Koliko pomazete drugima?

odgovora

Objavljeno

Da li ste osoba koja cete pomoci neznancu? Koliko uopste i da li pomazete nekome, ne samo novcano , nego na bilo koji nacin?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pomagali smo kad smo mogli. Mm je dao jedno vreme kucu na koriscenje nekoj porodici sa bolesnim detetom. Oni su tu ostali dok nisu nabavili nesto svoje.

Novca nemamo mnogo, ali kad nekome zatreba, damo. To se krece u rasponu od nekoliko stotina evra.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nekako se mnogo bolje osjecam kada nekome pomognem a da to nije finansijski .... Tipa ta kuca koja je data na koristenje, pa nema plemenitijeg cina, a mogli ste je mozda iznajmiti.

Mnogo puta mi se desila situacija da mi dodju ljudi i zamole me za nesto, za nekoga svog, za neku malu pomoc i drage volje pomognem ako sam u mogucnosti i osjecaj je fenomenalan

... volim da budem uzrok necijeg osmjeha na licu, necijih olaksanih briga :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nas cesto pitaju za neke lekare, preglede, da mm obidje ovu ili onu, da se raspita za dete(mada to pedijatri ne vole). I to mu dodje valjda kao neka pomoc.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Volim da pomognem,na uluci,da pridrzim nekome kesu,da dodam kada nesto ispadne itd.Jer bas takvi sitni gestovi meni puno znace,i prosto se odusevim kada mi neko ne takvim sitnicama pomogne na ulici,u marketu i sl.Posle 5 dana pricam o tome.Moj mm se bas ne slaze sa mnom i cesto mi kaze zasto moras bas ti.Isto umem burno da odreagujem kada ljudi nemeju osecaja prema trudnicama i zenama sa malom decom.Nikada necu zaboraviti kada sam u Beogradu na autobuskoj stanici na salteru zaboravila kusur i krenula da udjem u autobus.Za mnom je trcao mali decak rom koji je uzeo taj novac i doneo mi ga.U toj zurbi sam samo utrcala u autobus ne ostavivsi mu ni dinar.Zauvek cu zaliti sto nisam nagradila taj njegov gest.Nadam se da se on nije razocarao. :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da li ste osoba koja cete pomoci neznancu? Koliko uopste i da li pomazete nekome, ne samo novcano , nego na bilo koji nacin?

Često, možda i pretjerujem. Novčano slabije, naravno, koliko sam u mogućnosti. Ali raznim gestovima da, a te situacije se skoro svaki dan dešavaju. Primjer: Svaki dan kada sam išla na fakultet viđala sam jednog dječaka iz Gradske čistoće koji je vjerno i vredno obavljao svoj posao dok su se drugi izležavali. Dečko tada nije imao više od 20-tak godina. Posmatrala sam ga par sedmica i razmišljala na koji način da mu pomognem. Pomišljala sam da mu kupim doručak, ali bojala sam se da ne shvati pogrešno. I došla sam do broja telefona Gradske čistoće, nazvala i objasnila koji region dečko pokriva i kako izgleda...Čovjek se oduševio mojom gestom jer je navikao da svi kude...obećao mi je da će mu dati stimulacije...što se nadam da se obistinilo...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pomazem, ali ne koliko bih ja to voljela... :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kad god viidim da je nekome potrebna pomoc a ja mogu da pomognem sja to i ucinim :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kad god viidim da je nekome potrebna pomoc a ja mogu da pomognem sja to i ucinim :)

Takodje. To je stvar i vaspitanja, a ne mogucnosti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kad god sam u prilici ja pomognem:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Često pomažem drugima. :) To je nekako deo moje ličnosti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Uvek kad god mogu, nekad pokušavam da pomognem i kad se od mene to ne traži...par puta sam zbog toga i dobila po nosu. Ali ne žalim jer je po meni bolje da se kaješ što si probao da pomogneš nego da se kaješ što nisi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Takodje. To je stvar i vaspitanja, a ne mogucnosti.

slazem se.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Smatram da ne pomažem dovoljno...

Postali smo "stranci" u prevodu, kada bi ste videli da na sred ulice ili trotoara leži nn osoba u prljavom odelu, većina ljudi bi je sa gađenjem zaobilazila jer bi bili u uverenju da je drogirana ili pijana :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Uvek...i kada god mogu....tome učim svoju decu....situacija od pre nekih mesec dana...mala Romkinja sedi i prosi u Nemanjinoj ulici....kupila sam joj burek,kroasan,čokoladu i vodu...lutkica mala, pogledala me je onim svojim slatkim okicama,a na obrazima su sijale 2 suzice kao ledenice,srce mi se steglo od tog prizora :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Smatram da ne pomažem dovoljno...

Postali smo "stranci" u prevodu, kada bi ste videli da na sred ulice ili trotoara leži nn osoba u prljavom odelu, većina ljudi bi je sa gađenjem zaobilazila jer bi bili u uverenju da je drogirana ili pijana :(

Moj muž ih nikad ne ostavi, jer mu je tako umro najbolji drug kad je imao 21 godinu, pozlilo mu je imao je tromb koji je došao do pluća, pao je 20m od svoje zgrade, ali mu niko nije prišao jer su mislili da je narkoman. I tako je dečko umro, jedinac u majke udovice...Sa mojim mužem je bio nerazdvojan još od prvog osnovne...To je mm-a jako potreslo, tad se dosta okrenuo veri. Još uvek obilazi i majku tog dečka i on i ostalo društvo sa kojim se taj dečko družio...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:( :( :( bas tuzna prica...ja i mm pomazemo drugima koliko mozemo,ali najvise obracamo paznju na bolesne i umobolesne ljude,negde sam vec pisala da je moja svekrva u mentalnoj instituciji u Makedoniji od 1986 god. to je veoma uticalo na mm tako da se time sto pomaze takvim ljudima nada da ce neko pomagati i njegovoj majci .... :( :( :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da pomazem dovoljno. Ranije sam bila manijak u pomaganju.Prelazila sam sve moguce granice tako da sam se smucila prvo svojim bliznjima pa napokon i sebi.Pomagala sam svima i nesebicno se davala(prilikom krecenja,preseljenja,cuvanja dece,pripremanju proslava,novcano....).Kada je meni pomoc najvise bila potrebna tih bajnih prijatelja nije bilo ni od korova. Mogu vam reci da to jako boli.Ali nekajem se,izasla sam iz toga jaca i pametnija.Sada pomazem ali u granicama normale. Tako cu uciti i svoje dete. Sto se tice prosjaka po ulicama pruzim samo deci ili bogaljima. mm je za njih raj,odma ih vodi na pljesku i kokakolu. I kako ga samo osete i provale da ce od njega imati vajde.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:( :( :( bas tuzna prica...ja i mm pomazemo drugima koliko mozemo,ali najvise obracamo paznju na bolesne i umobolesne ljude,negde sam vec pisala da je moja svekrva u mentalnoj instituciji u Makedoniji od 1986 god. to je veoma uticalo na mm tako da se time sto pomaze takvim ljudima nada da ce neko pomagati i njegovoj majci .... :( :( :(

Pa to ti je to dok nas ne ugrize neka nevolja, nemamo osećaja za ljude koje jeste ugrizla...Mnogo bolje razumemo stvari koje su i nas zabolele.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da pomazem dovoljno. Ranije sam bila manijak u pomaganju.Prelazila sam sve moguce granice tako da sam se smucila prvo svojim bliznjima pa napokon i sebi.Pomagala sam svima i nesebicno se davala(prilikom krecenja,preseljenja,cuvanja dece,pripremanju proslava,novcano....).Kada je meni pomoc najvise bila potrebna tih bajnih prijatelja nije bilo ni od korova. Mogu vam reci da to jako boli.Ali nekajem se,izasla sam iz toga jaca i pametnija.Sada pomazem ali u granicama normale. Tako cu uciti i svoje dete. Sto se tice prosjaka po ulicama pruzim samo deci ili bogaljima. mm je za njih raj,odma ih vodi na pljesku i kokakolu. I kako ga samo osete i provale da ce od njega imati vajde.

Baco, moj si čovek...i ja isto tako svugde gde ikako mogu svugde pomognem. A i mm. S tim da ja ne dajem pare prosjacima, ali zato svim koje znam koliko god mogu ako mogu...uvek pozajmljujem ili dam zavisi ko je i za šta je u pitanju. A nisam sigurna koliko bi to nama bilo uzvračeno, ma želim da verujem da bi...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa to ti je to dok nas ne ugrize neka nevolja, nemamo osećaja za ljude koje jeste ugrizla...Mnogo bolje razumemo stvari koje su i nas zabolele.

[/quot

potpisujem

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Uvek kad god mogu, nekad pokušavam da pomognem i kad se od mene to ne traži...par puta sam zbog toga i dobila po nosu. Ali ne žalim jer je po meni bolje da se kaješ što si probao da pomogneš nego da se kaješ što nisi.

Takodje... I meni se desavalo isto, ali vodim se logikom da je na meni da pomognem, a ne da procenjujem koliko to neko cenni... Mm takodje mnogo pomaze drugima, mada on je hteo da bude pop, kad smo se odlucili na bebu, napustio je Bogosloviju...

Mislim da covek uvek kad je u mogucnosti na ovaj ili onaj nacin treba da pomognem... Prosjacima ne dajem ni ja, osim ako su invalidi...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Baco, moj si čovek...i ja isto tako svugde gde ikako mogu svugde pomognem. A i mm. S tim da ja ne dajem pare prosjacima, ali zato svim koje znam koliko god mogu ako mogu...uvek pozajmljujem ili dam zavisi ko je i za šta je u pitanju. A nisam sigurna koliko bi to nama bilo uzvračeno, ma želim da verujem da bi...

Pa i ja verujem da se to vrati meni i mojim bliznjima na neki nacin :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pomazem, ali ne koliko bih ja to voljela... :(

Ista situacija :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Volim kada nekome pomognem...na bilo kakav nacin,tada se ja osecam ispunjenom!Ono sto sam do sada primetila je da je,barem u mom slucaju,neznanac uvek bio zahvalniji od nekog bliskog kome sam pomogla!!!

Uvek sam se vodila onim: "ja cu pomoci drugome a meni neka Bog pomogne"....

Ali nikada necu moci da zaboravim baku na ulici koja je isla ispred mene,meni se tada ucinilo da joj je tesko...Nije nosila nista ali je jedva isla!Bila sam u devetom mesecu trudnoce i samim tim Vam je i jasno zasto sam isla iza nje :lol: ...Nekako sam se dogegala do nje jer mi se ucinilo da zeni nije dobro,lepo prisla i pitala da li je dobro i da li joj treba pomoc!Zena se zabezeknulaaa.....Nije mogla da veruje da joj je neko prisao!Srecom sve je bilo u redu,ona je samo jedna stara i umorna zena,ali mi se toliko zahvaljivala na jednom obicnom pitanju da mi je postalo jaaaako neprijatno!Valjda joj je bilo jako neobicno da neko mladji pridje i pita da li treba pomoc....sto me je jako naljutilo :angry:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.