Emocije u trudnoći

odgovora

Objavljeno

Pozdrav svim trudnicama! Ja sam prosle sedmice usla u 4.mjesec i u prva tri mjeseca nisam imala vrtoglavice, gadila mi se odredjena hrana medjutim juce sam u kupovini pala nesvjest, pa me zanima da li je to normalno u ovom periodu, zar ne bi trebalo da sad prestaju te mucnine i nesvjestice (ako ih je i bilo)? Kakva su vasa iskustva? Jos jednom veliki pozdrav svim buducim mamama! :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pozdrav svim trudnicama! Ja sam prosle sedmice usla u 4.mjesec i u prva tri mjeseca nisam imala vrtoglavice, gadila mi se odredjena hrana medjutim juce sam u kupovini pala nesvjest, pa me zanima da li je to normalno u ovom periodu, zar ne bi trebalo da sad prestaju te mucnine i nesvjestice (ako ih je i bilo)? Kakva su vasa iskustva? Jos jednom veliki pozdrav svim buducim mamama! :rolleyes:

A jel proveravaš pritisak? Jel imaš nizak? Obično je muka i nesvetica kod niskog pritiska...

Uvek u tašni imaj nešto slatko, i flašicu sa vodom. Da možeš da se osvežiš kad krene nesvestica.

Ako imaš nizak pritisak, popi svaki dan po čašu rasola - super je i domaće. :)

Ako nemaš raso - stavi so u vodu, promešaj, zatvori nos (ako si gadljiva ;)) i popi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa ja otkad znam za sebe imam nizak pritisak, a i ne uzimam dovoljno tecnosti(jer rijetko osjetim bas da sam zedna) pa pretpostavljam da je to uzrok ove prve nesvjestice u 4.mjesecu :) Nadam se da to nije nista strasno za bebu. Hvala ti i pozdrav!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ubijaju me emocije, prvo sam imala napade plakanja a sad smejanja <_< <_<

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ovih dana mi raspolozenje promenjivo kao i vreme, hormoni me drmaju opasno <_<

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Meni je trudnoca najljepsi period u zivotu! Uzivam svaki trenutak i zahvalana sam sto mogu ovo iskusiti. Inace imam ''prenose'' u raspolozenju (blizanac u horoskopu :D) tako da me trudnoca smirila i odlicnog sam raspolozenja. Emotivnija sam definitivno vise nego inace i primijetila sam da imam veeeeliku potrebu da budem s roditeljima stalno. Svaki dan ih posjecujem, cujemo se, zezamo a to mi je falilo jer sam inace ptica skitnica i kao dijete sam bila komplikovana jer me mrzilo da imama obavezu da im se javljam gdje sam, sta sam a i kad sam se udala culi smo se jednom sedmicno.

Ma, zivjela trudnoca, za mene - prosvjetljenje! :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mene bura emocija ubi u pojam ... postala sam toliko razdražljiva, nervozna i bezvoljna osoba. Imam osjećaj da me puca neka depresija. Kao da se neka totalno druga osoba uvukla pod moju kožu, osoba koju ja ne poznajem, koja samo ispoljava neke crne misli. Bukvalno ne prođe dan a da ja ne zaplačem. Ta bura emocija polako puca ali u meni, ne ispoljavam ih i mislim da ljudi oko mene ni ne osjete moje psihičko stanje a ja polako sve više tonem u nešto ... šta tačno, ne bi znala opisati.

Jel sad bolje?

Ubijaju me emocije, prvo sam imala napade plakanja a sad smejanja <_< <_<

Ma smej se smej, samo se smej :)

Meni je trudnoca najljepsi period u zivotu! Uzivam svaki trenutak i zahvalana sam sto mogu ovo iskusiti. Inace imam ''prenose'' u raspolozenju (blizanac u horoskopu :D) tako da me trudnoca smirila i odlicnog sam raspolozenja. Emotivnija sam definitivno vise nego inace i primijetila sam da imam veeeeliku potrebu da budem s roditeljima stalno. Svaki dan ih posjecujem, cujemo se, zezamo a to mi je falilo jer sam inace ptica skitnica i kao dijete sam bila komplikovana jer me mrzilo da imama obavezu da im se javljam gdje sam, sta sam a i kad sam se udala culi smo se jednom sedmicno.

Ma, zivjela trudnoca, za mene - prosvjetljenje! :wub:

Divno :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Hajde malo i ja da pisem o svojim emocijama....

Evo ovako:

Prvo,jedva sam cekala da zatrudnim,i stalno sam ranije slusala price o nervozi,plakanju,mucnini,ali nista to meni nije bilo strasno ni cudno,jer ipak,sve te koje su to pricale,imale su bebu u stomaku,a ja ne..I tada,sve bih dala da sam na njihovom mestu i da povracam po ceo dan!Onda sam zatrudnela,i mojoj sreci nije bilo kraja!Istog dana obavestila sam drage ljude,pa uzela svesku i olovku da zapisem sta sve treba da jedem,gde i kada da krenem sa vezbama za trudnice,gde cu voditi trudnocu,otstampala sta se desava u kojoj nedelji trudnoce,narucila katalog maticnih celija itd...Posle 10 dana spontani i tugovanje.... Prodje nekako i to,i evo,opet sam trudna i opet srecna,!Medjutim,sada nikome ne pricam nista,imam strahove,sanjam svasta,samo cekam kada cu na UZ,ne zelim da spavam sa mm iako mi nije zabranjeno,nervozna sam,besna,tuzna...Cudno se osecam...Muka mi je svaki dan po ceo dan i za svaku glupost placem,svadjam se,sve mi smeta :( Ne znam vise sta da radim,osecam kako tonem u depresiju sve dublje.Jesam srecna sto sam trudna i samo molim Boga da sve bude ok sa bebom,ali nesto me koci da budem zadovoljna u potpnosti,a ne znam sta.MM je divan prema meni,trudi se da mi ispuni svaku zelju i da me razume.Ali,ja ne zilm nikoga da gledam,samo bih da lezim i placem.Ne mogu mucninu vise da podnesem,nemam zelju da bilo sta radim..Nadam se samo da su uzrok svemu ovome hormoni i da ce brzo proci..Ne zelim da ovakva budem celu trunocu,zelim da uzivam i da se radujem,a ne da sedim u sobi i tugujem!Nadam se da moja beba ne pati zbog mene....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jekalina, mislim da tvoj slucaj nije retkost, naprotiv. Takodje, mislim da u ovom trenutku mozes jedino sama sebi da pomognes tako sto ces pokusati da se nateras da se smiris. Razumom, ne emocijama, od njih nema vajde trenutno. Ja kad sam bila u tvojoj situaciji (i jos uvek sam) rekla sam sebi:"OK, ja cu se truditi da uradim sve sto je do mene da ne dodje do komplikacija. Sto ne zavisi od mene-ne zavisi, necu da razmisljam o tome!" I otisla sa drugaricama na kafu. Tacka!

Malo podviknes sebi...sta znam...tako nesto. E sad, bez obzira na to, plakanja ce biti i mislim da to ne steti detetu bas nesto specijalno, ali zbog sebe, pokusaj to da sprecavas ili bar drzis pod kontrolom.

Meni je trudnoca najljepsi period u zivotu! Uzivam svaki trenutak i zahvalana sam sto mogu ovo iskusiti. Inace imam ''prenose'' u raspolozenju (blizanac u horoskopu :D) tako da me trudnoca smirila i odlicnog sam raspolozenja. Emotivnija sam definitivno vise nego inace i primijetila sam da imam veeeeliku potrebu da budem s roditeljima stalno. Svaki dan ih posjecujem, cujemo se, zezamo a to mi je falilo jer sam inace ptica skitnica i kao dijete sam bila komplikovana jer me mrzilo da imama obavezu da im se javljam gdje sam, sta sam a i kad sam se udala culi smo se jednom sedmicno.

Ma, zivjela trudnoca, za mene - prosvjetljenje! :wub:

Uf, blago tebi. Meni je trudnoca bas tezak period, u emotivnom smislu, ne fizicki. Perioid pun strahova i strepnji. Imam utisak da je to dosta individualno i da ne zavisi nuzno od eventualno losih iskustava. Kao sto npr. mnogi ljudi zude za mladoscu ili skolskim danima npr. i sa setom se toga secaju, ja ne bas, kao uostalom i mnogi koje znam.

Nemam zelju za drustvom, samo zelim da sam sama i jedva cekam da se porodim i da sve bude u redu. Jedva cekam da zagrlim svoje dete. Samo to.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

joooj emocije :o ja sam stalno nervozna i placem..koliko god se trudila da sam ok ja placem :D nesto mi ispadne ja suze krokodilske.. nesto se obradujem isto...al nervoza me ubija ni sa kim iz familije sem sa muzem ne pricam...i stalno bi se svadjala... valda ce me proci...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sam par dana normalna,raspolozena,a par dana nepodnosljiva!Sve me nervira,uvredljiva,plakanje za svaku sitnicu,svadjanje sa mm bez razloga...

Milkiniz voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Tange, kad su rezultati, kako se sada osecas u drugoj trudnoci, ima li onog istog straha nakon gubitka, uzivas li vise? Pisi malo o tome.

mene obuzme neki strah samo kad pomislim da prolazim sve iznova, a zelela bih naravno

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Uh,Tangerine,ta depresija zna da bude jedno veliko s..nje... Dobro je da si je svesna i da planiras odlazak doktoru.. Ja msm da to ima veze i sa hormonima.

Koliko vec ima vremena otkad ste u Bg-u? Nadam se da si se bar malo privikla na promenu sredine.. Sto se tice s&s &D,ja nmg da verujem da ima takvih ljudi! Ja bih ili promenila bravu ili skrenula paznju,nije to njihova kuca da upadaju po volji!

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ako si oduzila, kazi sve sto ti je na dusi, tu smo da saslusamo.

samo da ne dobijemo opet "vratite se na prekid trudnoce" 

Drago mi je sto nemas strahove vezano za trudnocu i bebu (ja se sa tim nikad vise necu izboriti ocigledno), a bas mi je zao sto se ovako osecas.

Ima tema o depresiji, ja sam pre pisala na njoj, pa ako hoces mozemo i tamo da prebacimo caskanje o tome. Iskrena da budem imala bih i ja  tamo sta napisati.

mama maza voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja svoje dete obožavam i baš se osećam loše u sopstvenoj koži (kao potpuno promašen roditelj) kad vidim da ostajem bez živaca i da ne umem da se spravim sa njegovim usmeravanjem. 

Zamoliću sad administraciju da prebaci ove postove u temu o depresiji pa ću nastaviti da pišem.

Jedna mala dobronamerna sugestija-pokušaj da ne koristiš ovakve konstrukcije tipa promasen roditelj jer to svakako nisi, a slozices se da, ma koliko kolokvijalno upotrebljavana, ima težinu koja ostavlja traga na tvoje emocije. Što bi moja omiljena dr psihijatar rekla-ne katastrofiziraj stvari.

mama maza voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne znam dal na dobro mesto pisem ali... Kao da ludim... Treca tudnoca zaredom, ludnica sa zivotom... Porodicne prepirke... Svadje... Problemi.... Nekako udaljila sam se od svih... Nemam vise prijatelje s kojim bi pricala iskreno o svemu...posvecena sam deci, kuci... Vise nzm dal od hormona u ovoj trudnoci il stv tako al osecam se nesrrcno ponekad... Usamljeno... Pisem al ne ocekujem nista... Cisto da podelim... Jer nzm kome bi rekla svoja prava osecanja.. A da ne budem pogreano shvacena... Volim  muza, decu... Aliiii.... 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ne znam dal na dobro mesto pisem ali... Kao da ludim... Treca tudnoca zaredom, ludnica sa zivotom... Porodicne prepirke... Svadje... Problemi.... Nekako udaljila sam se od svih... Nemam vise prijatelje s kojim bi pricala iskreno o svemu...posvecena sam deci, kuci... Vise nzm dal od hormona u ovoj trudnoci il stv tako al osecam se nesrrcno ponekad... Usamljeno... Pisem al ne ocekujem nista... Cisto da podelim... Jer nzm kome bi rekla svoja prava osecanja.. A da ne budem pogreano shvacena... Volim  muza, decu... Aliiii.... 

Joj Jelena, jesi li ti malo analizirala trenutnu situaciju? Dvoje bas, bas male dece, trece na putu, svaki dan isti jer decu treba nahraniti, presvuci, zabaviti... A ti mlada, tvoje drugarice verovatno jos orcaju po gradu :) Nemaju vremena za pricu o deci i kuci...

Ali zeno...za 4 godine...tvoja deca velika, ti mlada, hiljadu mogucnosti za hiljadu novih pocetaka...decu ce vec neko pricuvati, ti i tm mozete da se posvetite jedno drugom, a imate citav mali, veseli tim :) Ovde pisi, malo citaj knjige kad ugrabis, gledaj komedije i smesne emisije, brzo ce i ovo proci. Verujem da smo svi koji imamo troje prosli kroz te faze...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ma sve te faze sam prosla i sa jednim, a sada i sa dvoje dece. Mogu samo da zamislim kako li je tek pri pomisli da će ih uskoro biti troje...Ma mogu, divno!!, eto kako ce biti:wub: Jelena, ja verujem da tebe hormoni drmaju, a i umor bogme. Sigurna  sam da ce to sve doći na svoje. Ti gledaj da se nekako rasteretiš, ako imas bar malo vremena iskuliraj malo sama. Otiđi kupi nesto sebi, ili deci (ja se kao zahojcam i idem sebi samo da kupujem, nemam nista da obučem  Vratim se sa igračkama, garderobom za decu... Al mene sada samo to usrećuje, odustala sam od sebe :D

Sto rece Leni, ti si na konju za par godina, a do tada se malo strpi:babycrib:

leni, k a m , jelenaana i 1 ostali volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Znam... Tesim se i ja sa tim... Ali nekako dal zbog mene same il tako se namestilo... Nzm ni sa sestrom, roditeljima, drugaricama... Niko nije uz mene... Zao mi je sto je tako a nzm kako da promenim... Trudicu se da izdrzim jos malo.. Pocnem da radim... Svima sam htela udovoljiti a na kraju kao da sam na svoju stetu sve radila....   Ne kajem se, sami smo hteli troje... Samo sad me stisle emocije... 

leni voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sad kad motam filmf pozelela bih da sam uvek trudna. Baška sve muke, kiseline, tromost,  bolovi  u svakom delu tela, 30kg više... Ja sam se osecala čarobno!! Oslobođena svake lose misli ili emocije  ili straha. Samo sam uživala i uzivala... Naročito u prvoj, ma ni u drugoj nista manje... NadamNse da nikada necu zaboraviti taj osecaj:wub:

Trudnoća me jednostavno usreći :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sad kad motam filmf pozelela bih da sam uvek trudna. Baška sve muke, kiseline, tromost,  bolovi  u svakom delu tela, 30kg više... Ja sam se osecala čarobno!! Oslobođena svake lose misli ili emocije  ili straha. Samo sam uživala i uzivala... Naročito u prvoj, ma ni u drugoj nista manje... NadamNse da nikada necu zaboraviti taj osecaj:wub:

Trudnoća me jednostavno usreći :wub:

Kako si to divno opisala. Ja bi volela da se svaka zena-trudnica tako oseca... :wub:

Jecy voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Jelenaana,tebe je sigurno stigao umor,a i verovatno ti je potrebno malo druzenja,pa na sve to i hormoni divljaju. Kao sto su ti rekle Leni i Jecy,strpi se jos malo i onda ide prava uzivancija. B)

jelenaana voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Samo da te utesim, u slicnoj sam situaciji...meni su svi moji daleko. U  Sloveniji sam evo vec 5.godinu. U pocetku smo ziveli u jednom manjem mestu o upoznala sam mnogo nasih mladih ljudi i bilo mi je extra. Pre 2.5god smo se preselili zbog mog posla i ovde ne mogu da nadjem.nikog ko bi mi odgovarao za druzenje. Sestre, roditelji svi daleko, druatvo takodje. Meni je druga trudnoca, mm je odsutan ove cele nedelje. Sutra je 3.dan da smo bukvalno nas dve same samcate. Pricam ja sa ljudim na skype, viber...ali nije to to. Rodbina od mm je u drugom gradu, nije toliko daleko. Da hocu mogla bih kod njih...al nekako nisam bas bliska s njima.

i sama sebi kazem da sam sama tako odlucila i da nemam sta da kukam ali nekako me to ne tesi. Ljudi su me cudno gledali kad sam se u 4.mesecu trudnoce pojavila na poslu. Bili su ubedjeni da cu samo otici na bolovanje, jer radim kao bolnicarka. Radila sam 3 nedelje i mogu reci da nisam bila toliko umorna te 3 nedelje kao sad kad sam po celi dan s njom. 

Iskukah se ja neplanirano, al sve mi ovo prodje kroz glavu svaki dan...ali sam svesna da ce sve to da prodje, kao sto su zene rekle. Meni najteze pada noc, rastu nam 4., prehladjene smo obe...jako slabo spava, neispavana sam. Tusiram se na leteci, da se slucajno ne probudi...za par godina necu se ni secati toga. zudecu za trenucima kad su me male rucice grlile u snu...

Sve mi imamo ovakve momente, da li sa 1,2,3 dece nebitno je. I muzevi nikad nece razumeti ovakve krize jer nisu zene, ne ostaju kod kuce po godonu, 2,3....i ne ubija ih svakodnevica, pranje vesa, kuvanje rucka i sl, nase mame su vec zaboravile kako im je bilo, a sestre...ah. Sta da ti kazem, ja ih imam 3 i sve starije od mene i imaju vec odraslu decu. Kad se pizalim na nesto, one mi kazu-kako li ce tek biti sa 2 i umiru od smeha.

Draga moja, glavu gore, mi smo zene lavice!

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Samo da te utesim, u slicnoj sam situaciji...meni su svi moji daleko. U  Sloveniji sam evo vec 5.godinu. U pocetku smo ziveli u jednom manjem mestu o upoznala sam mnogo nasih mladih ljudi i bilo mi je extra. Pre 2.5god smo se preselili zbog mog posla i ovde ne mogu da nadjem.nikog ko bi mi odgovarao za druzenje. Sestre, roditelji svi daleko, druatvo takodje. Meni je druga trudnoca, mm je odsutan ove cele nedelje. Sutra je 3.dan da smo bukvalno nas dve same samcate. Pricam ja sa ljudim na skype, viber...ali nije to to. Rodbina od mm je u drugom gradu, nije toliko daleko. Da hocu mogla bih kod njih...al nekako nisam bas bliska s njima.

i sama sebi kazem da sam sama tako odlucila i da nemam sta da kukam ali nekako me to ne tesi. Ljudi su me cudno gledali kad sam se u 4.mesecu trudnoce pojavila na poslu. Bili su ubedjeni da cu samo otici na bolovanje, jer radim kao bolnicarka. Radila sam 3 nedelje i mogu reci da nisam bila toliko umorna te 3 nedelje kao sad kad sam po celi dan s njom. 

Iskukah se ja neplanirano, al sve mi ovo prodje kroz glavu svaki dan...ali sam svesna da ce sve to da prodje, kao sto su zene rekle. Meni najteze pada noc, rastu nam 4., prehladjene smo obe...jako slabo spava, neispavana sam. Tusiram se na leteci, da se slucajno ne probudi...za par godina necu se ni secati toga. zudecu za trenucima kad su me male rucice grlile u snu...

Sve mi imamo ovakve momente, da li sa 1,2,3 dece nebitno je. I muzevi nikad nece razumeti ovakve krize jer nisu zene, ne ostaju kod kuce po godonu, 2,3....i ne ubija ih svakodnevica, pranje vesa, kuvanje rucka i sl, nase mame su vec zaboravile kako im je bilo, a sestre...ah. Sta da ti kazem, ja ih imam 3 i sve starije od mene i imaju vec odraslu decu. Kad se pizalim na nesto, one mi kazu-kako li ce tek biti sa 2 i umiru od smeha.

Draga moja, glavu gore, mi smo zene lavice!

 

Hvala na utesi.... A jeste nocu kad ostanes s mislima ke najteue.. .. Upravu si... Sve mi  to razumemo i izdrimo.... Al nekad malo popustimo negde... Ja sam tri godine kuci i bukvalno trudna stalno.. Haha... Slabo se krecem medju ljude i vrv mi fali to....

Da kazem, lakse mi da nisam jedina... Divne ste... 

bepce i MicaZoki(LUKA) volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja sad kad motam filmf pozelela bih da sam uvek trudna. Baška sve muke, kiseline, tromost,  bolovi  u svakom delu tela, 30kg više... Ja sam se osecala čarobno!! Oslobođena svake lose misli ili emocije  ili straha. Samo sam uživala i uzivala... Naročito u prvoj, ma ni u drugoj nista manje... NadamNse da nikada necu zaboraviti taj osecaj:wub:

Trudnoća me jednostavno usreći :wub:

Jecy kao ja da sam sam pisala :wub: totalno sam srecna u trudnoci

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.