Žrtve nasilja

Zlostavljanje   57 votes

  1. 1. Da li ste bili svjedoci nasilja bilo koje vrste

    • DA, često
      31
    • NE
      26

Molimo vas da se prijavite ili regstrujete da biste glasali.

odgovora

Objavljeno

T

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

jao .... pa bilo je dovoljno da procitam tekst ispod slike... izvini ali ostatak nisam mogla da procitam... trenutno nemam stomak za to :(

Ali glasala sam a sto se tice pitanja: kako bih mogla pomoci zrtvi nasilja, uh... na prvom mestu ta osoba mora da "prelomi" i da bude zaista spremna da okrene novi list u zivotu, a ja sam tu da joj budem apsolutna podrska u svemu (naravno u skladu sa svojim mogucnostima)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Žalosno je što osobe "prelome", ali nema ko da ih zaštiti...kao u slučaju u tekstu.

Ni "sigurne kuće" više nisu sigurne...nelegalno oružje, alkohol...i vrhunac tragedija.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Strašno zaista.. :( :( :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Rec "strasno " je veoma slaba za ovo delo, zaista ne znam sta da kazem, ostala sam bez teksta.

Ja sam prisustvovala nasilju u porodici i zaista ne bi o tome da pisem ali reci cu da su prave osobe bile pored mene i sve smo prezivele bez posledica....davno bese i neponovilo se.

Sto se tice pomoci, ako je upitanju meni bliska osoba pruzicu joj i dom i podrsku a bogami i fizicku odbranu ako treba, a ako je u pitanju neko nepoznat mogu da pozovem miliciju .

Skoro su jedan par bili napadnuti blizu nase kuci i pozvala sam miliciju ( bili sam sama sa malom ), Milicija me je iznervirala sa njihovim glupim pitanjima, naravno nisu stigli na vreme ali su mladic i devojka spaseni zato sto je jedan komsija izasao napolje i oterao napadace

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

kao dete bila sam svedok da pijani komsija sa sekirom u rici juri svoju zenu... mama i tata su ga bili "prilepili" za zid od kuce... drzali su ga...

...

pozoves policiju... pokrene se postupak... ali su te zene toliko psiho-socio zavisne od tih muskaraca da se cesto i same vracaju nasilnicima... dok prodju modrice i eto njih na vratima...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

kao dete bila sam svedok da pijani komsija sa sekirom u rici juri svoju zenu... mama i tata su ga bili "prilepili" za zid od kuce... drzali su ga...

...

pozoves policiju... pokrene se postupak... ali su te zene toliko psiho-socio zavisne od tih muskaraca da se cesto i same vracaju nasilnicima... dok prodju modrice i eto njih na vratima...

To je zato sto nemaju kuda, neznaju gde. Iako je svima zao i znaju kako zivi niko nece da joj otvori vrata jer nece da ima posla sa njenim muzem. I kad bi otisla u podstanare pitenje je da li ima platu i koliku i da li moze sebi to da priusti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da je to vise psiholoska prepreka nego finansijska. Smatram da kada neko zeli on i nalazi resenje. Pitanje je koliko nesto zaista zelis i koliko si "jak" u tome da istrajes. I cini mi se da ti treba "slonovska" snaga za taj poduhvat.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

SMATRAM DA JE SVE DO OSOBE KOJOJ JE TO NASILJE UPUCENO.PRVO ONA MORA DA PRELOMI,NARAVNO DA ZATRAZI POMOC,UKOLIKO JOJ JE POTREBNA,DA RESI U SVOJOJ GLAVI DA NASILJE VISE NIKADA NECE TRPETI,DA OKRENE NOVI LIST I DA SE BORI,PRE SVEGA SAMA SA SOBOM,I DA ZA NEKU GODINU USPE U TOJ BORBI SKROZ!ALI,LAKO JE PRICATI,VEROVATNO JE MNOGO TEZE U PRAKSI.NAZALOST,TOGA U DANASNJE VREME IMA MNOGO,MOZDA I SUVISE,A DA NE PRICAMO O NASILJU NAD DECOM I NJIHOVO EKSPLOATISANJE-KATASROFA!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Djule i Ana su u pravu.. U pitanju su psiholoski faktori pre nego finansijski. Ova moja komsika godinama tako... Bili su i u centru za socijalni rad, i na sudu, isla na operaciju - vadili joj neurohirurzi hematome iz glave (objasnjavala ih je nekim padom)... Selila se kod cerke, kod sina, nasledila kucu od roditelja koji su pokojni pa se i tamo selila... Sada je opet sa tim covekom... Svi su uz nju, a ona je uz muza nasilnika... Stalno mu se vraca...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja mislim da je to vise psiholoska prepreka nego finansijska. Smatram da kada neko zeli on i nalazi resenje. Pitanje je koliko nesto zaista zelis i koliko si "jak" u tome da istrajes. I cini mi se da ti treba "slonovska" snaga za taj poduhvat.

Ovo sto sam zacrnila - to su psiholoski faktori. Resenje postoji - pitanje je da li volimo sebe dovoljno. Postoji citava mreza nevladinih organizacija i drzavnih institucija koje se bave time.

Preporucujem predstavu "Trag ljudskih zuba"... Razmatra razlicite aspekte tog problema. Te veceri kad sam gledala predstavu, u pozoristu su bili i gimnazijalci - dovedeni su organizovano... I to je nacin borbe sa ovim drustvenim problemom. (deo odgovora za Jellenu)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Meni nikako takvo ponasanje nije jasno. Jednostavno, za takve ljude bih donela zakon o dozivotnoj robiji, ma nema raspravljanja. Njega u zatvor, a ona ce se vec nekako navici bez njega...

Pricao mi jedan inspektor iz Titiovog vremena :) : "Kaze, danima je zena dolazila u policiju pretucena i prijavljivala muza, mi ga privedemo, prenoci, sutra ona dodje po njega. I tako sve dok jednom nije dosla, a mi dovedemo njenog muza i naredimo mu da je jos vise istuce pred svima nama. On to i uradi. Ona se sutra spakuje i odseli se. Nakon par godina naleteo na nju, kaze nikad nije bolje izgledala, i zahvalila mu se sto joj je pomogao da prelomi." Eto, ko bi ocekivao da ce je taj postupak ''prelomiti''.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mnoge žene i uživaju u ulozi žrtve, vole da ih uz kaficu sve komšije sažaljevaju i govore JADNA ONA, i zato se one pod mnogim izgovorima vraćaju nasilniku. Nije tačno da ne možeš da zradiš za život ako to baš hoćeš, mučno i teško , ali se može. Naravno ne za vilu i mercedes ali za ja bih radije živela u memljivom iznajmljenom podrumu nego sa muškarcem koji me tuče i ponižava. Problem je u tome što mnoge žene nisu svesne toga da su vaspitane tako da je u redu ako te muškarac ponekad udari, i što mu opraštaju te udarce i uvrede jer su i njihove majke i bake opraštale. policija može da reaguje jednom dvaput ali ako vidi da žena sutradan sama dolazi po muža koji ju je juče isprebijao, pa što bi se oni mučili!!!! Muškarci pak koji to rade po meni nisu muškarci nego slabići, iskompleksirani, nesigurni zli ljudi. Ali tango je igra za dvoje, ako jedan radi nešto loše, a drugi ga pušta da mu to prođe nekažnjeno...ko je kriv? Moje mišljenje je da su oboje krivi!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Takođe sam bila svjedok nasilja u porodici, moje komšije su veoma to bučno i agresivno pokazivale. Prvo je počelo od nekih bezazlenih stvari, pa prijetnji, tuče, izbacivanjem namještaja kroz prozor, da bi se završilo požarom u kući, sa policijom više puta i na kraju pa više nisam ni sigurna kako se završilo i da li se završilo. Žena je išla i u sigurnu kući i prijavljivala policiji, čak su i komšije pokušavale da je zaštite ali bezuspješno. Ipak je taj kriminalac uspio da je maltretira. Strašno. A kako bi ja pomogla nekoj žrtvi, pa prvo bi obavjestila policiju, a onda našla neki način da pomognem da se izvuče iz toga. Još nisam sigurna šta bi uradila, zavisi od situacije.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Takođe sam bila svjedok nasilja u porodici, moje komšije su veoma to bučno i agresivno pokazivale. Prvo je počelo od nekih bezazlenih stvari, pa prijetnji, tuče, izbacivanjem namještaja kroz prozor, da bi se završilo požarom u kući, sa policijom više puta i na kraju pa više nisam ni sigurna kako se završilo i da li se završilo. Žena je išla i u sigurnu kući i prijavljivala policiji, čak su i komšije pokušavale da je zaštite ali bezuspješno. Ipak je taj kriminalac uspio da je maltretira. Strašno. A kako bi ja pomogla nekoj žrtvi, pa prvo bi obavjestila policiju, a onda našla neki način da pomognem da se izvuče iz toga. Još nisam sigurna šta bi uradila, zavisi od situacije.

Strasno!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kakva je situaciji u Srbiji u vezi ovoga? Da li žrtve nasilja mogu naći podršku u sistemu?

Milice...Maybe...Marina....mama mazo, ostale devojke, kako je u vašim zemljama to definisano?

Prije svega mislim na porodično nasilje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kakva je situaciji u Srbiji u vezi ovoga? Da li žrtve nasilja mogu naći podršku u sistemu?

Milice...Maybe...Marina....mama mazo, ostale devojke, kako je u vašim zemljama to definisano?

Prije svega mislim na porodično nasilje.

O ovome sam dosta juče razmišljala. Jedna učenica mi je u pismenom zadatku opisala pakao kroz koji je prošla sa sestrom i majkom (otac alkoholičar i bolesnik). Ne bih da iznosim detalje, dovoljno će biti da kažem da sam se rasplakala čitajući rad, a ne plačem baš lako. Najgore od svega je što devojčica u radu kaže: "Policija nije mogla da nam pomogne". Zar to nije strašno!!!! Nemam komentara!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Na zalost zene nece da prijave nasilje,a i ako prijave policiji,zene lako odustaju od dalje procedure.Nase zene mnogo trpe,i pod nasiljem podrazumevaju samo fizivko zlostavljanje,a nekada je gore psihicko zlostavljanje,mada ima dosta vrsta nasilja u porodici(ako zelite da napisem ostale samo recite).

Za takve stvari se ne goni po sluzbenoj duznosti(za one koji se ne razumeju-ne podnosi policija tuzbu protiv supruga) vec po privatnoj tuzbi(znaci tuzbu podnosi zena,clan porodice,ili advokat).Ako vi i prijavite nasilje kod npr.komsija,policija moze da dodje kod njih da umiri muza,privede ga na kratko,ali je na zeni ili clanu porodice(veoma retko javni tuzilac) da podnese tuzbu protiv zlostavljaca i da se nastavi dalja procedura sa sudijom a ne sa policijom.

Policija je tu samo da ga privede na kratko dok sudija( po tuzbi,ako je ima) ne odluci sta dalje.

Ako nema tuzbe,policija po pravilu MORA da pusti nasilnika.

Mislim da bi po ovom pitanju trebalo zene da se vise edukuju.Mada u poslednje veme dosta zena se dozvalo pameti pa ne dozvoljavaju bas takve stvari,i to je jedan od razloga povecanog broja razvoda.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kakva je situaciji u Srbiji u vezi ovoga? Da li žrtve nasilja mogu naći podršku u sistemu?

Milice...Maybe...Marina....mama mazo, ostale devojke, kako je u vašim zemljama to definisano?

Prije svega mislim na porodično nasilje.

Na zalost zene nece da prijave nasilje,a i ako prijave policiji,zene lako odustaju od dalje procedure.Nase zene mnogo trpe,i pod nasiljem podrazumevaju samo fizivko zlostavljanje,a nekada je gore psihicko zlostavljanje,mada ima dosta vrsta nasilja u porodici(ako zelite da napisem ostale samo recite).

Za takve stvari se ne goni po sluzbenoj duznosti(za one koji se ne razumeju-ne podnosi policija tuzbu protiv supruga) vec po privatnoj tuzbi(znaci tuzbu podnosi zena,clan porodice,ili advokat).Ako vi i prijavite nasilje kod npr.komsija,policija moze da dodje kod njih da umiri muza,privede ga na kratko,ali je na zeni ili clanu porodice(veoma retko javni tuzilac) da podnese tuzbu protiv zlostavljaca i da se nastavi dalja procedura sa sudijom a ne sa policijom.

Policija je tu samo da ga privede na kratko dok sudija( po tuzbi,ako je ima) ne odluci sta dalje.

Ako nema tuzbe,policija po pravilu MORA da pusti nasilnika.

Mislim da bi po ovom pitanju trebalo zene da se vise edukuju.Mada u poslednje veme dosta zena se dozvalo pameti pa ne dozvoljavaju bas takve stvari,i to je jedan od razloga povecanog broja razvoda.

Violeta je lepo odgovorila,ovde policija radi svoj posao,dolaze po pozivu,ali puste nasilnika ako tupava zena ne ume da progovori.vZena je ovde veoma zasticena,ali je velika razlika u mentalitetu nas samih,Svajcarka ne trpi,a nasa dok joj ne prospe zube ne radi nista na zalost. Mislim da je razlika jedino ako se nasilnik vise puta privede,pa ga zadrze neko vreme,i naravno ako zena zeli odvode je pod njihovu zastitu

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Meni žena i nije mnogo žao, jako mi je žao dece. Dovoljno je što gledaju kako otac tuče majka, a da ne govorim o nasilju koje sama trpe. I, kako dete da podnese prijavu? Inače, u slučaju koji sam ja navela, između ostalog ima i da je otac oteo devojčice iz inata ženi, odveo ih je na selo gde se nad njima iživljavao, izbacivao ih je da spavaju napolju, po celu noć ih je tukao... One, naravno, o tome ne smeju ni da pričaju jer se plaše. Kako njih zaštiti?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Grozno! Nazalost, ovo je nasa surova realnost. Majke, uglavnom boje se da prijave slucaj policiji '- koja cesto i ne uradi svoj posao kako treba, vec puste nasilnika pa onda on bude jos gori. U svakom slucaju deca su najvece zrtve.

Kristal, da si predavac u nekoj stranoj zemlji i da procitas tako nesto, tvoja obaveza bi bila da slucaj prijavis socijanoj sluzbi, istog momenta. Situacija nije zavidna, uopste. Ne znam kako se postaviti u takvim situacijama. Mozda da psiholog pozove roditelje na razgovor...Znam, ja sad "lupam" svasta, ali postavlja se pitanje: Kako uticati na takve stvari i kako ih umanjiti ?

Mozemo li mi kao zajednica uciniti nesto po tom pitanju ?

Nažalost, ova priča nije prvi put pokrenuta. Dotična devojčica, koja je sad 8. razred se u još u 5. žalila nastavnici fizičkog da ima velikih problema. Nastavnica je poslala kod školskog psihologa. Psiholog je, na žalost i sramotu, rekla da to nisu veliki problemi (nije dobro procenila dete, tj. dete joj se verovatno nije dovoljno otvorilo, a ona nije mogla da proceni situaciju). Posle toga je devojčica ćutala, a sada se meni poverila. Inače, ona je jako povučeno i utučeno dete. Ja sam stvar prijavila razrednom starešini i ne znam šta će biti. Ne želim da je još više povredimo. Nisam sigurna da bi ona otvoreno pričala o tome. Ovo joj je bila šansa da potpuno anonimno olakša dušu. I, ovo što sam napisala nije najgore što joj se dešavalo. Jedino nije trpela seksualno nasilje, a o ostalom, bolje da ne pričam.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Grozno! Nazalost, ovo je nasa surova realnost. Majke, uglavnom boje se da prijave slucaj policiji '- koja cesto i ne uradi svoj posao kako treba, vec puste nasilnika pa onda on bude jos gori. U svakom slucaju deca su najvece zrtve.

Kristal, da si predavac u nekoj stranoj zemlji i da procitas tako nesto, tvoja obaveza bi bila da slucaj prijavis socijanoj sluzbi, istog momenta. Situacija nije zavidna, uopste. Ne znam kako se postaviti u takvim situacijama. Mozda da psiholog pozove roditelje na razgovor...Znam, ja sad "lupam" svasta, ali postavlja se pitanje: Kako uticati na takve stvari i kako ih umanjiti ?

Mozemo li mi kao zajednica uciniti nesto po tom pitanju ?

Moram samo nesto da napomenem da ne bude zabune.

Vidim da dosta ljudi ne zna sta je posao policije,ne samo u slucaju nasilja vec uopsteno.

Policiji su dosta vezane ruke.

Evo primer sta policija sme da uradi:

Desi se nasilje,muz pretuce zenu.Zena ili neko drugi prijavi policiji.Policija dolazi po pozivu u stan gde se nasilje izvrsilo,privodi muza u stanicu na razgovor(ili se desi da razgovaraju-smiruju muza kod kuce,jer zena ne dozvoljava da ga odvedu).Obave razgovor sa njim,kao i sa zenom.Ako zena nece da ga tuzi policija mora da ga pusti jer tu prestaju sva ovlascenja policije.Osim u slucaju ako je muz naneo teske telesne povrede zeni onda policija obavestava javnog tuzioca,i potom policija postupa onako kako je tuzilac naredio.

Zakljucak.Policija obavi svoj deo posla u okviru svojih ovlascenja,a sta ce se na kraju desiti prvenstveno zavisi od toga da li zena tuzi muza,ili sta je odlucio javni tuzilac.

Mislim da mi kao zajednica ne mozemo mnogo da uticemo,dok se ne iskoreni balkanski sindrom kod muskaraca i ono ja sam glava porodice.

Ali kao sto rekoh vidim da su se danasnje zene,hvala Bogu,osvestile naspram nasih majki,baka....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

I ja mislimKristal da neko iz skole treba da prijavi policiji ili socijalnoj sluzbi.

Pa seckala bih na sitne komadice tupim nozem takve "muskarcine" a sve bi ih odrzavala u zivotu da bi osetili bol :angry:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

O ovome sam dosta juče razmišljala. Jedna učenica mi je u pismenom zadatku opisala pakao kroz koji je prošla sa sestrom i majkom (otac alkoholičar i bolesnik). Ne bih da iznosim detalje, dovoljno će biti da kažem da sam se rasplakala čitajući rad, a ne plačem baš lako. Najgore od svega je što devojčica u radu kaže: "Policija nije mogla da nam pomogne". Zar to nije strašno!!!! Nemam komentara!!!

Ovaj post sam previdela,mislim da je stvarno jezivo i strasno. Mislim da se ovde takvi slucajevi resavaju na drugaciji nacin. Najverovatnije se odmah obavestavaju nadlezni organi,i oni reaguju odmah,ipak je to napisano.Takodje ni ja ne zalim mnogo zenu u ovakvim situacijama,vec decu. Jadna deca

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.