Depresija POSLE porođaja

odgovora

Objavljeno

Milanka blago tebi,ja mog malisu ne mogu da ostavim ni 5min,a mama je svo vreme bila tu,sutra se vraca na posao i onda kuku meni tek <_<

Bice vremena za zatezanje,mrsavljenje...Ovo je veliki preokret u zivotu,ja iz sobe nisam izasla mesec dana osim sto odem sa malim napolje..Ali proce i to vreme i doce laksi dani.Bitno je da je bebica dobro i da IMA STA DA SIKI ako ti ne jedes kvalitetno,ni tvoje mleko nece biti dobro!

Glavu gore i raduj se letu,ma kakva da si ovo ce ti biti jedno od najlepsih leta u zivotu sigurno! :wub: :-*

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

@Milanka pa bebica ima tek 20 dana, tvoje telo ce se polako vratiti u normalu...ako imas samo 5kg viska dok god dojis bebu nikako nemoj drzati dijetu, uvideces vremenom i sama da ce ti se sve pretvoriti u mleko a i vrlo cesto ences moci zbog bebe da stignes da jedes...evo ti moj primer ostala sam trudna sa 58kg do porodjaja sam imala nekih 70kg a sad jedva da imam i 50kg...niko mi ne veruje da kuci imam bebu od 6 meseci...glavu gore sve ce doci na svoje

Jaoj blago tebi, nadam se da ce i kod mene sami nestati :rolleyes: Samo da prodje rana da mogu normalno da hodam i sedim, pa za nekih mesec dana da se bacim na neko vezbanje ;)

Milanka blago tebi,ja mog malisu ne mogu da ostavim ni 5min,a mama je svo vreme bila tu,sutra se vraca na posao i onda kuku meni tek <_<

Bice vremena za zatezanje,mrsavljenje...Ovo je veliki preokret u zivotu,ja iz sobe nisam izasla mesec dana osim sto odem sa malim napolje..Ali proce i to vreme i doce laksi dani.Bitno je da je bebica dobro i da IMA STA DA SIKI ako ti ne jedes kvalitetno,ni tvoje mleko nece biti dobro!

Glavu gore i raduj se letu,ma kakva da si ovo ce ti biti jedno od najlepsih leta u zivotu sigurno! :wub: :-*

Sara je jako mirna, nema nikakvih problema da je ostavimo, samo da nije gladna i da je suva i nema problema, moze kod svakoga. Mi smo 2 puta isli da setamo i zavrsvamo neke obaveze, a sutra idemo po izvod i jos neke stvari, pa cemo opet moci da setamo, a i idemo u bioskop, ne mogu da se zalim da nigde ne izlazim.

Ne brinem se toliko za 5kg, koliko da mi se vrati zategnuti stomak i grudi...

Joj necu vise da se zalim, imaju i vecih problema od mene.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja se više i ne mjerim.Očigledno je da imam višak,ali ne uzbuđujem se mnogo.Malo me iritira kad je neko ciničan,kao sestra s ginekologije.Rekla mi je Marija ti se još nisi porodila,prije neki dan kad sam bila na preledu.A ja njoj,pa da,ja sam ko slonica,nosim bebu 12 mjeseci!

Mene zapravo kilaža nije tištila.Više me napali nekakvi strahovi,ali i to što nisam mogla biti uz bolesnog brata,pa sam ga non stop sanjala.A tištio me pregtšt svakojakih savjeta,od kojih me u to vrijeme samo boljela glava.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja se više i ne mjerim.Očigledno je da imam višak,ali ne uzbuđujem se mnogo.Malo me iritira kad je neko ciničan,kao sestra s ginekologije.Rekla mi je Marija ti se još nisi porodila,prije neki dan kad sam bila na preledu.A ja njoj,pa da,ja sam ko slonica,nosim bebu 12 mjeseci!

Mene zapravo kilaža nije tištila.Više me napali nekakvi strahovi,ali i to što nisam mogla biti uz bolesnog brata,pa sam ga non stop sanjala.A tištio me pregtšt svakojakih savjeta,od kojih me u to vrijeme samo boljela glava.

<_< i nije joj neka fora, blesava žena!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pitam se da li da komentariše ili ne...ali ipak sam odlučila... :)

Jel tebi toliko stalo do te bizarne razlike u kilogramima? Nije mi jasno, zbilja...Pa ti si još i u babinama...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pitam se da li da komentariše ili ne...ali ipak sam odlučila... :)

Jel tebi toliko stalo do te bizarne razlike u kilogramima? Nije mi jasno, zbilja...Pa ti si još i u babinama...

Pa s obzirom koliko sam ranije ulagala u sebe i vodila o svemu racuna, sad me nervira ovo, ali dobro...neka prodje jos malo vremena pa videcemo... ;)

Kad nisam sama sebi po meri, ne osecam se lepo ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Milanka, opusti se.... Sad je period kad treba da budes ponosna na to sto si mama!

Znaci ti i beba pravac u setnju, da vidis samo kako ce ljudi da ti se osmehuju i da zagledaju i tebe i tvoju bebu.

Kad ti neko nepoznat kaze da je beba preslatka, to ce da prija tvom samopouzdanju vise nego da ti je rekao da ti dobro izgledas.

Bice vremena za tebe i tvoju liniju, sad se navikni na novu i najlepsu ulogu a to je biti majka, sve ostalo ce doci, samo polako.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ma tih 5kg se i ne vide,jer sam ranije bila dosta mrsava. Ali telo nije ono staro,i to me nervira. Srecom nemam vagu kod kuce,tako da ne mogu dodatno da se opterecujem. Nije me depresija uhvatila ono da sam neraspolozena,mrzovoljna,da se svadjam,sve je to ok,ali kad se pogledam u ogledalu za sekund se smorim,pa kad zaboravim na to,opet sve po starom.

Miva, ne pada mi na pamet da drzim dijetu,ali ipak pazim sta jedem,bar da se ne gojim. A sto kazes izlazaka,ja izlazim,bebu nam cuva svekrva,i nikad nije problem jer ona dodje kad je pozovemo da je pricuva.

Nekad razmisljam da jos nisam svesna novonastale situacije pa bih da sve bude kao i pre.

Kada pogledam slike iz prvog meseca, vidim da sam drugacija i u licu i telo mi je mlitavije... Mesec dana mi je ipak trebalo da zalicim na zenu kakva sam nekada bila. Izgledam na slikama kao bolesnik. To je sasvim normalno, hej pa ne uzbudjuj se ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

u pravu je Filipa,ako te samo to muči ti sretna žena ;) moja rodica je dobila 50kg a imala 53,pa sad poslije još 3 djece došla na staro :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Milanka, opusti se.... Sad je period kad treba da budes ponosna na to sto si mama!

Znaci ti i beba pravac u setnju, da vidis samo kako ce ljudi da ti se osmehuju i da zagledaju i tebe i tvoju bebu.

E poslusala sam te, stavila bebanu u kolica i pravo napolje, sat vremena smo setale po ulici i bas mi je prijalo, jako je lepo vreme, a ona spavala :rolleyes:

Kada pogledam slike iz prvog meseca, vidim da sam drugacija i u licu i telo mi je mlitavije... Mesec dana mi je ipak trebalo da zalicim na zenu kakva sam nekada bila. Izgledam na slikama kao bolesnik. To je sasvim normalno, hej pa ne uzbudjuj se ;)

Pa i ja se nadam da ce sledeci mesec biti bolji, jos uvek imam i otok u licu, rukama...ali mnoooogo manje nego u trudnoci :) Sve ce to doci na svoje...pitanje je samo vremena :unsure:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Uh,žene uhvatila me neka vrsta depresije.Osjećam se na trenutke jako bespomoćno,valjda i što sam 7 dana bolesna.I mnogo sam osjetljiva na bebu.Moja majka joj dala cuclu a ja poludela,kažem nemoj više da sam te videla.A tek kad su joj radili vežbice a ona vrištala,ma meni se srce cepalo.Ćutim a otela bih bebu,i poludim kad mi nekako kaže što ti ova beba ovako histeriše.To su samo vježbice..

A juče sam pukla od plača..nisam mogla dići Sofiju da je uzmem iz njenog krevetića u kojem spava preko dana da je podojim.Jedva sam se držala na nogama,zovem komšinicu,a ona meni - čistim kuću ne mogu sad.A živimo vrata do vrata.Osjetila sam se jadno i ništavno.

I u bolnici moleći da me puste preko reda,počela sam na kraju plakati,jer mi beba kući gladna.Sve me stiglo.Ne plačemo što smo slabi,nego što smo dovoljno dugo bili jaki :(

Tako mi je teško..I mm ne razumije što beba spava sa nama u krevetu.Jutros joj iz šale kaže,ideš ti u svoj krevetac,da ja i mama budemo pod istim pokrivačem.Tako sam se rasrdila.

Možda ja pretjerujem,ali jedno znam,tek sad me sve stiglo.Jedva čekam da ojačamo i ja i bebi,pa da šetamo i uživamo.

Evo se izjadah,nemojte zamjeriti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Uh,žene uhvatila me neka vrsta depresije.Osjećam se na trenutke jako bespomoćno,valjda i što sam 7 dana bolesna.I mnogo sam osjetljiva na bebu.Moja majka joj dala cuclu a ja poludela,kažem nemoj više da sam te videla.A tek kad su joj radili vežbice a ona vrištala,ma meni se srce cepalo.Ćutim a otela bih bebu,i poludim kad mi nekako kaže što ti ova beba ovako histeriše.To su samo vježbice..

A juče sam pukla od plača..nisam mogla dići Sofiju da je uzmem iz njenog krevetića u kojem spava preko dana da je podojim.Jedva sam se držala na nogama,zovem komšinicu,a ona meni - čistim kuću ne mogu sad.A živimo vrata do vrata.Osjetila sam se jadno i ništavno.

I u bolnici moleći da me puste preko reda,počela sam na kraju plakati,jer mi beba kući gladna.Sve me stiglo.Ne plačemo što smo slabi,nego što smo dovoljno dugo bili jaki :(

Tako mi je teško..I mm ne razumije što beba spava sa nama u krevetu.Jutros joj iz šale kaže,ideš ti u svoj krevetac,da ja i mama budemo pod istim pokrivačem.Tako sam se rasrdila.

Možda ja pretjerujem,ali jedno znam,tek sad me sve stiglo.Jedva čekam da ojačamo i ja i bebi,pa da šetamo i uživamo.

Evo se izjadah,nemojte zamjeriti.

Marijachi to je zato sto si bolesna,pa si preosetljiva.I ja sam na moju bebicu stalno slaba,mogla bih uvek zaplakati kada pricam o njoj,sto od radosti,sto neki put se tek tako rastuzim.Majka je majka i niko to ne moze zameniti.To sto tvoj m hoce da budete malo sami je razumljivo,zato ti je moj predlog,da ako je moguce,kada ti bebac preko dana spavka u krevecu,tada sama dodjes kod svog dragog i mazite se.

A i ova kisa ume da cini depresivno,mada je ja obozavam...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Marijachi, citam neke tvoje postove od teme do teme i moram da budem iskrena.

Krajnje je vreme da se opustis, spustis loptu i pocnes da uzivas u bebi.

Ako si bolesna, neka ti tvoja majka ili svekrva pricuvaju bebu na par sati, neka joj daju i vestacko mleko i cuclu i batak ako hoce, ali ti moras da se odmoris. Bebi nece nista da fali ako je par sati bez tebe, ako cucla cuclu, ako pije ad, ako je baba nosa i ljulja, ako je baba pusti da place... Tebi ce mnogo znaciti tih par sati odmora.

Prihvati svu pomoc koja ti se nudi, ne gledaj kroz prste ko i kako i sta radi sa tvojom bebom, jer tesko da ce neko nauditi bebi vise nego sto ti mozes u takvom stanju kakvom si sad.

Ako nemas pomoc, krajnje je vreme da je potrazis, ako ne onda nahrani bebu, ukljuci joj neku muzikicu i pusti je da lezi u krevetcu i sama da se "zaigra", a ti lezi i odmori.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Trudim se,al nikako da se opustim..I kad spavam,ja sam "budna".A svojoj bebi neću da naudim,kako to misliš Kamilice?

Valjda je ovo prolazna faza..

Što se pomoći tiče,potpuno si u pravu.Više neću da razmišljam ni sekunde kad me neko pita da je pričuva ;) Ti imaš 2 cure,jesi prolazila kroz neko ovakvo stanje? :unsure:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja vjerovatno nisam najbolja za odgovor jer vec neko vrijeme kukumecam zbog svog slicnog stanja na drugoj temi.

Znam da i nemas neke vajde od toga sto ti mnogi, naravno i ja, kazu da to nije nista strasno i da mnoge majke prolaze kroz to nakon porodjaja.

Desavalo mi se da se toliko iznerviram sto mi majka dok drzi bebu na krevetu izguzva posteljinu :rolleyes: Nevjerovatno, ali stvarno je bilo tako. Tek nedavno sam joj se izvinila (ona se toga ni ne sjeca). Glupa situacija, ali ih je takvih nakon porodjaja bilo na pretek.

Desavalo mi se da se unervozim kad mi se mm priblizi (kako mozes i da pomislis, a ja ne znam gdje udaram :rolleyes: )

Isto tako, nekada nisam imala snage da podignem bebu kad place (anemija me izmrcvarila posteno). I jos mnogo toga...

I mnogo toga je i proslo! Samo od sebe - zaista treba vremena da se kockice u nasem organizmu posloze kako treba.

Zbog mojih tamnih misli poslednje vrijeme, strahova, otezanog disanja... (a desavalo mi se da placem svaki dan) prije nekoliko dana sam isla kod psihijatra. Mislila sam da sam na dobrom putu za neku F dijagnozu!

I dr mi je, kao i mnoge majke na ovom forumu, potvrdio da je sve to posledica umora i iscrpljenosti, sa kojim se susrece 90 posto zena nakon porodjaja. Savjetovao me je da se, pored ostalog, bacim na neke vjezbice bar po desetak minuta dnevno, da setam sto vise sa bebom, da potrazim pomoc za spremanje kuce...

Kaze da nijedna zena nije ravnodusna zbog viska kilograma nakon porodjaja, novog ritma zivota, brojnih obaveza oko bebe...

Zato, prisili sebe na neke nove obaveze - na jutjubu mozes pronaci sjajne vjezbe Trejsi Anderson, nisu teske, a efektne su. Ako si u mogucnosti, podji u soping, bar da kupis neke mindjuse za 3-4 eura.

Ja sam za pocetak prestala da grickam nokte i, evo, posle nekoliko dana mogu da ih nalakiram :rolleyes:

Da ne budem pogresno shvacena, nisam ni ja jos na vrhu, tek sam krenula. Juce sam bezvoljna posla do grada i vratila se rasterecena, raspolozenija. Prekjuce sam, opet bezvoljna, posla kod drugarice i, reda radi, obukla se lijepo, nasminkala, napravila frizuru i bila ponosna kad su mi pohvalili izgled (iako jos imam da mrsavim).

Sve su to novi motivi da isplivam.

Takodje, po savjetu dobrih ljudi sa sajta, pijem sumeci Magnezijum, on je kao tableta za smirenje. Pa pokusaj i ti sa njim.

Ja cu sada da raskrcim malo dnevnu, a ti oribaj kupatilo :rolleyes: Za mene je to sjajna terapija! I posalji poruku suprugu da ga volis :rolleyes: A, bebi sapni da su ti ona i njen tata najbolji drugovi! Zaista jesu!!!

Malo sam oduzila, ne zamjerajte!

vaskrsija voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mali Idjoš divna si,i hvala na savjetima..Mi smo prošle nedelje samo šetale,al od kad se razboleh padoh u ovo stanje..Znala sam s bebom proći kilometre podojiti je u parkiću,i tako se smiriti.Al me nekad uhvati nekakva tuga,melanholija,pomislim da nemam drugog života osim bebećeg,a sama sebi to radim.Jednostavno imam neki nemir kad sam odvojena duže od sat vremena od nje :unsure:

I ja sam se par puta mami izvinila zbog ponašanja,al što kažeš ni moja se nekih stvari i ne sjeća.Mislim i da pridajem veliki značaj nepotrebnim sitnicama.

A ovo za poruku,super savet,odmah šaljem,mislim da mi se mužić osjeća malo zapostavljenim.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Trudim se,al nikako da se opustim..I kad spavam,ja sam "budna".A svojoj bebi neću da naudim,kako to misliš Kamilice?

Valjda je ovo prolazna faza..

Što se pomoći tiče,potpuno si u pravu.Više neću da razmišljam ni sekunde kad me neko pita da je pričuva ;) Ti imaš 2 cure,jesi prolazila kroz neko ovakvo stanje? :unsure:

Neces bebi namerno da naudis, ali slucajno mozes da je ispustis, kad si tako bolestna. Svasta moze da se desi zbog tvog takvog stanja, sto bi rekla moja baba, djavo ne spava. ;)

Bilo mi je tesko, bilo je dana gde sam htela da poludim ali ipak nisam.

Ja imam ogromnu pomoc mm, koji je ukljucen u sve aspekte oko dece, pocevsi od njihovog rodjenja.

Secam se da sam posle rodjenja prve cerkice samo zelela da se naspavam a da me niko ne budi (budila me je ili beba, ili mm zbog grudi i mleka...).Ali onda sam spavala kad sam god mogla, i kad je beba bila budna preko dana, mm bi je cuvao i uspavao a ja sam u drugoj sobi spavala. I taj period je brzo prosao.

Nisam mogla da jedem, tu je opet mm uskakao.

Sa drugom cerkom sam imala malo tezi oporavak od porodjaja. Secam se da ujutru mm odvede cerkicu u vrtic, ostavi mi dorucak i ode na posao. Beba kad se probudi ja je prebacim kod mene na krevet i tako tu spavamo do podne. Tada nije bilo potrebe da ustajem iz kreveta, jer sve oko stana je bio zaduzen mm, ponekad i moja mama i svekrva.

Samo se opusti i probaj da uzivas u najlepsoj ulozi majke. Sve ostalo ce doci na svoje mesto, polako samo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Trudim se,al nikako da se opustim..I kad spavam,ja sam "budna".A svojoj bebi neću da naudim,kako to misliš Kamilice?

Valjda je ovo prolazna faza..

Što se pomoći tiče,potpuno si u pravu.Više neću da razmišljam ni sekunde kad me neko pita da je pričuva ;) Ti imaš 2 cure,jesi prolazila kroz neko ovakvo stanje? :unsure:

Marijachi,moja sugradjanko (doduse ne trenutno),nemoj da se toliko sekiras,sve je to normalno i da budemo bolesne i da smo nekada sprecene da se bebi posvetimo koliko i kako bi htele, i da nas svi drugi nerviraju.. Vidim pominjes vezbice,ne znam sta je u pitanju i zasto vezbate,ali veruj da moras da budes jaka i da sebi ponavljas da tvoja beba mora da vezba da bi joj bilo bolje. Igrom slucaja moj sin je na rodjenju u nasem KBC povredjen i ruka mu je bila paralisana.Vezbali smo od njegove trece nedelje zivota, i jos vezbamo i tacno znam kako ti je kad cujes svoju bebu da place. Srecom, nasa terapeutkinja mi je jednom,videvsi da sam potresena od bebinog placa rekla: Marku nije problem plakanje nego ruka,prema tome,fokusiraj se na ruku,place zato sto mu ne odgovara da vezba".Ovo me je trglo (mozda ce i tebe) i eto ostah pri zdravoj pameti svo ovo vreme.A da se dere,veruj dere se,i sad,a kontinuirano vezbamo.Prosto,bebe se tako brane,pa podji od sebe,i ti bi se bunila da te neko tera da vezbas,a ti neces.

Sto se tice pomoci,prihvataj je oberucke,ko god ti se ponudi,pa boze moj,i ako ne reda ljudi onako kako bi ti bas htela,nije smak sveta.Posveti se sebi,radi nesto sto volis dok ti neko drugi pazi bebu,ili se lepo spremi i izadji van do prodavnice,drugarice,bilo gde.

Ono sto ti je muzic komentarisao za bebu,meni nije strasno,nego bas slatko.To je lepo i romanticno. Nije nista lose mislio,sigurna sam. Zato draga moja Podgoricanko,drzi se i razmisljaj da ce i ovaj period u kom si se nasla biti iza tebe.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

AH,kako je mene sramota zbog nekih stvari.Jednom sam morala izvaditi krvnu sliku a Sofija mi bila sa mamom u hodniku bolnice,imala je svega 10 dana.Molila sam ljude da me puste jer sam sa malom bebom,a jedna žena je rekla i mi smo imali bebe ajde skloni se.Kako me je to zabolelo,počela sam da plačem.Pomislila sam kako sam ugrožena,slaba,jadna ništavna.Kako nemam snage da se borim.A borila sam se koliko sam znala.

Čuj da plačem u javnosti,to je strašno.Mislila sam sa trudnoćom da prolaze ti ludi hormoni,a ono dođe u mnogo većem obliku.

Nisam se jadala drugima,smejala sam se,dok sam u sebi plakala,i dok se tuširam plačem a ne znam ni što.Jadala sam se ženama ovdje,pisala neke gluposti,dok nisam shvatila da me nešto jako drma.

Najteže mi je bilo kada ne bih mogla otići da vidim svog brata,koji je prošle godine završio na psihijatriji,a sad je kući i stalno strepim da mu se ne vrati.

Sanjala sam da mu se bolest vraća.On je došao da vidi moju bebu,uzeo je u naručje odmah po mom izlasku iz porodilišta.Majka rekla neka on drži bebu,a ja skočila,šta ima on da drži MOJU bebu?Sramota me sada kad se toga setim.Ko zna kako sam ga povredila.Poslije je sa strahom prilazio Sofiji,ali sad se skroz opustio jer mu ja stalno kažem,uzmi je malo,i ona mu se smeška.Prosto sam srečna sada kad je drži.

Ja sam u početku imala strah od toga da je neko ne povredi da mi je ne oduzmu.I sada me uhvati panika kad joj neko nešto radi.

Alisa znam za tvoj slučaj,i znaš i sama kakav je KBC.Ja sam bila presrećna kad sam se porodila,ali sam na odeljenju akušerstva doživela poraz.Poslala sam članak u novine,i još pa žena,počeli su malo da menjaju.Barem tako pišu porodilje.Taj početak,koji je bio turbulentan,ostavio je jak trag u meni.

Baš sam odužila,ne zamjerite,nadam se da ću prestati biti ovakva kakva sam sada.Ja koja sam nekad bila jaka kao stena,sada plačem kao neka strina.I sve me živo potrese <_<

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Marijachi, i ja sam sigurna da je sve do hormona. A jedna ruzna misao ili strah povuce jos deset njih za sobom (znam iz iskustva :rolleyes: ). Kad te uhvate te misli razmisljaj o tome na sta bi sve potrosila milion eura dobitka na lutriji :rolleyes:

Vjerovatno u narednim mjesecima imas neki rodjendan na koji bi mogla da odes sa bebicom. Razmisljaj o tome sta bi mogla da obuces, sta bi od stare garderobe sama mogla da prepravis. A mozda mozes da promijenis i frizuru :rolleyes: Sigurna sam da i tvom ormaru treba jedno dobro preslaganje kao i mom :rolleyes:

Vjerovatno da svim tim neces odagnati tu tminu za dan-dva, ali za nedjelju-dvije hoces, samo budi uporna. A vjezbama (laganijim aerobikom), razbicemo tu napetost u nama, kako bi hormonima raspolozenja dozvolili da se razliju po nasem tijelu (ovo sam bas fino objasnila :lol: )

Kunem ti se, imala sam (a imam i dalje) i ja takvih neraspolozenja i obecala sam sebi da cu da se trgnem jer ne zelim da za godinu-dvije zazalim sto sam propustila neke lijepe trenutke sa bebom.

Zato, napravi plan vec za danas. Ja cu da pocnem sa preslaganjem zimske i ljetnje garderobe (pobacacu sve ono sa etiketom "valjace nekad"). Umoricu se, mozda i unervoziti zbog umora, ali u glavi mi to barem vise nece visiti kao obaveza.

Zato, pokret! ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Marijachi, i ja sam sigurna da je sve do hormona. A jedna ruzna misao ili strah povuce jos deset njih za sobom (znam iz iskustva :rolleyes: ). Kad te uhvate te misli razmisljaj o tome na sta bi sve potrosila milion eura dobitka na lutriji :rolleyes:

Vjerovatno u narednim mjesecima imas neki rodjendan na koji bi mogla da odes sa bebicom. Razmisljaj o tome sta bi mogla da obuces, sta bi od stare garderobe sama mogla da prepravis. A mozda mozes da promijenis i frizuru :rolleyes: Sigurna sam da i tvom ormaru treba jedno dobro preslaganje kao i mom :rolleyes:

Vjerovatno da svim tim neces odagnati tu tminu za dan-dva, ali za nedjelju-dvije hoces, samo budi uporna. A vjezbama (laganijim aerobikom), razbicemo tu napetost u nama, kako bi hormonima raspolozenja dozvolili da se razliju po nasem tijelu (ovo sam bas fino objasnila :lol: )

Kunem ti se, imala sam (a imam i dalje) i ja takvih neraspolozenja i obecala sam sebi da cu da se trgnem jer ne zelim da za godinu-dvije zazalim sto sam propustila neke lijepe trenutke sa bebom.

Zato, napravi plan vec za danas. Ja cu da pocnem sa preslaganjem zimske i ljetnje garderobe (pobacacu sve ono sa etiketom "valjace nekad"). Umoricu se, mozda i unervoziti zbog umora, ali u glavi mi to barem vise nece visiti kao obaveza.

Zato, pokret! ;)

Hvala,al meni pre treba odmor nego pokret.Već 2 dana sam na infuzijama,i vreme je da leškarim i spavam što više mogu.Previše dugo sam se isrpljivala i vreme je da odmorim.

Uskoro selimo u svoj stan a ja ne mogu da mrdnem.Moraću prepustiti mm nešto što nisam ni zamislila.Meni ostaje da preko interneta gledam kataloge <_< al dobbro

Ja sam sebe npr častila,da odem sa bebom u Češku na leto kod drugarice,i ta misao me nekad oraspoloži kad pomislim kako mi je sve teško.

Lek za depresiju su u moom slučaju uvek bila putovanja,makar i na neko seoce. :)

Čitala sam tvoje postove,bitno je da se boriš.Onaj ko je u pravoj depresiji,nema volju ni za to.

uJavljaj kako napreduješ.imaš dobre zamisli,i uspjećeš.Ja bih da izađem iz ovog stanja najviše zbog bebe.Mada njoj ništa ne fali,mama joj daje ljubavi npuno,al uvek pomešano sa brigama..nadam se da ćemo brzo uspeti..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mada ja bih vam preporučila i da mnoge razmišljate o samomm'iscrpljivanju',jer što više razmišljate o tome i kako vam je potrebno to i to i to da bi bili 'mirni i srećni' ,više će vam biti loše,jednostavno treba pokušati razmišljati da su neke stvari 'normalne',naravno nismosvi isti,ali zaista dosta puta treba tako misliti,svi su pa što ne bi i ja ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slazem se Marijachi da ti treba odmor. Po tvojim postovima vidim da ne samo sto si fizicki, ti si i psihicki opterecena bebicom. Opusti se ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Danas smo se beka i ja našetale,divno nam je bilo,ja sam se preporodila :)

A Sofija se konačno naspavala,nije spavala ovih dana uopšte.Šetnja je najbolji antidepresiv :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Danas smo se beka i ja našetale,divno nam je bilo,ja sam se preporodila :)

A Sofija se konačno naspavala,nije spavala ovih dana uopšte.Šetnja je najbolji antidepresiv :D

Da, šetnja i sunce, sunce je izvor energije :) Kad god se osetiš depresivnom, ti Sofiju u kolica i na sunce :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.