Pasivna agresija i kako izaci na kraj s njom?

odgovora

Objavljeno

Da li ste imale bliski susret s ovim oblikom ponasanja? Kako se manifestovao? Kako ste i da li ste uopste nasle nacin da to ponasanje neutralisete? :)

Ja imam agresivce tog tipa u najblizoj porodici i vrlo mi je tesko da s time izadjem na kraj, tj da takvo ponasanje ignorisem. Umesto toga, svaki put se iznerviram jer me njihovi komentari na racun mog doma, mog braka, ponasanja, banalnih stvari tipa odece i kuvanja,jos uvek doticu do te mere da pocnem da se preispitujem i da uporno pokusavam da sve promenim kako bi njima odgovaralo. E onda shvatim sta radim i naravno, opet se iznerviram jer sam uopste sebi dozvolila da upadnem u tu zamku ponovo. Takodje, osecaj grize savesti jer nije sve onako kako su oni rekli da treba da bude, tj kako njima odgovara jako tesko prevazilazim. Pokusala sam otvoreno da razgovaram s njima na tu temu jer smatram da je to u jednoj porodici normalno, tj u nasoj maloj porodici jeste (sa suprugom imam odlican osnos, otvorenu komunikaciju).,ali na to isto dobijam odgovor tipa - bice ti zao, dobro, ti znas, necu da se mesam i sl. ...Dakle - UPOMOC!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moja mama je klasičan primer ovog što si navela-šta god ja da uradim, ona ima primedbu tipa-da bi to ona ovako, a što si tako, a to ti ništa ne valja...ja to ignorišem, jer ako krenem da se svađam sa njom, posvađaćemo se za ceo život, a to mi ne bi bilo prijatno. Da je u pitanju bilo koja druga osoba, ne računam muža, oca, brata i sestru, rekla bih šta imam i na dalje ih ignorisala.

I, da, mami odgovorim da se meni tako baš dopada, a da ona u svom stanu uradi kako njoj odgovara. I, naravno smejem se...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja prvi put cujem za to,mozda i imam u blizini da da nisam znala da je to bolest :blink:

Ako se sastoji u tome da nekom nesto smeta kako ja radim a meni i mom muzu i detetu ne,onda bi me bas bilo briga sta drugi misle B)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Imam u blizini,al nisam znala da je to bolest :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I, da, mami odgovorim da se meni tako baš dopada, a da ona u svom stanu uradi kako njoj odgovara. I, naravno smejem se...

E kad sam ja to rekla svojoj ona se strasno uvredila i onako me teatralno upita "a tako znaci, jesmo li dotle dosli??" Eto, sta sad covek da kaze na to?! Ne znam da li je u pitanju klimaks ili zaista par.agr?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

hahahhaha nije valjda da ti je to rekla ???

Boze.. .Ja ne znam za takav slucaj ,a i da mi neko tako kaze BILO KO OD MOJIH ILI OD MOG MUZA ,samo bi rekla da je to moje i da mi se ne mesaju jer ja se nikom ne mesam ,mogu da daju savet ali je moje da li cu taj savet da prenesem u delo .. Nije me sramota od nikog , to nije nikakva uvreda da ti kazes nekome da ces t ida radis sa tvojimstvarima,detetom i sl.kako ti hoces i da taj neko kod sebe radi kako on zeli i da ti se ne mesa ...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

hahahhaha nije valjda da ti je to rekla ???

Boze.. .Ja ne znam za takav slucaj ,a i da mi neko tako kaze BILO KO OD MOJIH ILI OD MOG MUZA ,samo bi rekla da je to moje i da mi se ne mesaju jer ja se nikom ne mesam ,mogu da daju savet ali je moje da li cu taj savet da prenesem u delo .. Nije me sramota od nikog , to nije nikakva uvreda da ti kazes nekome da ces t ida radis sa tvojimstvarima,detetom i sl.kako ti hoces i da taj neko kod sebe radi kako on zeli i da ti se ne mesa ...

O da, strasno se uvredila. A tek moj brat kojeg sam ,kao i apsolutno sve u porodici i od prijatelja, zamolila da ne dolazi u posetu prvih 6 nedelja jer ima dvoje dece koja idu u vrtic i STALNO su bolesna vise ili manje,a ne dolazi u obzir da njih ne povede s a sobom,e tek se on uvredio...a mama je na to rekla "ne mogu da verujem da si rodjenom bratu rekla da ne dolazi 6 nedelja..."Eto s kim sam ja odrasla :)

S druge strane,roditelji mog muza su divni - nema tu nekog mazenja i ulizivanja nego drugarstva i prakticnosti pre svega. Oni odmah kazu da li mogu/ne mogu, hoce ili nee nesto da urade,a ne da se meni ili muzu dodvoravaju ili mi njima. Ako dele savete nisu izriciti po pitanju ispravnosti,samo predloze sta bi oni uradili, ma kao sto rekoh - normalni ljudi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da se ja već dužće od godinu dana susrećem sa tom dijagnozom,kod moje drage drugarice,koja je počela sa tim ispadima,onako ponekad,međutim to se sad sve češće ponavlja,to jeste svaki put kada se vidimo,a viđamo se 1 do 2 puta nedeljno...a to izgleda ovako:Kada sam bila trudna (sa Anđom),ja je pitam,nakon nekoliko dana koliko se nismo videle,ej,da li mi je porastao stomak :D (inače bila sam jako uplašena i opterećena,jer sam predhodne 2 trudnoće izgubila),a ona će meni:ma kakvi,ali ti je 'dupe' poraslo :(

...to je samo jedan blagi primjer...'teže' stvari se dogđaju i postaje mi neprijatno druženje,tako da ću malo da 'ohladim' odnose.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislila sam je to to stvar karaktera...Naime,mene je odranila i iskolovala moja baba,inace veoma jaka zena,divim joj se.Ostala je udovica sa 33 godine,nikad se vise udala nije,niti imala nekog,znaci sve za porodicu,tj nas.Zavrsila kucu sama,radila je,muski poslovi joj nisu nimalo strani,znaci sve sama.E i danas ja zivim sa njom,malo i godina ali i zbog njenog stava se koskamo.Kad se nesto dogovaramo sve izleda ok,prihvata,ali kad ja ostanem sama ona misli da bi to trebalo ipak tako po njenom,sto se posla tice trudimo se da sve obavljamo,da joj olaksamo ali ona kao da ne dozvoljava,kao da misli da ce izgubiti kontrolu,ne daj Boze da pozelim da nesto od namestaja izbacim,to je svadja,kad zelim da jednostavno lutam,to njoj nije jasno jer Boze toliko posla ima kuci a ti ides...ima jos sitnijih stavri.Iz postovanja prema njoj cesto zazmurim,okrenem se i uradim po svom,a opet nekad me to toliko izludi da bi vristala..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da se ja već dužće od godinu dana susrećem sa tom dijagnozom,kod moje drage drugarice,koja je počela sa tim ispadima,onako ponekad,međutim to se sad sve češće ponavlja,to jeste svaki put kada se vidimo,a viđamo se 1 do 2 puta nedeljno...a to izgleda ovako:Kada sam bila trudna (sa Anđom),ja je pitam,nakon nekoliko dana koliko se nismo videle,ej,da li mi je porastao stomak :D (inače bila sam jako uplašena i opterećena,jer sam predhodne 2 trudnoće izgubila),a ona će meni:ma kakvi,ali ti je 'dupe' poraslo :(

...to je samo jedan blagi primjer...'teže' stvari se dogđaju i postaje mi neprijatno druženje,tako da ću malo da 'ohladim' odnose.....

a ne draga, to sto tvoja drugarica ima se zove kratko i jasno nekultura i ljubomora!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

a ne draga, to sto tvoja drugarica ima se zove kratko i jasno nekultura i ljubomora!

E da znaš nikako to da 'prevalim preko usta',jer je mnogo volim (ili sam je volela)...baš sam se nešto razočarala :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Da li ste imale bliski susret s ovim oblikom ponasanja? Kako se manifestovao? Kako ste i da li ste uopste nasle nacin da to ponasanje neutralisete? :)

Ja imam agresivce tog tipa u najblizoj porodici i vrlo mi je tesko da s time izadjem na kraj, tj da takvo ponasanje ignorisem. Umesto toga, svaki put se iznerviram jer me njihovi komentari na racun mog doma, mog braka, ponasanja, banalnih stvari tipa odece i kuvanja,jos uvek doticu do te mere da pocnem da se preispitujem i da uporno pokusavam da sve promenim kako bi njima odgovaralo. E onda shvatim sta radim i naravno, opet se iznerviram jer sam uopste sebi dozvolila da upadnem u tu zamku ponovo. Takodje, osecaj grize savesti jer nije sve onako kako su oni rekli da treba da bude, tj kako njima odgovara jako tesko prevazilazim. Pokusala sam otvoreno da razgovaram s njima na tu temu jer smatram da je to u jednoj porodici normalno, tj u nasoj maloj porodici jeste (sa suprugom imam odlican osnos, otvorenu komunikaciju).,ali na to isto dobijam odgovor tipa - bice ti zao, dobro, ti znas, necu da se mesam i sl. ...Dakle - UPOMOC!

I ja isto!Ali ja to resim po kratkom postupku.Vratim istom merom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

E kad sam ja to rekla svojoj ona se strasno uvredila i onako me teatralno upita "a tako znaci, jesmo li dotle dosli??" Eto, sta sad covek da kaze na to?! Ne znam da li je u pitanju klimaks ili zaista par.agr?

Ma to što ti je prigovarala je negde očekivano majčinsko ponašanje - sve one znaju najbolje. Tek ovo je manipulacija. Mada, i sama si videla, i sa time se izlazi na kraj...

Ovde se ide sa tehnikom postavljanja pitanja (vraćanja lopte) - "Dokle smo došli?" (naravno, iz smirenu intonaciju, što je svežoj mami nemoguće). Onda stalno pitanja, dok ne dođete do momenta kad je dobro primeniti tehniku otvaranja gde bi mama mogla izraziti svoju želju da ti bude od koristi jer zna kako je teško posle porođaja, a to njoj svoju zahvalnost, ali i želju da sama pokušaš da organizuješ svoju porodicu jer možeš da se osloniš na muža...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

a ne draga, to sto tvoja drugarica ima se zove kratko i jasno nekultura i ljubomora!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mama Bojana,pa ima li 'leka' tome,u smislu,da li pokušati to reći na neki način,ima li 'vajde' ispravljati 'krive Drine'....ona mi je dobra drugarica,možda je uvek imala tih sitnih provokacija koje ja nisam registrovala,ali sada baš vodim evidenciju(više od godinu dana)...sve bude super i odjednom 'baci bombu od reči',ja se svaki put zabezeknem,odgovorim joj kada 'dođem sebi od šoka',ali na blag način...elem,ima li vajde pokušavati konkretno joj reći ili jednostavno treba izbegavati :unsure:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mama Bojana,pa ima li 'leka' tome,u smislu,da li pokušati to reći na neki način,ima li 'vajde' ispravljati 'krive Drine'....ona mi je dobra drugarica,možda je uvek imala tih sitnih provokacija koje ja nisam registrovala,ali sada baš vodim evidenciju(više od godinu dana)...sve bude super i odjednom 'baci bombu od reči',ja se svaki put zabezeknem,odgovorim joj kada 'dođem sebi od šoka',ali na blag način...elem,ima li vajde pokušavati konkretno joj reći ili jednostavno treba izbegavati :unsure:

Evo i konkretnog i najsvežijeg primera od juče:pričamo mi telefonom i komentarišemo slavlje povodom krštenja našeg najmlađeg čeda,koje je bilo stvarno divno,veselo i puno pozitivne energije...kaže ona,bilo je super,ali hrana je bila loša i konobari tunjavi :mellow: ...uzgred da kažem da je hrana skoro sva prošla,svi su komentari bili krajnje pozitivni a i ja jela pa znam B) ....posle par trenutaka kada sam ja naravno zanemela,ona se vadi,ma znaš ti mene,ja sam perfekcionista,a i možda su se konobari zbunili jer baš u tih par min došlo je dosta ljudi :blink: ...eto danas mi šalje porukice onako uopšteno,vidi i ona da je juče preterala....a ja sam tako razočarana i tužna...šta da radim?!?!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

odrasla sam sa takvim ocem.doduse,on je bioi fizicki agresivan.

oduvek sam milslila da je tokompleks koji se izgradi tokom godina.uvekme pogodi takvo ponasanje,a sve zavisi ko je u pitanju i u kakvom sam o0dnosu sa tom osobom nacin nba koji cu odreargovati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da se ja već dužće od godinu dana susrećem sa tom dijagnozom,kod moje drage drugarice,koja je počela sa tim ispadima,onako ponekad,međutim to se sad sve češće ponavlja,to jeste svaki put kada se vidimo,a viđamo se 1 do 2 puta nedeljno...a to izgleda ovako:Kada sam bila trudna (sa Anđom),ja je pitam,nakon nekoliko dana koliko se nismo videle,ej,da li mi je porastao stomak :D (inače bila sam jako uplašena i opterećena,jer sam predhodne 2 trudnoće izgubila),a ona će meni:ma kakvi,ali ti je 'dupe' poraslo :(

...to je samo jedan blagi primjer...'teže' stvari se dogđaju i postaje mi neprijatno druženje,tako da ću malo da 'ohladim' odnose.....

A KAKAV ZIVOT ONA IMA?MOZDA SE TU KRIJE UZROK TAKVOG PONASANJA ILI TILJUBOMORA.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pretpostavila sam da je to ponasanje neka vrsta bolesti, samo nisam znala koja. Ja takvih u svom okruzenju imam koliko hocete, sve sami "pametnjakovici" .

Ti ljudi meni nepredstavljaju toliki problem, koliki ja mogu sama sebi napraviti zbog njih. Imam slabe zivce i ne znam da se kontrolisem, to mi jako smeta. Ne volim da se mesam u tudje zivote niti volim da se neko mesa u moj. Cesto skresem sve u facu, pogodim i one najbolnije tacke i ispadnem vestica na kraju. Srpljenja i mudrosti je potrebno u ogromnim kolicinama.

POTPISUJEM

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jao,znaci ovaj bebac zlata vredi! :lol: Za sve probleme imamo temu! :lol:

E,ja imam problema sa svekrvom po najnovijem... Znam da ima tema i za drage svekrive,ali mislim da ona vise spada ovde.... Naime,ona je takva.Uvek se koska,stalno onako promucurno nesto podvali sto se dosad dalo istrpeti ali odkad sam se porodila sa Anom to je postalo neizdrzljivo(a i moji zivci su kraci).... Za sve moje kolace koje sam ikad pravila(ili bilo sta) kad sam ih(i svekra i sve koji su bili prisutni) pitala da li im se dopada,a ona je uvek morala prva da glasno izjavi da e njoj ne dopadaju.Ni meni se ne dopadaju njeni kolaci okupani u dimu cigarete ali uvek kulturno kazem da su lepe,nikad ne pravim grimase ili nesto samo da bih nju omalovazavala... I tako,svemu prigovara i ponasa se drsko prema meni... A kad je rec o Ani uzasna je!Zasto je mi drzimo u ruci (kad je drzimo da podrigne!by the way ja imam grizu savestu zbog toga sto njoj posvetim najmanje vremena,Teodora smo 10x vise nosali,mazili pa ga ipak nismo razmazili)-razmzicemo je,zasto je drzis tako-pa ona skoro da je u sedecem polozaju,zasto bla bla bla.... 3nedeje su ona i moja mama cuvali Teodora pre podne jer sam morala da lezim a njoj nije bilo jasno zasto je ne mogu da sve uradim sama(morala je i da nam kuva ponekad to je bio problem),kako je ona sve stigla(a razlika izmedju njenih sinova 5god!,izmedju moje dece skoro 2god! Mislim zaista.... :blink: ) i tako do besvesti.... Rekla sam joj 500x da ne daje slatkise Teodoru,naravno nikad me nije poslusala.Sad smo bili na kontroli i Teo ima 2kg vise nego sto bi trebao za svoju visinu i uzrast i ja njoj posaljem poruku kako je bilo,kaoliko su porasla deca i da Tedor nesme da jede vise ni cokolade ni pavlake-kako je dr.rekla a ona se uvredila i od tad nam se uopste nije javila........

I moje pitanje je sad kako do djavola izaci na kraj sa njom?Do sad sam gledala da se ne spustim na njen nivo ali sve vise mi se cini da je to jedini nacin.... Sta kaze mama Bojana?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo i konkretnog i najsvežijeg primera od juče:pričamo mi telefonom i komentarišemo slavlje povodom krštenja našeg najmlađeg čeda,koje je bilo stvarno divno,veselo i puno pozitivne energije...kaže ona,bilo je super,ali hrana je bila loša i konobari tunjavi :mellow: ...uzgred da kažem da je hrana skoro sva prošla,svi su komentari bili krajnje pozitivni a i ja jela pa znam B) ....posle par trenutaka kada sam ja naravno zanemela,ona se vadi,ma znaš ti mene,ja sam perfekcionista,a i možda su se konobari zbunili jer baš u tih par min došlo je dosta ljudi :blink: ...eto danas mi šalje porukice onako uopšteno,vidi i ona da je juče preterala....a ja sam tako razočarana i tužna...šta da radim?!?!

uf bas zeznuta situacija. ja se inace zgrozavam takvih ljudi , a zene su uglavnom te koje su takve. ne volim ljude koji sebe nazivaju "bez dlake na jeziku", citaj NEKULTURNI, koji ne znaju da udele komplimente itd....i od njih bezim.

smatram da je to urodjeno u njima....i da se to tesko menja, a takvi prijateji mi nisu potrebni...znala sam ih par ali na svu srecu vise se ne druzimo. jer mi zaista nije potrebna necija negativna energija.

ali mislim da je najbolje da ti mama bojana da savet, ja sam ti mnogo stroga sto se prijateljstva tice, pa i nisam merodavna za savete.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Joj, zene, sa 30 godina sam tek saznala da sam patila skoro 25 godina od anksioznosti koju sam sama prevazisla, a nisam imala pojma da je to dijagnoza. Sad sam sludjena ovom temom jer sa 39 godina saznajem da sam zivela 12 godina sa muskarcem koji ima ovu dijagnozu. Ja sam pobegla kad sam shvatila da ne mogu da se izborim za svoje 'ja'.

A stalno mislim kako sam dobro informisana o svemu!

Strasno!

Zivela sam 30 godina sa ludacima!

Dobro sam normalna_nadam se ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Rekla sam joj 500x da ne daje slatkise Teodoru,naravno nikad me nije poslusala.Sad smo bili na kontroli i Teo ima 2kg vise nego sto bi trebao za svoju visinu i uzrast i ja njoj posaljem poruku kako je bilo,kaoliko su porasla deca i da Tedor nesme da jede vise ni cokolade ni pavlake-kako je dr.rekla a ona se uvredila i od tad nam se uopste nije javila........

I moje pitanje je sad kako do djavola izaci na kraj sa njom?Do sad sam gledala da se ne spustim na njen nivo ali sve vise mi se cini da je to jedini nacin.... Sta kaze mama Bojana?

Pa ovo je super. Daj joj vremena da svari tvoju poruku - "vidiš da sam u pravu kad branim slatkiše i kaloričnu hranu". Ne brini što se ne javlja, javiće se. Nisi ništa loše uradila i ne produbljuj sukob pravdanjima i objašnjenjima. Kad joj slegne, biće joj jasnije dokle sme da se meša u vaspitanje i negu TVOJE dece. Cooliraj. Daj joj time-out.Da li tm primećuje i reaguje ikako na ovakve epizode? Čisto me interesuje njegovo ponašanje, ništa ne sugerišem..

Naravno, nije rešenje problema u ignorisanju, ali za početak je tako najbolje za obe. Da se malo ohlade glave.

Bitno je da ti u glavi imaš jasnu sliku o tome kakvu negu želiš za svoju decu i da smireno i dosledno ponoviš to svaki put kad neko krši tvoja pravila. Ovo opet može da izazove negodovanje sagovrnika (ljudima je u prirodi da se bore za dominaciju u komunikaciji). Ti opet iskuliraš, ideš dalje. Vremenom sagovornici nauče da nećeš da odstupiš. Čak će te i više ceniti.

Dalje, ako sagovornik burno negoduje, ne upadaj u zamku svojih emocija, nego malo zamagli stvari frazom tipa "Znam da ovo radiš u najboljoj nameri i razgovaraćemo i o tom predlogu kasnije uz kafu,..." pa onda kažešsvoj stav (ili zahtev, ako nešto hoćeš) "...ali ja sam od babice dibala ovakva uputstva"

...

I tako, ima još nekih caka za zdravu komunikaciju, ali da ne davim i ne komplikujem sada.

Bitno je sačuvati svoj mir i dostojanstvo...

Naravno, to je uvek teže sa osobama koje nam nešti znače u životu, nego sa manje bliskim osobama. Gde je sveki na toj dimenziji (bitna-----nebitna)?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Joj, zene, sa 30 godina sam tek saznala da sam patila skoro 25 godina od anksioznosti koju sam sama prevazisla, a nisam imala pojma da je to dijagnoza. Sad sam sludjena ovom temom jer sa 39 godina saznajem da sam zivela 12 godina sa muskarcem koji ima ovu dijagnozu. Ja sam pobegla kad sam shvatila da ne mogu da se izborim za svoje 'ja'.

A stalno mislim kako sam dobro informisana o svemu!

Strasno!

Zivela sam 30 godina sa ludacima!

Dobro sam normalna_nadam se ;)

ja smatram da smo svi mi pomalo ludi, samo neki znaju svoji dijagnozu a neki ne. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ovo je super. Daj joj vremena da svari tvoju poruku - "vidiš da sam u pravu kad branim slatkiše i kaloričnu hranu". Ne brini što se ne javlja, javiće se. Nisi ništa loše uradila i ne produbljuj sukob pravdanjima i objašnjenjima. Kad joj slegne, biće joj jasnije dokle sme da se meša u vaspitanje i negu TVOJE dece. Cooliraj. Daj joj time-out.Da li tm primećuje i reaguje ikako na ovakve epizode? Čisto me interesuje njegovo ponašanje, ništa ne sugerišem..

Naravno, nije rešenje problema u ignorisanju, ali za početak je tako najbolje za obe. Da se malo ohlade glave.

Bitno je da ti u glavi imaš jasnu sliku o tome kakvu negu želiš za svoju decu i da smireno i dosledno ponoviš to svaki put kad neko krši tvoja pravila. Ovo opet može da izazove negodovanje sagovrnika (ljudima je u prirodi da se bore za dominaciju u komunikaciji). Ti opet iskuliraš, ideš dalje. Vremenom sagovornici nauče da nećeš da odstupiš. Čak će te i više ceniti.

Dalje, ako sagovornik burno negoduje, ne upadaj u zamku svojih emocija, nego malo zamagli stvari frazom tipa "Znam da ovo radiš u najboljoj nameri i razgovaraćemo i o tom predlogu kasnije uz kafu,..." pa onda kažešsvoj stav (ili zahtev, ako nešto hoćeš) "...ali ja sam od babice dibala ovakva uputstva"

...

I tako, ima još nekih caka za zdravu komunikaciju, ali da ne davim i ne komplikujem sada.

Bitno je sačuvati svoj mir i dostojanstvo...

Naravno, to je uvek teže sa osobama koje nam nešti znače u životu, nego sa manje bliskim osobama. Gde je sveki na toj dimenziji (bitna-----nebitna)?

Hvala ti mama Bojana na odgovoru,U are the best! <3 :)

MM se slaze samnom i zna on da je njegova mama takva,smo je ona njega vaspitala tako da se on njoj ne sme suprostaviti.Rekao joj jei on par puta da joj ne daje sltakise onako stidljivo,plasljivo ali se vise nije potrudio(mislim,da moja mama pravi takav problem jasno bih joj stavila do znanja zasto i kako i ako me ne poslusa ne bih se nikako pomirila sa tim),ja mislim da se on nje plasi(by the way ona je vaspitavala svoju decu batinama(kad su bila kod njih-pla zivota su provela kod deka i baka a oni su odlzli do njih da ih posete vikendom!!! :blink: i ona mi nesto pametuje?!)),npr.ni on ni njegov brat ne smeju da joj kazu ako im se nesto ne svidja npr.od hrane jer se uvredi i digne frku,drami oko toga kao malo dete... Pitala sam ja i njega sta da radim,da li ce se on ljutiti ako joj se suprostavim istom merom ili da je bolje da cutim i gutam i dalje(sto vise zaista ne mogu),rekao je da radim kako mislim.Mislm da on ne veruje da bih je tako "pobedila" jer ona tera dok nije po njenom,pa bilo kakv da je nacin toga... Inace,bila mi je mama pre neki dan i kad sam joj ovo ispricala ona mi je sipricala sta se desilo letos.Njih dve su se srele i sveki je ispricala mojoj mami da ona ne zna sta vise da radi sa nama,kao bili smo kod njih i mi smo stalno nesto prigovarali njenom nacinu ponasanja prema Teodoru i onavise nije izdrzala i rekla je da ako nam se ne svidja mozemo ici i isterala nas iz kuce!!Moja mama nije ni znala kako da reaguje i sta da kaze na to pa je samo prokomentarisala u fazonu "pa dobro,mi smo im roditelji,moramo malo da im zmurimo ponekad"(jer ista pravila mora i ona da postuje i zna da smo uporni i istrajni) i cekala je da joj ja ispricam ali kad je videla da ja cutim i ona je cutala,nije htela da razbuktava vatru.Ona kaze da bolje ta trpim i cutim,ona je takva,nece se promeniti.E a fazon je u tome sto se to sto je ona ispricala mojoj mami nikad nije desilo!Sta joj to sad znaci?Zasto je ona lagala,ne vidim uopste poentu?!

Danas nam je dosao u posetu svekar(naravno ne najavljen kao i uvek,koliko to mrrrrzim!) i doneo Teodoru Kiki bombonicu.Divno.Ja mu kazem da Teo nije rucao(jako slabo jede vec duze vreme,trazi samo cokoladu zadnjih nedelju dana),treba da vecera,da mu ne daje.I lepo mu ponovo ispricam sta je dr.rekla i kako je nama malo 2kg ali na njegovih 14kg to jako puno itd.Ja zavrsim recenicu,on promrmlja nesto u fazonu nije to cokolada to je samo bombonica i da mu.Koja drskost! :angry: Nista,ja iskuliram,sta cu kad je dete vec pojelo.Stvarno sam besna,pecem zdrave kolace bez secera,sa susenim vocem,muslijem,trudim se maximalno jer znam da jako voli slatko i taman je krenulo sve lepo,zaboravili na cokoladu i ostalo i ona ovo... :(

Inace(jos jednom :D),sledeceg utorka stize mmov brat(radi na brodu),tako da cemo sad puuuno vremena provoditi sa njima,a sledece nedelje imamo i rodjendanei godisnjicu,tako da nema sanse da je ne zovemi opet cu biti ja prva koja je zvala... <_<

Do sad nam je bil bitna jer je ona(i moja mama,menjale se nedeljno) cuvala Teodora do sam radila,ali vise je ne cuva,jedan dan je preterala i obecala sam sebi da joj vise nikad necu traziti da ga cuva-ako zeli nek dodje,moze ga i odvesti ali ne na cuvanje,sad ako mi je potrebna pomoc zovem mamu.

Na pocetku nase veze je bilo sve ok sa sveki i samnom,onda smo poceli da zivimo zajedno i tu je ona pocela da me bocka,kad smo pravili svadbu preterala je pa sam joj istom merom obrusila i od onda je sve bilo ok.Naravno,sve vreme je ona pokusavala da me izbaci iz takta ali se nisam obazirlala,sve do sad kad se ne radi samo o meni vec i o mom detetu.Ja sam je volela(pricam u proslom vremenu jer bih je sd mogla udaviti),osim kad je bila raspolozena da me z*bava dobro smo se slagale,ja sam nju puuno hvalila(skontala sam da to pali,malo se ulizujes kakojoj je lepa nova frizura ili tako nesto i oma si super),a za ostao sam se pravila da nisam cula... Ali ako se bude ponasala ovako i nadalje vise nece biti bitna...

Uf,udavila sam te/vas...sorry.... :unsure:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.