Čekamo plusiće

[LunaMi 591]

Ja stalno nesto osecam, vise ni ne znam sta da mislim ... pre ce se ispostaviti da osecam kako mi rade creva, a ja da umisljam ....

Maybe draga i kod mene tako

Na silu sebe prekidam u takvim mislima, jer kada krenem ...

Učo, i ja mislim da ti se sprema jedna lepa O!

A to što te probadaju jajnici je znak da su počeli da se vraćaju u normalu i da rade kako treba. Samo kad bi taj tvoj dr još mogao sve da potvrdi, bilo bi super. Ali nema veze, ti pijuckaj kapi i dalje i nemoj da odustaješ. Ja se i dalje čudim kako nije znao ništa da ti kaže, pa to su neke osnovne stvari koje se lako vide na UZ.

Joco, izgleda da je njima to najteze. Inace odavno nisam listala po guglu do pre neki dan, i sta sam sve procitala groznog o doktorima i sterilitetu, jeza da te uhvati. Pogotovu o urolozima

pa da, jaka ovulacija, jedino ako sam izbacila jajasca jedno 28 komada... sladak ti taj dr kao i ova moja

Mlogo su oni slatki. Mozda sam trebala neku paricu da mu ponudim ?

[M@r@ 7660]

Hihihi Rođo i BlesNes kako ste bleskaste

Ljubo super za danasšnji pregled!

Rođo taj tvoj doca je kao moja nova koleginica-nema pojma ni o čemu, samo lupa gluposti!

Ja još uvek nisam dobila!

[M@r@ 7660]

M@ro - jesi li radila test???

Jesam....nema ništa. Danas je 37. dan ciklusa...

[LunaMi 591]

SI STIGOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!! cmok,cmok cmok,cmoooooooook

Ljubim najbolje mame 2013

Gde si ti do sada????

CMOKETE

Kosmo moj, da ti znaš kako se radujem što te vidim ovde!!!

Dosta si odmarala od nas, nema više!!!

Ljubim te puno!!!

Gde si Kosmo moj? Kako je na poslu?

Sto mi se dja to tvoje pismo!!!

Ljubim draga moja

Nisi udavila, nimalo, jedino sto se ja sada becim u ekran i uopste mi nije jasno nista vezano za tvog dr! Znaci tebi je 'vestica' u stvari ovulacija? A kada ti je onda vestica? I zbog cega je on vec pre prvog pregleda "znao" da ces na vto?

I draga moja Luna, pa ja uopste nisam pratila plusice kada se tebi to desavalo sa spontanim, bas mi je zao ...

Veruj mi da ni meni nije jasno.

I to ne moze nikako da bude ovulacija, ali nikako, jer je lilo!!!!! Dva dana je teklo!!! Da je jedan dan bilo pa posle rozle, pa hajde, ali ovo je potpuno regularno, eh. Tek je posle, kada je video debljinu endometrijuma rekao pa da mozda je to kod tebe bilo istovremeno??!!!!!! Cekaj bwe, mi to nismo u biologiji bas tako ucili, vestica i ovulacija ruku pod ruku!!!

Msm, ja sam samo glupi masinac

[LunaMi 591]

Jesam....nema ništa. Danas je 37. dan ciklusa...

Ooooooooooooooooooooooooooooo

A UZ????

[M@r@ 7660]

Ooooooooooooooooooooooooooooo

A UZ????

Ne znam Kosmo, pazili smo se jer još nema 3 meseca od prekida...nisam pametna. Čekam još koji dan pa ću da idem kod giše. Najviše me zeza što me već 2 nedelje bolucka stomak ali sa prekidima, taman pomislim sad će kad ono šipak :smajlikojijejakozbunjen:

[LunaMi 591]

A kako si dosla do tog dr? Je l' on neki poseban strucnjak, ili ...?

Preko prijateljice koja radi u toj ustanovi, i kao nije los (ona licno ne ide kod njega, ali je cula da je ok). A resili smo da idemo zajedno (mm lekar je na 4om a moj na 3em spratu), jer se valjda tu lekari poznaju, na jednom smo mestu i valjda ce nam biti lakse.

Inace, kod mene je do sada uvek sve bilo u redu. I hormoni kada sam ih pre 5-6 godina radila, ali sve, bas sve.

Sela sam u stolicu kod dr-a i dok nije video godiste sve je bilo u redu, a onda je osuo paljbu da samo zene sa 20 godina treba da radjaju i da su vec i one defektne, itd itd itd ... da vas ne traumiram i opterecujem, mozete da zamislite

Ne znam Kosmo, pazili smo se jer još nema 3 meseca od prekida...nisam pametna. Čekam još koji dan pa ću da idem kod giše. Najviše me zeza što me već 2 nedelje bolucka stomak ali sa prekidima, taman pomislim sad će kad ono šipak :smajlikojijejakozbunjen:

HM, mozda od stresa, pocela si da radis skoro. Da li pijes nesto od lekova?

Mada bih ja najvise volela da je znas sta.

[M@r@ 7660]

Preko prijateljice koja radi u toj ustanovi, i kao nije los (ona licno ne ide kod njega, ali je cula da je ok). A resili smo da idemo zajedno (mm lekar je na 4om a moj na 3em spratu), jer se valjda tu lekari poznaju, na jednom smo mestu i valjda ce nam biti lakse.

Inace, kod mene je do sada uvek sve bilo u redu. I hormoni kada sam ih pre 5-6 godina radila, ali sve, bas sve.

Sela sam u stolicu kod dr-a i dok nije video godiste sve je bilo u redu, a onda je osuo paljbu da samo zene sa 20 godina treba da radjaju i da su vec i one defektne, itd itd itd ... da vas ne traumiram i opterecujem, mozete da zamislite

HM, mozda od stresa, pocela si da radis skoro. Da li pijes nesto od lekova?

Mada bih ja najvise volela da je znas sta.

Na poslu jeste naporno ali mi nije stresno, baš mi prija da radim jer ne razmišljam ni o čemu. Pijem samo vitamine...kad se setim

[BlueFairy 6199]

Au, Luna, pa gde bas tog nadje, uopste mi se ne svidja njegov pristup svemu tome, pobogu, pa kako moze da te samo pogleda i da kaze da ces na VTO, mislim strasno... A jeste li razmisljali o inseminaciji za pocetak? Tu lepo moze da se natempira O, mislim s obzirom da tm plivaci ne zive bas dugo.

Mene zezala beta, na dan nedobijanja 9.7, posle dva dana dobila itd, izgleda jos jedna biohemijska, sta da radim.

[Ellie 346]

Luna taj tvoj lekar je nešto pobrkao lončiće Ništa mi tu nije jasno.. Što se tiče tm mislim da to nije strašno, antibiotici srede te leukocite i eritrocite. Slažem se da je bitno da fabrika radi... A klinika Ivanović, oni su toliko skupi da to nije normalno a da su dobri, dobri su..

Dužna sam ti jedno vučenje nosa, tj. svim čekalicam koje vidim

[LunaMi 591]

Au, Luna, pa gde bas tog nadje, uopste mi se ne svidja njegov pristup svemu tome, pobogu, pa kako moze da te samo pogleda i da kaze da ces na VTO, mislim strasno... A jeste li razmisljali o inseminaciji za pocetak? Tu lepo moze da se natempira O, mislim s obzirom da tm plivaci ne zive bas dugo.

Mene zezala beta, na dan nedobijanja 9.7, posle dva dana dobila itd, izgleda jos jedna biohemijska, sta da radim.

Eh, da mi je bar odmah na prvi pogled, pa da kazem vidovit covek, ali ... No dobro, proslo je i to, bila sam ni mrtva ni ziva nedelju dana.

Za sada je sve u opticaju, videcu u cetvrtak sta ce dr da kaze.

A sada, da li si radila betu???

nacicu jednu pricu koju sam skoro procitala, pa stavljam, zbog toga pitam

Luna taj tvoj lekar je nešto pobrkao lončiće Ništa mi tu nije jasno.. Što se tiče tm mislim da to nije strašno, antibiotici srede te leukocite i eritrocite. Slažem se da je bitno da fabrika radi... A klinika Ivanović, oni su toliko skupi da to nije normalno a da su dobri, dobri su..

Dužna sam ti jedno vučenje nosa, tj. svim čekalicam koje vidim

Videcemo draga Elice, nisam bas ubedjena da cemo tako lako da prodjemo, jer mu plivaci kratko zive, sto je najgore.

Jedva cekam da budem Pinokio CMOK

[LunaMi 591]

Evo nasla sam. Plakala sam kao kisa kada sam ovo citala:

"Ova prica je preneta sa Rodinog portala i ima veze sa temom!

Uvijek su najteži ti zadnji dani, kada osluškujem signale koje mi šalje moje tijelo i koristim svaku priliku za zavirivanje u gaćice. Bijelo znači olakšanje. Ali prije ili kasnije pretvori se u smeđe ili crveno. Sjedim na tepihu, grlim samu sebe i plačem. Želim ne osjećati. Tampon i tableta protiv bolova pomažu u tome.

Šesti IVF završava isto kao i prethodnih pet. Ovaj puta odlučujem ne ponavljati onaj besmisleni ritual testiranja na trudnoću nakon što krvarenje već započne. Gubljenje tvrdoglave, besmislene nade bi me još više rastužilo. Ovaj puta vjerujem vlastitom tijelu.

Krvarenje traje tri dana, kao i obično. Četvrti dan sam već isplakala, preboljela, zaboravila... Puno je lakše sada, nego u svim prethodinm postupcima. Mora da s vremenom razočarenje ipak manje boli.

Nadoknađujem poslove koje nisam htjela raditi dok sam se nadala da sam trudna. Kosim travu, nosim posude s cvijećem, pomičem namještaj – gotovo s nekim prkosom. Sada barem to mogu. Utrogestan i Bromergon bacila sam u ladicu. Ugodno je konačno ne uzimati baš nikakve lijekove. Neka vrsta slobode. Sunce je, proljeće je došlo sa svom svojom snagom. Lakše je ne osjetiti tugu u proljeće.

Odlazim na šetnju s mužem. Ne želim predaleko hodati.

´Kako to da se tako brzo umoriš?ª pita me muž.

´Valjda je to zbog svih silnih lijekova koje sam donedavno uzimala. Ili zbog previše odmaranja poslje transfera.ª Odlučujem se što prije opet upisati na fitness.

Gledam se u ogledalu. Dobila sam nekoliko kilograma tijekom postupka. Ipak, trbuh mi je malo manji otkada ne uzimam progesteron. No neću stati u lanjski kupaći ako pod hitno ne krenem na djetu. I grudi me bole malo. Zaključujem da je to zato jer sam istegnula mišiće koji se nalaze ispod njih. Previše grabljanja trave za jedan dan.

Prolazi nekoliko dana. Stanem u uske traperice ali grudi me još uvijek bole. U mene se polako uvlači sumnja da sam ipak trudna. Ja volim razmišljati o nemogućim stvarima. Smišljati scenarije o događajima koji su nevjerojatni. Zamišljam što bi bilo da otkrijem da jesam trudna. E to bi baš bilo čudo. Pravo pravcato čudo.

No to razmišljanje o čudima me počinje umarati. Želim prestati razmišljati o nemogućoj trudnoći i odlučujem ipak kupiti test. Kasno je, samo jedna ljekarna u gradu radi. Šećem pustim ulicama do nje i kroz prozorčić zamolim prodavačicu da mi da test za trudnoću. Iza mene čeka muškarac s malim dječakom. Traži neku mast dok ja izlazim iz ljekarne. Osjećam se malo glupo – zašto ja ovo radim. Prošao je čitav tjedan otkada sam imala menstruaciju.

Kod kuće napravim s testom sve što piše u uputama. Sjednem za kompjuter a plastični štapić stavim na salvetu kraj sebe. Piše da treba čekati 5 minuta. Samo da već jednom vidim tu jednu crticu pa da mogu mirno spavati.

Radim nešto i usput virim u crtice. Polako postaju ljubičaste, obadvije istovremeno. Moje tijelo reagira samo od sebe: srce mi lupa tako da mislim da će iskočiti iz grudi. Ruke se tresu, teško mi je disati.

No mozak ostaje smiren i sabran. Gledam što piše na testu - 99% točnosti. Gledam rok trajanja – još godina dana. Piše da se može upotrijebiti već prvog dana izostale menstruacije. Ne piše ništa za tjedan dana NAKON menstruacije.

Odlučujem ne vjerovati testu. Meni treba više od papirnate trakice i malo plastike da me uvijeri u čuda. Ipak, za svaki slučaj, izvučem Utrogestan iz ladice i upotrijebim dvije kuglice.

Sljedećeg jutra odlazim izvaditi krv. Kasnit ću na posao, ali nema veze. Ionako sam bila puno na bolovanju ovih dana. Odlazim u privatnu kliniku, nemam strpljenja ići po uputnicu niti čekati u blolnici. Sjedim u ordinaciji, sestra mi uzima podatke, stavlja iksić u rubriku B HCG na formularu i priprema iglu i bočicu.

´Rezultati će vam biti za 3 dana,ª kaže. Ja je pogledam kao da mi je rekla neku strašnu vijest. ´Zar vam je hitno?ª

´Da,ª kažem. I kažem da sam već više puta kod njih vadila krv i da je uvijek nalaz bio isti dan.

Objašnjava da su promjenili laboratorij i da zato treba više čekati. Ja ustajem sa stolice. Ne pokušavam objasniti da, kada čekaš 7 godina, ne dolazi u obzir čekati još i ta tri dana.

Sestra je ljubazna i objašnjava mi gdje se nalazi novi privatni laboratorij gdje mogu brzo dobiti nalaze. Odlazim tamo, izvade mi krv i kažu mi da mogu nazvati za 3 sata.

Odlazim na posao i pokušavam ne misliti. Za tri sata zovem laboratorij. Sestra mi kaže brojku 1630. Ne znači mi to puno, pitam koje su referentne vrijednosti. ´Manje od 5ª, kaže. Pitam što to znači. Ona mene pita jesam li sumnjala na trudnoću. I kaže mi da ta brojka znači trudnoću, ali tihim, gotovo suosjećajnim glasom. Kao da me žali. To me nasmije. Kad bi ona znala...

Sama sam u malom uredu, sjednem i zatvorim oči. Razmišljam kako bih sada trebala plakati, vrištati, skakati od sreće. Da bi mi se barem ruke trebale tresti.

Ništa se ne događa. Ne vjerujem nalazu kojega nisam vidjela. Nazovem muža i zamolim ga da ode po nalaz jer ja nisam sigurna da sam dobro razumjela što su mi rekli.

Zove me malo kasnije, kaže da sam ih dobro razumjela. I da je pitao znači li to da sam trudna. Rekli su mu da znači i pitali ga je li zadovoljan. Smije se i kaže da im je odgovorio da je zadovoljan.

Ne znam što da radim. Da odem kući i zavučem se u krevet. Ili da nastavim živjeti kao i dan ranije, kao da nisam trudna ili kao da sam ´običnaª trudnica koja još niti ne zna ništa. Zovem bolnicu, ne mogu dobiti mog doktora. Kažu mi da je tamo ali da ću ga teško dobiti telefonom.

Petak je. Shvaćam da ne mogu čekati do ponedjeljka. Nazovem muža ponovno i zamolim ga da se nađemo u bolnici.

Sretnemo doktora na hodnku. U žurbi je, pozdravi nas na brzinu i pita kako smo. Pokažemo mu papir na kome piše ona prekrasna brojka 1630. Nasmije se, zagrli me i kaže neka ga pričekamo.

Pola sata kasnije ležim o ordinaciji i gledam u točkicu na zaslonu ultrazvuka. Doktor kaže da je prerano da bi se vidio plod, ali da sam definitivno trudna. Moje tijelo se trese od uzbuđnjenja. Ali um postavlja logična pitanja.

Doktor ima odgovore na većinu. I čestitike, i radostan sjaj u očima. Kaže neka dođem na ultrazvuk za dva tjedna i da će se tada vidjeti više. Pričam što sam sve radila prošli tjedan – dizala teško, vježbala, imala odnose, prestala uzimati terapiju. On se smješka i kaže da je to dokaz da ne možemo puno utjecati. ´Kada hoće, hoće.ª Ali neka se ipak od sada pripazim.

Kasnije, muž i ja šećemo gradom, držimo se za ruke i uživamo u proljetnom danu. Ne grlimo se i ne skačemo od sreće. Radost dolazi polako, izmješana sa strepnjom hoće li sve biti u redu. Samo jedan mali dio nas, negdje iznutra, usuđuje se vrištati i plakati od radosti. I raste, zajedno s malim bićem u meni."

[neca79 4328]

Evo nasla sam. Plakala sam kao kisa kada sam ovo citala:

"Ova prica je preneta sa Rodinog portala i ima veze sa temom!

Uvijek su najteži ti zadnji dani, kada osluškujem signale koje mi šalje moje tijelo i koristim svaku priliku za zavirivanje u gaćice. Bijelo znači olakšanje. Ali prije ili kasnije pretvori se u smeđe ili crveno. Sjedim na tepihu, grlim samu sebe i plačem. Želim ne osjećati. Tampon i tableta protiv bolova pomažu u tome.

Šesti IVF završava isto kao i prethodnih pet. Ovaj puta odlučujem ne ponavljati onaj besmisleni ritual testiranja na trudnoću nakon što krvarenje već započne. Gubljenje tvrdoglave, besmislene nade bi me još više rastužilo. Ovaj puta vjerujem vlastitom tijelu.

Krvarenje traje tri dana, kao i obično. Četvrti dan sam već isplakala, preboljela, zaboravila... Puno je lakše sada, nego u svim prethodinm postupcima. Mora da s vremenom razočarenje ipak manje boli.

Nadoknađujem poslove koje nisam htjela raditi dok sam se nadala da sam trudna. Kosim travu, nosim posude s cvijećem, pomičem namještaj – gotovo s nekim prkosom. Sada barem to mogu. Utrogestan i Bromergon bacila sam u ladicu. Ugodno je konačno ne uzimati baš nikakve lijekove. Neka vrsta slobode. Sunce je, proljeće je došlo sa svom svojom snagom. Lakše je ne osjetiti tugu u proljeće.

Odlazim na šetnju s mužem. Ne želim predaleko hodati.

´Kako to da se tako brzo umoriš?ª pita me muž.

´Valjda je to zbog svih silnih lijekova koje sam donedavno uzimala. Ili zbog previše odmaranja poslje transfera.ª Odlučujem se što prije opet upisati na fitness.

Gledam se u ogledalu. Dobila sam nekoliko kilograma tijekom postupka. Ipak, trbuh mi je malo manji otkada ne uzimam progesteron. No neću stati u lanjski kupaći ako pod hitno ne krenem na djetu. I grudi me bole malo. Zaključujem da je to zato jer sam istegnula mišiće koji se nalaze ispod njih. Previše grabljanja trave za jedan dan.

Prolazi nekoliko dana. Stanem u uske traperice ali grudi me još uvijek bole. U mene se polako uvlači sumnja da sam ipak trudna. Ja volim razmišljati o nemogućim stvarima. Smišljati scenarije o događajima koji su nevjerojatni. Zamišljam što bi bilo da otkrijem da jesam trudna. E to bi baš bilo čudo. Pravo pravcato čudo.

No to razmišljanje o čudima me počinje umarati. Želim prestati razmišljati o nemogućoj trudnoći i odlučujem ipak kupiti test. Kasno je, samo jedna ljekarna u gradu radi. Šećem pustim ulicama do nje i kroz prozorčić zamolim prodavačicu da mi da test za trudnoću. Iza mene čeka muškarac s malim dječakom. Traži neku mast dok ja izlazim iz ljekarne. Osjećam se malo glupo – zašto ja ovo radim. Prošao je čitav tjedan otkada sam imala menstruaciju.

Kod kuće napravim s testom sve što piše u uputama. Sjednem za kompjuter a plastični štapić stavim na salvetu kraj sebe. Piše da treba čekati 5 minuta. Samo da već jednom vidim tu jednu crticu pa da mogu mirno spavati.

Radim nešto i usput virim u crtice. Polako postaju ljubičaste, obadvije istovremeno. Moje tijelo reagira samo od sebe: srce mi lupa tako da mislim da će iskočiti iz grudi. Ruke se tresu, teško mi je disati.

No mozak ostaje smiren i sabran. Gledam što piše na testu - 99% točnosti. Gledam rok trajanja – još godina dana. Piše da se može upotrijebiti već prvog dana izostale menstruacije. Ne piše ništa za tjedan dana NAKON menstruacije.

Odlučujem ne vjerovati testu. Meni treba više od papirnate trakice i malo plastike da me uvijeri u čuda. Ipak, za svaki slučaj, izvučem Utrogestan iz ladice i upotrijebim dvije kuglice.

Sljedećeg jutra odlazim izvaditi krv. Kasnit ću na posao, ali nema veze. Ionako sam bila puno na bolovanju ovih dana. Odlazim u privatnu kliniku, nemam strpljenja ići po uputnicu niti čekati u blolnici. Sjedim u ordinaciji, sestra mi uzima podatke, stavlja iksić u rubriku B HCG na formularu i priprema iglu i bočicu.

´Rezultati će vam biti za 3 dana,ª kaže. Ja je pogledam kao da mi je rekla neku strašnu vijest. ´Zar vam je hitno?ª

´Da,ª kažem. I kažem da sam već više puta kod njih vadila krv i da je uvijek nalaz bio isti dan.

Objašnjava da su promjenili laboratorij i da zato treba više čekati. Ja ustajem sa stolice. Ne pokušavam objasniti da, kada čekaš 7 godina, ne dolazi u obzir čekati još i ta tri dana.

Sestra je ljubazna i objašnjava mi gdje se nalazi novi privatni laboratorij gdje mogu brzo dobiti nalaze. Odlazim tamo, izvade mi krv i kažu mi da mogu nazvati za 3 sata.

Odlazim na posao i pokušavam ne misliti. Za tri sata zovem laboratorij. Sestra mi kaže brojku 1630. Ne znači mi to puno, pitam koje su referentne vrijednosti. ´Manje od 5ª, kaže. Pitam što to znači. Ona mene pita jesam li sumnjala na trudnoću. I kaže mi da ta brojka znači trudnoću, ali tihim, gotovo suosjećajnim glasom. Kao da me žali. To me nasmije. Kad bi ona znala...

Sama sam u malom uredu, sjednem i zatvorim oči. Razmišljam kako bih sada trebala plakati, vrištati, skakati od sreće. Da bi mi se barem ruke trebale tresti.

Ništa se ne događa. Ne vjerujem nalazu kojega nisam vidjela. Nazovem muža i zamolim ga da ode po nalaz jer ja nisam sigurna da sam dobro razumjela što su mi rekli.

Zove me malo kasnije, kaže da sam ih dobro razumjela. I da je pitao znači li to da sam trudna. Rekli su mu da znači i pitali ga je li zadovoljan. Smije se i kaže da im je odgovorio da je zadovoljan.

Ne znam što da radim. Da odem kući i zavučem se u krevet. Ili da nastavim živjeti kao i dan ranije, kao da nisam trudna ili kao da sam ´običnaª trudnica koja još niti ne zna ništa. Zovem bolnicu, ne mogu dobiti mog doktora. Kažu mi da je tamo ali da ću ga teško dobiti telefonom.

Petak je. Shvaćam da ne mogu čekati do ponedjeljka. Nazovem muža ponovno i zamolim ga da se nađemo u bolnici.

Sretnemo doktora na hodnku. U žurbi je, pozdravi nas na brzinu i pita kako smo. Pokažemo mu papir na kome piše ona prekrasna brojka 1630. Nasmije se, zagrli me i kaže neka ga pričekamo.

Pola sata kasnije ležim o ordinaciji i gledam u točkicu na zaslonu ultrazvuka. Doktor kaže da je prerano da bi se vidio plod, ali da sam definitivno trudna. Moje tijelo se trese od uzbuđnjenja. Ali um postavlja logična pitanja.

Doktor ima odgovore na većinu. I čestitike, i radostan sjaj u očima. Kaže neka dođem na ultrazvuk za dva tjedna i da će se tada vidjeti više. Pričam što sam sve radila prošli tjedan – dizala teško, vježbala, imala odnose, prestala uzimati terapiju. On se smješka i kaže da je to dokaz da ne možemo puno utjecati. ´Kada hoće, hoće.ª Ali neka se ipak od sada pripazim.

Kasnije, muž i ja šećemo gradom, držimo se za ruke i uživamo u proljetnom danu. Ne grlimo se i ne skačemo od sreće. Radost dolazi polako, izmješana sa strepnjom hoće li sve biti u redu. Samo jedan mali dio nas, negdje iznutra, usuđuje se vrištati i plakati od radosti. I raste, zajedno s malim bićem u meni."

ovo zaista tera suze u oci

[*Jagoda* 469]

Lunice draga,ne znam sta da kazem za tvog dr. Aj videcemo sta ce on reci Super sto su rezultati bolji A bas mi je zao za spontani A ono za vesticu i O istovremeno Booze svasta. Pricicu ovu sam davno procitala,dira pravo u srce.

[My heart 885]

Pozdrav drage moje devojke!!!

Evo najzad i mene, doduse danas na kratko, ali obecavam da cu vec od sutra da se lagano vratim vama mojim divnim cekalicama.

Predpostavljam da sam puuuuuuuuuuuno toga propustila, pa bih vas zamolila za pregled noviteta, a nadam se da ih puno ima!!!

CILJam vas sve!!!!

Jao,duso moja.. konacno..

meni se juce desilo da sam prokrvarila, 12dc, ali bas mi je islo kao kad dobijem..jutros mi ispade zgrusano nesto,neka krvi i to je to, po podne nesto rozikast sekret...

A da ti to proveris? kakvo je to krvarenje pogotovo takvo u sred ciklusa? Cudno,cudno..

Uff tesko je sad sve prepricati...

Ellie nam je trudnica

Aja nam se udala

Simona je napravila brdooo kolaca za slavu

Sa Ljubom si se verovatno cula

Cekalica malo cisti dvoriste malo se svrcka

Velnes zabusava (ne zna se dal je dobila otkaz ili nije )

Mara je pocela da radi pa slabije svraca ovde

Anchy zezaju bete,ide u novi DOBITNI pokusaj

Sunce je malo u bolnici malo kuci,beba je dobro

Jagoda cupka u mestu

Ima i novih clanica,i tako to...

Ostale ce dodati ono sto sam ja propustila

A toljage i ostala ratna oprema radi svaki dan

A jaaaaaaaaaaaa????

Maybe, Luna, bas volim da vidim vase nikove ovde

P&P

[idemo dalje 74]

Evo nasla sam. Plakala sam kao kisa kada sam ovo citala:

"Ova prica je preneta sa Rodinog portala i ima veze sa temom!

Uvijek su najteži ti zadnji dani, kada osluškujem signale koje mi šalje moje tijelo i koristim svaku priliku za zavirivanje u gaćice. Bijelo znači olakšanje. Ali prije ili kasnije pretvori se u smeđe ili crveno. Sjedim na tepihu, grlim samu sebe i plačem. Želim ne osjećati. Tampon i tableta protiv bolova pomažu u tome.

Šesti IVF završava isto kao i prethodnih pet. Ovaj puta odlučujem ne ponavljati onaj besmisleni ritual testiranja na trudnoću nakon što krvarenje već započne. Gubljenje tvrdoglave, besmislene nade bi me još više rastužilo. Ovaj puta vjerujem vlastitom tijelu.

Krvarenje traje tri dana, kao i obično. Četvrti dan sam već isplakala, preboljela, zaboravila... Puno je lakše sada, nego u svim prethodinm postupcima. Mora da s vremenom razočarenje ipak manje boli.

Nadoknađujem poslove koje nisam htjela raditi dok sam se nadala da sam trudna. Kosim travu, nosim posude s cvijećem, pomičem namještaj – gotovo s nekim prkosom. Sada barem to mogu. Utrogestan i Bromergon bacila sam u ladicu. Ugodno je konačno ne uzimati baš nikakve lijekove. Neka vrsta slobode. Sunce je, proljeće je došlo sa svom svojom snagom. Lakše je ne osjetiti tugu u proljeće.

Odlazim na šetnju s mužem. Ne želim predaleko hodati.

´Kako to da se tako brzo umoriš?ª pita me muž.

´Valjda je to zbog svih silnih lijekova koje sam donedavno uzimala. Ili zbog previše odmaranja poslje transfera.ª Odlučujem se što prije opet upisati na fitness.

Gledam se u ogledalu. Dobila sam nekoliko kilograma tijekom postupka. Ipak, trbuh mi je malo manji otkada ne uzimam progesteron. No neću stati u lanjski kupaći ako pod hitno ne krenem na djetu. I grudi me bole malo. Zaključujem da je to zato jer sam istegnula mišiće koji se nalaze ispod njih. Previše grabljanja trave za jedan dan.

Prolazi nekoliko dana. Stanem u uske traperice ali grudi me još uvijek bole. U mene se polako uvlači sumnja da sam ipak trudna. Ja volim razmišljati o nemogućim stvarima. Smišljati scenarije o događajima koji su nevjerojatni. Zamišljam što bi bilo da otkrijem da jesam trudna. E to bi baš bilo čudo. Pravo pravcato čudo.

No to razmišljanje o čudima me počinje umarati. Želim prestati razmišljati o nemogućoj trudnoći i odlučujem ipak kupiti test. Kasno je, samo jedna ljekarna u gradu radi. Šećem pustim ulicama do nje i kroz prozorčić zamolim prodavačicu da mi da test za trudnoću. Iza mene čeka muškarac s malim dječakom. Traži neku mast dok ja izlazim iz ljekarne. Osjećam se malo glupo – zašto ja ovo radim. Prošao je čitav tjedan otkada sam imala menstruaciju.

Kod kuće napravim s testom sve što piše u uputama. Sjednem za kompjuter a plastični štapić stavim na salvetu kraj sebe. Piše da treba čekati 5 minuta. Samo da već jednom vidim tu jednu crticu pa da mogu mirno spavati.

Radim nešto i usput virim u crtice. Polako postaju ljubičaste, obadvije istovremeno. Moje tijelo reagira samo od sebe: srce mi lupa tako da mislim da će iskočiti iz grudi. Ruke se tresu, teško mi je disati.

No mozak ostaje smiren i sabran. Gledam što piše na testu - 99% točnosti. Gledam rok trajanja – još godina dana. Piše da se može upotrijebiti već prvog dana izostale menstruacije. Ne piše ništa za tjedan dana NAKON menstruacije.

Odlučujem ne vjerovati testu. Meni treba više od papirnate trakice i malo plastike da me uvijeri u čuda. Ipak, za svaki slučaj, izvučem Utrogestan iz ladice i upotrijebim dvije kuglice.

Sljedećeg jutra odlazim izvaditi krv. Kasnit ću na posao, ali nema veze. Ionako sam bila puno na bolovanju ovih dana. Odlazim u privatnu kliniku, nemam strpljenja ići po uputnicu niti čekati u blolnici. Sjedim u ordinaciji, sestra mi uzima podatke, stavlja iksić u rubriku B HCG na formularu i priprema iglu i bočicu.

´Rezultati će vam biti za 3 dana,ª kaže. Ja je pogledam kao da mi je rekla neku strašnu vijest. ´Zar vam je hitno?ª

´Da,ª kažem. I kažem da sam već više puta kod njih vadila krv i da je uvijek nalaz bio isti dan.

Objašnjava da su promjenili laboratorij i da zato treba više čekati. Ja ustajem sa stolice. Ne pokušavam objasniti da, kada čekaš 7 godina, ne dolazi u obzir čekati još i ta tri dana.

Sestra je ljubazna i objašnjava mi gdje se nalazi novi privatni laboratorij gdje mogu brzo dobiti nalaze. Odlazim tamo, izvade mi krv i kažu mi da mogu nazvati za 3 sata.

Odlazim na posao i pokušavam ne misliti. Za tri sata zovem laboratorij. Sestra mi kaže brojku 1630. Ne znači mi to puno, pitam koje su referentne vrijednosti. ´Manje od 5ª, kaže. Pitam što to znači. Ona mene pita jesam li sumnjala na trudnoću. I kaže mi da ta brojka znači trudnoću, ali tihim, gotovo suosjećajnim glasom. Kao da me žali. To me nasmije. Kad bi ona znala...

Sama sam u malom uredu, sjednem i zatvorim oči. Razmišljam kako bih sada trebala plakati, vrištati, skakati od sreće. Da bi mi se barem ruke trebale tresti.

Ništa se ne događa. Ne vjerujem nalazu kojega nisam vidjela. Nazovem muža i zamolim ga da ode po nalaz jer ja nisam sigurna da sam dobro razumjela što su mi rekli.

Zove me malo kasnije, kaže da sam ih dobro razumjela. I da je pitao znači li to da sam trudna. Rekli su mu da znači i pitali ga je li zadovoljan. Smije se i kaže da im je odgovorio da je zadovoljan.

Ne znam što da radim. Da odem kući i zavučem se u krevet. Ili da nastavim živjeti kao i dan ranije, kao da nisam trudna ili kao da sam ´običnaª trudnica koja još niti ne zna ništa. Zovem bolnicu, ne mogu dobiti mog doktora. Kažu mi da je tamo ali da ću ga teško dobiti telefonom.

Petak je. Shvaćam da ne mogu čekati do ponedjeljka. Nazovem muža ponovno i zamolim ga da se nađemo u bolnici.

Sretnemo doktora na hodnku. U žurbi je, pozdravi nas na brzinu i pita kako smo. Pokažemo mu papir na kome piše ona prekrasna brojka 1630. Nasmije se, zagrli me i kaže neka ga pričekamo.

Pola sata kasnije ležim o ordinaciji i gledam u točkicu na zaslonu ultrazvuka. Doktor kaže da je prerano da bi se vidio plod, ali da sam definitivno trudna. Moje tijelo se trese od uzbuđnjenja. Ali um postavlja logična pitanja.

Doktor ima odgovore na većinu. I čestitike, i radostan sjaj u očima. Kaže neka dođem na ultrazvuk za dva tjedna i da će se tada vidjeti više. Pričam što sam sve radila prošli tjedan – dizala teško, vježbala, imala odnose, prestala uzimati terapiju. On se smješka i kaže da je to dokaz da ne možemo puno utjecati. ´Kada hoće, hoće.ª Ali neka se ipak od sada pripazim.

Kasnije, muž i ja šećemo gradom, držimo se za ruke i uživamo u proljetnom danu. Ne grlimo se i ne skačemo od sreće. Radost dolazi polako, izmješana sa strepnjom hoće li sve biti u redu. Samo jedan mali dio nas, negdje iznutra, usuđuje se vrištati i plakati od radosti. I raste, zajedno s malim bićem u meni."

predivno i bas se nadjoh u prvom delu price, nadam se da nam drugi svima uskoro sleduje!!! bas bas tera suze na oci!!

[My heart 885]

Taj tvoj dr Luna malo caknut???

A prica je tako dirljiva..

[*Jagoda* 469]

Jao,duso moja.. konacno..

A da ti to proveris? kakvo je to krvarenje pogotovo takvo u sred ciklusa? Cudno,cudno..

A jaaaaaaaaaaaa????

P&P

:o Znala sam da cu zaboraviti nekog I to bas tebe i Ivancicu Izvini :wub:

[My heart 885]

:o Znala sam da cu zaboraviti nekog I to bas tebe i Ivancicu Izvini :wub:

E,da nisi stavila ova dva lepa crvena smajlica ne bih ti oprostila Nema veze...

[*Jagoda* 469]

E,da nisi stavila ova dva lepa crvena smajlica ne bih ti oprostila Nema veze...

]http://

[*Sanja* 6812]

Ne znam, valjda se plašim neuspeha.

Kao da si mene pitala

Meni se blizi, pa me frka udarila i to opasna

Ako i ovo ne uspe, i ja mislim da ću kod Ivanovića-idemo dalje me ubedila

[*Jagoda* 469]

Ellie jel pocela tibica da raste?? Natadjuro gde si ti? nema te odavno?

[*Jagoda* 469]

Cula sam se sa Ajom malopre,kaze super joj je bila svadbica,videla sam neke slike,preslatka je bila...i pasuljcic se vidi porasli su Jos uvek je u trci,frci ima goste,puna joj kuca...raspremaju,sklanjaju i tako to

Ljubi vas sve do neba pa ce se javiti sutra,prekosutra

[*Jagoda* 469]

A da,pekla sam palacinke,one americke mmmm njam,njam a i posle palacinaka je bilo mmmmm

[natadjuro 4]

EEj,evo me. Nisam nesto mogla da udjem na sajt,al sad sam tu