Pomoć u učenju

odgovora

Objavljeno

Moja ćerka je drugi razred, i u startu sam bila protiv toga da neko sa njom uči, tj, da sedi pored nje i pomaže joj oko domaćih zadataka. Ona sada sama sve rešava bez problema, i ima tu naviku da kada dođe iz škole odmah i piše domaći. Za otvaranje ove teme me podstakla priča mame njenog drugara iz škole da ona sedi sa njim oko 2-3h dok sve ne reše. Na pitanje zašto sedi sa njim-zato što mu to daje sigurnost i jača njegovo samopouzdanje, a na pitanje zašto 2-3h (moja ćerka za 45min uradi 3 domaća i nauči recimo pesmu napamet)-zato što prvo ponove šta su radili na časovima, pa rade domaći, pa kontrola domaćeg, pa ga ispituje...već sam počela okretati očima. Moje dete nije super inteligentno, niti je njeno manje...

Pitanje za sve, i one koje imaju decu školskog uzrasta, i one koje će tek da imaju, a i za mamaBojanu-kao neko stručno lice: da li treba da ovako gnjavimo decu?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mislim da je u pitaju "moderna mama"

Moje kumce je 2 razred i kuma sedi sa njim dok pise,meni je muka od toga, u pocetku j to bilo da bi se dete naviklo a sad mora jer njega mrzi da radi sam a zna da ce njoj dosaditi pa ce mu na kraju ona pomoci...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne znam zbog čega ste protiv toga da roditelji pomažu decu u učenju. Ja sam prosvetni radnik i mogu da kažem da deca od toga mogu imati samo koristi, a ne štete. Naravno, svako dete je priča za sebe i treba osluškivati njegove potrebe i u skladu sa tim postupati. Možda je nekome detetu lakše da radi sa mamom, dok neko drugo možda više voli da radi samo, nekome je teško da održi pažnju, neko je lenjo...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

mi smo krenuli u prvi razred..ne sedimo pored nje dok radi domaci ali ako nesto zapne tu smo da joj ukazemo na greske ...a to da sedim bas pored nje i non stop joj knjavam to ne dolazi u obzir,ali da ima pomognemo da steknu rade navike za to sam uvek...za sada nemamo problema snjom

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kristal, ne želim da vređam tebe, niti ikoga iz tvoje struke, i ja ću možda nekada biti u toj struci, ali nije mi jasno zašto se potencira to da roditelji uče sa decom?!

Recimo-učiteljica predaje novo gradivo-ja znam postupak toga, na kraju časa treba da ponove u kratkim crtama i zadaje im domaći iz toga. Deca reše domaći i učiteljica na početku sledećeg časa prekontroliše da vidi da li su shvatili. Po meni svrha domaćeg je da da učiteljici uvid kako su deca shvatila, a ujedno i priprema za kontrolni. Koja je svrha da ja rešavam taj domaći, jer ako sedim pored deteta to je neminovno?!

Mislim da dete samo treba da rešava domaći, jer je to sada u ovim nižim razredima sve njima prilagođeno i nema ništa nerazumno. Slažem se da ako zapne, da će roditelji pomoći, tj. objasniti,ali ne i rešiti domaći.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ruskinja, uopšte se ne vređam, ali nemoj ni ti. Svrha učenja nije kontrolni zadatak, već sticanje znanja. Roditelj ne rešava đaku domaće, već mu pomaže i kontroliše ono što je urađeno. Zbog čega bi bilo neminovno rešavati detetu zadatke ako ste pored njega? Takav postupak je nezreo i besmislen, jer, kao što rekoh, svrha škole i učenja je sticanje znanja, a ovakvi postupci sigurno ne vode cilju.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slazem se sa Kristal

To sto ce roditelj biti sa detetom dok ono radi zadatak ne znaci da ce ga umesto njega raditi :rolleyes: Ja barem ne mogu da zamislim da bih jer i sad maloj ne resavam "zadatke" pa sto bih tada...

To vreme provedeno zajedno je samo po sebi jako bitno i za roditelja i za dete, za njihovu emotivnu vezu, za gradjenje samopouzdanja kod deteta iz cega skoro pa neminovno proizilazi nepredovanje u skoli. Sama cinjenica da se roditelj interesuje, da dete podrzava, da je tu za njega, da razgovara sa njim o gradivu koje su tog dana presli detetu daje utisak da su mama i tata tu za njega, da im se moze obratiti za pomoc-danas sa malim, skolskim, sutra sa vecim problemima. To ja sanjam da cu jednog dana imati privilegiju raditi sa svojom decom...

Takodje mi se dopada pristup "pretresanja" predjenog jer samom pricom o necemu sto se naucilo, kroz objasnjavanje drugima oni prvo utvrdjuju gradivo, a onda i rade na svom vokabularu, svojoj moci "prezentacije" od najranijeg doba.

E problem koji moze da se javi je sindrom "nervoznog roditelja" ili "konkurentnog roditelja" (ne znam kako bi ih u psihologiji nazvali, ovo je definisano iz mog iskustva). I jedan i drugi tip ce detetu samopouzdanje samo obarati i od njih vise stete no koristi.

Zato ako se planira detetu pomoci a ne odmoci onda (a ko i za sve u zivotu) smireno, polako, stalozeno, bez vike, dreke, galame, zurbe. ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slazem se sa Kristal

To sto ce roditelj biti sa detetom dok ono radi zadatak ne znaci da ce ga umesto njega raditi :rolleyes: Ja barem ne mogu da zamislim da bih jer i sad maloj ne resavam "zadatke" pa sto bih tada...

To vreme provedeno zajedno je samo po sebi jako bitno i za roditelja i za dete, za njihovu emotivnu vezu, za gradjenje samopouzdanja kod deteta iz cega skoro pa neminovno proizilazi nepredovanje u skoli. Sama cinjenica da se roditelj interesuje, da dete podrzava, da je tu za njega, da razgovara sa njim o gradivu koje su tog dana presli detetu daje utisak da su mama i tata tu za njega, da im se moze obratiti za pomoc-danas sa malim, skolskim, sutra sa vecim problemima. To ja sanjam da cu jednog dana imati privilegiju raditi sa svojom decom...

Takodje mi se dopada pristup "pretresanja" predjenog jer samom pricom o necemu sto se naucilo, kroz objasnjavanje drugima oni prvo utvrdjuju gradivo, a onda i rade na svom vokabularu, svojoj moci "prezentacije" od najranijeg doba.

E problem koji moze da se javi je sindrom "nervoznog roditelja" ili "konkurentnog roditelja" (ne znam kako bi ih u psihologiji nazvali, ovo je definisano iz mog iskustva). I jedan i drugi tip ce detetu samopouzdanje samo obarati i od njih vise stete no koristi.

Zato ako se planira detetu pomoci a ne odmoci onda (a ko i za sve u zivotu) smireno, polako, stalozeno, bez vike, dreke, galame, zurbe. ;)

Slazem se potpuno! Medjutim, apsolutno razumem Ruskinju zbog cega je zapocela ovu temu jer to stvarno vidjam kod svojih prijatelja koji imaju decu skolskog uzrasta da upravo to rade. Cini mi se da ovo vreme nosi sa sobom puno roditeljskih kompleksa 'savrsenog deteta', pa su spremni i da toliko grese resavajuci zadatke.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slazem se u potpunosti sa Micilici.

Ali opet, imam primere gde i velika deca od 14-15 godina ne znaju sama da odu u sobu i uce, jer su navikla da mama i tata moraju da sede pored njih i uce....mislim da u svemu mora biti neke granice i umerenosti....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Slazem se u potpunosti sa Micilici.

Ali opet, imam primere gde i velika deca od 14-15 godina ne znaju sama da odu u sobu i uce, jer su navikla da mama i tata moraju da sede pored njih i uce....mislim da u svemu mora biti neke granice i umerenosti....

Ja sam sa 14-15 jedva cekala da pobegnem od svih i odem u svoju sobu :lol: Pubertet, sta ces! ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Detetu svakako treba pomoci u ucenju. To je normalno. Mislim da nema potrebe sve vreme sedeti pored deteta, ali treba navici dete da pita za pomoc kada mu nesto nije jasno. Po meni je najbolje traziti detetu uradjen domaci zadatak, proveriti, pa ako ima nekih greski, sesti sa njim i objasniti mu gde je pogresio i td.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Bravo učiteljice Taki, slažem se u potpunosti sa tobom i primenjujem tu metodu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja imam 'školarce'....2., 4., i 5. razred i potpisujem Micilici i Kristal u potpunosti...nekom detetu je potrebno više, nekome manje pomoći :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

velika deca od 14-15 godina ne znaju sama da odu u sobu i uce, jer su navikla da mama i tata moraju da sede pored njih i uce...

i sutra ta deca krenu na fakultet i ne znaju kako da uce bez mame ili tate. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

i sutra ta deca krenu na fakultet i ne znaju kako da uce bez mame ili tate. :)

Kada napuniš 15 godina, mama i tata ti postaju nezanimljivi i nepoželjni, a sa 20 godina si formirana ličnost i jedino još osobama sa posebnim potrebama treba neko da se o njima stara. Dakle, ne preterujmo! Jedno je dete koje tek ulazi u sistem obrazovanja, a drugo je odrastao čovek koji se opredeljuje za fakultet (fakultativno, dakle, a ne obavezno).

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

i sutra ta deca krenu na fakultet i ne znaju kako da uce bez mame ili tate. :)

Ali ta deca uz pomoć mame i tate završe fakultete, i onda recimo ne umeju da pravilno preseku pupčanu vrpcu!!! :angry:

Otišla sam u off, ali morala sam. Izvinjenje unapred našim adminkama. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kristal, samo sam htela da kazem da od malih nogu treba navikavati decu na samostalno ucenje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ali ta deca uz pomoć mame i tate završe fakultete, i onda recimo ne umeju da pravilno preseku pupčanu vrpcu!!! :angry:

Otišla sam u off, ali morala sam. Izvinjenje unapred našim adminkama. :)

Jel to kad zavrse za ginekologa i babicu ili generalno :lol:

Evo ja se prijavljujem da umem da presecem vrpcu, probala sam... Ima li koga jos da se opravdamo i da opravdamo roditelje koji su nam pomagali sa domacim zadacima?! :lol:;)

P.S. Kad su meni bili rokovi za predaju crteza iz likovnog cela porodica je sedala da ih "zavrsava", da me bodri! Pogadjajte cime se sad bavim u zivotu i koliko sati dnevno drzim olovku u ruci ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ruskinja, uopšte se ne vređam, ali nemoj ni ti. Svrha učenja nije kontrolni zadatak, već sticanje znanja. Roditelj ne rešava đaku domaće, već mu pomaže i kontroliše ono što je urađeno. Zbog čega bi bilo neminovno rešavati detetu zadatke ako ste pored njega? Takav postupak je nezreo i besmislen, jer, kao što rekoh, svrha škole i učenja je sticanje znanja, a ovakvi postupci sigurno ne vode cilju.

Slažem se! Mnogo je gora situacija kada dete dođe sa pogrešnim domaćim pa ceo čas treba da ode na ispravku.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Detetu svakako treba pomoci u ucenju. To je normalno. Mislim da nema potrebe sve vreme sedeti pored deteta, ali treba navici dete da pita za pomoc kada mu nesto nije jasno. Po meni je najbolje traziti detetu uradjen domaci zadatak, proveriti, pa ako ima nekih greski, sesti sa njim i objasniti mu gde je pogresio i td.

Ja sam za ov. Moraju biti samostalna, ali roditelj treba da bude u toku i uputi ga na pravi put ako greši.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kada napuniš 15 godina, mama i tata ti postaju nezanimljivi i nepoželjni, a sa 20 godina si formirana ličnost i jedino još osobama sa posebnim potrebama treba neko da se o njima stara. Dakle, ne preterujmo! Jedno je dete koje tek ulazi u sistem obrazovanja, a drugo je odrastao čovek koji se opredeljuje za fakultet (fakultativno, dakle, a ne obavezno).

..samo da dodam da sam u gimnaziji imala momka koji je i u 4 razredu ucio sa majkom, kao i njegov brat. Neke predmete ga je prepitavala a francuski su zajedno ucili :) ...treba biti umeren i znati granicu izmedju pomaganja detetu i pravljenja invalida od deteta! Secam se da me je majka nadgledala kako pisem slova i vracala dok ne napisem kako treba-ali ucila sam sama

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

..samo da dodam da sam u gimnaziji imala momka koji je i u 4 razredu ucio sa majkom, kao i njegov brat. Neke predmete ga je prepitavala a francuski su zajedno ucili :) ...treba biti umeren i znati granicu izmedju pomaganja detetu i pravljenja invalida od deteta! Secam se da me je majka nadgledala kako pisem slova i vracala dok ne napisem kako treba-ali ucila sam sama

STRASNO!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

..samo da dodam da sam u gimnaziji imala momka koji je i u 4 razredu ucio sa majkom, kao i njegov brat. Neke predmete ga je prepitavala a francuski su zajedno ucili :) ...treba biti umeren i znati granicu izmedju pomaganja detetu i pravljenja invalida od deteta! Secam se da me je majka nadgledala kako pisem slova i vracala dok ne napisem kako treba-ali ucila sam sama

Uh, uh, pa to je ekstrem!!! Svega ima na ovom svetu, ali ovde valjda govorimo o normalnoj deci!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Uh, uh, pa to je ekstrem!!! Svega ima na ovom svetu, ali ovde valjda govorimo o normalnoj deci!

Nemoj da vredjas Kristal-decko je sasvim normalan! I ja govorim o normalnom decku koji samo ima cudan nacin ucenja! Zavrsio je gimnaziju i upisao faks(posle mu gubim trag)...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nemoj da vredjas Kristal-decko je sasvim normalan! I ja govorim o normalnom decku koji samo ima cudan nacin ucenja! Zavrsio je gimnaziju i upisao faks(posle mu gubim trag)...

Ne mislim da je Kristal vređala ikoga....prosto je pomislila što i ja kada sam pročitala post o momku koji je 4. raz. gimnazije i majci koja UČI SA NJIM :unsure: ..to je stvarno ekstrem i situacija je vrlo 'čudna' :unsure:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.