Koliko pomazete drugima?

odgovora

Objavljeno

Moj muž ih nikad ne ostavi, jer mu je tako umro najbolji drug kad je imao 21 godinu, pozlilo mu je imao je tromb koji je došao do pluća, pao je 20m od svoje zgrade, ali mu niko nije prišao jer su mislili da je narkoman. I tako je dečko umro, jedinac u majke udovice...Sa mojim mužem je bio nerazdvojan još od prvog osnovne...To je mm-a jako potreslo, tad se dosta okrenuo veri. Još uvek obilazi i majku tog dečka i on i ostalo društvo sa kojim se taj dečko družio...

O tome ti pricam.... Ja sam imala priliku da vidim jedan takav slucaj... svi penzosi (grrrrr) ga kulturno zaobilazili dok jedan decko nije prisao i podigao ga. Naravno jeste bio pijanica ali ga je kulturno stavio na klupu. Svaka mu cast.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kad mogu uvek cu rado pomoci, makar to bilo i samo da saslusam nekog...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

tako sam naucena tj, zivot me je naucio da je dobro pomagati.. i ne ocekujem nista za uzvrat.

detinjstvo mi nije bas bilo bajno, mnogo smo se mucili i nekako sam ispunjena sad kad znam da ja mogu da pomognem nekom na bilo koji nacin..

skoro mm kaze svi oko nas nesto ponavljaju i svugde je i deo nasih para, pa nemozemo ni mi biti srecni ak su drugi oko nas nesrecni !!!

upravo tako i ja mislim, da li je to novcana pomoc bliznjima, nesto sitno nepoznatima, nematerijalna pomoc.. sve jedno.. od kako sam roditelj mislim da jos vise gledam na to da ako mogu pomognem. mislim da me to cini srecnom.. kad nesto nemate nije vam samo zelja da to imate vec da mozete drugima pruziti !!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pomažem koliko god mogu, jer i same znate koliko je dobar osećaj kad znate da ste nekome pomogli - pa taman to bilo brisanje suza, uteha. Novčano sam pomagala ko god mi je tražio, često sebi nisam znala da ostavim da bih drugima dala (a nikad nisam bila "buržujka").

Moja mama me je od malena učila da je "bolje deliti nego prositi".

Mm mi se ponekad čudi, što i pored svih obaveza ja hoću svima da se nađem - a posle ne mogu da stignem i ja sama da se odmorim... :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Volim da pomognem kad god mogu i koliko god mogu, makar da saslusam nekoga ako ne mogu da mu pomognem...

Jednom prilikom sedela sam u gradu u kaficu sa prijateljima i prisao nam jedan mladic...prljav, smrdljiv...i kaze da je gladan, pa ako smo u mogucnosti da mu damo neki dinar...Oni krenuli da ga teraju, ali meni je bilo zao i odem do njega i dam mu pare...Nije proslo 5 minuta, on se vraca, seda na klupu preko puta kafica, tako da ga vidimo i pocinje da jede sendvic koji je kupio na obliznjem kiosku (valjda u zelji da mi pokaze da je stvarno potrosio novac na hranu)...danima nisam mogla da dodjem sebi, dan danas ga pamtim i nikad ga vise nisam videla...

Palčica voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pomazem uvek, kad god mogu, mozda i vise nego sto bi trebalo... ali sta cu, takva sam...

Uvek sam bila osetljiva na to kada neko nema ili mu treba bilo kakva pomoc.

Cesto me najdrazi i najblizi kritikuju zbog toga jer cesto i preteram.

Mnogi od ljudi kojima sam pomogla su mi na kraju zabili noz u ledja, neki i macetu, retko ko je bio zahvalan i uzvratio mi kada je meni pomoc bila potrebna... Bilo je i situacija da nigde nikoga nije bilo u tim momentima i situacijama... ali prezivela sam i imam osmeh na licu sada uprkos svemu tome :) a bilo je jaaaaaaaaaaako tesko... :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.