Prestraseno dijete

odgovora

Objavljeno

:angry::angry::angry::angry:

Vec danima šizim i nemam pojma sta da radim.

Pokušaću da skratim pricu. Ima jedna djevojcica u školi tačnije u produženom boravku koja konstantno mojoj cerki (i jos jednoj djevojcici) prica price o duhovima i zombijima, kako je ganjaju, kako ih vidi i osjeti i sl gluposti. Moja cerka se do te granice uplasila da ne smije sama ici u wc a o spavanju u svojoj sobi necu ni da pricam. Do petka njen strah dostigne vrhunac a meni vec svaki zivac "dostigne vrhunac" jer ne moze normalno da zivi i obavlja sve funkcije. Koliko je prije bila samostalna i izlazila sama iza zgrade dase igra toliko sada NE SMIJE. Ne smije cak ni sama da bude u susjednoj sobi. Onda ja razgovaram sa njom satima, kadim kucu i objasnim kako od tog mirisa svi duhovi i cudovista bjeze, stavljam kraj kreveta ikonice andjela i objasnjavam kako je oni stite od svakog zla i pomalo se smiri i uredi do nedelje i onda opet ista prica krece od ponedeljka i njene skole.

_______________________

Ovo naknadno dodajem, da se razumijemo bilo kakav pokusaj da je razuvjerim da to ne postoji ne pali, pali samo kada "otjeram" ta zla oko nje, onda moze normalno da funkcionise ....

_______________________

Znam koje to posljedice moze da ima kod male dijece i koju DOZU TRAUME moze da stvori ali stvarno nemam vise zivaca da se borim sa tim pricama jer vidim da se ona sve VISE I VISE plasi.

Ne mogu da krivim ni tu djevojcicu sto ima bujnu mastu a cerki ne mogu da objasnim da ona laze jer je njoj ne pojmljivo zasto bi ova lagala ( valjda sam joj usadila neke moralne vrijednosti prema istini i laganju tako da ona sada ne konta zasto bi neko lagao - moja "greska").

Uciteljica ne moze da kontrolise njihove price u slobodno vrijeme - tu je 20-ak djece na koje samo jedna uciteljica pazi, pretjerano mi je da idem kod školskog psihologa a nisam ni sigurna kako bi majka te djevojcice reagovala kada bi joj tako nesto rekla.

Kako da se izborim sa tim dok je jos svjeze dok nije prerastlo u paranoicni strah A ZNAM KOJE POSLJEDICE MOGU DA NASTANU IZ TOGA!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da će mama Bojana da ti da naprikladniji savet. Da mi ostale ne pričamo svašta.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ne znam baš da li je pametno da joj govoriš kako to što radiš tera čudovišta i duhove. Možda je bolje da joj objasniš to što jeste - da devojčica izmišlja i da takve stvari ne postoje! I da to nije laž, već mašta! Da je to slično kao "u toj i toj" bajci u kojoj se pojavljuju razna izmišljena bića.

Trebalo bi zamoliti učiteljicu da porazgovara sa roditeljima devojčice.

Eto, to mi prvo pade na pamet.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Znam da hoce i cekam njen odgovor a do tada me interesuje i da li je jos neko imao sa tim problema i kako se izborio i na kraju krajeva to svakom moze da se desi pa me zanima kako bi svako od vas pojedinacno odreagovao.

Ja sam kao mala jedno vrijeme do takvih prica imala strah. Kako nije bilo struje danima, rat pa ispred zgrade se okupljalo drustvo i pricali price o duhovima vojnika koji redovno obilaze svoje porodice i slicne gluposti i znam da sam znala satima prestrasena sama u kuci da sjedim u jednom cosku dok neko ne bi dosao. To je prava trauma i ne zelim da moja cerka kroz to prolazi.

I dan danas se zbog takvih gluposti nelagodno osjecam kada posljednja legnem da spavam u kuci, bez upaljenog TV-a ili kada po mraku moram sama nedje da idem. Osjecaj te neke nelagode koji je ostao u meni je posljedica upravo tih prica i takvog stanja u djetinjstvu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ne znam baš da li je pametno da joj govoriš kako to što radiš tera čudovišta i duhove. Možda je bolje da joj objasniš to što jeste - da devojčica izmišlja i da takve stvari ne postoje! I da to nije laž, već mašta! Da je to slično kao "u toj i toj" bajci u kojoj se pojavljuju razna izmišljena bića.

To joj i govorim ali ne pali, ne vjeruje da to ne postoji. Jedino se smiri kada okadim kucu .... Za sada mi je to jedini lijek ali ne zelim da lijecim posljedice nego da to izbijem iz korjena a nemam pravi i odgovarajuci nacin. Mozda grijesim ali kada to uradim i stavim joj ikonicu kraj kreveta ili ispod jastuka mirno spava i bude slobodna.

inace ja sam religiozna i odrastla sam u takvoj sredini - isto kao i moji roditelji i isto kao i moja cerka. Samo njen mozak je i suvise mali da bi razlikovala religiju i vjeru u Boga od prica o Baba rogama i Zombijima pa onda spas naravno nalazi u necemu u cemu je odrastla. ako je to njen kutak mira za sada A JA NEMAM DRUGOG NACINA DA JE SMIRIM tako cu i da postupim. Znam da to nije trajno rjesenje ali bar dok ne smislim sta da radim moram nekako da je smirim

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja imam taj problem koji mi se "vuče" iz djetinjstva...Brat me je plašio duhovima i drugim plašljivim stvarima...dan-danas se bojim mraka, uvijek imam osjećaj da će me napasti vanzemaljci...nije smiješno :( stvarno su mi ostale traume...ponekad se uplašim sjenke...

Tako NANI pokušaj što prije riješiti taj problem!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja imam taj problem koji mi se "vuče" iz djetinjstva...Brat me je plašio duhovima i drugim plašljivim stvarima...dan-danas se bojim mraka, uvijek imam osjećaj da će me napasti vanzemaljci...nije smiješno :( stvarno su mi ostale traume...ponekad se uplašim sjenke...

Tako NANI pokušaj što prije riješiti taj problem!

Znam, i ja to mrzim ... stalno imam osjecaj kao da je neko prisutan kraj mene kada sam sama ... katastrofa!!!

Kada odem na vikendicu, pa krene da huci vjetar kroz sumu, jos ako je opalo lisce pa se digne u zrak a misevi krenu da grickaju onu lamperiju kraj kreveta dozivim pravu traumu ako nema nikog kraj mene!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Možda je onda ključ u toj devojčici koja priča te stvari. U dogovoru sa njenim roditeljima objasniti toj maloj da mora da kaže prijateljicama da je to sve izmišljeno! Možda će njoj najviše verovati!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Možda je onda ključ u toj devojčici koja priča te stvari. U dogovoru sa njenim roditeljima objasniti toj maloj da mora da kaže prijateljicama da je to sve izmišljeno! Možda će njoj najviše verovati!

Pa na kraju cu "stisnuti zube" i pricati sa njenim roditeljima. Samo ljudi su cudni, pitanje kako ce reagovati (mada joj je mama jako fina - bar mi se tako cini).

Glupo ali istinito. Jedna, po mom misljenju jako glupa prica ju je malo smirila. Naime, MM nakon sto je i njemu pukao film od tog stanja je njoj rekao reci ti toj maloj da si vidjela kako gov*a bjeze i trce iz wc-a, ona se naravno zgrozila na to sto je on rekao i rekla mu da je to jako ruzno i NEVJEROVATNO na sta je on njoj rekao da su price o zombijima i duhovima podjednako ruzne i nevjerovarne i objasnio da nema razlike izmedju te dvije price.

... NA MOJE VELIKO CUDJENJE TA PRICA JE UPALILA ZA TAJ DAN

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja samo da dodam da moja ćerka takođe ne može da shvati da njene drugarice izmišljaju priče-tako je jedna rekla da se noću pretvorila u sirenu (sad je aktuelan neki crtani o sirenama) i da joj je bilo veoma lepo. I moja ćerka veruje da je ova bila sirena i iako joj ja kažem da ova izmišlja i da je to nemoguće, ne mogu da je ubedim. Tako da je po meni onda najrazumnije stupiti u kontakt sa roditeljima, možda je i bolje da bude prisutna učiteljica ili psiholog škole i da se to reši.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mašta je čudo, mnogo jača od razuma i kod odrastlih ljudi, fanatika i sl a kamo li kod djece ....

Razmisljala sam da danas odem kod uciteljice i prvo porazgovaram sa njom, da joj objasnim problem i da ona obavi jedan razgovor uopsteno sa razredom na tu temu, da objasni da to ne postoji i da skrene paznju roditeljima iz te grupe dijece (njih 3-4 stalno pricaju na tu temu) ne mogu samo da okrivim jednju od njih jer ne prica mozda samo ta djevojcica, mozda cak i moja cerka izmislja takve price kada cuje da izmisljaju drugi JA TO NE ZNAM, VJERUJEM DA NE RADI TO ALI NIJE NEMOGUCE zato se i bojim da "okrivim" i imenujem samo jedno dijete jer mozda nisam u pravu.

inace ta djevojcica je jako fina, fino je odgojena i poprilicno je inteligentna, nije agresivna i svadljiva tako da ne znam kako bi i roditelji reagovali kada bi uperila prst u tako fino i uzorno dijete.

... a iskreno, ne zelim da se svadjam ...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Razmisljala sam da danas odem kod uciteljice i prvo porazgovaram sa njom, da joj objasnim problem i da ona obavi jedan razgovor uopsteno sa razredom na tu temu,

Odlicna ideja,ako je ona za saradnju,tj ako zeli da pomogne. Idealno je jer tako se ti ne bi direktno uplitala,a neko odrastao i s autoritetom bi im skrenuo paznju naponasanje. Odlicno!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Vidjecemo, definitvino idem kod uciteljice da se posavjetujem ....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ne znam baš da li je pametno da joj govoriš kako to što radiš tera čudovišta i duhove. Možda je bolje da joj objasniš to što jeste - da devojčica izmišlja i da takve stvari ne postoje! I da to nije laž, već mašta! Da je to slično kao "u toj i toj" bajci u kojoj se pojavljuju razna izmišljena bića.

Trebalo bi zamoliti učiteljicu da porazgovara sa roditeljima devojčice.

Eto, to mi prvo pade na pamet.

Sa ovim se u potpunosti slažem....

Elem,u 1. razredu mi je drugarica napričala takve priče , od kojih i dan-danas imam traume...što reče Filipa...nije mi prijatno samoj u mraku...pričala mi je o duhovima,od toga dana nisam više spavala u svojoj sobi(narednih 2 godine),danima nisam smela da sama boravim u prostoriji,ma užas :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kako ružan osjećaj...nešto ne vjerujem da će se ikada izbrisati iz moje podsvijesti...

Ponekad se bojim i pogledati kroz prozor kada je mrak...užas...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

E, sad mislim da me zezate! :unsure:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kako ružan osjećaj...nešto ne vjerujem da će se ikada izbrisati iz moje podsvijesti...

Ponekad se bojim i pogledati kroz prozor kada je mrak...užas...

ISTOOOOOOO,katastrofa... :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja ne zezam, najozbiljnije govorim.

Naveče kada izlazim(sama) prvo moram dobro pregledat auto, da nema nekoga, tek tada počnem voziti.

Off topic sam, ov

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

S obzirom da su mi poznati ti strahovi i posljedice koje oni ostavljaju kasnije na covjeka ovako burno reaugujem na tu naizgled bezazlenu situaciju ... Ja to moram rijesiti!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nisam pažljivo čitala postove od početka, pa se izvinjavam ako se ponavljam ili nešto tome sličnu. Juče sam bila na drugom seminaru o roditeljstvu na kome je tema bila Teškoće dece u odrastanju. Koliko znam, nani, tvoje dete je u uzrastu između 6 i 12 godina, u ovom periodu se javlja kod dece snažan strah od smrti. Oni se boje čudovišta, baba roga, zombija... jer im je to neophodno da bi prevazišli taj strah od ništavila, uništenja... Deca u tom uzrastu vole horor filmove i strašne priče. Zato ne zameraj deci što to pričaju, to je normalna i neophodna razvojna faza koju moraju savladati. Za utehu ti je da posledice ne ostaju, ako se ne desi nešto loše (neko blizak detetu ne umre ili ti ne postupiš pogrešno svojim stavom prema sasvim normalnom delu odrastanja).Ti treba da joj budeš oslonac i zaštita. Ako smatraš da njen strah ima patološke razmere, obrati se školskom psihologu

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nani ovaj predlog sa uciteljicom je po meni najbolji kao prvi korak...mada nazalost mislim da ce to biti samo prvi korak u nizu

I ja sam kao mala imale raznorazne strahove koji su nastajali zbog raznih snova...godinama me je proganjala neka vestica koja je sedela na masini za ves,dok ja perem zube ili pijem vodu (okrenuta njoj ledjima),a onda sam i na javi stalno bila u strahu,i non-stop se okretala da vidim da li je tu.Secam se...u snu,hoces da vristis...a nista ne izlazi iz usta,hoces da pobegnes...a noge ni makac...

...nekad je i tesko biti dete...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mene su upravo te situacije ojačale...naravno da sam se i ja kao dete plašila mraka, duhova, zlih veštica...ali pobogu odrasla sam, prošla pakao od rata, i postavši majka, postala sam neustrašiva....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

S obzirom da su mi poznati ti strahovi i posljedice koje oni ostavljaju kasnije na covjeka ovako burno reaugujem na tu naizgled bezazlenu situaciju ... Ja to moram rijesiti!

Ovo je normalan strah - razvojna faza. Treba da pustiš dete da samo ili sa svojim drugaricama to prevaziđe. Devojčice imaju svoj način da odlično savladaju taj strah, naročito u grupama, u školi....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nisam pažljivo čitala postove od početka, pa se izvinjavam ako se ponavljam ili nešto tome sličnu. Juče sam bila na drugom seminaru o roditeljstvu na kome je tema bila Teškoće dece u odrastanju. Koliko znam, nani, tvoje dete je u uzrastu između 6 i 12 godina, u ovom periodu se javlja kod dece snažan strah od smrti. Oni se boje čudovišta, baba roga, zombija... jer im je to neophodno da bi prevazišli taj strah od ništavila, uništenja... Deca u tom uzrastu vole horor filmove i strašne priče. Zato ne zameraj deci što to pričaju, to je normalna i neophodna razvojna faza koju moraju savladati. Za utehu ti je da posledice ne ostaju, ako se ne desi nešto loše (neko blizak detetu ne umre ili ti ne postupiš pogrešno svojim stavom prema sasvim normalnom delu odrastanja).Ti treba da joj budeš oslonac i zaštita. Ako smatraš da njen strah ima patološke razmere, obrati se školskom psihologu

Zaista zelim da vjerujem da je to tako pogotovo ovaj dio u postu koji sam ti boldirala ali na mene je ostavilo posljedice jer se i danas "bojim" nekih stvari a najvise od svega samoce tipa:

- ne mogu da spavam ako svi u kuci spavaju jer se ne cuju glasovi i osjecam se nezasticeno

- ne mogu da zaspem bez TV i u potpunom mraku

- mraka se uzasavam i kada npr nestane struje obuzme me takav osjecaj nelagode da to nije normalno

- ne bi mogla da zamislim samacki zivot, za mene bi to bilo ostvarenje moje najgore nocne more (nisam u stanju da se "osamostalim")

- iznimno su mi stresni razni svakodnevni zvukovi kada sam sama tipa: kvrckanje frizidera kada se pali ili gasi, šuštanje u sobi a znam da sam sama u kuci (situacija dok nisam provalila da mi se mis zavukao u stan je za mene bila katastrofa)

Odrastla sam i samosvjesna osoba i znam da baba roga ne postoji ali opet taj strah iz djetinjstva je u meni ostao ....

kao sto kazu U STRAHU SU VELIKE OCI pa onda osjecam i cujem stvari koje i nisu takve ali ih ja tako dozivljavam tipa lagan povjetarac a ja imam osjecaj kao da iza mene nesto stoji i sl gluposti.

Koliko vidim nisam jedina sa takvim problemom koji vucem iz djetinjstva i zaista zelim svoje dijete da postedim svega toga JER TAJ STRAH JE NENORMALAN i na zalost dobro mi je poznat

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Zaista zelim da vjerujem da je to tako pogotovo ovaj dio u postu koji sam ti boldirala ali na mene je ostavilo posljedice jer se i danas "bojim" nekih stvari a najvise od svega samoce tipa:

- ne mogu da spavam ako svi u kuci spavaju jer se ne cuju glasovi i osjecam se nezasticeno

- ne mogu da zaspem bez TV i u potpunom mraku

- mraka se uzasavam i kada npr nestane struje obuzme me takav osjecaj nelagode da to nije normalno

- ne bi mogla da zamislim samacki zivot, za mene bi to bilo ostvarenje moje najgore nocne more (nisam u stanju da se "osamostalim")

- iznimno su mi stresni razni svakodnevni zvukovi kada sam sama tipa: kvrckanje frizidera kada se pali ili gasi, šuštanje u sobi a znam da sam sama u kuci (situacija dok nisam provalila da mi se mis zavukao u stan je za mene bila katastrofa)

Odrastla sam i samosvjesna osoba i znam da baba roga ne postoji ali opet taj strah iz djetinjstva je u meni ostao ....

kao sto kazu U STRAHU SU VELIKE OCI pa onda osjecam i cujem stvari koje i nisu takve ali ih ja tako dozivljavam tipa lagan povjetarac a ja imam osjecaj kao da iza mene nesto stoji i sl gluposti.

Koliko vidim nisam jedina sa takvim problemom koji vucem iz djetinjstva i zaista zelim svoje dijete da postedim svega toga JER TAJ STRAH JE NENORMALAN i na zalost dobro mi je poznat

Navedeni strahovi nemaju nikakve veze sa ovim koji si navela kod svoje devojčice. Oni su posledica nekih drugih razvojnih faza koje dete nije dobro prevazišlo, a bile su u ranijem periodu od šest godina. Mislim da se prvenstveno radi o nesavladanom separacionom strahu u osmom mesecu života.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.