Prekid trudnoće

odgovora

Objavljeno

Zao mi je Earl. Nisi ti nigde pogresila, jednostavno je tako. :(

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Devojke, juče sam bila kod drugog dokotra na ultrazvuku, on 100% siguran , ali je rekao da ce i danas kada dodjem na vakum da bih ja bila mirna uraditi jos jedan ultrazvuk. Kod ovog dokotra je sve identično. Danas idem na vakum, prvo anestezija, vakum. 

Ne mogu vise da se igram. Znam da može da bude sve ok i da samo ode, a opet može da bude i loše, ne mogu da cekam i da strepim svaki dan. Krv je počela opet da se pojavljuje. Srce se ne cuje, ne raste vise od 6 nedelje. 

Sin je juče isao sa nama, i kao da nesto razume. Trazio je da vidi sliku od bebe, i rekao mi da ja imam njega i seku, i jos jednu bebu .... nista ne zna, a kao da sve zna. Duša moja... 

Tesko mi je ali cu preživeti, sve je to život i moram se pomitriti sa tim. Znam da sam sve učinila , i znam da cu se uvek pitati gde sam pogrešila, ali sta je tu je...

Hvala vam svima na svemu, ljubim vas

zao mi je jako..bitno je da si proverila jos koji put. Ako je tako bolje dok je mala trudnoca znas i sama to. Meni je zao sto meni noje sve otislo kada je ispao hematom u 8oj nedelji jer bih lakse podnela. Grlim te do neba i pisi kad god ti je lose. Meni je to pomoglo...

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mitko, ko zna zasto je to tako moralo biti, jednostavno na neke stvari ne mozemo da uticemo...idemo dalje;)
:-****

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mitko, nisi ti nista kriva i da si lezala svo vreme isto bi se desilo jednostavno plod nije bio normalan i znam da je otrcano ali bolje sto je tako rano sve otislo tj sto ces obaviti intervenciju jer odmah mozete da nastavite sa radovima. Moj neki zakljucak je da bi tebi krenuo spontani kod prvog krvarenja ali je sve zaustavljeno inekcijama i tabletama ali u tako ranoj trudnoci nikad nisi nacisto sta uraditi u svakom slucaju bolje probati spasiti a ako nije kako treba zadrzati svakako ne mozes.Mlada si imas 3 male decice odplaci dan, dva i nazad na odmor, kupanje i uzivanje i vec na jesen kad se vratite svojim obavezama obradovace vas nova trudnoca. Drzi se.

mama maza, Earl Grey i MakiJana volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mitko,drzi se,ucinila si sve sto si mogla,plod jednostavno nije bio dobar i na to nisi nikako mogla da utices!Samo razmišljaj pozitivno,moras zbog dece...

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

mitko drzi se. Nazalost kad je tako moralo da bude...ali mozda je bolje sad nego kasnije. Drzi se.

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drzi se i polako dalje. Bolje sto se desilo sada, nego da se u poodmakloj trudnoci otkrije neki poremecaj. Nekako je manje zlo. Priroda je to sve uredila i ukoliko je trebalo da bude tako, sve i da i lezala pod staklenim zvonom, opet bi bilo isto. Cuvaj se.

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mitko, grlim jako. Budi jaka, bice zdrava trudnoca i zdrava beba vrlo brzo. :*

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mitko, grlim te puno. Zene su ti gore rekle sve. Odmaraj, grli se i mazi sa svojom djecicom i muzem, uz osobe si koje te vole najvise na svijetu:babymommy:

Earl Grey i zeklica volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mitko, zao mi je:(

Zagrljaj do neba, uz tebe smo:babymommy:

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hvala vam žene, mnogo :babymommy:

Srecna sam sto sam sa vama kao i sa svojim muzem pregurala ovo bolno iskustvo. Srecna sam i zbog toga sto sam naišla na divnog dokotra i anesteziologa, koji su ucinili da mi ovo sve prodje bez ikakvih poteškoća. Zasmejavili su me, opustali, i onda sam samo zaspala. Bez obzira kako mi je teško , kada sam se probudila svi su okolo bili nasmejani, i izgleda od osamucenosti i ja. Sve je trajalo pola sata, prespavala sam. Sada me ne boli nista, ustvari nikakav bol uopste nisam ni osećala,krvarenje je bas slabo, skoro nikakvo, kaze doktor da ga neće ni biti većeg. Dobila sam antibiotik koji smem da pijem u toku dojenja, i kontraceptivne pilule, Yasmin, koje Inace po prvi put u životu koristim. Njih treba da pomenem za dva dana da koristim

Zao mi je i tužna sam, ali znam da ce doći nas bebac ponovo. Kada malo moj organizam dođje sebi a i moja glava, naravno i mm, idemo u nove pobede .

Danas cu da se odmorim, da usporim malo jos koji dan, pa da nadoknadim deci sve ove dane koje sam morala da mirujem. Bila sam ja sa njima, ali nije to to

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Inace, danas sam se i sama uverila da je plod jos manji, da je i krenulo sve, kontrakcije sam i osećala povremeno i sama, ali ih je i doktor video. Tako da da, izgleda je organizam od samog starta hteo da prekine sve. Jeste otrcano, ali je bolje sada nego kasnije, to najbolje znaju žene koje su to kasnije osetile.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zaista mi je zao sto ti se sve to desava. Znam, prosla sam kroz to, samo sa prvom trudnocom... 

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Majat :babymommy:

Imam sada pitanja. Nisam bas bila pribrana kada se sve dešavalo , pa nisam sve detalje pitala ginekologa. Idem svakako na kontrolu za 10 dana, ali da i vas pitam. Kada smem da imam odnose? Svakako ne da ostanem trudna sada cu vec i da pijem pilule. Koliko treba da se čeka i sa pravljenjem bepca opet? Da li treba da radim sada opet briseve nakon ovoga iako sam ih radila u julu?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Odnose mozes dok ti stane krvarenje(mada bih ja pricekala malo), a trudnocu vec poslije prvog mensa ;)

Ja nisam radila nikakve brisove.

Earl Grey voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Meni su savetovali da sačekam tri meseca pre ponovne trudnoće. Toliko smo i čekali a odmah sam ponovo ostala trudna i sve je bilo ok... Mislim da su oko toga vrlo različiti stavovi lekara. Ali ja sam verovala svom ginekologu (kao sto joj verujem i danas) pa se nisam dalje raspitivala.

Kikiriki i Earl Grey volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Krvarenja vise nemam, kod vakuma ga kazu i neretko izostane skroz. Bilo je sve ukupno nekih 10ak tackica. Svakako da ne bih radila nista do prve kontrole, mislim na sex. Za bepca sigurno neću dok ne popijem ovu prvu kutiju pilula i dok ne konsultujem svoju doktorku, tj.dok ne odem kod nje kad se vratimo kuci.  Verujem da bih i ja sačekala bar dva -tri meseca sa bepcom, ipak treba organizam da se oporavi, da može da iznese novu trudnoću.

Mislim da i nisam psihički sprema da krenem brzo. Kada je sve krenulo, problemi oko ploda, budila sam nocu , sanjala kako krvarim jako, ustajala, gubila dah, oblivena znojem. Sada mi je lakse u tom smislu, ali često placem , ne da drugi vide bas, ali mi prija da se isplacem, bar u kupatilu par minuta, posle budem kao nova. Kad vidim da ce da krene, sklonim se, ne bih bas da me deca vide, sreća nekako i ti nagoni krenu samo kada sam sama sa muzem, a on je vec u zadnje vreme potpuno naviknut na moje razne faze, pa me i razume . 

18og imam novu kontrolu pa cu da vidim sta ovaj doktor kaze, a i naravno posle i sta moja doktorka kaze.

Vuciguraj i majat volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Htela sam puno puta da dodjem ovde i kucam sa vama.. ali jednostavno dodjem, rasplacem se i onda odem i nista ne napisem. Evo i sada placem dok vam kucam. 

Od marta kada sam izgubila svoju bebicu je proslo dosta vremena.. Kako se priblizavao jul i termin porodjaja bivalo mi je sve gore. A onda prodje i termin porodjaja, a meni sve gore i gore... U medjuvremenu smo u maju imali bracnu krizu, zamalo se razveli. Pa se u julu preselili iz stana u kucu van grada. Toliko nam je ova godina bila turbulentna da iskreno jedva cekam da se zavrsi. Ne znam sta jos moze da mi se desi. 

Sto se bebe tice, niko me ne razume. Roditeljima sam se poverila tek pre par nedelja i rekla im da ja ne mogu vise ovu tugu da nosim, da mi je neizdrzivo. I nikada vise necu da zucnem o tome. Samo su me izgrdili, ne razumeju jednostavno jer nisu prosli isto i hvala Bogu da nisu. Muz je zaboravio, kao da bebu nismo nikada ni imali. Kaze nema taj osecaj kao ja jer ga nije upoznao. 

A ja sam bebu videla i ne mogu da zaboravim. Izgledao je savrseno, kao lutka, kao prava beba, samo manji. Ovde u kuci u koju smo se preselili smo zatekli plavu nosu koju su ostavili ljudi koji su nam prodali kucu. Jednom sam bukvalno ridala satima ribajuci kupatilo.. zatvorena, sama. Stalno pomisljam kako smo mi svi ovde i kako cemo jednog dana ponovo biti srecni. Samo on nece nikada biti ovde sa nama. A koliko bi ga ove dve obozavale da su ga upoznale. 

To sa prodajom stana i kupovinom kuce je bila moja ideja. Godinama sam kukala na taj stan, bili smo u centru, na 4. spratu bez lifta sa dvoje male dece, a ja od jutra do mraka sama sa njima. Sada imamo prostora, imamo ogromno dvoriste, vocnjak.. Deca imaju macu, kucu, sator u dvoristu, ljuljasku.. po citav dan su napolju i uzivaju. Ali smo zato u zajednici sa mojim roditeljima, i u manjem kreditu. Od jula do danas nikako da se sredimo, jos uvek nam je haos svuda, posla preko glave, ne stizemo nista.. Starija je krenula u predskolsko sad u septembru, ide ovde u seosku skolu. Jedno vreme smo svi bili toliko nervozni zbog ove situacije da smo po citav dan urlali jedni na druge. Nadam se da ce sve biti kako treba, kada prodje ova faza. Da smo ostali u stanu mislim da bih poludela i razbolela se. 

Ipak.. osecam se kao da sam ostecena za ceo zivot. I da nikada vise necu biti normalna zena. 

Mnogo vas grlim i hvala vam do neba sto ste mi bili podrska kada je bilo najgore. Znam sada da jedino vi koje ste nazalost prosle isto mozete da znate kako se osecam, niko vise. 

Sutra idem ponovo kod hematologa. Uputite me ako postoji tema gde pisete koje ste analize radile posle pobacaja. 

 

Vuciguraj i neca79 volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kam,nista necu da kazem osim da ti saljem najjaci zagrljaj na svetu...Izdrzi...

Sto se analiza tice,osim briseva,ja sam radila I test na trombofilije,papu,kolposkopiju I nista vise.Doduse,moja trudnoca je bila manja.

k a m voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kam:wub:tu si, veliki ljubac

Samo lagano, ova godina ti je bila verovatno najteza do sada, htedoh da pitam da li ste radii na bebici, ali mozda i bolje da ti bar malo prodje ta tezina koju nosis, mozda da udjes u narednu godinu i nove planove.Samo pozitivno razmisljaj.Pokusaj da ne vracas slike u glavi, bice ti jako tesko.

Ja sam posle spontanog radila samo KKS, testove za trombofiliju, i briseve, ustvari isto kao Vuciguraj....moja je bila manja isto, pre toga jedna normalna trudnoca i posle, tj evo ovu iznela do kraja i sve je u redu bilo

k a m voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drage moje :wub:

Gospod nam ipak daje snagu da izdrzimo sve. Evo u poslednje vreme mi je bilo malo lakse. Daleko od toga da je sve u redu, ali znacajno lakse. Isli smo preksinoc na babine da vidimo jednu babicu od prijatelja, u isto vreme smo bile trudne. Psihicki sam morala da se spremim, jer sve vreme mi je bilo u glavi da bi moj bebac bio sada isti toliki. 

Radila sam analize na trombofiliju, nasli mi neke urodjene, tako da bih sledeci put morala heparin. Ali kazu da nije to uzrok ovoga sto se desilo. Za hiperinsulinemiju sam jos u martu dobila glukofaz xr, malo sam pazila na ishranu, ali odavne ne pazim. U novembru imam kontrolu. Radila sam i briseve, sterilni. Kakav apsurd, a u trudnoci vukla Eserihiju i primala longacefe. KS mi uobicajena, anemija, nista specijalno. Za bubreg bih jos odradila analize i UZ jer mi se povremeno desava da me boli. Od kada smo se ovde preselili, stalno sam bolesna, ne mogu da se adaptiram na ovu klimu, jako je hladno. Jos uvek ne radimo na bebici, cuvamo se. Ja imam strah...

MNina, kako bebac? Cestitam ti. :babymommy:

VG :babymommy:Hvala ti.. grlim!! 

mama maza i Vuciguraj volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drage moje :wub:

Gospod nam ipak daje snagu da izdrzimo sve. Evo u poslednje vreme mi je bilo malo lakse. Daleko od toga da je sve u redu, ali znacajno lakse. Isli smo preksinoc na babine da vidimo jednu babicu od prijatelja, u isto vreme smo bile trudne. Psihicki sam morala da se spremim, jer sve vreme mi je bilo u glavi da bi moj bebac bio sada isti toliki. 

Radila sam analize na trombofiliju, nasli mi neke urodjene, tako da bih sledeci put morala heparin. Ali kazu da nije to uzrok ovoga sto se desilo. Za hiperinsulinemiju sam jos u martu dobila glukofaz xr, malo sam pazila na ishranu, ali odavne ne pazim. U novembru imam kontrolu. Radila sam i briseve, sterilni. Kakav apsurd, a u trudnoci vukla Eserihiju i primala longacefe. KS mi uobicajena, anemija, nista specijalno. Za bubreg bih jos odradila analize i UZ jer mi se povremeno desava da me boli. Od kada smo se ovde preselili, stalno sam bolesna, ne mogu da se adaptiram na ovu klimu, jako je hladno. Jos uvek ne radimo na bebici, cuvamo se. Ja imam strah...

MNina, kako bebac? Cestitam ti. :babymommy:

VG :babymommy:Hvala ti.. grlim!! 

draga,koje urodjene trombofilije imas i u kojoj nedelji ti se desio nemili dogadjaj?

Naravno,vreme ipak polako ali sigurno leci sve...tj.zaleci...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Htela sam puno puta da dodjem ovde i kucam sa vama.. ali jednostavno dodjem, rasplacem se i onda odem i nista ne napisem. Evo i sada placem dok vam kucam. 

Od marta kada sam izgubila svoju bebicu je proslo dosta vremena.. Kako se priblizavao jul i termin porodjaja bivalo mi je sve gore. A onda prodje i termin porodjaja, a meni sve gore i gore... U medjuvremenu smo u maju imali bracnu krizu, zamalo se razveli. Pa se u julu preselili iz stana u kucu van grada. Toliko nam je ova godina bila turbulentna da iskreno jedva cekam da se zavrsi. Ne znam sta jos moze da mi se desi. 

Sto se bebe tice, niko me ne razume. Roditeljima sam se poverila tek pre par nedelja i rekla im da ja ne mogu vise ovu tugu da nosim, da mi je neizdrzivo. I nikada vise necu da zucnem o tome. Samo su me izgrdili, ne razumeju jednostavno jer nisu prosli isto i hvala Bogu da nisu. Muz je zaboravio, kao da bebu nismo nikada ni imali. Kaze nema taj osecaj kao ja jer ga nije upoznao. 

A ja sam bebu videla i ne mogu da zaboravim. Izgledao je savrseno, kao lutka, kao prava beba, samo manji. Ovde u kuci u koju smo se preselili smo zatekli plavu nosu koju su ostavili ljudi koji su nam prodali kucu. Jednom sam bukvalno ridala satima ribajuci kupatilo.. zatvorena, sama. Stalno pomisljam kako smo mi svi ovde i kako cemo jednog dana ponovo biti srecni. Samo on nece nikada biti ovde sa nama. A koliko bi ga ove dve obozavale da su ga upoznale. 

To sa prodajom stana i kupovinom kuce je bila moja ideja. Godinama sam kukala na taj stan, bili smo u centru, na 4. spratu bez lifta sa dvoje male dece, a ja od jutra do mraka sama sa njima. Sada imamo prostora, imamo ogromno dvoriste, vocnjak.. Deca imaju macu, kucu, sator u dvoristu, ljuljasku.. po citav dan su napolju i uzivaju. Ali smo zato u zajednici sa mojim roditeljima, i u manjem kreditu. Od jula do danas nikako da se sredimo, jos uvek nam je haos svuda, posla preko glave, ne stizemo nista.. Starija je krenula u predskolsko sad u septembru, ide ovde u seosku skolu. Jedno vreme smo svi bili toliko nervozni zbog ove situacije da smo po citav dan urlali jedni na druge. Nadam se da ce sve biti kako treba, kada prodje ova faza. Da smo ostali u stanu mislim da bih poludela i razbolela se. 

Ipak.. osecam se kao da sam ostecena za ceo zivot. I da nikada vise necu biti normalna zena. 

Mnogo vas grlim i hvala vam do neba sto ste mi bili podrska kada je bilo najgore. Znam sada da jedino vi koje ste nazalost prosle isto mozete da znate kako se osecam, niko vise. 

Sutra idem ponovo kod hematologa. Uputite me ako postoji tema gde pisete koje ste analize radile posle pobacaja. 

 

kod mene slican slucaj u smislu da ne mogu da se oduprem da ne mislim svako malo koji bih mesec bila, kad bi bio termin i sto se vise decembar priblizava kada je bio termin porodjaja meni je sve losije. 4.11. ce cetiri meseca. kao sto godina da je proslo, dnevne obaveze odvuku misli, ali samo cetiri meseca je proslo. MM recimo ne dozvoljava da bacim UZ slicice bebe iako sam ja htela sve da bacim samo da ne gledam. eto i sad se rasplacem kad pomislim na sve. Ja nisam smela da vidim bebu i nekada se kajem zbog toga ali nekada mislim da je bolje i da bi mi bilo jos teze. Nocu i dalje imam bizarne snove. bas bas... 

ciklusi su redovni ali nove bebe nema. moram da napomenem da nekada imam grizu savesti kada pomislim na novu bebu jer kao da izdajem secanje na nerodjenu iako znam da je to skroz pogresno. ne znam ni da objasnim ni misli ni osecanja ni bol...ima i razuma koji me vuce u realnost ali to sve kad se izmesa to je uzasno. 

Vuciguraj voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.