku ulenjiti se u nedostatku neke obaveze. A onda dolazi i debljanje, manje kretanje, depresija i autosugestijom do problema.

Curo, devojko, ženo, ne svadjamo se, ne osećaj se napadnuto :). Naprotiv, meni je drago da čujem da si imala normalan život i da si se porodila i rodila dete u 9. mesecu. Većina majki jedino to želi, I ja svojim izborom živim takav život, normalno idem na posao, idem u školu, putujem gradskim prevozom i izlazim i družim se. Ne treba da ti bude žao što si vodila život i trudnoću normalno, kako i treba.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Cure sve je to od slucaja do slucaja- nemaju svi iste poslove, zivote, isto zdravlje, istu trudnocu. Cak nemaju ni dve zene dve iste trudnoce i toliko o tome zasto neki ne rade a drugi sa radnog mesta sebe odvezu u porodiliste.

Sta se radi kad se ne radi? Eto recimo ja sam spavala do 11-12h jer bih tek u zoru uspela zaspati, kad skroz ispraznim besiku :lol: u toku dana sam gledala TV, citala knjige i kuvala. Isla sam i u kupovine za bebu i kucu i na jogu. Moram priznati lagodno mi je bilo, al to je bilo tada i nikada se vise nece ponoviti. Nisam radila jer nisam ni pre toga radila, a da nastavim sa ucenjem za fax mi nije imalo smesla (il sam bila lenja) jer sam mu se tak 7 meseci nakon porodjaja vratila pa bi to znacilo spremanje ispita 10 meseci unapred (sad vidim da je trebalo).

Sledeca trudnoca ce mi biti potpuno drugacija- sad radim po 8.5h min i putujem po 2h do posla, imam vec jedno dete i trudnicko bolovanje mi se oduzima od porodiljskog koje ionako nije dovoljno dugo. Sto kasnije odes na bolovanje duze ces ostati sa bebom- jaka motivacija. Meni bi odgovaralo da mogu raditi skraceno, do 3 recimo i blize kuci. E za to mi treba novi posao, nazalost...

Uzivajrte u svojim odlukama jer i rad i odmor imaju itekakvih prednosti. ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hm, verovatno je takav posao da imaš koleginice i drugarice dostupne tokom celog dana za druženje?

Uvek mi je bilo fascinantno koliko zapravo ljudi sedi u kafićima i ujutru ispija kafe i provodi vremena u druženju. Šta rade ti ljudi u životu? Svi rade noćne smene?

Korake, greška u kucanju :). Sitni koraci na ledu.

I nisam rekla da je trudna žena debela, ali postoje ljudi koji imaju stomak kao trudnica celog života pa čiste šoferšajbnu i normalno žive.

I naravno da ne mislim da je čovek psihički aktivan samo na poslu. Uostalom, zavisi i od posla, vrlo je individualno. Više sam mislila na to da je često posao okidač za ostale psihičke i fizičke aktivnosti. Verujem da je vrlo laku ulenjiti se u nedostatku neke obaveze. A onda dolazi i debljanje, manje kretanje, depresija i autosugestijom do problema.

Curo, devojko, ženo, ne svadjamo se, ne osećaj se napadnuto :). Naprotiv, meni je drago da čujem da si imala normalan život i da si se porodila i rodila dete u 9. mesecu. Većina majki jedino to želi, I ja svojim izborom živim takav život, normalno idem na posao, idem u školu, putujem gradskim prevozom i izlazim i družim se. Ne treba da ti bude žao što si vodila život i trudnoću normalno, kako i treba.

A ko je rekao da moji prijatelji i ja ispijamo kafe ujutru ispred kafića???

Zna se kada se to radi!!

A I ŠTO TI SE UOPŠTE PRAVDAM, NE POZNAJEM TE A NI TI MENE, TAKO DA TO I NIJE BITNO!!!! POZDRAV!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hej :) Nismo ovde da se svadjamo i nisam ni rekla da ti to radiš, samo sam rekla šta me fascinira. Moguće da je i drugačije u različitim gradovima, ali ovde u Beogradu su kafići prepodne (a i tokom celog dana) prepuni i to nema veze sa trudnoćom :D Samo se pitam šta toliki narod radi i odakle im para za tolike kafe :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hej :) Nismo ovde da se svadjamo i nisam ni rekla da ti to radiš, samo sam rekla šta me fascinira. Moguće da je i drugačije u različitim gradovima, ali ovde u Beogradu su kafići prepodne (a i tokom celog dana) prepuni i to nema veze sa trudnoćom :D Samo se pitam šta toliki narod radi i odakle im para za tolike kafe :D

Ma znam šta si htela da kažeš B) nešto sam nervozna pa .... Izvini :(

A što se tiče kafića, slažem se! I kod nas je slična situacija!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Joj nemojte i vas dve ...

svako ima pravo na svoje misljenje, a drugi da se drze svog, izjasnite se, ali bez svadje.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Vidim ja da smo mi trudnice mnogo nezgodne u trudnoci hehe.

Nego salu na stranu. Ima nas razlicitih, a i doktora. Ja sam svoju molila da mi otvori bolovanje, imam pregradu u materici i spontani iza sebe samo me gledala i govorila sta ti fali radi. Sreca izdrzala sam i bez njene pomoci. Znaci kao da nikad nije bila trudna, zena bez osecaja. Ali jake smo mi trudnice :-)))))))

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam radila prva 3 meseca, posle toga ne. Još uvek sam na porodiljskom .

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moram se složiti sa geravodeli, mada vidim da su takve žene u manjini. Ne ulazim u to zašto je neka žena na bolovanju, da li je to medicinski opravdano ili ne, ali me izluđuju žene koje ostanu trudne i istog trena "sednu na oblak", sve pod izgovorom da bi sačuvale bebca. Još je gore kad takve žene, iz dosade, počnu da broje uzdahe, osluškuju da li beba štuca ili hrče, smišljaju da li je pravilno okrenuta i svima, zaboga, pričaju samo o tome! Kad sam saznala da sam trudna, samo sam se plašila da ne postanem takva. Kad se kod nas pojavila epidemija svinjskog gripa, bila sam u trećem mesecu i dugo sam razmišljala šta da radim. Onda je jednog jutra jedan smrdljivi penzioner u prodavnici kinuo meni za vrat i shvatila sam da ću se gripa sačuvati na poslu, ali van njega neću uspeti i odlučila da ostanem do kraja. Prvi put ove sezone nisam imala grip uopšte, a radim u srednoj školi! Pri tom, muž i brat rade u trgovini, majka u Domu zdravlja, ko će me prvi zaraziti? I ja sam preživela i poledicu i sneg, a u sedmom mesecu mi muž otišao na put na nedelju dana, sama sam nosila drva, ložila vatru, iznosila pepeo..... ko mi je tu dao bolovanje? Moj doktor je od onih koji daju bolovanja, ali podstiču žene da rade, tako da sam samo njemu verovala i samo njega slušala i ostajem na poslu do porodiljskog bolovanja.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moram se složiti sa geravodeli, mada vidim da su takve žene u manjini. Ne ulazim u to zašto je neka žena na bolovanju, da li je to medicinski opravdano ili ne, ali me izluđuju žene koje ostanu trudne i istog trena "sednu na oblak", sve pod izgovorom da bi sačuvale bebca. Još je gore kad takve žene, iz dosade, počnu da broje uzdahe, osluškuju da li beba štuca ili hrče, smišljaju da li je pravilno okrenuta i svima, zaboga, pričaju samo o tome! Kad sam saznala da sam trudna, samo sam se plašila da ne postanem takva. Kad se kod nas pojavila epidemija svinjskog gripa, bila sam u trećem mesecu i dugo sam razmišljala šta da radim. Onda je jednog jutra jedan smrdljivi penzioner u prodavnici kinuo meni za vrat i shvatila sam da ću se gripa sačuvati na poslu, ali van njega neću uspeti i odlučila da ostanem do kraja. Prvi put ove sezone nisam imala grip uopšte, a radim u srednoj školi! Pri tom, muž i brat rade u trgovini, majka u Domu zdravlja, ko će me prvi zaraziti? I ja sam preživela i poledicu i sneg, a u sedmom mesecu mi muž otišao na put na nedelju dana, sama sam nosila drva, ložila vatru, iznosila pepeo..... ko mi je tu dao bolovanje? Moj doktor je od onih koji daju bolovanja, ali podstiču žene da rade, tako da sam samo njemu verovala i samo njega slušala i ostajem na poslu do porodiljskog bolovanja.

Odakle tebi ideja da ja (ili bilo koja druga žena odavde) sedim na oblaku, slušam kako fetus štuca, razmišljam da li je okrenut ovako ili onako i izgovaram se da je to zbog toga što se bojim da ću pobaciti.

Ja se infekcija nisam plašila, jer znam da ne mogu da prouzrokuju nešto fatalno, međutim, te iste infekcije smanjuju kvalitet života.

U zemlji koja nestaje zbog bele kuge, trudnicama bi trebalo izaći maksimalno u susret. Radiš u školi i znaš, verovatno, da svake godine ima sve manje dece, mi to prvi osećamo.

Šta država dobija, a šta gubi time što ima takve zakone o bolovanju?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja još uvek radim iz više razloga. Prvi, zato što znam da sam nikakav karakter, i da bih se na bolovanju jako ulenjila i ugojila, kao što sam već dva puta na porodiljskim bolovanjima. Drugi, prija mi da budem sa ljudima, jer kad sam na bolovanju srećem samo komšije iz zgrade, a oni baš i nisu neko društvo za poželeti. Treće, fizički mi je lakše da radim, jer radim sedeći posao, nego da sam kod kuće i da stalno imam neke fizičke poslove, tipa usisavanje, kuvanje, brisanje prašine, pranje prozora. Mislim, to radim i ovako, ali ipak kad si kući, svašta ti padne na pamet, pa radiš i ono što realno ne bi inače.

I tako, radim, i radiću još neko vreme, ako sve bude ok, jer mi trenutno stvarno ne predstavlja problem.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam za to da svako treba da postupi kako želi. Nisu svi problemi vezani samo za fizički život. Ako radite sa ljudima koji vam ne prijaju, ako su vam kolege, da izvinete, skotovi, zbog njih ste neraspoloženi, provociraju vas, itd, onda nije čudno da želite bolovanje. Ako vam je na poslu super, onda radite.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

U 7-oj nedelji sam pokupila virus od dece (jaka upala grla, kašalj, kijavica i temperatura 37,5), imala sam utisak da mi se duša odvaja od tela. Šta to meni treba?! Ama baš ništa!!! Srećom pa sam uz pomoć Febriceta, dečijeg sirupa od belog sleza i 5-6 ogromnih šolja čaja dnevno uspela da se iščupam bez posledica! Ne, ne, ne treba mi to!!! Sada čujem, boginje su na redu. Jesam ih sve preležala, ali, što bih brinula?!

DRAGE MOJE, AKO STE U MOGUĆNOSTI, NEMOJTE DA RADITE!!!

LJUBIM VAS SVE!!!

boginje se mogu više puta preležati, tako da je odluka koju si donela sasvim OK.

Što se mene tiče, ja radim od početka, nemam nikakvih komplikacija. Imala sam mučnine, ali srećom su bile uglavnom predveče, a i rad mi je olakšavao da ne mislim na njih. Hvala bogu sad sam tu negde skoro na polovini - 18 nedelja pa su nestale a ja se osećam puna energije. Još uvek radim, šetam koliko god mogu, aktivna sam, čak nosim i štikle ali ne svakodnevno. Za nedelju dana idem na planirani godišnji odmor, i to na 3 nedelje u Kanadu. Doktorka odobrila pošto su svi nalazi u redu =) Po povratku planiram da se vratim na posao pa dokle mi stanje dozvoli, jer ne znam kako ću podneti visoke temperature.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Cao svima

Ja sam trudnica zaposlena na odredjeno vreme, jos uvek radim, resenje mi istice sad u martu, 7mi mesec sam, do skoro sam sve super podnosila, ali kako je pocelo lepo vreme rad mi tesko pada, pocela sam da oticem. Beba je aktivna, rita se.

Ja sam bukvalno bila prinudjena da radim zbog pune plate jer bi sa biroa primala oko 4-5000 dinara mesecno. Zato preporucujem svim trudnicama koj se nalaze u stalnom radnom odnosu da otvaraju bolovanje i da uzivaju u nejlepsim trenucima, posao ce da ih ceka, a ovo ne treba propustiti treba uzivati svakim danom sve vise. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Odakle tebi ideja da ja (ili bilo koja druga žena odavde) sedim na oblaku, slušam kako fetus štuca, razmišljam da li je okrenut ovako ili onako i izgovaram se da je to zbog toga što se bojim da ću pobaciti.

Ja se infekcija nisam plašila, jer znam da ne mogu da prouzrokuju nešto fatalno, međutim, te iste infekcije smanjuju kvalitet života.

U zemlji koja nestaje zbog bele kuge, trudnicama bi trebalo izaći maksimalno u susret. Radiš u školi i znaš, verovatno, da svake godine ima sve manje dece, mi to prvi osećamo.

Šta država dobija, a šta gubi time što ima takve zakone o bolovanju?

Nisam htela da raspravljam sa bilo kim na forumu, ali moram da odgovorim na ovako glup post.

Nisam mislila ni na jednu ženu na forumu, već na žene koje lično poznajem i koje jesu takve. Ako si se u toj rečenici prepoznala, imaš pravo da se ljutiš.

Ja se infekcija jesam plašila i pre trudnoće i naravno i sada. Kako se braniš od njih? Jesi li se zatvorila u stakleno zvono, iselila iz kuće? Kako si sprečila da te inficira muž, porodica, komšiluk, prodavačica...? Ne odlaskom na posao nećeš sprečiti ni jednu infekciju, tako da je to smešan izgovor.

Ovo sa belom kugom mi je smešno koliko je i glupo. Rađaš li decu zbog sebe ili da bi ti majčica Srbija bila zahvalna? I znaš ko je kriv za takve zakone? Upravo vi sa lažnim uverenjima da ste nesposobne da radite! Znaš li koliko ima trudnica koje su na pravom održavanju trudnoće u bolnicama, pod jakom terapijom koju najčešće moraju same da finansiraju, jer država ne refundira troškove i primaju 65% od plate, jer država ne može da kontroliše uverenja lekara, a trudnica na bolovanju ima više nego što je normalno? Brine li te to ili se tvoja briga završava negde kod tvoje trudnoće? Sve razvijene zemlje nemaju ovako slobodne zakone o trudničkom bolovanju, pa ne "boluju" od bele kuge, jedino je naše, post-socijalističko vaspitanje ostavilo naviku da "ne moraš da radiš, ako ti se ne radi".

Sama si rekla da na posao ne ideš jer ti se tamo ne sviđa. To znači da ne postoji ni jedan medicinski razlog za tvoje trudničko bolovanje. Kakav onda primer daješ svom detetu? Hoćeš li sutradan i detetu nalaziti lažna opravdanja kad god mu se "ne ide u školu", što, uostalom, danas roditelji masovno rade? Misliš li da je to pametno? Misliš li da to ne ostavlja posledice po vaspitanje, po decu, po društvo? Zato manje ti brini o padu nataliteta, daj da brinemo kako ćemo vaspitati ovu decu koja su već rođena.

I u pravu si za motivaciju za odlazak na posao. Meni posao nije samo mesto gde zarađujem novac, meni je obrazovanje i vaspitanje dece zadovoljstvo, životno opredeljenje, karijera. Tebi je trudničko bolovanje samo prilika da ne ideš tamo gde inače ideš samo da primiš platu, meni bi bolovanje značilo da sam se odrekla bitnog dela svoje ličnosti, a to bi jedino uradila da me je doktor uverio da ću time ugroziti bebu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nisam htela da raspravljam sa bilo kim na forumu, ali moram da odgovorim na ovako glup post.

Nisam mislila ni na jednu ženu na forumu, već na žene koje lično poznajem i koje jesu takve. Ako si se u toj rečenici prepoznala, imaš pravo da se ljutiš.

Ja se infekcija jesam plašila i pre trudnoće i naravno i sada. Kako se braniš od njih? Jesi li se zatvorila u stakleno zvono, iselila iz kuće? Kako si sprečila da te inficira muž, porodica, komšiluk, prodavačica...? Ne odlaskom na posao nećeš sprečiti ni jednu infekciju, tako da je to smešan izgovor.

Ovo sa belom kugom mi je smešno koliko je i glupo. Rađaš li decu zbog sebe ili da bi ti majčica Srbija bila zahvalna? I znaš ko je kriv za takve zakone? Upravo vi sa lažnim uverenjima da ste nesposobne da radite! Znaš li koliko ima trudnica koje su na pravom održavanju trudnoće u bolnicama, pod jakom terapijom koju najčešće moraju same da finansiraju, jer država ne refundira troškove i primaju 65% od plate, jer država ne može da kontroliše uverenja lekara, a trudnica na bolovanju ima više nego što je normalno? Brine li te to ili se tvoja briga završava negde kod tvoje trudnoće? Sve razvijene zemlje nemaju ovako slobodne zakone o trudničkom bolovanju, pa ne "boluju" od bele kuge, jedino je naše, post-socijalističko vaspitanje ostavilo naviku da "ne moraš da radiš, ako ti se ne radi".

Sama si rekla da na posao ne ideš jer ti se tamo ne sviđa. To znači da ne postoji ni jedan medicinski razlog za tvoje trudničko bolovanje. Kakav onda primer daješ svom detetu? Hoćeš li sutradan i detetu nalaziti lažna opravdanja kad god mu se "ne ide u školu", što, uostalom, danas roditelji masovno rade? Misliš li da je to pametno? Misliš li da to ne ostavlja posledice po vaspitanje, po decu, po društvo? Zato manje ti brini o padu nataliteta, daj da brinemo kako ćemo vaspitati ovu decu koja su već rođena.

I u pravu si za motivaciju za odlazak na posao. Meni posao nije samo mesto gde zarađujem novac, meni je obrazovanje i vaspitanje dece zadovoljstvo, životno opredeljenje, karijera. Tebi je trudničko bolovanje samo prilika da ne ideš tamo gde inače ideš samo da primiš platu, meni bi bolovanje značilo da sam se odrekla bitnog dela svoje ličnosti, a to bi jedino uradila da me je doktor uverio da ću time ugroziti bebu.

Na posao idem zbog novca, kao i svi ostali, pa i ti. Zar bi išla tamo da ne primaš ništa?

Infekcija se nisam plašila, a imala sam ih stalno tokom trudnoće, jer sam radila do 9. meseca.

Kakav primer dajem tek rođenoj, ili jednogodišnjoj bebi? Zanimljivo pitanje, pa ona verovatno kapira šta je bolovanje.

Ne mogu da se uvredim na ove tvoje izjave, i ja sam bila trudna, pa znam kako je kad hormoni naprave lom u mozgu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ovo sa belom kugom mi je smešno koliko je i glupo. Rađaš li decu zbog sebe ili da bi ti majčica Srbija bila zahvalna? I znaš ko je kriv za takve zakone? Upravo vi sa...

Biće i tebi i meni glupo i smešno kad budemo tehnološki viškovi. Tebi verovatno više nego meni jer tebi "posao nije samo mesto gde zarađujem novac, meni je obrazovanje i vaspitanje dece zadovoljstvo, životno opredeljenje, karijera". Ne znam koliko dugo radiš taj posao , ali iz ove izjave naslućujem da si početnik.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.