Secanja iz detinjstva

odgovora

Objavljeno

Da li se i cega secate iz detinjstva? Koliko su stara ta secanja? Koje vam je najdraze, najsasavije, koje najcesce prepricavate?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Od pete godine se sećam svega...tada su se desile dve važne stvari u mom životu:operisala sam krajnike i bila sam sama bez roditelja u bolnici 5 dana (nisam osećala strah, to mi je bilo baš uzbudljivo) i naučila sam da plivam (obožavam plivanje, vodu, ronjenje). Najdraža sećanja su mi sa letovanja na moru sa porodicom i jurcanje po ceo dan napolju sa drugarima, gde je naravno uvek bilo nešto šašavo. 1995. godine sam postala odrasla preko noći i moje lepo detinjstvo se tada prekinulo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hm...djetinjstvo!

Sve mi je jako uzburkano i često se prepliće. Pamtim lijepe trenutke do svoje 11 godine, svaki dan se prisjetim nečega jer ne želim da to izblijedi! Kasnije je sve krenulo nekim drugim tokom koje bih rado zaboravila...ali sve je to život!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hm...djetinjstvo!

Sve mi je jako uzburkano i često se prepliće. Pamtim lijepe trenutke do svoje 11 godine, svaki dan se prisjetim nečega jer ne želim da to izblijedi! Kasnije je sve krenulo nekim drugim tokom koje bih rado zaboravila...ali sve je to život!

Isto tako, samo pamtim lepe trenutke do svoje 9 godine. A recimo da moje secanje doseze od moje trece godine, u svojoj cetvrtoj godini sam dobila sestru i do tada nisam htela pricati, sve mi je bilo 'AVA', sta god mi treba pokazem prstom i kazem ava (ko ker hehehe, vodili me kod raznih logopeda i svaki je rekao, dete jednostavno nece da prica). A onda, tog dana kada je mama otisla u porodiliste, i tata se vratio, ja sam ga sacekala ispred vrata uzela neke svoje malene stvari i sasvim cisto rekla "Idemo da peremo stvari za bebu" :lol:

Sve u svemu period do te 9 godine mi je bio kao iz bajke, a onda sam morala preko noci da odrastem, mama je puno radila, a ja sam bila ta koja je sestru vodila u vrtic, spremala sebe za skolu...kada je sestra krenula u skolu,bile smo razlicite smene, da bih ja mogla da je odvedem u skolu i vratim... Sta ja znam, jeste mi taj period tezak i sve sto je usledilo do neke moje 15 godine, ali nekako mislim (ili samo zelim da mislim da sam upravu) da me je upravo taj period ucinio dobrom, vrednom i realnom osobom, zapravo osobom koja je za pocetak znala sta ne zeli u zivotu, a potom sam spoznala i izkristalisala sta je to sto zelim od ovog zivota.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja imam jako lepo i srecno detinjstvo. Hvala mojim roditeljima na tome!

Mada najvise se secam perioda oko 7-8 godine, kada smo se kod moje pokojne bake igrali [moja braca od ujaka i sestra od tetke], dok bi nam ona spremala palacinke, kakve je samo ona umela.. Pa secam se njene supe svake nedelje, kod njih na rucku...neke meni drage uspomene....

I naravno, more sa roditeljima i ujkinom porodicom. Tad smo mi deca naucili da plivamo, gnjuramo. Secam se da me je tata stavio na rame i vodio duboko, a ja se nisam plasila, jer sam znala da sam u sigurnim rukama, rukama mog tate. :wub:

Dok su sestra i mama bili u plicaku, tata i ja avanturisticki nastrojeni. :)

Verovatno da ima jos, ali trenutno ne mogu da se setim...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Detinjstvo... Kako mi to nedostaje. :) Secam se jedne situacije iz `90. godine. Tada sam, znaci, imala 4 god. (4 i po posto je bilo leto :) )

Bila sam sa porodicom na moru u Bugarskoj. Kada smo se vracali, u vozu je bio neki Amerikanac. Moj tata se raspricao sa njim (naravno, na engleskom), a ja sam sve vreme gledala te u jednog te u drugog i trudila se da skontam o cemu oni to pricaju.Na kraju sam sam se rasplakala i rekla tati: "A tata, nemoj vise da pricas na tom jezilu, nista vas ne razumem!" :lol: :lol: :lol:

Bila sam velika "cada" :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Najranija secanja su mi od pete godine,i samo jedno kada sam imala cetiri godine. Septembra 1992.god. dobila sam najmladju sestru i secam se dana kada su je doveli kuci,bila je tako mala i slatka,volela bih da se vratim u to vreme.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja imam neka jako rana secanja i to mi je bas cudno...secam se ali naravno kao kroz maglu cak nekih stvari i kad sam imala godinu dana....skoro sam bas mamu pitala "da li je se desilo to i to nekada ili sam sanjala" , a moja mama nije mogla da veruje da se secam stvari jos sa godinu dana...a od peta godine se svega secam. I to mi je jedan od najlepsih perioda u zivotu.Preselili smo se na Banjicu i u kuci gde smo mi ziveli sa druge strane je zivela porodica iz Portugalije sa 5 devojcica. Ja sam sa njima bila od jutra do mraka. Znam da je mama dolazila uvece da me vodi kuci i da je svakog dana bilo "Molim te jos 5 minuta"

Njima je jednom nedeljno dolazio crnac prijatelj koji nam je svirao gitaru i pevao i ja sam bila fascinirana jer do tad nisam znala ni jednom crnca :lol:

Ma secam se svega, samo bi trebalo da sednem i malo proradim na prisecanju. :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Imam ih puno, na srecu lepih jer sam imala divno detinjstvo.

Najranija su iz nekog uzrasta od 3-4god. Secam se subotnjih veceri nakon kupanja i sedenja na kaucu uz utakmicu kosarke ili vaterpola sa najstarijim bratom i Cipiripi kremom u sredini, a nas dvoje zvrkova, samo za krem zainteresovanih, sa strane.

Secam se i smesnih kada sam se za tregere zakacila za drvo i rekla bratu da me povuce a ja cu pasti- sa visine od preko 1.5m. Sreca nije se usudio, pa me je skinula majka- to vec ne na moju srecu.,

Secam se leta sa rodjacima, igara, jurcanja...

Secam se i svoje prve ljubavi u vrticu- oboje 4god, on mi cuva mesto za stolom kraj sebe, krevetic kraj svog za spavanje. Zvao se Bojan. Secam se i Marka, svog najboljeg druga godinu kasnije i svih zajednickih ludorija- tipa jahanje prozora na prvom spratu i jednog posebno sneznog dana i ogromne grudve koju smo satima pravili i kotrljali po basti.

Secam se i plivanja i gnjurenja sa tatom na moru.

Secam se, ko da je juce bio, i prvog dana u skoli.

Eh, divnih li secanja... volim da se prisecam, pricam o proslosti, evociram uspomene...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Meni i mojoj braci je isto detinjstvo bilo zaista lepo i bezbrizno i hvala mojim roditeljima za to :) A najvise pamtim( likova, mesta, dogadjaja) i rado se secam perioda od 10 pa do neke 18 godine svakog leta kod babe na selu sa mojom najdrazom sekicom. Tu smo obozavale po njivama da krademo kukuruz, lubenicu... tu smo volele da radimo (kopamo, sadimo, beremo, cistimo, peremo) tu smo obozavale da izlazimo, bezimo kroz prozor ako nas baba ne pusti, tu su bila iskrena prijateljstva(neka od njih su i dan danas aktivna), tu se pojavio ONAJ PRVI i PRVI put se desilo ONO :wub: Svasta je tu bilo i cesto tako sedimo sa decom pored nas i prisecamo se tih vremena, cesto nas uhvati i nostalgija.. ali sta je tu je, sve prolazi ali zato imamo prelepe uspomene..

Predprosle godine smo planirali svi i da se okupimo ali nismo uspeli, pa sada planirmao na leto da se okupimo uz vino i neki rostilj, nadam se da cemo ovaj put uspeti.

Inace imam dosta uspomena i iz Moskve, moja prva ljubav(veza) jos iz prvog razreda osnovne pa sve do nekih 15 godina (to je bila jaka platonska ljubav) iz Nikarague sa kojom sam i dan dan u kontaktu i zbog kojeg obozavam spanski jezik, ples...

Svega je bilo i hvala mojom prijateljima i sestrici za to :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvo secanje mi se urezalo je prva voznja bicikla sa pomocnim tockicima... Imala sam 2,5god. :)

A najdraze mi je secanje rodjenje sekice,kad sam imala 5god-a secam se kao da se juce desilo.Mama sedi u plavom bademantilu u dnevnoj pored tate i gledaju film.Mama ooogromna! :D Od jednom kaze:Robika,meni je pukao vodenjak,treba da krenemo! A tata lik:cekaj,jos malo pa je kraj(filma)!! :lol: Mama samo zacutala i gledala ga cutke dok je ovom mom taji doslo iz dupeta u glavu sta je ona zapravo rekla.E tad je usledelo 15min.trke i panike i odose oni u 7uvece ostavivsi mene samu.Noc(decembar mesec,znaci mrkli mrak),ja 5god.i ostavili me samu da cekam da mi stigne baka.Nisam imala pojma sta se desilo,mislila sam da ce mama umreti.Izasla sam na dvoriste posto sam se bojala da budem sama u kuci,kleknula sam na sred dvorista i molila se.U tom polozaju me nasla baka... Kad sam ispricala ovo mami skoro je zaplakala,kaze kaku su samo mogli biti tako glupi da me ostave tako samu,bez objasnjenja.... A da su se zadrzali samo 5min.duze mozda ne bih imala ni sestru ni mamu....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Chi, sva sam se najezila...

Ja se sjecam svog brata sa kapicom i maramom pionira, kako marsira ispred mene, a ja placem jer ne mogu da budem pionir. :lol: Mislim da sam imala oko 3 godine... A da, sjecam se i paketica koje smo dobijali. Ja sam svoje uvijek cuvala, a brat bi sve slatkise pojeo u rekordnom roku, a onda polako, neprimijetno, izvlacio iz mojih paketica... Sada bi bilo obrnuto! :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jao Chi ovo je tako dirljivo. Slatka si jako. Ja cu sutra pisati o svom detinstvu koje je kao i mnoga bilo divno. U stvari mislim da kad si mali sve ti je lepo,osim nekih extremnih slucajeva,i secas se samo lepih stvari. Bar ja mislim da nemam nijedno lose secanje na detinjstvo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

secam se skoro svih stvari iz svog bezbriznog detinjstva,ali najradije se secam letovanja u hrvatskoj gde smo imali kucu i isli svako leto na po 3 meseca!To mi mnogo fali i volela bi kada bi i ja svom detetu mogla da omogucim ta i takva letovanja kakva su moji roditelji pruzili sestri i meni!Sve u svemu iz detinjstva nosim samo lepe uspomene-prvo zaljubljivanje,ucenja da plivam,rodjenje mladjeg brata(11god.mladjeg),polaska u skolu.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Chi, sva sam se najezila...

Ja se sjecam svog brata sa kapicom i maramom pionira, kako marsira ispred mene, a ja placem jer ne mogu da budem pionir. :lol: Mislim da sam imala oko 3 godine... A da, sjecam se i paketica koje smo dobijali. Ja sam svoje uvijek cuvala, a brat bi sve slatkise pojeo u rekordnom roku, a onda polako, neprimijetno, izvlacio iz mojih paketica... Sada bi bilo obrnuto! :D

Hahaha Borjana,to su starija braca/sestre izgleda takvi! :lol: I kod nas je to bilo tako-ja pojela za minut sve,potrosila sve pare za 1 dan,a moja mala seka stedljiva,mesecima je znala jesti slatkise iz bozicnog paketica,pa sam se uvek od nje grebala... :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prvo secanje mi se urezalo je prva voznja bicikla sa pomocnim tockicima... Imala sam 2,5god. :)

A najdraze mi je secanje rodjenje sekice,kad sam imala 5god-a secam se kao da se juce desilo.Mama sedi u plavom bademantilu u dnevnoj pored tate i gledaju film.Mama ooogromna! :D Od jednom kaze:Robika,meni je pukao vodenjak,treba da krenemo! A tata lik:cekaj,jos malo pa je kraj(filma)!! :lol: Mama samo zacutala i gledala ga cutke dok je ovom mom taji doslo iz dupeta u glavu sta je ona zapravo rekla.E tad je usledelo 15min.trke i panike i odose oni u 7uvece ostavivsi mene samu.Noc(decembar mesec,znaci mrkli mrak),ja 5god.i ostavili me samu da cekam da mi stigne baka.Nisam imala pojma sta se desilo,mislila sam da ce mama umreti.Izasla sam na dvoriste posto sam se bojala da budem sama u kuci,kleknula sam na sred dvorista i molila se.U tom polozaju me nasla baka... Kad sam ispricala ovo mami skoro je zaplakala,kaze kaku su samo mogli biti tako glupi da me ostave tako samu,bez objasnjenja.... A da su se zadrzali samo 5min.duze mozda ne bih imala ni sestru ni mamu....

PREDIVNO i smesno i ozbiljno,divna prica tj stvar za secanje!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

detinjstav se secam uglavnom u slikama i na mahove.imam neka dosta radan secanja.secamseda sam kao jkao mala imala minijaturnu igrcakicu robota(kao r2d2 iz ratova zvezad) na navijanje i jako sam ga volela,posle toga je dosao meda koji je imao rupu na ustima (gumeno lice i sake)jer je mogao da stavi palac u usta kao beba,pa sam mu krzo tu rupu stalno gurala grasak,da ruca :)

secam se i jednog letovanja u slovenij kad smo u povratku obisli postojnu jamu,tada sam prvi put videla covecije ribice i prvi put bila u pecini.

kod babe i ded sa mamine strane sam imala orah na koji sam obozavala da se verem.sefam se i da smo jednom nasli vrabca slomljene noge,pa sam ga cuvala u kutiji i hranila ga....

a sad blam :D

kaomalu su me deda i njegovi drugari naucili ,,pesmicu``.i tako odosmo baka i ja jedan dan do lekara(ne secam se sta je bio povod)i narvno dr,da me zapricava i da bude prijatna pita me da li znam neku pesmicu da joj recitujem,a ja sva ponosna kazem da znam i odvalim onu dedinu,,USTAJ MALA ZORA JE ,POKRIJ PI*KU-GOLA JE``. :ph34r: TREBA LI DA SPOMINJEM SOK I NEVERICU NA LICIMA DR-A I MOJE BAKE??? :lol::lol::lol: naravno ja kao mala nisam ni skontala sta sam odvalila...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I bre Bokice ova pesmica je odlicana,ismeja se ziva u ove sitne sate :lol::lol::lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I bre Bokice ova pesmica je odlicana,ismeja se ziva u ove sitne sate :lol::lol::lol:

e da si bila tamo da im vidis FACE u tom trenutku,HAHAHAHA :lol::lol::lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Daleeeeko, ali ne zelim da ga se secam, nema niceg lepog...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

mnogih stvari se secam.. i mnogih ruznih koje bih tako zelela da se nikada nisu ni desile a kamoli da ih se secam.. ne znam sta bih rekla, kada se sve sagleda DETINJSTVO SAMO PO SEBI JE LEPO AKO NAM SE NE USKRATI, i tako gledano cu reci , da , imala sam detinjstvo. imala sam ono lepo detinjstvo i puuuuuuuuuno drustva u ulici na selu..

ne zalim za necim sto nisam imala i sto mi moji nisu mogli pruziti.. vise cenim sada sve sto imam.. zalim, za nekim drugim stvarima ..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prelepo je kada neko ima bezbrizno i lepo detinjstvo!!!Ja bas i nisam bila te srece...nazalost....uskraceno mi je i detinjstvo i bezbriznost...

Nekako su mi sve ruzne stvari koje su mi se desile u detinjstvu potisnule one lepe i vise ih se ni ne secam...mozda samo nekih detalja i nista vise!

Jako rano sam ostala bez roditelja....Bez mame sa 7 godina a bez tate sa 13....i nazalost nisam imala tu srecu da me usvoji neko ko bi me pored svih mojih muka drzao kao malo vode na dlanu....nazalooooost.....ostala sam sa tetkom,t.j.tatinom sestrom koja nije imala dece ali i nije bas najbolje znala da se postavi prema deci!Ma bilo je tu svacega.....Dete od 13 godina koje je upravo ostalo siroce razocarava se u najblize,tacnije u one za koje sam mislila da su mi najblizi,a oni su u meni gledali samo kao nekoga ko ima jednu leeepu nepokretnost i kojom bi mogli da raspolazu do moje 18-te a onda....pa tada se to cinilo jako daleko!!!!

Kao sto vec rekoh svacega je tu bilo...razocarenja,zastranjivanja pa bolnog vracanja na pravi put...Ma sve bih to izbrisala ili jos bolje zaboravila,ali....nece moci...Ostaje to jedno bolno secanje,ali iz svega toga sam nekako izasla jaca,sama,ali jaca!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Joj mama Sandra sad bi te jako,jako zagrlila.Sad imas cemu da se radujes i polako ces potisnuti ruzna secanja. Uzivaj u zivotu,ljubim te

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Prelepo je kada neko ima bezbrizno i lepo detinjstvo!!!Ja bas i nisam bila te srece...nazalost....uskraceno mi je i detinjstvo i bezbriznost...

Nekako su mi sve ruzne stvari koje su mi se desile u detinjstvu potisnule one lepe i vise ih se ni ne secam...mozda samo nekih detalja i nista vise!

Jako rano sam ostala bez roditelja....Bez mame sa 7 godina a bez tate sa 13....i nazalost nisam imala tu srecu da me usvoji neko ko bi me pored svih mojih muka drzao kao malo vode na dlanu....nazalooooost.....ostala sam sa tetkom,t.j.tatinom sestrom koja nije imala dece ali i nije bas najbolje znala da se postavi prema deci!Ma bilo je tu svacega.....Dete od 13 godina koje je upravo ostalo siroce razocarava se u najblize,tacnije u one za koje sam mislila da su mi najblizi,a oni su u meni gledali samo kao nekoga ko ima jednu leeepu nepokretnost i kojom bi mogli da raspolazu do moje 18-te a onda....pa tada se to cinilo jako daleko!!!!

Kao sto vec rekoh svacega je tu bilo...razocarenja,zastranjivanja pa bolnog vracanja na pravi put...Ma sve bih to izbrisala ili jos bolje zaboravila,ali....nece moci...Ostaje to jedno bolno secanje,ali iz svega toga sam nekako izasla jaca,sama,ali jaca!

strasno..

ja ne mogu da se pokrenem i da napisem ono najgore u mom detinjstvu ali znam da me je ta bol ojacala i da sam srecna i imam dobar brak i porodicu..

voli svoju porodicu i uzivaj to si i zasluzila..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Joj mama Sandra sad bi te jako,jako zagrlila.Sad imas cemu da se radujes i polako ces potisnuti ruzna secanja. Uzivaj u zivotu,ljubim te

Hvala puuuunoooo!!!Kad bi samo znala koliko taj zagrljaj ponekad znaci....Mnogo....Sve to sto sam prosla me je,ali zaista,ucinilo samo jacom,postala sam osoba koja zivi za sutra i raduje se sitnicama!Sada imam moja dva mala i jednog velikog andjela da me cuvaju i verujem da bi moji roditelji i posle svega sto sam prosla u zivotu sada bili ponosni na mene i zato i idem samo napred i volim ..... volim.....volim....to je jedino sto mi je potrebno!!! :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.