Kada ljubavi vise nema ...

odgovora

Objavljeno

E, da i ja ispricam svoju pricicu. Kada sam upoznala tatu svoje najstarije devojcice imala sam 18 god a on 28. POceli smo da se zabavljamo, ostala sam posle par meseci trudna i poceli smo da zivimo zajedno. Medjutim, ja sam kao i svaka mala glupaca tek tada skontala da ja njega ustvari ne poznajem. Nije on bas bio ono za sta se izdavao, a jos manje ono sto sam ja htela da bude. Bio je ljubomoran, posesivan, sujeveran, naporan do besvesti, voleo je da popije, ruzno je da tako kazem, ali ispostavilo se da je teska seljacina, sve cesce smo se svadjali, padale su teske reci sa obe strane, cak i pretnje. Ali, mislila sam da se neki kompromisi moraju napraviti, da ce biti bolje, pa se to nekako kotrljalo, teklo je. Kada se rodila Marija ja sam donela jednu veliku odluku, a to je da iz porodilista odem kod mame a ne kuci kod njega. I receno-ucinjeno. Obrazlozila sam svoju odluku time da su mi kod mame bolji uslovi, da ima ko da mi pomogne, i ne znam ni ja sta sam sve rekla, sto je bilo tacno, ali sam lagala da cu se vratiti. Mislim da je jos tada i njemu i meni postalo jasno da se ja nikada necu vratiti i da je to pocetak kraja. Tek tada je pocela prava psihicka tortura, zvao je svaki cas, ako se ne javim, to su bile scene zasto se ne javljam, moja mama mu je zabranila ulazak u kucu jer se i sa mojima posvadjao (tj ja sam se posvadjala sa svima kada sam presla da zivim kod njega i kada sam ostala trudna i zelela da rodim moju bebanu, a njemu je jako smetalo sto smo se pomirili), bio je grozno neugodan prema svim mojim prijateljima i komsijama, urlikao je kada dodje, sve cesce bio pijan, pravio najcrnje ispade posesivnosti, pokusavao da me ucenjuje detetom, nametao mi neke svoje primitivne stavove. Medjutim, posto nikada nije nista od toga uradio pred nasom Marijom ja sam prelazila preko svega i hladila se. Pocinjala sam da ga mrzim, a onda da ga prezirem. Poceo je da mi se gadi. Sve cesce i bolje sam ga izbegavala, seksa vise nije bilo uopste, a niti sam ja isla kod njega (ranije sam preko dana bila kod njega a nocu kod mame jer je on nocu radio, a danju bio slobodan). Ne znam kako to ide kod drugih, ali kod mene se desilo da sam se jednog 8 marta probudila i rekla sebi: Danas je gotovo! Kada je taj dan dosao do vrata sa nekim ocerupanim cveticem, ja sam se zahvalila, i rekla mu sta sam odlucila. Bila sam jako smirena i pristojna, ponudila sam mu da vidja dete kad god hoce, i a budemo u dobrim odnosima, da se nadjemo jedno drugom ako zatreba neka pomoc, ipak imamo dete i pored svega loseg, imali smo i lepe trenutke. On je prihvatio, i nedelju dana, mozda i desetak je sve bilo ok. Kao, nismo vise zajedno, ja predlozila, on prihvatio i to je to. Onda je dosao period kada je bio sav divan, sve ono sto sam ja htela da bude i sto je bio pre nego sto smo poceli da zivimo zajedno, pokusavao je da me na sve moguce nacine pridobije da opet budemo zajedno. Onda smo posle toga usli u fazu: Ja ne mogu da zivim bez tebe! Ja cu bez tebe da se ubijem! i sl...Kada ni to nije pomoglo, pocelo je zlostavljanje. Prvo je to bilo psihicko zlostavljanje, pracenje, uznemiravanje telefonom, razne gadosti ispisane po zidu moje zgrade i sl. Onda je poceo da me sacekuje kada negde krenem, ulazi za mnom u ulaz zgrade, i sramoti me na svakom koraku. Onda me jednom napao na ulici, nesto je dobacio, ja sam odgovorila u svom stilu, pitomo kao zvecarka i udario me. Pokupila sam se i otisla u policiju i prijavila ga sa potvrdom od dr da imam trag udarca itd. Sokirao se sto sam imala petlje da to uradim. Da sam bila sama mozda i ne bih imala, ali sam imala mamu i sestru uz sebe i osecala sam se jace od stene. Skroz nedodirljivo i nepovredivo. Posle dve tri nedelje me opet napao, ovaj put da bi mi oteo telefon. Telefon je uzeo i uznemiravao mi ljude iz imenika. Trazio je zbog koga ja to njega ostavljam :) Ja sam se opet pokupila i pravac policijska stanica Vozdovac, sve prijavila i krenula je i druga prijava. Posle toga je valjda skontao da sam ozbiljna, da cu za svaki njegov nezakonit potez da reagujem zakonito i koliko god mogu. Podnela sam zahtev za dodelu starateljstva meni i dobila sam starateljstvo nad Makicom. Pi*deo je, ali kao i svaki klasican nasilnik u porodici, cim mu se pokazu zubi, odustaje. I ona je odustao od mene. Jos neko vreme me smarao gde sam bila, s kim sam bila, sta sam radila ali moj odgovor je uvek bio:" Ne tice te se!" Besneo je, psovao i dobijao spustenu slusalicu i zakljucana vrata. Na ulici malo ili nimalo paznje. U medjuvremenu sam upoznala mm, pretio mi je da ce njemu nesto da uradi, da ga prebije i sl ali sam mu objasnila da ako mu rec kaze, istog momenta se pakujem i idem kod njegove sestre i da cu njoj da napravim skandal. E< tada je konacno skroz sjahao. Naravno, to nikada ne bih uradila jer je njegova sestra jedno sjajno stvorenje, uvek je bila fer i divna prema meni. Ubrzo je upoznao i on svoju sadasnju zenu, mm i ja smo imali planove za buducnost, hteli smo decu, zajednicki zivot i nekako u isto vreme smo ona i ja zatrudnele, ona malo pre mene. Polako su se smirile strasti, poceli smo normalno da komuniciramo, spustili smo loptu i na kraju dosli na ono sto sam na startu predlozila, da vidja dete kad god hoce i da budemo prijatelji. Kada mu se zena porodila, ja sam isla da im pomazem oko bebe. I sada smo prijatelji. Ljubavi nema, sa moje strane cak ni prijateljske, ali ima prema njegovoj zeni koja je jako dobra i koju i nase dete i ja volimo, i prema tom detetu. Iskreno se nadam da nemaju zivot kakav bismo mi imali, nego mnogo mnogo bolji. Nema ljubavi, ali ima postovanja za to sto je doveo svoje ponasanje u red, i sto mi je kasnije pomogao u nekim situacijama kada mi je njegova pomoc bila neophodna. Postujem i sto i sada mogu da se oslonim na njegovu pomoc ako zatreba. Postujem i to sto se trudi da bude dobar otac nasem detetu, i sto joj nikada nije pricao ruzno o meni (kao sto je bivsa zena mm njihovim kcerkama), i to sto nikada nije rekao da ne slusa mm nego joj je uvek govorio da mora da slusa i mene i Danijela jer je mi volimo i cuvamo.

NIkada ne bih zaboravila proslost jer bi me to dovelo u opasnost da iste greske ponavljam, ali proslost je prosla, a ja gledam sadasnjost i ono sto tek dolazi. Ljudski je oprastati, a i ko zna zasto je to dobro sto se desilo...ja znam samo da nisam sve to prosla sa njim, ne bih naucila da cenim ono sto imam sada, niti da budem toliko dosledna kada nesto odlucim bez obzira na prepreke na koje nailazim, niti da se tako borim za sebe, a sigurno ni sa sestrom ne bih bila tako bliska, i hvala zivotu sto me tome naucio, pa makar i na tezak nacin. Ostalo valjda zna onaj odozgo. Kako god, zivot tece dalje, a ja u svom uzivam i zivim svaki trenutak najbolje sto umem :)

ovo je tako lepo tako ispravno ikao da sam sama pisala..

sve najbolje ti zelim i uzivaj!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

E, to su valjda posledice mog srljanja u sve i svasta, kad si balavac a hoces da se igras odraslog coveka, no, sve je dobro sto se dobro svrsi... Ovo se desavalo u periodu od 18 do 25 godina kada se rodila Andjela, moje srednje dete. Tj tada su nam odnosi vec bili 'ispeglani' :)

Svaka tebi čast što si odmah otišla od alkoholičara i nasilnika.Nekad su žene trpele mnogo,a zašto?Nemam pojma,ne treba trpeti posebno što je život jedan.

I potpuno si u pravu,i ja sada mnogo više cenim neke osobine mog muža koje bih inače smatrala da se podrazumevaju.I moj verenik je vikao,pravio skandale.Ništa gore nema nego kad legneš sa strahom i ustaneš sa strahom.

Ne da se ljubav ugasi,nego se više nikad ne može upaliti.Moguće je oprostiti,ja sam oprostila.Iskreno ne zanima me šta god s njim da se desi,niti želim da ga sretnem.A ljubav?Ljubav treba održavati,samo je ljubav majke prema detetu bezuslovna,može da priča ko šta hoće.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ma kod mene nije bilo straha, ne dok smo bili zajedno, nego mi se prosto zgadio. Znas kad od nekoga mnogo ocekujes a onda vidis da je supalj toliko da zveci. I ja sam oprostila, ali kada ja znam da on nije ono za sta se izdavao, onda ga naravno ne gledam istim ocima. Zelim mu sve najbolje, stvarno, ali samo da je dalje od mene. :) A i ja nikada ne razumem trpljenje. Ljubav je voljenje a ne trpljenje i jedno sa drugim ne ide. I nikako ne razumem izgovore za ostanak u nekoj bolesnoj vezi 'zbog dece'. A i sa ovim da je samo majcinska ljubav bezuslovna bih se slozila sa tobom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Au...IvanaKK..kakva zena kako te je zivot bacao sa stene na stenu i izvajao u jedan dobar komad granita...i eto imamo privilegiju da citamo tvoje postove.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jel i Anđela njegovo dete?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

E, da i ja ispricam svoju pricicu... (da ne citiram ceo tekst)

Svaka tebi cast! Ja sigurno ne bih bila toliko jaka da to sve oprostim. Ja nisam ni blizu toliko lose situacije ali ipak ne bih nikada mogla to da oprostim. To silno maltretiranje... posle cinjenice da imate dete...

Svaka tebi čast što si odmah otišla od alkoholičara i nasilnika.Nekad su žene trpele mnogo,a zašto?Nemam pojma,ne treba trpeti posebno što je život jedan.

I potpuno si u pravu,i ja sada mnogo više cenim neke osobine mog muža koje bih inače smatrala da se podrazumevaju.I moj verenik je vikao,pravio skandale.Ništa gore nema nego kad legneš sa strahom i ustaneš sa strahom.

Ne da se ljubav ugasi,nego se više nikad ne može upaliti.Moguće je oprostiti,ja sam oprostila.Iskreno ne zanima me šta god s njim da se desi,niti želim da ga sretnem.A ljubav?Ljubav treba održavati,samo je ljubav majke prema detetu bezuslovna,može da priča ko šta hoće.

Potpisujem!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jel i Anđela njegovo dete?

Ne, sa njim nisam bila vec neko fino vreme kada sam upoznala mm, pocela vezu i kada je to postalo ozbiljno,isplanirali da gradimo zajedno zivot, ostala trudna i rodila Andjelu.

Svaka tebi cast! Ja sigurno ne bih bila toliko jaka da to sve oprostim. Ja nisam ni blizu toliko lose situacije ali ipak ne bih nikada mogla to da oprostim. To silno maltretiranje... posle cinjenice da imate dete...

Potpisujem!

Pa kad ti postane svejedno, kad ti je glava toliko hladna da nemas nikakvih emocija, samo apsolutnu ravnodusnost prema nekome, onda gledas sta je u interesu svih, pre svega onih koje volis, tj naseg deteta, onda i mom, a to je normalizacija odnosa. I nije tako tesko u tom slucaju.

Au...IvanaKK..kakva zena kako te je zivot bacao sa stene na stenu i izvajao u jedan dobar komad granita...i eto imamo privilegiju da citamo tvoje postove.

Hvala joko, ja i dan danas gledam to kao stene na koje sam sama skakala...A znas kako kazu - sam pao-sam se ubio :) Medjutim, prezivi se svasta :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne, sa njim nisam bila vec neko fino vreme kada sam upoznala mm, pocela vezu i kada je to postalo ozbiljno,isplanirali da gradimo zajedno zivot, ostala trudna i rodila Andjelu.

Pa kad ti postane svejedno, kad ti je glava toliko hladna da nemas nikakvih emocija, samo apsolutnu ravnodusnost prema nekome, onda gledas sta je u interesu svih, pre svega onih koje volis, tj naseg deteta, onda i mom, a to je normalizacija odnosa. I nije tako tesko u tom slucaju.

Hvala joko, ja i dan danas gledam to kao stene na koje sam sama skakala...A znas kako kazu - sam pao-sam se ubio :) Medjutim, prezivi se svasta :)

Svaka čast šta si izgurala.... :)

Posle kiše, ogreje sunce - sad je daleeeko bolje i to je najvažnije :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Svaka čast šta si izgurala.... :)

Posle kiše, ogreje sunce - sad je daleeeko bolje i to je najvažnije :)

Ma sad je super. Kada se to desavalo cinilo mi se da nikada nece proci, a kad se zavrsilo, posebno sa ovolike vremenske distance, izgleda mi kao da se izdesavalo za dva i po minuta i zavrsilo. Strasno su mi cudna secanja na taj period, kao da sam pola zaboravila, i problem mi je da hronoloski slozim dogadjaje. Tek kada ovako 'bacim na papir' imam lepo uvid u celu pricu. Srecom, nadlezni imaju takodje :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa kad ti postane svejedno, kad ti je glava toliko hladna da nemas nikakvih emocija, samo apsolutnu ravnodusnost prema nekome, onda gledas sta je u interesu svih, pre svega onih koje volis, tj naseg deteta, onda i mom, a to je normalizacija odnosa. I nije tako tesko u tom slucaju.

U pravu si, ipak je u pitanju dete. :) S' tim sto ja nisam imala nikoga zbog koga bih i pokusala da izgladim odnose, a sada smo toliko udaljeni da sam sigurna da se vise uopste cak ni ne poznajemo ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

U pravu si, ipak je u pitanju dete. :) S' tim sto ja nisam imala nikoga zbog koga bih i pokusala da izgladim odnose, a sada smo toliko udaljeni da sam sigurna da se vise uopste cak ni ne poznajemo ;)

Da nije bilo nje, i kod mene bi bilo: 'Zdravo i dodjenja, ako te ikad vise vidim, bice suvise skoro.!'

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Au Ivana,kakva priča... Ja sam imala gotovo identičnu,samo srećom,bez deteta,što mi je olakšalo odlazak...

I kod mene je bilo u trenutku,kao što kažeš,samo sam se probudila i iskoristila što on nije bio tu i zvala mamu da mi pomogne da se spakujem...ona nije imala pojma da ću to da uradim,a viđale smo se prilično često. I dan danas kaže da joj je to jedan od najsrećnijih dana u životu.

I istina je i to što kažeš,sada čini mi se,mnogo više umem da cenim muža i svaki dan proveden sa njim,tako da mi nije žao što sam to preživela,baš sam izašla čvršća iz cele te agonije.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Odlicno,svaka cast, ljubav i strah iskljucuju jedno drugo.Tvrdim da svi koji ostaju pored takvih osoba pod izgovorom: On me voli, on ne moze bez mene, ne mogu zbog dece i sl, sami traze sve sto ih dalje snadje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ako ljubavi vise nema znaci da je nekada bilo....razmisli da li zelis da zivis sa njim...da li vidis sebe pored njega za jedno 20-30 pa i 40 god.

Ako je odgovor DA onda probaj da se setis sta je to bilo zbog cega si ga zavolela, pocnio temu o proslosti, dok ste se voleli....secaj se nekih stvari zbog kojih si bila srecna...pusti vasu svadbu pa je gledajte zajedno, spomeni vas prvi poljubac... i slicno ..........mozda upali. Zelim ti punooo srece

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

... ima li smisla odrzavati brak u kojem vise nema ljubavi.

 

... nesto me veceras puca inspiracija za otvaranje novih tema ali bas me interesuje misljenje vecine.

 

Zaista mislim da izmedju mene i MM vise nema nikakvih emocija. U pocetku je samo on znao da ispadne "loš" medjutim kako sam se porodila i nesto prije poroda sam ja postala jos gora od njega.

 

Nisam osvetoljubiv tip medjutim kada sam danas vidjela da sam uspjela da ga povrjedim toliko da nece samnom uopste da razgovara vec tri dana (sto je on mene 10000000 puta do sada i opet sam na kraju popustala i gladila odnose) nisam se ni malo lose osjecala zbog toga :blink: ... cak sta vise toliko puta me je znao povrjediti da mislim u svojoj glavi da zasluzuje jos gore. Inace bi se osjecala grozno i pekla bi me savjest a sada sam tako ravnodusna, kao da to nisam ja.

 

Iz principa necu da ga ostavim jer bi ispalo da ga tjeram iz kuce ali kontam da ovo sve vise nema smisla jer kada ga gledam vise uopste ne osjecam ljubav prema njemu, previse je ruznih stvari napravio koje ja nikako ne mogu da izbacim iz glave i SRCA a i ja sam njemu zadnjih dana rekla neke stvari koje ja da samna njegovom mjestu nikada ne bi zaboravila

 

MOZE LI SE RASPLAMSATI STARA STRAS, DA LI JE TACNO DA SE COVJEK UVJEK MOZE IZNOVA I PONOVO ZALJUBITI U OSOBU KOJU JE NEKADA VOLIO??? da li izostanak ljubavi spada u kategoriju trajno narusenih odnosa, da li cu za mjesec dana opet shvatiti da ga volim? ... ove emocije koje imam u sebi su mi totalno strane jer nikada prema nikom nisam osjecala u isto vrijeme i toliki prezir i toliku potrebu (ne ljubav nego potrebu za blizinom te osobe)

 

Interesuje me vase misljenje uopsteno ali i konkretno u ovom slucaju ....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

zdravo ja sam nova ovde pa nzm dali pisem na pravom mestu....  zelela bi vase misljenje da cujem jel nemam kome da se poverim, zivim s muzem 4god, upoznali smo se preko fb jako malo pisali i uzeli sse ja sad zivim daleko od mojih nisam ih videla od kad sam s njim...JA SAM inace povucena i stidljiva osoba i takva sam s njim ,od kad smo  braku uvek sam se strucavala da mu se poveriml nesto a i on nije bio znatizeljan,sad da predjem na temu/: kako da znam dali je njemu stalo do mene i dali me uopste voli jel ja to ne osecam ni malo.. on je inace trgovac trguje autima i po ceo dan nije kuci jako malo vremena provodimo zajedno i kad je kuci ne pricamo nesto puno. SAMO kad mu je do seksa tad prica samnom mazi i deli komplimente inace bi mogo da me ne primecuje..  nadam se da cu cuti necije misljenje i savete?  VALJDA SAM NAPISALA SVE STO TREBA DA SE RAZUME

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ZASTO NEMA NEKOG ODG ZA MENE......SAMA SAM NEMAM KOGA DA PITAM ZA MISLJENJE INACE IMAM DVOJE DECE ONI MIPOMAZU DA SVE OVO ¨PROLAZIM LAKSE 

zdravo ja sam nova ovde pa nzm dali pisem na pravom mestu....  zelela bi vase misljenje da cujem jel nemam kome da se poverim, zivim s muzem 4god, upoznali smo se preko fb jako malo pisali i uzeli sse ja sad zivim daleko od mojih nisam ih videla od kad sam s njim...JA SAM inace povucena i stidljiva osoba i takva sam s njim ,od kad smo  braku uvek sam se strucavala da mu se poveriml nesto a i on nije bio znatizeljan,sad da predjem na temu/: kako da znam dali je njemu stalo do mene i dali me uopste voli jel ja to ne osecam ni malo.. on je inace trgovac trguje autima i po ceo dan nije kuci jako malo vremena provodimo zajedno i kad je kuci ne pricamo nesto puno. SAMO kad mu je do seksa tad prica samnom mazi i deli komplimente inace bi mogo da me ne primecuje..  nadam se da cu cuti necije misljenje i savete?  VALJDA SAM NAPISALA SVE STO TREBA DA SE RAZUME

 

zdravo ja sam nova ovde pa nzm dali pisem na pravom mestu....  zelela bi vase misljenje da cujem jel nemam kome da se poverim, zivim s muzem 4god, upoznali smo se preko fb jako malo pisali i uzeli sse ja sad zivim daleko od mojih nisam ih videla od kad sam s njim...JA SAM inace povucena i stidljiva osoba i takva sam s njim ,od kad smo  braku uvek sam se strucavala da mu se poveriml nesto a i on nije bio znatizeljan,sad da predjem na temu/: kako da znam dali je njemu stalo do mene i dali me uopste voli jel ja to ne osecam ni malo.. on je inace trgovac trguje autima i po ceo dan nije kuci jako malo vremena provodimo zajedno i kad je kuci ne pricamo nesto puno. SAMO kad mu je do seksa tad prica samnom mazi i deli komplimente inace bi mogo da me ne primecuje..  nadam se da cu cuti necije misljenje i savete?  VALJDA SAM NAPISALA SVE STO TREBA DA SE RA

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

zar nema nikog da mi odg nestoo 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ne znam sta da ti se napise, da li da ne trolujes ili da se vidis sa tvojima ili da mu uskratis sex pa da vidis oce li te primjecivati!?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ne znam sta da ti se napise, da li da ne trolujes ili da se vidis sa tvojima ili da mu uskratis sex pa da vidis oce li te primjeci

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

i to sam pokusala al tad dodje do svadje i rasprave ...I ONDA ne pricamo po par dana i na kraju  ja popustim ,ja ga jako volim i dok nije tu besna sam na njega i ljuta i cekam ga da se raspravim s njim zbog njegovog ponasanja al kad ga vidim ja sve zaboravim. I JA MISLIM DA ON TO KORISTI KAD VIDI DA SAM BESNA ON ZNA KAKO SAMNOM sve lepo ,a kad sam normalna on nastavi sve staro ne primecu je me samo mi se obrati kad mU treba nesto ili kad ima potrebu za seksom... KAD JA ZELIM DA PRICAM S NJIM ON UVEJ JE ZAUZET NECIM DRUGIM

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bez razgovora nema nista! Mozes ti nagadjati da li te voli i mi isto tako....samo on zna sta je u njegovom srcu i glavi. 

Sta god i kako god moras doci do razgovora s njim. Sve karte na sto itvoje i njegove. Pa cete znati kako dalje. 

Kod mene je bio problem dok je beba bila jos mala. bila sam sama po cele dane i jednostavno umor i njegov i moj je uticao na nas. Ja aam pokusala raznim gestovima da mu dam do znanja sta mi smeta i sta mi treba, ali tek kad smo porazgovarali shvatili smo da je on skroz pogresno tumacio tu moju neverbalnu sugestiju. 

Tako da razgovor, razgovor i samo razgovor!

Voljena i MakiJana volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.