Strah od porođaja

odgovora

Objavljeno

Slatko se nasmejah :rolleyes: U pravu ste... Ali sta da vam kazem, kad sam od kad sam saznala da sam trudna prvo na sta sam pomislila je kako cu ja da rodim ovo dete. Brukaaa.. A da me vidite, rekle bi: u breee tolika zena,a plasi se... Ma treba me mozda istuci, da te bube izbacim iz glave <_<

Cekaj ti tamo do neke 27., 30 nedelje, pa kad budes videla svoje cedance, zaboravices jedno vreme na zavrsnicu. I kad pocne da te sutira, ako vec nije...uhu!

A onda, lepo na vezbice pa ces da postanes neustrasiva Alisa :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne deluje ni razmazeno ni nezrelo, vec je to normalno kako se osecas. Treba maximalno da se opustis i uzivas u svojoj trudnoci jer ces samo tako obezbediti bebi i sebi snage za ono sto vas ceka. Meni je licno mnogo tezi bio period posle porodjaja nego sam cin. Porodjaj bude i prodje, ma koliko trajao, ali novi zivot i sludjenost prvih mesec - dva dok se ne uhodas sa bebom, dok se ne naviknes na svoje novo stanje (mislim na grudi idr stvari koje budu uzrok porodjaja). Mada se i to sve prezivi ( ja vec 2 puta). Moj ti je savet da ides na psihofizicku pripremu trudnica, jer ono disanje stvarno puno pomaze. Ja sam imala dogovor sa mojim bebama da cu ja njima pomoci da sto pre izadju, ali da i one meni pomognu da me sto manje boli i obecala sam im da se necu derati i trositi svoju snagu na viku, vec da cu tu svoju snagu usmeriti na napon kada za to bude vreme. Mozda malo smesno zvuci, ali je meni tako bilo lakse, jer ja kad nesto obecam to tako mora da bude. I na kraju, isuvise si rano pocela da se brines, jer kada budes bila pred kraj trudnoce, koliko god lepo nosila svoju trudnocu, zeleces da se sto pre porodis, jer ces sama sebi biti preteska, veruj mi. Opusti se i uzivaj, misli pozitivno i uzivaj u svakom bebinom pokretu jer je to najlepsi deo trudnoce. ;)

U pravu si, moda me pred kraj uhvati strah od onoga posle :rolleyes: Ma proci ce sve. Jako mi znaci sto znam da nisam jedina koja se plasi i da je to negde i normalno.. Ja sam stvarno svoj preuranjen strah pocela da prepisujem razmazenosti,cak negde i da se ljutim na sebe,sto sam fokusirana na to kako cu proci i da li ce me boleti,a ne na to kako ce biti moja beba i kako cemo se privici jeno na drugo...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ja se toliko plasim bola da to recima ne mogu da opisem... :(

QB3Cp1.png

as1cJLQ0g410000MDAwNDZsfDAwMDAyNjY3ZHx5b

749299ccl8luc2bp.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ja se toliko plasim bola da to recima ne mogu da opisem... :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ja se toliko plasim bola da to recima ne mogu da opisem... :(

Ne boli neizdrživo,odnosno nije baš da se vrišti kao u filmovima i previja od bolova,samo je dosadno i iscrpljujuće to sto toliko dugo traje. Vikanje oduzima snagu,ali ako to nekome pomaže, samo napred. Mene je bilo sramota jer nisam bila sam u pretporođajnoj sali,pa nisam htela da nerviram oddatno jos dve ženice, samos am stenjala povremeno. Što rekoše druge mame, na kraju trudnoće ćeš samo hteti da se već jednom porodiš. Mada, menije STRAŠNA frka bila kad sam dosla u porodilište, sama, mrak, noć, čujem vriske i plač beba naizmenično uf....i da,indukcija je , po mom misljenju i iskustvu, odlična stvar jer sve to kraće traje, u stvari, kod mene je tako bilo, mnoge mame se ne bi složile,znam.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

boli.poseces prst pa boli..ali sve je to izdrzivo..majka pririda se za to pobrinula..evo mene ceka drugi porodjaj i nemam strah vec cekam da se sve zavrsi vec jednom jer ne mogu vise da trudnjacim....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I još nešto, imala sam dodatni strah od povraćanja pošto mi je od bolova ili od indukcije bilo muka, tj plašila sam se da ne povratim dok ležim tu , pored te dve žene. Na kraju i jesam opalila rigoleto,ali tek kad su me poslali da šetam i kad su počeli naponi . Ah,porođaj je jedno toliko divno (dajete jednom malom biću život) i toliko nedostojansveno iskustvo(golotinja, svašta može da se desi,a to da se upiškite u krevet je samo jedno :) ) u isto vreme...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kada sam se vratila iz porodilista, na Tvu je bio neki film, zena se poradja, vristi na sav glas... moj komentar je bio:"Sta je ovoj? Sto se dere ovako?" Ne boli toliko. Sto kaze Lilika, boli i kad poseces prst, pa se istrpi. Na kraju, proradi endorfin i vise nista ne osecas. Tako je, bar, kod mene bilo. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

ja se toliko plasim bola da to recima ne mogu da opisem... :(

Evo malo moivacije - ja prva bezim od bola kad god i koliko god mogu :) mislim da bih i za nadogradnju noktiju trazila anesteziju :lol: ,a poradjala bih se svaki dan po tri puta onako kako sam se porodila umesto jedne jedine trudnoce,moja je bila bas bas bas teska :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da,to je jos jedan od strahova :-( Srecom nisam imala priliku da cujem ni jedno lose iskustvo od svojih prijateljica koje su vec mame. Ali i bez losih prica, mene je strah.. Pogotovo sto tu ne mozes reci: ja ne mogu vise.. Nego dok ne bude gotovo, to ti je sto ti je.
Da,sto bi narod rekao,i od goreg ima gore Sta mislis kako cu se plasiti kada budem drugo radjala,kad se evo sada sa prvim toliko plasim,a ne znam tacno cega..

Moja tolerancija bola,hmmm,pa ne znam... Zavisi sta me boli.. Moja spremnost da podnesem ovu vrstu bola(koja postaje sve intenzivnija dok se beba ne rodi) me plasi.. Jer znas,nema ovde,trpim,trpim negde do sredine porodjaja, e sad vise ne mogu, ajd da popijem tabletu,da olaksam sebi

:)

I ja sam se plasila porodjaja,pogotovo jer su me plaili kako ce beba biti velika za moje proporcije,cak sam imala i ugovoren carski ali posto je moj dragi dr.bio u inostranstvu(i pojavio se tek u zadnjem,3sata pre nego sto je Teo dosao na svet,i to cisto da bi bacio pogled i rekao "ma,porodices se ti sad vec prirodno" :huh: ),pa mozes misliti kako sambila u frci i panici kad sam se na kraju ipak porajdala prirodno... Mogu ti reci da je 1.porodjaj bio dosta bolan,nisa se otvarala,dobijala indukciju i dosta sam se namucila dok se nisam dvoljno otvorila da bi moj andjeo dosao na svet,ali ona zadnja etapa cega sam se najvise plasila je bila najlaksa.Bez glasa,3 napona i kmeee,kmeee. :) Dali mi bebu,uzeli,sve o sa njom,krenulo usivanjei dr.onako iz sale pita "I,kad planirate 2.dete?" a kad sam im odgovorila cim mogu iznenadili su se maximalno,ali kao sto kazu cim bebu vidis sve zaboravis(ni ja nisam verovala dok se meni nije dogodilo :)).A ono posle je bilo sve fino i lagano,rana je lepo zarasla,brzo sam bila ponovo JA,i dugo vremena me je drzalo neko euforicno stanje,stalno sam bila srecna,mogla sam plakati od srece... Teo nije imao grceve,samo jedanputsmo imali frku kad nije spavao celu noc i kad smo vec sve isprobali i nije uspelo nazvala sam moju mamu,a ona ga je uspavala u roku od 5minuta.Eto,jos jedno naravoucenje-kad je roditelj nervozan i beba ce biti,tako da samo opusteno...

Znala sam sta me ceka sledeci put i nije mi bilo sve jedno,ali mi je bilo lakse sto znam kako sve to izgleda...

2.porodjaj sam jedva cekala,toliko mi je tesko padal trudnoca da ti ne moguopisati,nije me nista zanimalo,samo da se rodi vise beba.... Tako da smo noc pre i vodili ljubav,barila sam se u kadi par puta te nedelje,ma sve zivo,a taj dan posle zelenog svetla damozemo kenuti u bolnicu mi smo se sa mm setali po centru Ns(ljudi su me cudno gledali kad sam svakih par minuta stala i drzala za stomak i disala ccccc :lol:),i u bolnici sam mnooogo drze izdrzala na nogama nego 1.put,samo da bi se brze otvarala.Sad ni ne znam da li sam dobila indukciju,mislim da nisam,isto su mi busili vodenjak kao i 1.put.Sad sam mnoooogo manje vremena provela otvarajuci se,i nekako sam iskulirala bolove,mislila sam na knjigu koju sam zavrsila te noci sa sve kontrakcijama,mislila sam na lepe stvari i nije bilo strasno uopste,brzo su krenuli i naponi.... 1 napon-hmmmm,slab,pa 2.,slab i na kraju skontam da je to to,ali sve nekako bilo slabo,naspram onih napona sa kojima sam Teodora izh=gurala na 3. Sad sam i gurala,i vristala(u stvari i nije vristanje,pre neki zivotinjski glas,jos se secam i smesno mi je ),i ono sto sam mislila da je lako samo da vec dodje-bas je bio najtezi deo.Ali kad sam cula Anin plac i videla je,sve je palo u zaborav... :)

Eto vidis koliko je drugaciji svaki porodjaj. :) Ali to se ionako mora desiti,a kad krene verovatno da ces i ti mantrti u sebi kao i ostale zene "samo da je kraj,samo da je kraj,izadji bebo,izadji bebo,..." a kad uzmes u ruke svoje cedo sve ruzno na svetu ce nestati,bices jaka za 2 i za 2 meseca ces detalje i zaboraviti skroz... :) Ne brini,u sustini nije to tako strasno,koliko god mozes radi sta ti kaze babica i bice sve ok.

Zelim ti brz i lak porodjaj i da nam posle pricas kako ti je smesno sto si se tako plasila... ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Citam sta ste napisale i iskreno malo manje mislim o porodjaju kao.. Vidim da se i drugi plase,da je to normalno,pa mi je valjda zato i lakse ;) Zapravo nije za mene toliko strasan sam cin porodjaja, vec dok do njega dodje.. Koliko vodim kod vecine vas,tu jeste i bio problem,treba to izdrzati.. Ja nekako nemam strah od strucnosti doktora (cudo da nisam pocela da panicim i oko toga da li ce moj doktor biti u smeni :blink: ), imam strah od babica, koje i nisu bas nesto predusretljive i brizljive u nasem porodilistu, i naravno strah od porodilja i vriske i dreke, koja se neizbezno mora cuti.. Treba tu imati prekidac,klik,sad ne cujem nista :mellow: ... Porodjaj mora da dodje,da prodje, pa sta cu,kao i sve zene ovog sveta,prezivecu :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Citam sta ste napisale i iskreno malo manje mislim o porodjaju kao.. Vidim da se i drugi plase,da je to normalno,pa mi je valjda zato i lakse ;) Zapravo nije za mene toliko strasan sam cin porodjaja, vec dok do njega dodje.. Koliko vodim kod vecine vas,tu jeste i bio problem,treba to izdrzati.. Ja nekako nemam strah od strucnosti doktora (cudo da nisam pocela da panicim i oko toga da li ce moj doktor biti u smeni :blink: ), imam strah od babica, koje i nisu bas nesto predusretljive i brizljive u nasem porodilistu, i naravno strah od porodilja i vriske i dreke, koja se neizbezno mora cuti.. Treba tu imati prekidac,klik,sad ne cujem nista :mellow: ... Porodjaj mora da dodje,da prodje, pa sta cu,kao i sve zene ovog sveta,prezivecu :rolleyes:

Kad počneš da se porađaš od bolova i uzbuđenja nećeš ti čuti druge porodilje kako vrište, a ako ih i čuješ, neće te to mnogo pogađati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kad počneš da se porađaš od bolova i uzbuđenja nećeš ti čuti druge porodilje kako vrište, a ako ih i čuješ, neće te to mnogo pogađati.

Jel da??? Imacu ja cime da se zabavljam :P ... Koliko je bitan trenutak kada treba otici u bolnicu? Pretpostavljam da je mnogo laske podnositi bolove kod kuce?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jel da??? Imacu ja cime da se zabavljam :P ... Koliko je bitan trenutak kada treba otici u bolnicu? Pretpostavljam da je mnogo laske podnositi bolove kod kuce?

Ja zivim nekih 25km od bolnice,nama su savetovali u skolici da krenemo kad su nam kontrakcije na 5min.Prvi put smo stigli do bolnice sa kontrakcijama na 5min.-porodila sam se 19h. 2.put sam stigla do bolnice sa kontrakcijama na 3-4min.i porodila sam se posle 4h. A drugarica je krenula cim su krenule kontrakcije i porodila se na prijemu-i tako 3put,3.put blizance... Tako da ti savetujem da krenes ka dosetis da bi trebalo,nema tu nekog zakona... ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja zivim nekih 25km od bolnice,nama su savetovali u skolici da krenemo kad su nam kontrakcije na 5min.Prvi put smo stigli do bolnice sa kontrakcijama na 5min.-porodila sam se 19h. 2.put sam stigla do bolnice sa kontrakcijama na 3-4min.i porodila sam se posle 4h. A drugarica je krenula cim su krenule kontrakcije i porodila se na prijemu-i tako 3put,3.put blizance... Tako da ti savetujem da krenes ka dosetis da bi trebalo,nema tu nekog zakona... ;)

:rolleyes: Vecina drugarica mi kaze da bas kod prvog porodjaja ne treba preterano zuriti, jer se sve sporije desava.. I da je mnogo lakse trpeti bolove kuci :blink: Kad pomislim na 19h bolova,uh,to treba junacki izdrzati :( Ali ipak racunam, da makar pola tog vremena ne boli previse strasno,zar ne??

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:rolleyes: Vecina drugarica mi kaze da bas kod prvog porodjaja ne treba preterano zuriti, jer se sve sporije desava.. I da je mnogo lakse trpeti bolove kuci :blink: Kad pomislim na 19h bolova,uh,to treba junacki izdrzati :( Ali ipak racunam, da makar pola tog vremena ne boli previse strasno,zar ne??

Alisa, na forumu imas i druge, po meni mnogo zanimljivije teme koje ce tvojoj bebi mnogo vise prijati, nemoj sebe opterecivati toliko. Vidim da nema dana da ne postavis neko pitanje vezano za porodjaj. Pokusaj da ne razmisljas toliko o tome, a to neces postici *viseci* na ovoj temi. Izadji, druzi se sa ljudima koji sire pozitivnu energiju, uzmi citaj neku dobru knjigu, radi ono sto ce te navesti da ne razmisljas stalno o porodjaju. Uzivaj u svom stanju! Srecu koju ces osetiti kada beba izadje, neces nikada zaboraviti. Ti ces u stvari svojim odlaskom u porodiliste otici da dozivis tu srecu, i to treba da ti je stalno u glavi. Znaci, SRECA ne STRAH. Ajde malo autosugestije, verujem da razumes o cemu govorim. Kuckamo se na drugoj temi, skini se vise sa ove.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:rolleyes: Vecina drugarica mi kaze da bas kod prvog porodjaja ne treba preterano zuriti, jer se sve sporije desava.. I da je mnogo lakse trpeti bolove kuci :blink: Kad pomislim na 19h bolova,uh,to treba junacki izdrzati :( Ali ipak racunam, da makar pola tog vremena ne boli previse strasno,zar ne??

Sve ce ti objasniti neko strucno lice kad krenes na pripreme. ne postavlja pitanja u detalje, nego juri da se upises na vezbice.

Alisa, na forumu imas i druge, po meni mnogo zanimljivije teme koje ce tvojoj bebi mnogo vise prijati, nemoj sebe opterecivati toliko. Vidim da nema dana da ne postavis neko pitanje vezano za porodjaj. Pokusaj da ne razmisljas toliko o tome, a to neces postici *viseci* na ovoj temi. Izadji, druzi se sa ljudima koji sire pozitivnu energiju, uzmi citaj neku dobru knjigu, radi ono sto ce te navesti da ne razmisljas stalno o porodjaju. Uzivaj u svom stanju! Srecu koju ces osetiti kada beba izadje, neces nikada zaboraviti. Ti ces u stvari svojim odlaskom u porodiliste otici da dozivis tu srecu, i to treba da ti je stalno u glavi. Znaci, SRECA ne STRAH. Ajde malo autosugestije, verujem da razumes o cemu govorim. Kuckamo se na drugoj temi, skini se vise sa ove.

E, Pile Lile, svaka ti cast! Postneo govoreci, hajde ti, Alisa malo na "specijalno pitanje", "Zenske price"... zabavi se malko :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo malo moivacije - ja prva bezim od bola kad god i koliko god mogu :) mislim da bih i za nadogradnju noktiju trazila anesteziju :lol: ,a poradjala bih se svaki dan po tri puta onako kako sam se porodila umesto jedne jedine trudnoce,moja je bila bas bas bas teska :)

HVALA NA ODGOVORIMA MARINICE... :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

:rolleyes: Vecina drugarica mi kaze da bas kod prvog porodjaja ne treba preterano zuriti, jer se sve sporije desava.. I da je mnogo lakse trpeti bolove kuci :blink: Kad pomislim na 19h bolova,uh,to treba junacki izdrzati :( Ali ipak racunam, da makar pola tog vremena ne boli previse strasno,zar ne??

19 h samo u bolnici... a bilo i pre toga.... Ma nije strasno toliko,i ne celo vreme,ne brini...;) Rodila bih jos 5 da ne mora da se trudnici... :lol:

Alisa, na forumu imas i druge, po meni mnogo zanimljivije teme koje ce tvojoj bebi mnogo vise prijati, nemoj sebe opterecivati toliko. Vidim da nema dana da ne postavis neko pitanje vezano za porodjaj. Pokusaj da ne razmisljas toliko o tome, a to neces postici *viseci* na ovoj temi. Izadji, druzi se sa ljudima koji sire pozitivnu energiju, uzmi citaj neku dobru knjigu, radi ono sto ce te navesti da ne razmisljas stalno o porodjaju. Uzivaj u svom stanju! Srecu koju ces osetiti kada beba izadje, neces nikada zaboraviti. Ti ces u stvari svojim odlaskom u porodiliste otici da dozivis tu srecu, i to treba da ti je stalno u glavi. Znaci, SRECA ne STRAH. Ajde malo autosugestije, verujem da razumes o cemu govorim. Kuckamo se na drugoj temi, skini se vise sa ove.

Slazem se u potpunosti!Mazi stomacic i uzivaj,a taj dan ce svakako doci-i proci...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drage moje,normalno je da se plasimo svega sto je nepoznato,medjutim kod mene je strah od porodjaja bas ogroman. Ja sam sada u 18.nedelji, i nazalost,koliko god se trudila da uzivam u svojoj prvoj trudnoci (koja je hvala Bogu bes problema),ne mogu da odagnam tu pomisao na porodjaj i sve ono sto nas sve ceka kada odemo u porodiliste. Strah je znate vec: da li cu moci da dobijem epidural, koliko ce boleti,da li ce sa bebom biti sve u redu, hocu li se pocepati, da li cu uspeti da saradjujem sa doktorom.. Mozda ce vecini vas sve ovo delovati razmazeno i nezrelo, ali volela bih da cujem da li jos neko sa strahom razmislja o porodjaju..

Draga moja, nebih da zvucim kao sve one mame koje su prosle porodjaj pa se sad prave pametne, u stvari zelja mi je da pomognem, ako je moguce.

Za pocetak da se predstavim, ja sam mama jednogodisnjeg Alekse, inace kukavica prvog reda, :huh: koja se pri pogledu na iglu onesvescuje, o zubaru da ne govorim... vise puta se onesvescivala sto kod zubara, sto u labaratoriji. O tome kad vidim krv necu da pricam... :blink:

Lagala bih kad bih rekla da se nisam plasila, ali kod mene je to od prilike islo ovako:

Da se ne porodim i ostanem dozivotna trudnica - nemoguce <_<

Ako pocnem da panicim i da cmizdrim - samo cu razgoropaditi i iznervirati sve doktore babice i ostale trudnice :o

Ako nebudem saradjivala - trajace jako dugo i naravno bolece mnogo vise :unsure:

Znaci, jedino sto preostaje da se potrudim da porodjaj traje sto krace, da slusam sta mi se prica i zavrsim posao na najbrzi moguci nacin.

Tako je i bilo... kada sam usla u porodiliste jedino sto mi je bio cilj je da izadjem pre svih, odnosno da ne lezim satima i slusam druge porodilje kako drece i jece.

Kada su mi stavljali braonilu smejala sam se babici i komentarisala "samo izvolte - ovo vam je poslednja, dosta ste me bockali svih ovih meseci"

Porodjaj kao porodjaj, dok ne krene, to nisu neki bolovi, malo pritiska, malo bole ledja, a kada krene, najkasnije se zavrsi za 15ak minuta, duze nemoze da traje.

Skupis svu snagu koju imas i gotovo. Mene su inace malo secnuli, nisam mogla da poverujem da to NISTA NE BOLI! Ali NISTA! Pricale mi drugarice ja mislila tese me.

Ja sam zavrsila za sve ukupno neka 2 ipo sata u porodilistu (racunajuci pripremu), bez epidurala, sa 2 ili 3 kopce, zdrava prava divna beba.

Kad sam pricala kako sam prosla niko nije mogao da veruje. Al snaga volje je cudo!

Samo rascisti situaciju u glavi, imas vremena, i bez straha, nije to toliko strasno... Puno srece i zelim ti od srca da zavrsis i brze nego ja! ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drage moje,normalno je da se plasimo svega sto je nepoznato,medjutim kod mene je strah od porodjaja bas ogroman. Ja sam sada u 18.nedelji, i nazalost,koliko god se trudila da uzivam u svojoj prvoj trudnoci (koja je hvala Bogu bes problema),ne mogu da odagnam tu pomisao na porodjaj i sve ono sto nas sve ceka kada odemo u porodiliste. Strah je znate vec: da li cu moci da dobijem epidural, koliko ce boleti,da li ce sa bebom biti sve u redu, hocu li se pocepati, da li cu uspeti da saradjujem sa doktorom.. Mozda ce vecini vas sve ovo delovati razmazeno i nezrelo, ali volela bih da cujem da li jos neko sa strahom razmislja o porodjaju..

Evo da ti iskreno kazem,ja sam treci put trudna,sada sam 36. nedelja i ako sam se dva puta poradjala i sve je bilo uredu,ja se opet plasim porodjaja,nisam kukavica,mogu da izdrzim jake bolove,igrom slucaja ni prvi ni drugi put nisam uspela da primim epidural,prvi put nisu smeli da mi daju a drugi put nisu stigli...i sve je ispalo kako treba,ali kada bude krenuo porodjaj ja cu se opet uplasiti .... to je normalno i prirodno ali barem znas da ima ograniceni vremenski tok taj porodjaj,i posle svega uzmes svoju bebicu i sve bude lepo...nemoj samo previse da se opterecujes,a strah je normalan..uzivaj :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Drage moje,normalno je da se plasimo svega sto je nepoznato,medjutim kod mene je strah od porodjaja bas ogroman. Ja sam sada u 18.nedelji, i nazalost,koliko god se trudila da uzivam u svojoj prvoj trudnoci (koja je hvala Bogu bes problema),ne mogu da odagnam tu pomisao na porodjaj i sve ono sto nas sve ceka kada odemo u porodiliste. Strah je znate vec: da li cu moci da dobijem epidural, koliko ce boleti,da li ce sa bebom biti sve u redu, hocu li se pocepati, da li cu uspeti da saradjujem sa doktorom.. Mozda ce vecini vas sve ovo delovati razmazeno i nezrelo, ali volela bih da cujem da li jos neko sa strahom razmislja o porodjaju..

cao...imam 22 godine i rodila sam sina sa 21,moj sin sada ima pet meseci,mnogo nam je lepo uzivamo,volimo se i mazimo...nemoj da se plasis,nije nista strasno da boli,boli ali nije da ne mozes da izdrzis,moj savet ti je da slusas seste i super ces proci...:)...pozdravljam te puno..:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kako su sve zene do sada tako ces i ti ... Boli ali prodje, na neki cudan nacin i ne osjetis tu bol na taj nacin kao tipicnu BOL. Iskreno mene je vise bolilo dok su me šivali poslije poroda nego sam porod. Priroda se za sve povrinula pa tako da i svako zensko bice ima taj neki prag tolerancije na bol abnormalno visok kada je porodjaj u pitanju.

Iako mi je ovo druga trudnoca iskreno receno porodjaja se UZASAVAM - ne zbog boli nego se brinem da li ce sa bebom sve biti OK, da li ce izbiti neke neocekivane komlikacije (tipa pupcana vrpca oko vrata - ne daj Boze) i sl s obzirom da sam se prvi put porodila sa kisikom na ustima. Boli se ni ne sjecam sjecam se samo straha za dijete...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kako su sve zene do sada tako ces i ti ... Boli ali prodje, na neki cudan nacin i ne osjetis tu bol na taj nacin kao tipicnu BOL. Iskreno mene je vise bolilo dok su me šivali poslije poroda nego sam porod. Priroda se za sve povrinula pa tako da i svako zensko bice ima taj neki prag tolerancije na bol abnormalno visok kada je porodjaj u pitanju.

Iako mi je ovo druga trudnoca iskreno receno porodjaja se UZASAVAM - ne zbog boli nego se brinem da li ce sa bebom sve biti OK, da li ce izbiti neke neocekivane komlikacije (tipa pupcana vrpca oko vrata - ne daj Boze) i sl s obzirom da sam se prvi put porodila sa kisikom na ustima. Boli se ni ne sjecam sjecam se samo straha za dijete...

Isto :)

A sivenje traje par minuta ali boliii, tacnije pece!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.